
Vrlo moćna stvar koja za svrsishodnu upotrebu podrazumeva posedovanje ako ne baš kreativnog, onda bilo kakvog uma. Bez marketinga se danas ne može ostvariti gotovo nikakva popularizacija niti uspeh. Prirodno, marketing je sastavni deo današnje svetske politike. Kako ovdašnji vlastodršci nemaju baš mnogo mozga, nemaju ni naročitog smisla za marketing, reklamne kampanje, prezentacije, niti, pak smisla za odabir inteligentnijih (marketinških) savetnika, koji bi trebali da vide računa o svemu tome. Kao rezultat svakodnevno, a pogotovo u predizbornim kampanjama, sa plakata nas posmatraju majmunoliko-manekenski, žaboliki, izbezumljeni, kvazišeretski i tupoliki portreti naših predstavnika vlasti.
Osim što nemaju osećaj za sopstvenu prezentaciju i biznis - jer, pored loše lične prezentacije, svi oni svakodnevno seku grane na kojima sede (što donekle doprinosi mojoj tezi da je prosečan srpski političar zaostao u evolutivnom razvoju, pa sa grane još nije uspeo da siđe), ne znaju ni da prezentuju ovu zemlju kako treba, a kamoli da pošteno i uverljivo zavaravaju narod (što je suština njihovog posla). Da znaju, mnoge trivijalne stvari oko kojih se diže neverovatna halabuka i prašina bile bi mnogo glađe izbegnute.
Gej-parada- izaziva mnogobrojne polemike ( zašto, kako, zbog čega), potežu se prava ljudi s Kosova, troškovi, EU, policija, politički poeni, tralala... Uz malo mudrosti i odgovarajuću prezentaciju, cela ta priča izledala bi ovako: 2. 10. 2011. u Beogradu - prvi ulični sado-mazo festival. Jedan od ekstremnijih skupova te vrste u Evropi i definitivan korak ka slobodnom iskazivanju seksualnih frustracija u Srbiji. Policajci prisutni dobrovoljno sa lisicama, veeelikim pendrecima i u uniformama od lateksa. Svi prisutni će garantovano biti zadovoljeni.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
opet niskoocenjena defka... -