Jedan od načina razmišljanja starih Rimljana kada su radije birali ružne pičke za koitus nego da su guzili svoje robove.
- Krasuse, šta ćeš ti večeras? - Ne znam šta je gore....daj onu tamo raspalu, i nabaci joj nešto preko glave materet! - Ne moraš to...imam jednog roba...jest muško, al šupak mu je....ma ne može nijedna pička da mu posoli. - Ćuti da te neko ne čuje pederu jedan...bolje grob nego rob!
Izjava vampira koji, rezigniran neuspelom noćnom akcijom, odlučuje da se vrati u kovčeg.
- 'Oće li biti nešto noćas, nisam pio ništa pet dana... - Brate, sigurica, neke ribe se okupljaju u šumi svako veče da duvaju travu. - Rek'o si mi već, ali mi hodamo čuku vremena po šumi, svanuće, jebote! - Ne znam šta se desilo... bile su ovde sinoć, a i ovo drvo mi deluje poznato... - Sigurica, a? Znači u grob ćeš me oterati s ovim tvojim "akcijama", idem ja nazad i s tobom više nikad u lov, ščuo?!
Jos jedna od milion klise recenica kojom roditelji, kad nista drugo ne pomaze, pokusavaju da izazovu sazaljenje kod dece ne bi li ih ta ista deca poslusala.
Radojka: Ali mama, zasto ne mogu u grad? Mama: Ne mozes, rekla sam ti pet puta! Radojka: Molim te, svi idu, samo ja moram da sedim kuci sama! Mama: Ti mi dzigericu jedes! Idi, ne mogu da te slusam vise, kad umrem ne dolazi mi na grob!!
Rečenica koja opisuje osobe starije od 70 godina za volanom.
- U jebote, ovaj zamalo da nas oduva. - Care, opusti se. To je samo deda Velja. - Deda Velja iz komšiluka? - Da, on. - Idi bre u pičku materinu, pa on čovek jednom nogom u grob a drugom na gas.
Možemo reći onom ko stalno traži da mu dopunimo čašu soka, piva,..., i nema nikakav sram da prestane da traži i smara.
-Može još jedna čaša? -Može naravno... ... posle 15min -Možeš da mi sipaš ponovo? -Naravno.... ... posle 15min -E ajde još jednu čašu -Izvoli ... posle 15min -Ajde sipaj mi još malo ... vi već pizdite -Izvoli ... posle 15min -Ej, sipaj mi -U grob da ti sipam!...Sipaj nekada sam, nisam ti ja Ćirko pa da ti sipam na svakih 5 minuta
Kada samom sebi učinite neku štetu, svojim delanjem sebe osudite na propast.
Pera: Brate, ja samo malo nagazio gas, dal sam išao 140 na sat i on me zaustavio, mamu mu bre jebem pandursku! Laza: OK, šta si onda uradio. Pera: A, jebi ga, brate... Rekao sam mu: Šta koj kurac mene zaustavljaš, jel vidiš koliko ludaka na putu, a ti mene našao... jel može neko piće, neka čast das padne, zemljače... i on mi napiše kaznu:( Laza: Samom sebi si iskopao grob. ................................... Mika: Kažem ti, rođeni, bio sam kod lekara, znaš da sam polomio ruku pre mesec dana...jao, kako me boli, seme mu kretensko, ko mu dade diplomu! Žika: Što, šta se desilo? Mika: Ma, pusti me u kurac... čekao sam tri sata da dođem na red, on mi samo nešto pipao ruku i stavio gips, samo to i znaju, jebem ti lekarsku sortu...al neće ga majci, skinuo bata to posle 10 dana..sve mi puca kurac da slušam doktora, ionako znaju samo da vaćare sestre i da uzimaju pare! Žika: I što sad kukaš, kad si sam skinuo gips? Laza: Ma šta znam da li sam dobro postupio...bolelo me ko đavo prošle nedelje, odvela me žena u hitnu pomoć, kad dežurni, neki žutokljunac, ništa ne zna, kaže da ću morati na operaciju. Posle sam išao kod doktora Živote i on mi potvdrio to. Tako da se sad pripremam za operaciju, pijem rakiju i jedem masno i boli me kurac što mi zabranili, da njih slušam ne bih smeo ni da pomirišem duvan, a kamoli da zapalim. Žika(u sebi): Samom si sebi iskopao grob...
Izraz koji se koristi kada neka osoba želi da nagovori nekog, da uradi neku jako opasnu i rizičnu radnju. Osoba koja nagovara nekog da to uradi je zlobna, i pokušava da na sve moguće načine zaštiti sebe, i ona je ustvari taj kopač grobova, jer vas ona tera u propast. A osoba koja hoće ili neće uraditi datu radnju koju mu je zadao kopač grobova je ili podmitljiv i sve bi uradio zbog para, ili pametan, da se u njemu stvori taj nerv za svest i razmišljanje o posledicama.
- Ok, ok. Skupili smo svo oružje, opremu i sve ostalo za pljačkanje banke, ali nam fali još nešto. - (cela ekipa) A šta to? - Pa prevoz. Aj sad ću da probam da pozovem Dragančeta taksistu da vidimo da li će on pristati. - Ma pristaće on , naivan je.
- (priča sa taksistom) Eee, Draganče jel si ti!? E slušaj ovamo treba mi jedna uslugica mala, malecka. - Koja? - Pazi ovako, mi smo ispred komercijalne banke, i ućićemo samo da uzmemo pare pa da idemo, a ti bi trebao da nas odbaciš što dalje? Daćemo ti procenat, jel okej? - Idete da pljačkate? - Ne, nego da igramo domine. Pa naravno da idemo u pljačku. Jel bi hteo da nas odbaciš? - Pa dobro bre, jel si ti normalan!? Pa što mi kopaš grob bre unapred? Imam bre dvoje dece, čamim u ovo Dačiji po ceo dan, Sunce me udara u glavu a ti me pitaš da li mogu da učestvujem u pljački. O bože. - Pa jel hoćeš ili nećeš? - Neću. - Dobro. Ćao.
- Ekipo, vraćamo se da uzmemo Milenkovu Golf dvojku.
To vam je jedan sjajan običaj! On se teško može uklopiti u hrišćanske ideje o raju i paklu, a još teže u ateističke ideje o tome kako duša ne postoji i kako posle smrti nema ničega do same besvjesti i nepostojanja. Ali to je toliko važan običaj da prilikom posjećivanja grobova članova porodice koji su za života bili pušači, brižna familija će bez obzira na svoje religijske ili filozofske stavove o zagrobnom životu, sve možda zaboraviti - i molitvu i paljenje svijeće i neki smisleni razgovor o pokojniku, ali nikada neće zaboraviti da nakon što se i sama počastila cigarama i kafom, na grob pokojnikov ostavi šolju kafe zajedno sa upaljenom cigarom, tako da on (ili ona) i na onom svijetu može da "ćejfi" ono što mu je na ovom predstavljalo najveće zadovoljstvo. Isti ritual se sprovodi i ako pokojnik nije bio pušač, samo se tad stavlja samo kafa bez cigare, doduše njega nekad znaju i zakinuti, ali pušača nikako.
Šalu na stranu, smatram da je ovo pokazatelj krajnjeg primitivizma i religijske svijesti na predhrišćanskom, a možda i predpaganskom nivou - animizam i totemizam bi bile najbliže odrednice. Da li je ovo prisutno i kod nekih drugih naroda, to ne znam, ali znam da ovdje tome pribjegavaju i vrlo obrazovane porodice.
Ipak samoj porodici, ovakvi argumenti često ne piju vode, jer oni veoma emotivno doživljavaju odnos sa pokojnikom, pa mu bez razmatranja prinose "žrtve" u vidu ne samo kafe i cigara već i raznih drugih omiljenih mu đakonija. (ako je bio alkoholičar - cuga). Ovo bi se moglo i prihvatiti kao dovoljno "opravdanje" za ovakav primitivizam, ali ono što upada u oči je da je često odnos prema pokojniku mnogo brižniji, emotivniji, pa i ispunjeniji ljubavlju i poštovanjem otkako je on umro, nego dok je bio živ. Zbog sličnosti sa situacijom koja se desila po smrti jednog makedonskog pjevača, ova promjena odnosa prema pokojnicima bi se mogla nazvati "Sindromom Tošeta Proeskog".