Vrlo moćna stvar koja za svrsishodnu upotrebu podrazumeva posedovanje ako ne baš kreativnog, onda bilo kakvog uma. Bez marketinga se danas ne može ostvariti gotovo nikakva popularizacija niti uspeh. Prirodno, marketing je sastavni deo današnje svetske politike. Kako ovdašnji vlastodršci nemaju baš mnogo mozga, nemaju ni naročitog smisla za marketing, reklamne kampanje, prezentacije, niti, pak smisla za odabir inteligentnijih (marketinških) savetnika, koji bi trebali da vide računa o svemu tome. Kao rezultat svakodnevno, a pogotovo u predizbornim kampanjama, sa plakata nas posmatraju majmunoliko-manekenski, žaboliki, izbezumljeni, kvazišeretski i tupoliki portreti naših predstavnika vlasti.
Osim što nemaju osećaj za sopstvenu prezentaciju i biznis - jer, pored loše lične prezentacije, svi oni svakodnevno seku grane na kojima sede (što donekle doprinosi mojoj tezi da je prosečan srpski političar zaostao u evolutivnom razvoju, pa sa grane još nije uspeo da siđe), ne znaju ni da prezentuju ovu zemlju kako treba, a kamoli da pošteno i uverljivo zavaravaju narod (što je suština njihovog posla). Da znaju, mnoge trivijalne stvari oko kojih se diže neverovatna halabuka i prašina bile bi mnogo glađe izbegnute.
Gej-parada- izaziva mnogobrojne polemike ( zašto, kako, zbog čega), potežu se prava ljudi s Kosova, troškovi, EU, policija, politički poeni, tralala... Uz malo mudrosti i odgovarajuću prezentaciju, cela ta priča izledala bi ovako: 2. 10. 2011. u Beogradu - prvi ulični sado-mazo festival. Jedan od ekstremnijih skupova te vrste u Evropi i definitivan korak ka slobodnom iskazivanju seksualnih frustracija u Srbiji. Policajci prisutni dobrovoljno sa lisicama, veeelikim pendrecima i u uniformama od lateksa. Svi prisutni će garantovano biti zadovoljeni.
Firma sa nešto malo stranog kapitala, uglavnom naduvanog domaćim subvencijama, koja se, u dogovoru sa lokalnim vlastima, hitro poput gazele i pohlepno poput hijene seli iz jedne u drugu balkanoidnu državu u potrazi za jeftinom radnom snagom.
Tipično se otvara u predizborno vreme.
Četiri dana pre izbora
Političar: I zato, izuzetna mi je čast da otvorim svetskog giganta u proizvodnji navlakuša... pardon, navlaka za sedišta u vozilima, "Jureks-Prmpeks", koji je, podstaknut izuzetno povoljnom ekonomskom klimom, rešio da proizvodnju prenese iz Rumunije u Srbiju!
Pet meseci kasnije
Vest: "Zbog nezadovoljstva radnika smanjenim platima i povećanim obimom posla, nedavno otvoreni pogon 'Jureks-Prmpeks' je odlučio da izmesti svoju proizvodnju u Makedoniju".
Fensi naziv za -vezu.
Ako si biznismen, političar ili 'kulturni radnik', onda si na mesto direktora agencije za prilagođavanje oblika sunđera konceptu održivog razvoja izabran između ostalog, zahvaljujući tvojim brojnim korisnim i uticajnim kontAktima u zemlji i inostranstvu.
Ako držiš tezgu na buvljaku na crno, treba ti viza za Ameriku, ili rutinska operacija na srcu da preživiš, onda, juriš vezu, Milojko...
Kad glup čovek kaže da neće glasati ni za koga zato što misli da su svi političari isti.
- Za koga ćeš glasati na predsedničkim izborima?
- Neću glasati ni za koga. Svi su isti.
- Kako to misliš?
- Paaa… Svi su protiv mene.
- Ali oni verovatno uopšte ne znaju ko si ti!
- O tome se i radi. A uvek pobedi političar koji najviše liči na mene, hehe… A ja ne glasam uopšte.
Izjava kojom pljuneš na sve lopove, prevarante, političare, profesore, lažove, pedere, kurve, demone, licImUre... I tako poštediš sebe dugotrajnog procesa psovanja i nerviranja, jer tek kada ti se usta razvežu uvidiš još gomilu stvari zbog kojih su oni kurva banda.
-Jesi video šta je uradio onaj random političar?!
-Ma kurva banda!
-Brate, znao sam bar za 7 i on me obori...
-Ma kurva banda...
-Ona Milica, voza me tu kao majmuna nekog, sve lepo, sve super, a onda me šutne k'o djubre...
-Kurva banda.
-Jesi čuo za one prostitutke u Rusiji, što pljačkaju i ubijaju ljude, napravile haos u državi, ne može im niko ništa!
-Ma kurva banda...
Internetsko - forumaška onomatopeja savremene molitve za spas, učinjenje ili uslišenje.
Vernik (a danas ih je na kilo...veruju u sve) iskaže molitvu i uradi dvajes sklekova (jednoručnih, ako je nešto zajebano u pitanju) i onda se možda želja i ispuni.
- fala Dejsu na inspiraciji -
Domaćica: Ne, ukidajte Ekskluziv, mamu vam jebem! Roberte Čobane, pomozi...:radi dvajes sklekova:
------------------------------------------------------
Vuk Jeremić: Veliki Uagadube, ako vi priznate Kosovo za vama će krenuti i sve ostale afričke slobodarske zemlje. Vi ste najveći političar posle Obote Miltona, ako me razumete...:radi dvajes sklekova:
------------------------------------------------------
Pomahnitali praposetilac Vukajlije: Ne, ne ovo nije za odabrane! Ne! Kvarite dobar sajt! Nije više ko što je bio u ponedeljak! Šeki Turkoviću Šućro, pomozi...:radi dvajes sklekova:
Generalno loše... Sve su ostalo nijanse.
Demagog: Loše je, ali u Africi je još gore!
Flegma, narkoman, političar: Loše je, opušteno...
Mizantrop: Loše je, dabogda svi pocrkali!
Filantrop: Loše je, jadan narod pati.
Skeptik: Loše je, i biće još gore!
Baba Stamena: Loše jes, al kad sam ja bila tvojih godina....
Vatreni navijač: Loše je, baklju mu jebem..
Student: Loše je, imaš šta za has?
Privatnik: Loše je, mali radi nešto tamo ne zevzeči dok pričam za televizor..
Gastarbajter: Loše je, verovatno..
Pitanje koje se veoma često koristi u situacijama u kojima sagovornik pokušava dobiti već odavno izgubljenu raspravu sa neverovatno stupidnim i netačnim argumentima.
Sa ovim ga bez problema možete saseći u korenu i sprečiti njegovo potpuno blamiranje pred vama, a ponekad i pred malo većim auditorijumom.
Neki će biti pametni pa će se momentalno povući, dok će drugi pokušati da isteraju svoje iako su verovatno svesni da nisu u pravu.
- Aj objasni ovom bilmezu da je Tony Blair onaj britanski pevač, uporno tvrdi da nije.
- Pa i nije, britanski jeste, samo ne pevač, već političar.
- Ma nema teorije, uveren sam da je pevač, glavu dajem.
- Stvarno želiš voditi ovaj razgovor? Možemo ići redom i ispitivati druge, da se uveriš.
- Nema veze, nek' ti bude ovaj put.
Na osnovu odgovora par ljudi na određeno pitanje, dolazi se do zaključka o opštem mišljenju o nekoj osobi.
Šta neki ljudi misle o dedu mrazu:
Anketar: „ Šta mislite o Deda Mrazu? “
Političar: „ Mi smo na neki način kolege,ni on ne radi ništa preko cele godine“
Sponzoruša: „ Zbog njega sam kao mala shavatila da želim da ceo život sedim matorcima u krilu i za to dobijam poklone “
Narkoman: „ Mislim brate,gotivim ti ja tu novu godinu,ono,čekam je cele godine k’o na iglama,a čujem i da se dele neki paketići “
Buduća olimpijska disciplina nastala krajem 20. veka uvođenjem interneta na ove prostore. Domaći brend koji pored ajvara i vampira čini sveto trojstvo nacije i ništa manje dijaspore. Ataše antagonista.
Pravila igre su laka.
Nastaju kao produkt lične frustracije kod takmičara koji se potom međusobno pljuju, a pobednik biva onaj koji u tome što dalje stigne.
Najzanimljiviji mečevi su bazirani na multietničkim, kulturalnim i polnim razlikama, i mogu da traju nekoliko dana a neretko čak i nekoliko meseci u zavisnosti od broja učesnika.
Ova plemenita i ništa manje viteška igra najpopularnija je među neuspelim vašljivim abortusima obogaćenim uranijumom, što i ne čudi s obzirom da su je na ovim prostorima afirmisali paori.
Zanimljivo je da istorija ovog nacionalnog sporta u Srba ne poznaje pauzu, što znači da od dana kada je izmišljen pa sve do danas pljuvanje u dalj traje i nema izglednih šansi da se u bližoj svetlosnoj budućnosti zaustavi.
Olimpijski komitet Srbije u ovaj sport polaže mnogo nade i veruje da će nam na predstojećim igrama doneti najsjajnija odličja.
Na referendumu će naknadno biti odlučeno koji će nas političar predstavljati.