1: Neprepotentni ulazak
ne seljačite se, budite prirodni
2: Merkanje stola
juriti literaturu sa medicinskog, ekonomskog, filološkog, pravnog i mog omiljenog-defektološkog(prva godina!!!).
3: Jurite roze i žute markere
4: Sedite
5: Počnite da čitate
Ne dižite glavu narednih 30 min(u stanju ste visoke koncentracije, pogled podignite samo na kratko kad devojka dodje da nastavi sa učenjem(da vidite šta ste to veče izvukli na kocki)).
Zbog koraka preuzetih ranije u 99% slučajeva se radi o ribi, ako pak omanete, jbg u čitaonici ste da biste učili....to veče....
6: Nakon 30min ispustite poluglasan uzdah(UH ili HU), ovo treba da čuje docimerka(i po nekoliko puta ako je to potrebno, sve dok se pažnja dotične ne skrene u vašem smeru :naravno ne zvučati kao priploni konj, nego ovo raditi sa merom:).
7: Obično sledi pitanje docimerke "Je l' teško" ili "Šta to čitaš" ili nešto slično...
8: To je to, prvi kontakt uspostavljen, preuzmite kormilo i krenite, budite zanimljivi i uspeh je zagarantovan...
SREĆNO!
Čitam...Hermana Hesea....teška knjiga...ti?
Najviši oblik majčinske ljubavi. Emotivna pupčana vrpca koja nikada neće biti presečena. Dijagnoza ljubavi prema sopstvenom čedu koja je prevazišla sve granice mentalno zdravog. Lojalnost koja prelazi u opsesivnost, opsesivnost koja je avanzovala u strast. Na kraju, ishod je uvek isti : majka postaje teška MILFARA koja se nezaustavljivo potuca po komšiluku, ophrvana bolom zbog činjenice da njeno voljeno mladunče, o Bože, više ne spava u njenom krevetu dok sin izrasta u klasičnog EDIPOVCA, moguće i latentnog homoseksualca, nesposobnog da zavoli drugu dojku sem majčinske.
- Brate, 'de je kren'o Mare, koji kurac...?! Pa, tek smo krenuli da pijemo...!
- Ma, pusti debila...Zvala ga mama malopre i zamolila da dođe kući. Idu, kaže, sutra na neki izlet u Temišvar pa da se odmori pred put...
- Auuu, koji edipovac...! Nisam znao, brate...
- Taj rad. A i keva mu je priča za sebe - u ćevapu bi ga jebeno prepoznala, ako me razumeš...
Trnjenje srca osetite svaki put kada taj prokleti stoljnjak uflekate!
Dokle vise tolika fama oko stoljnjaka i zasto nije isto kada uflekas trenerku,tepih,peskir...bluzu...jedno je od mnogih pitanja koja se postavljaju.
Najvece licimerstvo se pak ogleda kada neko drugi ufleka isti onda fala Bogu ``nema veze,nista,nista,ocisticemo``
Izgleda da je to pak preneseno patolosko stanje kod naroda ta teska patnja za stoljnjakom i ako sada postoje sredstva koja ciste sidu a ne fleke!
PA JEL GLEDAS TI STA RADIS STVARNO SI KRETEN TAMAN SAM STAVILA TAJ STOLJNJAK!
Izraz koji se koristi kada neko ispadne teška jajara i ispali te onda kada si očekivao od njega da će uraditi ono što je rekao, a nije.
Osnovna karakteristika ljudi koji nisu od reči i na koje ne možeš da se osloniš, bilo da je to zbog toga što su pičke, ljige ili jednostavno zbog toga što mu je u krvi da bude jedan običan ispaljvač.
- Ej Peco jesi pon'o sondžu?
- Nisam brate. Nešto mi ne radi džojstik, pa sam ostavio kući. Džaba nam bez džojstika.
- A znao sam da ćeš da izjajariš. Takav si čovek. Znaš da imam dva džojstika ovde, nego si se naduvao i mrzelo te da nosiš.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Jel idemo sutra na Košutnjak na roštilj?
- Naravno matori. Rano ujutru se ustaje.
- Ma jok bre. Ja sam mislio da ne spavamo uopšte. Nađemo se ovde na klupici u devet večeras. Ponesemo lobe, džidžu i vops i samo cepamo do ujutru, pa nas Deki pokupi i pičimo na Košutnjak.
- Pa ne mogu, možda ću morati sa Svetlanom da se vidim. Trebalo bi možda do njenih da idemo, pa bih posle spavao do nje.
- PU! Ne verujem koji si papučar. Zvaću Šomija. Ti ionako uvek izjajariš svaku akciju.
Može biti da se vredni prevodilac „Čiča Gorija“ strašno vajkao da li da, prevodeći Balzaka, koristi negde reč „podlac“. Da nije previše oštro? Da neće vojvođanske frajle očima kolutati, a vaskoliki nobles prevodioca perverznjakom imenovati? Možda je nekad podlac i bila teška uvreda, ali danas je podlost kao burek, svakodnevna i podrazumevajuća, a podlaca ima pod svakim kamenom – samo ih je u skupštini 248 (izuzimajući Velju Ilića koji nije podlac nego ljakse i Čedu koji je… jafu ćeš mi dati jednu).
U najkraćem, ako ti neko saopšti da bi ti „majku na govnavi konjski palamar natakao“, ne ide da mu kažeš da je „podli lupež“ ili „nevaljali šonja“.
Paradoksalna situacija kada ti šefovi uvale pušku, da baš onda kada misliš kako nema posla i kako ćeš opušteno da blejiš na netu do novog talasa, oni negde iskopaju posao i to prilično obiman, a krajnje bespotreban, samo da ne bi besposleno sedeo dan, dva i da ne bi džaba dis’o firmin vazduh. Obično je to neka teška surovština koja skoro ničemu ne služi i od koje se usereš trčeći po firmi bezuspešno pokušavajući da dokažeš kako to nije uopšte potrebno raditi.
- Darko, šta radiš sad?
- Dovršavam porudžbinu šefe i šaljem neke mejlove klijentima, da im zahvalim na brzim isporukama.
- Što to radiš? Porudžbina je završena, nemoj da izmišljaš, a do petka nema nove. Blejiš ti na Fejsu, onoj tvojoj Vukajliji i igraš igrice.
- Ma jok šefe. Radim.
- Bez obzira. To nije bitno. Napravi mi u excelu tabelu svih dobavljača sa adresama, brojevima telefona, kontaktima i daj neku ocenu dobavljača tu, čisto onako interno da imamo. Od jedan do pet, a ja odoh do direktora na kaficu.
- Šefe, imam to već odrađeno. Pre pola godine sam to radio.
- Apdejtuj. Znaš šta je pola godine. Mada bolje uradi to iz početka ustvari, prošla tabela nije bila pregledna.
- Trebaće mi vremena za to.
- Odradi do sutra u deset, taman onda do petka imaš vremena da završiš reklamacije, ako se potrudiš i u petak nova porudžbina kreće.
- Jbm t mmu bđv, sljčn jdn rtrdrn.
- Šta mumlaš to?
- Ništa šefe, uživajte u kafici, ovo će biti završeno do sutra mjmn jdn.
Legenda kazuje o ženi sa staklenim okom, vršnjakinji Broja Jedan, koja je usamljena živjela u malom stanu u jednom bloku zgrada u Beogradu.
Kao takva, bila je predmet izrugivanja dječurlije iz komšiluka, koja su joj često zvonila na interfon, gađala prozore kamenčićima i slično.
Priča se da je, iz osvete, sačekivala djecu u mraku i udarala ih štapom. Tad bi zasjalo njeno stakleno oko, utjerujući strah u kosti deranu.
Kažu i to da se, u teška vremena ranih devedesetih, hranila golubovima koje je mamila posipanjem mrvica na sims.
"Čuvajte se staklene babe!" - savjetuje nas jedan grafit, napisan na zidu zgrade u kojoj je živjela.
Izvor ponižavajuće nekreativnosti i nepodnošljive dokonosti!
Rogobatna reč ali do savršenstva dobro opisuje stanje duhovnog ništavila, mentalne lenjosti i unutrašnje praznine.
To je teška bolset koja se teško podnosi, a naročito teško ako oboleli po svaku cenu ima želju da bude kreativan, produktivan i nadasve KORISTAN.
Ne treba ga kriviti. On se nalazi u mračnom tunelu i ne vidi izlaz. Treba naći načina da mu se nekako osvetli put.
Bezidejnost nije nova bolest. U bljeskovima su se epidemije ove bolesti pojavljivale na različitim prostorima i u različitim vremenima. Pojavi se pa zgasne, ali nikako spontano i bez lečenja. Za divno čudo leka za ovu bolest ima i takoreći on je sveprisutan. Recepata za lečenje ima u mnogo nijansi, ali kakav god da je recept on uvek sadrži jedan čarobni sastojak a to je RAD.
U neka davna vremena jedan Car je bio suočen sa nekreativnošću, bezidejnošću i lenjošću svojih podanika. Problem je rešio na taj način što je podanicima naredio da iskopaju bezbroj dubokih rupa. Malo zatim naredio im je da te iste rupe zatrpaju. I tako nekoliko puta. Posle toga, svi podanici su imali ideju šta i kako da rade u sopstvenim dvorištima. Nije više bilo potrebe za uzaludnim i beskorisnim kopanjem rupa.
U jednom drugom carstvu se desilo nešto slično. Članovi carstva su vremenom postali bezidejni i brzopleti pa su iz dokonosti radili ama baš svašta. Problem je rešen tako što je Car počeo da zadaje jedan isti zadatak (koji sadrži ideju) svim članovima carstva i na taj način praktično dao ideju svakom članu, okupirao ga, učinio manje dokonim i pružio mu šansu da se dokaže i da bude KORISTAN. Naravno, kreativni članovi carstva su već bili zaokupljeni svojim idejama i nisu pravili probleme Caru, a i on njima.
I tako su živeli ….
Društvena analitika.
Teška vremena dolaze...
Laka za sakriti, nabaviti, koristiti, uživati, navući se, u izuzetnom slučaju baciti.
Sinonim: "Teška" droga.