Konstatacija moje babe, koja služi kao umirujući lek za bolan raskid.
Mama: "Možda nisi trebala da raskineš sa njim. Imaš već 28 godina, još malo pa kao rosa u podne, teško ćeš ti, sine, sada sve iz početka sa nekim drugim." Baba: "Jezik pregrizla, ženska glavo, pusti dete, nek proživi. Jedan se oteg'o, drugi se proteg'o."
Vrh alkoholičar. Na korak od "delirium tremens", mada često i iskoraknuo. Prosto obožava da lovi bele miševe, ali nikad ni jednog nije uhvatio. Godinama ga niko nije video treznog, za šta on ima vrlo logično objašnjenje.
- Brate, što se bar jednom ne istrezniš? - Hik! S' ti normalan?! Znaš li posle kol'ko mi para treba da se opet napijem? Ovako je jeftinije, samo, hik, dolivam po malo!
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Pored "baš vam lepo stoji", omiljen argument prodavačica u domaćim buticima. Kad to čujete, obično vam dođe da im odgovorite istom frazom samo u obrnutom redosledu...
Izras koji govori da moramo biti uporni ako želimo nešto da postignemo. Najčešće korišćeno motivaciono sredstvo. Veoma korisno da ohrabrimo same sebe kada smo nesigurni. Naravno, nije u svim slučajevima tačno, samo u granicama realnog. Danas, u svetu gluposti, zamenjeno poslovicom 'što se može to se i hoće'
Reči roditelja kada kreneš da se dereš na njih jer su ti ''načinili neku šteti''.
-Gde mi je ona duks plavi, kevo? -Onaj plavi? Dala sam ga komšiji, neka ga nosi njegovo dete kad ti nisi hteo. -KOME SI BRE DALA? KAKO NISAM HTEO DA GA NOSIM, 200 PUTA SAM GA NOSIO. -E, mali, ne deri se, niko te se ne plaši.
Savet onome ko u svemu što radi primenjuje veću silu nego što je potrebno. Deluje odviše agresivno, divlja!
-Sinko, što stišćeš taj hleb ko pijan sisu! Uzmi nož za hleb majku mu... -MA MOŽE I OVAKO! -Sinko, ne seče se tako hleb, tako se svinje kolju! Je l' ti ga nije žao?
--------------------------------
-Vidi matori što su trojica crnaca navalila na maloletnu kubanku, raščerešiše je! -Sinko, ne tretira se tako žena, tako se svinje kolju!
-----------------------------
-Ode preko gola! PU, pička mu materina! -Kad šilji k'o divljak! Ne šuta se tako penal, tako se svinje kolju!