„grob“

Tačno ta rečgrob13 definicija →

Čovek, u velikoj meri nesvestan toga. U većini slučajeva, namerno nesvestan, vodjen starom mudoršću ''što manje dijete znaš, to si manje nesretan''. Živiš život punim plućima, i on je tako raznolik.. Prc, stoj tu. Nije tako. Ko je pisao ovo?

Ti si voz, prijatelju, teretnjak, i pičiš po šinama. Nisi terenac, koji vozi uz masnu banderu ako mu se hoće - samo zato jer mu se može. Biti terenac je retkost i ultra user života. Ne, ti si teretnjak. Na tebe je natovareno grdilo bitnih stvari i još 20x više onih nebitnih, koje često zakače onu kočincu u slučaju opasnosti, pa se ti negde u sred neke vukojebine zakucaš sa mozgom i zapitaš šta koji kurac ti tu opšte i radiš.

Šine, sine, su tvoj život. Ti upravljaš lokomotivom, istina, staješ, kočiš, kupiš nove ljude, izbacuješ neke stare i sve to, naravno, ti si gazda lokomotive. Ali ne i puta.
Probaj da skreneš put na svoju ruku, iskoči iz šina, i šta? Ili zatvor ili prerani grob.
Ti samo utičeš na brzinu, ne i na svoj put, njega ti je već neko postavio.

U odličnom si voznom stanju, nema šta. Ali i tebi će doći kraj, a kad dodje, neće biti neke velike fešte. Zameniće te sa lokomotivom vrlo sličnog kova i kvaliteta, koja će samo nastaviti gde si ti stao, ništa novo, niti posebno. Ali hej, svako je ipak nezamenljiv makar nekome, zar ne?

Nisi terenac, lokomotiva si. Ali ako si već dobio tu ulogu, najebi im se majke u njoj, da pošteno zaslužiš dobar broj uzdaha i po koju iskrenu suzu svih ljudi koji su došli u kontakt sa tobom. Da se zna da si išao, kao i mnogi drugi, po jednoj prostoj liniji samo u jednom smeru, ali da si, samo i jedino ti, to radio na sasvim drugi način, o kome će neko ipak nekad prozboriti koju, umesto da ga samo zabole.

CHChavez · 11. sep 2012.💬 1

Čist autohtono-powerslavno-serpski izraz koji je odnosi na nekoga ko nije u vinklo. Obično je to neko ko odbija da od tačke A do tačke B ide putnjom najmanje akcije (a.k.a anti-brahistokronski paradoks), te najčešće završi u tački C, sa kupljenom steonom junicom i vlasničkim kartonom za udio u ringišpil. Kratko i jasno, budala.
Sreća, pa se često prirodna selekcija postara da takvi ljudi ne ugroze široki populus oko sebe.

- Stevo, jesi vidio onu moju staklenu vuu... Nuuu... Stevo, jebem ti mater, pa šta radiš to?!
- Evo pravim šećernu vunu, vidim da si ti imao sve sastojke, pa je sad baš bojim u pink dezen. Još mi samo ostaje da pošećerim malo i toeto.
- A nisi probao još taj recept?
- Ma jok, kad zapečem sa bojom i šećerom onda ću. Pa mora kuvar prvi da proba svoje remek delo.
- Dobro, dobro, nemoj da žuriš. Ako do sada nismo imali potvrdu da si kršten kod privatnika, ovo će da ti da doživotni pečat. Ja bih ti još savetovao da nikome ne daš taj recept, štaviše, da ga sa sobom u grob odneseš.
PZPlastični Zet · 15. apr 2016.💬 2

Ugao sagledavanja... Stvar koja ti ne dozvoljava da budes tuzan. Da moze bolje, to znas, po difoltu. Da moze gore, uci te perspektiva. I zaista, kad god pomislis da si dotakao dno, nesto pocne da rije zemlju ispod tebe i nadje ti se pod nogama. "Bio sam tuzan sto nemam cipelu dok nisam video coveka koji nema nogu."

Jebao sam sinoc, tuzan sam jer jebem samo jednu ribu vec dve godine.
Trebao bi da budes srecan. Ja sam jebo sinoc, ali tuzan sam jer je bila grob.
Trebao bi da budes srecan. Ja sam trebao da jebem, ali me je ispalila.
Trebao bi da budes srecan, ja sam mogao da jebem, nije mi se digao.
Trebao bi da budes srecan, meni uopste ne moze da se digne. Nikad vise necu jebati.
Trebao bi da budes srecan. Meni nikad nije ni mogao da se digne, retka bolest. Nikad i nisam jebao.
Trebao bi da budes srecan...
CAcaplin · 24. apr 2012.💬 1

Isto kao i kod narodne izreke, samo što u ovom slučaju dan ti zavisi od ženinog odgovora na pitanje kad joj dolazi majka...

-Maco, 'ajde probudi se... aaaa, probudi se breee! Hajde da se malo... a?
-Mala, nemoj mi se vrpoljiti, nego reci lepo... dolazi ti majka danas? Je l' sam u pravu?
-Hihihihihi, ali samo na par dana, maco... i neće dugo ostajati... samo tokom ove nedelje. Dok obavi preglede kod lekara i to je to.
-Znao sam! I ja sam kurate sreće. Je l' mora kod nas? Nema neku drugaricu u samačkom hotelu? U Paklu nema mesta? Pa, naravno... i ja pitam gluposti. Neće Đavo konkurenciju, nije lud... poslao je meni na vrat.
-Ne seri bre... znaš da ona tebe voli...
-Volela je ona i svog muža, pa ga u pedes' godina posla u grob 'lađani...
DUdutjas · 12. avg 2013.💬 0

Jedan od načina infiltriranja u neprijateljske redove. Moraš da razmišljaš kao on. Radiš isto što i on. Moraš biti on.

- Au, šta da radim sa onim komšijskim psom. Mota se po mom dvorištu, laje na decu , ne znam šta ću sa njim.
- Moraš da razmišljaš kao neprijatelj.
(Sutradan)
- Pa dobro, jesi li baš morao da se posereš komšiji u dvorište, i pritom režiš na njegovu ženu kada je pokušala da te otera sa travnjaka.
_____________________________________________________________________
- Vara me žena sa jednim udovcem, šta da radim ?
- Razmišljaj poput neprijatelja, tu ćeš naći pravdu.
(Par dana kasnije u okružnom zatvoru)
- Pa majku ti jebem bolesnu, šta učini. Kada sam ti rekao ono, nisam mislio bukvalno. Nisi morao da otkopaš grob njegove žene i mećeš ga u raspalu lešinu.
-Tak'i sam ti ja.

Đeca brže izlaze iz materice nego što se hronični masturbatori usuđuju da priđu osobama koje imaju polni organ vrste pička. Količina vodurine koja je iz njegovog penisa izašla na svjetlost dana se mjeri u imperijalnim galonima , samo što većina te vodurine završi na pogrešnom mjestu. Pičku nije vidio od rođenja.

- Mali , šta si se zaključao u to kupatilo sat vremena te nema ?
- Evo , ah , bre ćale , tuširam se !
- Tuširaš se , a ? I ja sam bio u tvoje godine majku li ti jebem onu nenormalnu! Pa znaš li da ti se majka i sestra kupaju u toj kadi ?

____

Sveštenik: Okupili smo se danas da se oprostimo od dragog nam Periše Karakurtovića. Kao što vidite , poštovani skupe , on nije imao puno prijatelja. Vodio je težak i naporan život koji ga je šibao sa svih strana kao najopasnija oluja. Pa dragi moji , došlo je vrijeme da se oprostimo sa njegovim odrom i supustimo ga u vječni grob. Nedaleko od naših srca.
I u vijek , i u vjekove vjekova , amin !
:šapuće:
A jeste vi sigurni da je on mrtav ? Koliko ja vidim desna ruka mu se još uvijek trese.
ШЕШерлок · 15. feb 2012.💬 12

Jedna od stvari koje sam, u cilju očuvanja kusura od poslednjeg frtalja samopoštovanja, zabranio sebi posle 5. oktobra, dana za koji sam mislio da ću ga, sa ponosom, do izlizavanja, prepričavati praunucima, a već sada, 13 godina kasnije, kada me deca pitaju: “Ćale si bio pred Skupštinom petog oktobra?“, odgovaram: „Vam ja baš ličim na kretena i političku budalu?“.
A ne da ličim – pljunuti!
Izlazak na ulice...
Postoje dva osnovna značenja ovog pojma. Onaj dnevni, obični, ne’erojski, predstavlja svakodnevnu rutinu uličarki, pandura, uličnih svirača, skupljača đubreta, uličnih čistača, vozača gradskog prevoza, uličnih pasa, taksista, ajmoženegaća, prosjaka i ostale bratije koja „leba sa asfalta jede“.

U onom drugu značenju, onom o kome se ovde radi , u kome se ulice pretvaraju u „politički korzo“, „revolucionarnu scenu na kojoj se vlast valja ulicama“ i „laboratoriju za instant pravljenje Ostrva sunca“, izlazak na ulice predstavlja povremenu političku aktivnost Srba sa uvek istim – katastrofalnim ishodom.

Puno buke, besa, polomljenih ruku, nogu, pokradenih patika i jeftinih patetika, razlomljenih izloga i zgaženih iliuzija. I to je tako, neće se Srbija ‘leba najesti sa ulice nego sa njive...
Ali ne vredi, Srbinu je evolucija smorena, pali ga revolucija, voli Srbin da se čegevariše. Posle kuka kada naograiše.

Džabe je Bog Srbinu u poverenju rek'o, sedmog dana geneze, kad kod Srbina zasedoše da odmore od stvaranja sveta: „Vidi, opravismo ga ovako kako ga opravismo, nemoj ga prepravljaš, ljubim te ko Boga. Drag si mi Srbine, ali sidi di si, za ulice nisi...“.

Ma, nema bre šanse da više izađem... Kvota da opet izađem na ulicu da se borim za neki palackurac ne postoji, n-e p-o-s-t-o-j-i. Sigurica, imaš dojavu od mene, imam pravo bar svoj život da namestim.

Što, da neću opet da šetam k’o ludak protestvujući što mi jebu kevu, a da sutra gledam kako mi oni iza kojih sam se šetao na redaljku, tovare onu iz čije sam se pičke u ovoj pizdi materinoj rodio. Oću, ali znaš kad. Ma nikad bre, nikad bre više, niiiiiiiiiiiiiikad. Evo mi kurac ovaj moj izjebani i razočarani!

Izlazili smo i 27.marta i bolje grob i bolje rat, i dobismo oboje, a sve ustvari bilo da ga Hitler manje trpa u Englesku bulju i da što više pretovari nama. I Trst je naš, pa na ulicu, a posle mi bratu od strica u trbuh Janezi poslali metak zahvalnosti, dok je na stražarskom mestu jeo suvi jebeni dnevni obrok. I Tita na ulicama dočekivali svaki put kad se ovaj od nekog ljudoždera nepojeden vrati i novu autonomnu pokrajinu u Srbiji napravi.

Za Slobu tek ludnica. Svaki dan na ulicama hiljade, odjeci i reagovanja. Niko ne sme da vas bije. Do devetog marta, a tada nam stiglo i pojačanje na ulici. Tenkovi. JNA. A ona lisica od Vuka, nije on tada na ulici bio. Na ulici ostala sama ona riba sa tri prsta, a pička se sakrio u rekvizitu Narodnog pozorišta.

A tek Čeda, čuvar vatre, kupac Fidelinke, dramski pisac i europejac, više mu vredi guma jednog džipa od mog života, a ja k’o mladi dresirani majmun, danima za njim. „Mlado je dete, vidi kako mu sijaju oči, ovaj ne ume da izda.“ O Bože, kakva sam ja budala bio.

Za peti oktobar bi danas strelj'o. Ne amnestiram nikog. Ni sebe. Osim ono dvoje što su poginuli. I Džoa bageristu. I on je, da se razumemo, idiot kao i mi, ali ne mogu mu zaboraviti kada roknu viljuškom od bagera u RTS. Sreo ga jednom, svratih ga u Paun kod Štajge, opasno se ubismo. Do jutra nismo politiku pomenuli.

Kažem ti, za 5. oktobar bi strelj'o. Da opet gutam suzavac da Marović kupi još jedno ostrvo, da Otpor izvesti USAID u Budimpešti o "uspešno realizovanom projektu", da dobijam batine, a da me danas Dačić u svet vodi. Beograd je svet, ma je li Boga ti, Beograd je svetska budala - koga je sve na vlast dovodio.

Ma, muka mi kad se svega setim. Život mi prođe čekajući izlazak govnjave motke na ulicu, a svaka iza koje sam stao u dupe mi na kraju uđe, a ne njima po leđima.
Zato više na ulicu ne izlazim ni kad sportiste dočekuju. Kad kažem dosta, onda je dosta.
Mada, mamu mu jebem, nekad mi neka čudna jeza krene niz kičmu kad prođem kroz Kolarčevu. Kao da opet čujem pištaljke, pričini mi se pokojni patrijarh Paja kako vodi moleban, a mi da svršimo od sreće kad se njihov kordon sklonio...

I neću, nikad više neću, ma da nas pozovu i povedu zajedno Štulić izjebani Džoni i Obilić jebeni Miloš. Ni da je Princip Gavra portparol protesta!

Jedino ako ova generacija naše dece ne krene. U njih još verujem. Ako oni krenu eto i mene trećepozivca. Još čuvam pištaljku. Pored čuvarkuće, u čaši što sam je iz Skupštine uzeo petog oktobra.
DIdirector© · 5. maj 2013.💬 132

To je ono što ti članovi porodice rafalno izgovaraju, kad god se raspadne nešto izandjelo i dotrajalo, a oni nemaju na kome drugom da iskale bes...

-Je li ti, majku li ti tvoju, morao si da ulubiš zadnji trap od Spačeka i da mu odvariš auspuh.Ja ga bre vozim 40 godina i nikad ga nisam terao kod mehaničara, a ti si ga prejebao za minut, alal ti vera.
-....

-Kuku meni sa sinom budalom....pa bem ti sunce žarko, ja ovaj sat švajcarac uzeo sa mrtvog nemca u ratu, i čuvam ga 50 godina,a tebi upao u klozetsku šolju.....šmokljane smotani.....ni patku ne mžeš iz gaća da izvadiš, a da ne napraviš neki belaj..
-...

-Alooooo domaćice, pa gde izgore one svilene zavese kad si peglala, jel znaš da je to babin miraz.....oćeš da babu pre vremena oteramo u grob,sad kad vidi šta si uradila.....ma džaba ti što imaš fakultet, kad dva jajca ne možeš da izlomiš a da se ne umastiš......kuku , baba to čuvala 70 godina, a gospodjica ih izgorela za sekundu...
-...
NINiklovanaRatkapna · 5. jan 2010.💬 8

To je jedna od osoba koje ne volim!
Ne mogu reći da je mrzim.Mislim da je to ne prirodno mrzeti nekog.
Ona je mene bukvalno maltretirala,možda nesvesno,ali ja i dan danas imam tikove od nje.
Pitao sam se zašto?
Onako mali.Prvi,drugi razred osnovne škole rođaci.
Nije bilo dana da me ne maltretira.
Uvek sam prvi odgovarao.Cedila me je k'o limun.Vukla je iz mene poslednje atome.Posle toga počinješ da drhtiš.Ne znaš više,ona spustila glavu ka dnevniku,tebi pred nevinim dečijim očima kečina k'o vrata,a znao si.Ali ne,ona ne upisuje,ona čeka i ćuti.Gleda u svoje sveže nadograđene nokte.
To ćutanje upotpunjuje i ćutanje celog razreda.Uh,ta gromka tišina.
Ona u mene ne gleda, ali ceo razred u mene blene kažu mi,NAJEB'O SI.
Svi do jednog,čak me i okati Pera gledao..onako urokljivo....
Ja sam samo mirno stajao i odgovarao na pitanja koja nisu imale veze sa vezom,tj sa časom na kojem smo.Bilo to da je Srpski ili muzičko. . . .
Sve je to počelo,hm,ne sećam s tačno,93'-će 94'-te...
Mog oca,i njegova dva brata,uzeli su u 'rezervu'...nisam znao šta je to....otišli su,ma brzo će se vrtatiti.
Ona je kao,šatro,upisivala čime se naši roditelji bave.Ta informacija je trebala školi.
Zaista!!?
Otac vojnik,majka domaćica.....
-'Znam,znam!!!Ti mi ne trebaš govoriti''.
Bilo joj je krivo što sam se prijavljivao na svaku priredbu i neko takmičenje....
Sećam se bio je neki zadatak iz matematike na tabli,imali smo likovno,4'ti razred,bojadisali,lepili seckali papiriće i tom prilikom ona je izdvojila nekoliko najpametnijih učenika,kojih su se potajno ostali učenici 'bojali' i divili im se,bili su najbolji 'drugari' svima.
Nisu znali rešiti.Ja sam se javio i bez izlaska na tablu,rekao rešenje i kako se radi.
Ona je zanemela.Ništa mi nije rekla,ni pohvali,a trebalo mi je to,spustila je oped glavu i zagledala se u šake.

Zima je,školska slava.Sveti Sava.Radili smo neko kolo i pevali 'čoban tera ovčice'.
To je tada rođaci bila kulminacija između mene i nje.

-'Učiteljice,pa mi pevamo 'Čoban tera ovčice',a ja imam kasetu sa tom pesmom,slučam je svaki dan.'
-'Jao,pa lepo,super'.
-'Znate,ja ne znam što,ali ona nije ista kao naša,što mi ovde pevamo.Slična'.
-'Slična'?
-'Da.Peva neki,joj....ide ovako;Čoban tera ovčice,lako lane tiridiridane,čoban tera ustaše laaaaGaaaNooOo!!'.
-'Kakva grimasa.Tada sam prvi put video da oči mogu da izlete iz ležišta'.
-'Marš u ćošak,jeb'o te..jeb'o te...uhhhhh'!!!!!
'deco,meni nije dobro,idem do zbornice da popijem vodu i šećer.Ovaj će me u grob poslati'.
Kacam malo porastao...znao sam šta je bilo u pitanju....Kroasanka rođaci,kroasanka!!!
SLslavkoni · 27. sep 2013.💬 3

Stariti.

Jebiga, svi smo mi podložni entropiji, truljenju i propadanju.

Jelena Bačić: Dobrodošli u "Dobro veče, Srbijo". Naš večerašnji gost je čovek koji prkosi zakonima o starenju, po članu 79. "Kaćeš u grob, Jovane!". Dame i gospodo, pozdravite Jovana Krkobabića.

:aplauz:

Jelena Bačić: Pa dobro, Jovane, kaj dumireš, jeb'o te patak? Ti, bre, čoveče, nikako da izgubiš bitku sa krštenicom.
Jovan Krkobabić: Eee, Jeco, gubio je čika Jova bitke, ali rat neće nikad.

:aplauz:

Jelena Bačić: More, jepse, meni već počele bore na čelu da igraju Kokonješ!

...

-Brate, razmišljam nešto. Lisa Ann počela polako da završava karijeru.
-Kako znaš?
-Pa nekako propada, šaznam. Izgleda da gubi bitku sa krštenicom.
-I ti bi propao da svaki dan sagorevaš po dvesta hiljada kalorija.
ЧЕЧеги · 29. jan 2014.💬 2
prethodnijoš rezultata