
Buduća olimpijska disciplina nastala krajem 20. veka uvođenjem interneta na ove prostore. Domaći brend koji pored ajvara i vampira čini sveto trojstvo nacije i ništa manje dijaspore. Ataše antagonista.
Pravila igre su laka.
Nastaju kao produkt lične frustracije kod takmičara koji se potom međusobno pljuju, a pobednik biva onaj koji u tome što dalje stigne.
Najzanimljiviji mečevi su bazirani na multietničkim, kulturalnim i polnim razlikama, i mogu da traju nekoliko dana a neretko čak i nekoliko meseci u zavisnosti od broja učesnika.
Ova plemenita i ništa manje viteška igra najpopularnija je među neuspelim vašljivim abortusima obogaćenim uranijumom, što i ne čudi s obzirom da su je na ovim prostorima afirmisali paori.
Zanimljivo je da istorija ovog nacionalnog sporta u Srba ne poznaje pauzu, što znači da od dana kada je izmišljen pa sve do danas pljuvanje u dalj traje i nema izglednih šansi da se u bližoj svetlosnoj budućnosti zaustavi.
Olimpijski komitet Srbije u ovaj sport polaže mnogo nade i veruje da će nam na predstojećim igrama doneti najsjajnija odličja.
Na referendumu će naknadno biti odlučeno koji će nas političar predstavljati.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.