„Seljački kilometar“

Tačno ta rečSeljački kilometar2 definicije →

Guča je jedna prelepa , mirna varoš koja se nalazi u Dragačevu (nedaleko od Čačka).
Populacija, oko 1500 stanovnika u samom naselju.

E, problem je u tome što je jedna kulturna manifestacija ''Sabor Trubača'' iz 60ih pretvoren u običan nekulturni ''seljački vašar''.
Sabor trubača = okupljanje trubača

Kada su se prostaci i seljačine latili vlasti nakon 80ih, pošto ni za vreme tog crnog komunizma nije mogao da radi baš ko šta hoće, došle su vesele devedesete kada je Sabor Trubača počeo da se pretvara u:

"Šund, kič, posunovraćen zdrav razum, neukus svake vrste, slepljen i zalepljen etničkim, etičkim i moralnim blatom moderne Srbije i sve umiveno zastrašujućim, odvratnim skičanjem i vrištanjem pleh-muzike (koja, uzgred, sa muzikom nema ama baš nikakve veze), ponovo počinje u Guči! Ali, koga zapravo ''muzika'' uopšte i interesuje? Ako želite da zaboravite bar na momenat raspadanje države Srbije, nezaposlenost, neobrazovanost, kriminal, ubistva, silovanja, korupciju, katastrofalnu političku, ekonomsku, socijalnu, kulturnu i svaku drugu tragediju Srbije, idite u Guču. Prepustite se sedativnom dejstvu alkohola i ostalih droga, žderite mladu prasetinu i jagnjetinu, podajte se sveopštem alkoholnom (i svakom drugom) ludilu i tragičnoj neadekvatnosti, i to će vam onemogućiti funkcionisanje mozga bar mesec dana. Ako ne i duže? Srbiji nefunkcionisanje zadriglih mozgova, okupanih u alkoholu, treba najviše. Samo zato naša vladajuća politička koalicija i podržava ovaj skup zatupljenih prostaka, alkoholičara i ludaka koji se deru i vrište u magli alkoholnog trovanja, praćeni skičećim, vrištećim užasom pleh muzike. To je inače naša srpska ''agonija i ekstaza'', naš kulturni ''brend'' koji mi nudimo ostatku Evrope i sveta. Uživajte! A od Guče do Guče, rokajte bensedine, jeftin polu-otrovan alkohol i ako imate para i neke teže droge. Gledajte da zakucate što više eksera u vas mozak. Tako ćete lakše podneti realnost i omogućiti političkoj koaliciji na vlasti da na vlasti ostane ZAUVEK."

Napisao V. Š.

JOjohnybladex · 31. avg 2011.💬 2

Nekada je drugarstvo izgledalo mnogo drugačije nego danas. Ljudi su manje visili po kućama, družili su se u kafanama, izlazili su zajedno, išli na fudbal, na more, svaki dan su provodili zajedno, i poznavali su se u dušu. Jedni druge su pratili u vojsku, bili jedni drugima kumovi, veselili se zajedno i pomagali u zlu. I kada bi jedan prijatelj otputovao daleko, tamo se nastanio i ostao duže vreme, osetila bi se praznina. Kako ljudi odrastaju, život ih vuče na neku drugu stranu, prijatelji se razidju po celom svetu, i retko se vide. I sećaju se mladosti i drugarstva sa setom, vesti o drugima čuju retko, a ni pisma ne stižu tako često..
Zbog toga, ljudi su se dosetili i izumeli telefon, no u početku je moralo da se ide do drugog grada da bi se telefoniralo, a kada su telefoni postali normalna pojava, medjunarodni razgovori su i dalje bili skupi. Medjutim, napretkom tehnike, napredovala je i komunikacija, i tako danas imamo msn, fejsbuk i skajp, uspostavili smo kontakte sa drugarima preko, i svi su srećni. Ali sve ovo imalo je i svoje loše strane..Vremenom, ljudi su počeli da se druže isključivo "na struju", bez obzira na to da li žive na različitim kontinentima ili u istoj ulici, i ta pojava postaje sve masovnija.
Danas prijateljstvo izgleda ovako:

Najbolji prijatelji su mi na opcijama omiljeni, a na msn-u chatujem sa njima i još nekim ljudima sa kojima se družim. Na fejsbuku su mi svi oni ljudi koje iole znam, devojke koje hoću da muvam, a nove prijatelje stičem na vukajliji i sajtovima za upoznavanje. Skajp koristim kako bih se video sa ljudima koji žive na drugom kraju grada, jer me uglavnom mrzi da se cimam do njih. Drugari sa fakulteta mi pitanja sa ispita šalju na mejl, a Branko mi linkove sa jutjuba šalje u inbox. Kada hoću da objavim neku vest, napišem je na zidu profila na fejsu, tako da je svi odmah vide. Sportske aktivnosti tipa fudbal upražnjavamo na soniju, kako se ne bismo povredili ili oznojali. Sa devojkom gledam filmove kod kuće, jer bioskop je kilometar i po daleko, a i filmove skidam za džabe..
MEmelkijades · 16. feb 2010.💬 9

Za takvu svadbu se kaže – bio si, a k’o da nisi. Posle 7-8 godina zabavljanja konačno su odlučili da se venčaju. Ali ne na staromodan, primitivan i aut način kako to velika većina džibera i seljaka radi. Oni su urbani, gradski likovi, kul, in. I gnušaju se od onih „seljačkih svadbi“ sa puno gostiju, masnom hranom, domaćom rakijom, veselom muzikom i veselim društvom. Nema sanse da oni prave takvu svadbu. Oni su posebni, razlikuju se od mase. Njihova svadba mora da bude nesto posebno. Mlada nije na ceremoniji uzela mladoženjino prezime, nije ga čak ni dodala, jer je emancipovana. A sada svadbeno veselje. Prvo, taj seljački izraz „svadba“.. to nije kul.. Bolje da se zove „wedding party“ i da se hepeninguje na nekom fensi mestu, pored nekog bazena. Drugo – društvo malo ali odabrano, ne vise od 20 ljudi, jer sve preko toga nije gradski fazon. Rodbina nikako nije na spisku zvanica, to su sve seljaci. Eventulano roditelji ako bas moraju i rodjeni brat i to je to. Nema sedenja, to je glupo, na svadbi treba da se đuska, a ne da se sedi i da se jede. Švedski sto i ćao! Muziku će puštati DJ, jer su bendovi prevazidjeni. Eventualno može da nastupi neki gudački kvartet. Muzika isključivo strana, a od domaće može samo ona makrobiotička – Aleksandra Kovač, eventualno Ana Stanić ili Aleksandra Radović. Hrana. Nikako ona prosta i masna hrana, nego to mora da bude originalno – bademi, lešnici, masline, pečurke, salatice razne. Zaboga, niko nije došao na venčanje da se prejeda, to treba da bude više ukras nego posluženje. U suprotnom ispadaš šaban u svom snobovskom društvu. Za piće se nikako ne služi rakija i ostala ružna i zla pića sa ovog podneblja. U obzir dolaze isključivo šampanjac i čileansko vino, a za aperitiv kokteli. Garderoba. Nikako bela venčanica, to je toliko staromodno.. Mlada će verovatno biti u nekoj skupocenoj žutoj ili bež haljini, a mladoženja u sakou, pantalonama i belim patikama. Ukupno trajanje veselja ograničiti na max dva sata, jer posle toga se ide u diskoteku. Veselje da poludiš. Inače, hit u svetu.

LILingur · 26. sep 2011.💬 2

1. Naparfemisati se ogromnom količinom nekog parfema, dezodoransa, čega već, bukvalno prosuti cijelu bočicu na sebe. Koliko god da parfem ili šta već ima prijatan miris, tolika količina nikako ne može biti prijatna za nos ljudi koji okružuju tu personu.

2. Takođe, znači namirisati se u nečijoj neposrednoj blizini, ili stati do nekoga svježe okupan mirisom, čime sav taj zapah pređe na tu osobu, htjela to ona ili ne.

1.
- Uhu, nove štikle, nova haljina, nov donji veš, svježa frizura, spremna sam za nezaboravni doček 2013. godine!
- Pa kako ćeš se sad istuširati kad si svježe isfrizirana?
- Kakvo tuširanje, imam onaj parfem što mi je Milan donio iz Graca, sasuću pola bočice na sebe, ima da mirišem kilometar u krug!
- Ništa, svaka za sebe uzima taksi, vidimo se tamo. :povrać:

2.
- Idemo večeras van?
- 'Ajde važi, samo da se tušnem.
- Pa tuširao si se prije 4 sata, kad ti postade toliki čistunac?!
- Ma, bio sa Anom, a ona se naparfemisala k'o nenormalna, svu me okupala, već 3 sata se osjećam k'o Zvončica s ovim mirisom.
MVMala Vidra · 25. dec 2012.💬 37

Paralela za bezrazložnu radost kod omladine. Što jes-jes, teško će da ti pođe za rukom dok si jak, mlad, glup i probavnog trakta kao trakasti transporter da predočiš sebi plodonosan odlazak u klozet kao iole težak zadatak, a taman posla razlog da se iz šteka izvuče poslednjih 100g kafe kako bi se obeležio srećni događaj.

- Vidi ovog Mrkelu majke ti što je srećan, moš misliti gotov još jedan kilometar koridora, eto baba Ani večere uz sveće.
- Bože zdravlja dok ga njegov praunuk završi putovaćemo letećim tanjirima.
- Ma vidi ga samo kako ozaren cupka, otprilike ko moj mačak kad se posere i lepo zatrpa pa sav srećan jurca po kući dignutog repa i mjauče na sav glas.
- Što da ne, i zatrpavanje kake mu dođu neki zemljani radovi, suva niskogradnja.
- Jes vala, a kad malo bolje pogledam, da sam ja on slavio bi da mi uspe i projekat ukopavanja deda Krke.
- Nemoj tako, to tek nije nimalo naivna rabota, ne da se taj pod zemlju.
- U pravu si, loš primer.
CRcrnigrujan · 17. feb 2013.💬 1

čuvena rečenica koju je svaki dekica izgovorio svom unuku,svaki otac svom sinu,svaki trener svom timu,svaki profesor svom razredu... Svi oni je izgovaraju tako da ispada da su oni savršeno znali da urade sve što mi danas ne znamo.

Deda: ..ja kad sam bio tvojih godina pa ja sam pešačio svaki dan 12 kilometara do škole i nazad,a vidi tebe.škola ti na 5 minuta i opet bežiš iz nje.

Otac: Ee moj sine kad sam ja bio tvojih godina nije bilo tih raćunara ni fejsbuka,nego svaki dan na njivu pa kopar,sadi..

Trener: Koji ste vi kilavci. Pa ja kad sam bio vašig godina niko u razredu me nije mogao stići,bio sam prvak u skoku u dalj,bacanju kugle a i najbolje sam radio zgibove. Vi ni jedan kilometar ne možete da istrčite.

Profesor: Kakvi su bre ovo udžbenici,ja kad sam bio vaših godina knjiga imala po 500 strana,a vidi ovo sad,više liči na slikovnicu.
DJdjudjua · 2. nov 2011.💬 2

Sarkastično podjebavanje ortaka koji se hvali kako je zbario novu ribu, a koji je toliko smotan da ni jaje iz ljuske ne može osloboditi, te pritom izgleda tako da bi svaka iole svesna ženska osoba odbila i da ga pljune. Kada na sve to dodate činjenicu da zbog urođene mentalne retardacije baljezga i kada je trezan, a kamoli kada je pijan - dolazite do zaključka da mu je mogućnost ogreba za snošaj i bilo kakva interakcija za ženskim polom jednaka statističkoj greški. U tim trenucima magnovenja prosto se zapitate da li je moguće da je naleteo na devojku kojoj sva čula rade kako treba ili se ipak radi o izvesnoj psihofizičkoj devijaciji i anomaliji kod pomenute osobe.

Jer iako svaka krpa nađe zakrpu, a ružnoća je relativan pojam, nije svejedno da li vam drug prezentuje validne podatke o svojoj seksualnoj aktivnosti ili vam floskulama maže oči, sakrivajući tako činjenicu da mu je devojka zapravo protivtenskovska mina koju mogu jebati trojica a da se ne sretnu, koja pritom poseduje vizuelne sposobnosti poput Braće Matić, a čulo sluha je služi k'o namćora od sto godina. Upravo je zbog navedenih stvari nužno tražiti precizan opis ženskog bića o kome se govori, a ukoliko je moguće ni lična provera ne bi bio na odmet.

- Gde si, Đole, stari lafe, pušiš kurac od žirafe, šta ima?
- O, Ćomi, sivi tiću, obližeš me po glaviću. Što si se tako upicanio? Izgledaš k'o da si iz groba ustao, a parfem ti se oseti na kilometar.
- Ma idem da se vidim sa ribom.
- Molim? Brate, tebi je poslednji kontakt sa devojkom bio kad si pre dve nedelje u klubu prišao nekoj likuši da joj kažeš da joj nos izgleda k'o dvogrba kamila. Je l' ta gluva ili ćorava?
- Puši kurac. Zove se Marija i mnogo je lepa devojka.
- To da li je devojka tek treba da se utvrdi. Lažeš čim zineš. Odoh sad do kladže, al' sledeće sedmice da me vodiš da se upoznamo. Želim se uveriti da li hoda na dve noge ili si zakoračio u zoofiliju.
TDThazz Dugg · 6. nov 2012.💬 15

Drug Tito, partizani, jugoslovenski antifašisti: po definiciji, ljudi koji su se borili u komunističkoj vojsci Jugoslavije za vreme Drugog svetskog rata. Postoji ih više vrsta.

Jedni su jednostavno ustali da tuku Švabu kao i njihovi očevi i dedovi, u dobroj tradiciji Prvog svetskog rata. Koliko su uspeli, govori prisustvo nemačkog faktora i kapitala u našoj unutrašnjoj i spoljnoj politici i ekonomiji.

Drugi su bili prosti radnici i seljaci koji su svojim instinktom pobunjenih robova osetili da je gazdama i popovima odzvonilo. Ti su tek zakukurikali pre vremena, kao u Orvelovoj „Životinjskoj farmi“. Uživali su jedno vreme u iluziji samoupravljanja, vladavine vulgusa, pa kad shvatiše da su ipak životinje, poludeše i rasturiše sve što je imalo da se rasturi, i preživeli se danas još čude i pitaju „a gde se dedoše dobra stara vremena“.

Treći su se nasisali Marksa i kompanije, pa su verovali da učestvuju u dijalektičkom istorijskom procesu. Da nisu odbacivali Ničea kao dekadenta, shvatili bi šta znači „povratak istog“ – uostalom mogli su, da su se više trudi oko svog obrazovanja, da čitaju Pitagoru, Egipćane ili Indijce.

Četvrti su bili rusofili, pa su verovali u matušku Rusiju i njen bratski zagrljaj. I danas nas matuška materinski steže, za šta revolucija nije ni bila potrebna.

Peti su bili avangardisti, nadrealisti, zenitisti i štatijaznamštaisti, koji su verovali da je tepanje Nemaca i kapitalista umetničko delo. To je najtragičniji sloj. Takve je Staljin u Rusiji jednostavno zatro, ali neki od naših su napravili karijeru – Vučo, Popović... Državni nadrealisti. (Postoji još jedna gadna podvrsta tih, seljački oportunisti, čiji je predstavnik Dobrica Ćosić, o kome ne bih ovde baš...).

Zatim tu su bili desperadosi, strani agenti, ludaci, kriminalci, ubice i još svakakvi. Spisak je dugačak...

Nije mi jasno samo jedno: Zbog nekoliko osnovnih civilizacijskih dostignuća, kao što je leba da se jede, kao što je besplatno zdravstvo i školstvo (što uostalom danas imaju i zemlje koje i ne znaju šta to znači petokraka zvezda), kod nas su hiljade nevinih streljane, sloboda surovo ućutkivana, duh bahato gažen, ama šta sve nije činjeno – a naši ljudi još imaju potrebu da odaju „dužno priznanje socijalističkim tekovinama“!? I što se tiče „bratstva i jedinstva“, videsmo i to... Pitam se zašto se svi sećaju punih trbuha, a pune grobove i prazne mozgove zaboravljaju? (Doduše, možda ovo poslednje pitanje daje samo na sebe odgovor).

VAValdemar · 4. jun 2009.💬 7

Nova nacija. Više ih ima nego Kurdistanaca. Treba im dati državu. Grenland recimo.

U momentima kreativnosti, u tim napadima inspiracije, ovi mladi "umjetnici sa zdravim stavovima" sipaju svoje najdublje misli pravo na široki internet. To su instant umotvorine, savjeti za ponijeti, sarkastične opaske na račun države, društva i dogadjaja u gradu, romantične poruke, pozdravi, čestitke, depeše... - asortiman je ogroman, mogućnosti su nelimitirane.

To je okej. Društvene mreže i postoje, izmedju ostalog, iz tog razloga da omoguće ljudima da lako i brzo, barem negdje olakšaju dušu i privuku pažnju, čak i zavrijede osjećaj da ih neko sluša. Medjutim, ova ogromna grupa mladih kritičara, što po godinama što u duši, sve više shvata i cijeni sopstveni trud. "Ko će koga ako ne sebe sam ja sad?" Tako oni kuckaju svojih rečenicu, dvije, par, pasus, esej, trude se svojski, zapnu, i iseru to govno da im krasi elektronske zidove.

(Preskačem dio o iščekivanju lajkova, lajkovanju, inteligentnom zahvaljivanju za lajk i vodjenju još inteligentnije diskusije.)

Tada naidje Rajko Lola, po zanimanju ribar, čuo da ima pičke na fejsu, rado bi zavukao, i traži mamac. Naleti na status sa gomilom riječi tipa srce, ljubav, razočarenje, odradi copy/paste (iš'o Rajko na kurs), jedinu stvar lakšu od samog pisanja te umotvorine, i prosto rečeno - UKRADE IM STATUS.

Ogorčenje i ponos, izmiješani kao med i žuč. Sa jedne strane, neko im je ukrao status, jer je tako dobar i jak, dubok, moćan! Sa druge strane - neko im je ukrao status! Gledaju nalijepio ga Rajko na njegov seljački, mizerni zid, tik iznad Cecinog spota. Bez navodnika, bez reference... I još dobija lajkove! I komentare. Rikvestove... Uh, sledeći pasus, već se i meni srce steglo.

Šta raditi? Otići klikom do tog sramotnog zida, i očitati prevarantu lekciju javno? Jebati mu majku u pičku plagijatorsku, pederu jednom, i to javno, po sred zida? Previše nisko, a rado bi. "Ne treba se raspravljati sa idiotima, povuku te na svoj nivo, i dotuku te iskustvom", drhti njihova ruka po tipkama, kucajući novi status. Zatvarajući navodnike, duhovito se izdižu iznad situacije, sijeva poruka lopovu: "Idući put pitaj da pozajmiš status, ja se ne ljutim :*". Eh, da su svi ljudi tako veliki...

Svim velikim autorima savjet, besplatan, za ponijeti: Ne na fejs, ne tviter, ma ne ni na Vukajliju! Krade to ko stigne. Fino u knjižicu, cijenjenim rukopisom. To ne može da se ukrade. Pa kad se nakupi mudrosti, duhovitosti i duhovnosti, u izdavačku kuću po izboru, otimaće se za vas. Tu stave fino ime, prezime, pseudonim, a bogami zna i po koja para da šušne. Zašto da lešinari kljucaju vašu iskapanu dušu u slovima, pa njome odgovaraju Zuckebergu na ono njegovo "what's on your mind?"
KOKolfild · 9. mar 2013.💬 23

Vukojebina. Zapizdina. Mesto gde ljudi žive ali na koje čak ni poštanska kočija u vidu Lade Nive 4x4 ne može da stigne. Neka zbog težine terena a neka što joj dotle ne bude dovoljan rezervoar goriva pa se poštanski službenici i ne upućuju na takva mesta da dodele broj kuće.Jedino gore od BB može da bude da živiš negde gde je adresa ZP (zadnja pošta). Kako naći nekog ko živi na adresi "ulica ta i ta BB"? Pa po GPS koordinatama jer tu signal navigacije piči ko lud jer nema ništa 5 km u krugu da ga ometa.

-Dragi, zabavljamo se već mesec dana a ti me još nisi predstavio svojima. Hoćemo li mi da uozbiljimo malo vezu ili da se vučemo i dalje ovako, a?
-Pa ajde, moji su kući pa da dođeš sutra do nas da se upoznate!
-Jao super, a koja ti je adresa?
-Gučevska BB.
-Ćekaj bre, što BB? Pa ja sam imala drugaricu u Gučevskoj i tu ima brojeva. Ona je živela u broju 218.
-E pa vidiš draga, kod broja 218 je tačno trećina puta do mene.Znaš, ja živim u velikoj ulici.
-Pa kako da pronadjem baš tvoju.
-Vid' ovako, kad siđeš sa asfalta ideš još oko kilometar i po i ulaziš pravo u moje dvorište. Dalje se put i ne nastavlja tako da ne možeš promašiti.
-Da, da... ali ipak da ostavimo to za neki drugi put.Mislim, da ne žurimo.Ipak se znamo tek mesec dana. Jel se slažeš?
DUDusansc · 30. dec 2015.💬 10
prethodnijoš rezultata