Trpis gutas dugo i vec ti postaje muka od toga..dajes sebi obecanje jednom kad ti pukne film mrmljas sebi u bradu svi cete vi plesati po kalasnjikovu
A bio je miran covek
Trpis gutas dugo i vec ti postaje muka od toga..dajes sebi obecanje jednom kad ti pukne film mrmljas sebi u bradu svi cete vi plesati po kalasnjikovu
A bio je miran covek
Apsolutni pojam kvaliteta kada je pileće meso u pitanju. Neprejebivi momenat u uvek maštovitoj priči brkatog mesara/prodavačice na pijaci kojim vam isti/ista jasno stavlja do znanja da počivše pile za života NI SLUČAJNO nije zobalo jeftini i međ' narodom omraženi koncentrat već kvalitetnu domaću hranu i travu, te da će eventualna čorba napravljena od istog bez po muke izlečiti čak i siromaha u poslednjem stadijumu Side, uopšte da ne pominjem Kancer i ostale gluposti.
Elem, kako se na srpskim pijacama već eonima tradicionalno može naći isključivo ona "najkvalitetnija roba od sviju roba" ( u koju, između ostalog, ubrajamo: krompir iz jebene Ivanjice, kupus iz Futoga, papriku i paradajz iz Leskovca itd...), jasno vam je da celokupna ponuda piletine MORA dolaziti iz hiljada i hiljada dvorišta širom ove naše zdrave i zdravlja svesne države. Na kraju krajeva i ukoliko je to baš potrebno, krivicu vazda možemo svaliti na NATO bombardovanje. Cenim da se neće ljutiti, krv im jebem da im jebem agresorsku!
- Pošto pile?
- 250 dinara kilo, gospoja...
- Uh, mnooogo, bre...Svi ostali prodaju za 150-200, a ti udario cenu k'o da je rat, nedobog!
- E, pa, gospoja, tuđi pilići nisu kljucali po dvorištu k'o moji!
- Ma, nemoj?!
- Jes' vala...I kljucala, i zobala, i sve. Naprav'o sam im čak i onu - kako se zove - traku za trčanje u ambar, pa su mogli i da vežbaju...Ulož'o sam ja u nji' pošteno, red je da nešto i zaradim...
- Dobro, a pošto su ti jaja?
- Tries' dinara komad...
- Ju, ju, ju, sve gore od goreg! Da ih nisi možda zlatom hranio kad ih toliko ceniš?
- Vi se šalite, gospoja, al' kad bi vam rek'o da im je moja žena svako jutro cedila sveži sok od pomorandže da l' biste mi poverovali???
Opravdanje kad vam neko kaže da vam sat kasni ili žuri
brate, moj ide po pink-u valjda znam!
Rutinski. Sa lakoćom. Bez mnogo napora, fizičkog ili onog kognitivnog.
- Mnogo mladih traži posao. Pristaju na sve. Poslodavci nude prakse ili platu na procenat. Neće ni dinar daju, ima ko hoće da radi za džabe. Nije problem ni stručna sprema. Fakultet da zavšiš po inerciji, opet ćeš teško naći normalan posao.
Kada ne bismo prihvatali po inerciji poslove pod bilo kojim uslovima, onda bi se značaj radne snage povećao, pa i pomenuti uslovi.
Popularni niz reči, koji zapravo znači započeti nešto.
- Jeli batice, da mu ga damo po hasu, ja gladan ko vuk.
- Ma jok brate, nego da mu da ga damo po još jednoj rakiji, pa onda has.
Iznenada.
- Jebem ti ja Moniku Beluči i u po frke se probudim.
Otkaz, raskid, ali onako oštro i na prvu, bez kompromisa i sa 0% tolerancije, bez ubeđivanja i opoziva.
-Čujem da si raskino sa onom malom... kako ono beše, Goca jel da?
-Ne da sam raskino, nego sam je šutno bosom nogom po golom dupetu.
-Da što jače pukne, a?
-Taj rad...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Kuku crni sine opet su te najurili sa posla... Pa što? Kako? Šta je bilo sad?
-Šutnuli me stara moja bosom nogom po golom dupetu, kažu da sam previše kvalifikovan za to radno mesto i da bi bolje bilo da studije nisam ni završio...
Pretnja koja prilikom sukoba sa gramatičarem srpskog jezika, može da obezoruža suparnika.
Ivan Klajn - Jeli bre Šipka, oćeš da ti ga dam malo po pičci tebi ja? A, a pičko jedna?
Milan Šipka - Šta bre ti men... Ček, ček... Napomenuo bih da se ne kaže po pičci, nego po pički ili pak vagini, kako je već jeziku zgodnije tebra. A imao bih određene zamerke i što se same konstrukcije rečenice tiče. Postoji određena tendencija u svakodnevnom govoru da se subjekat transpozicionira na kraj iskaza. Ja se ne bih složio sa tim. A da ne govorim o tome što vam je jeli spojeno... Mislim nismo jeli, pili smo.
Ivan Klajn - Šta bre ti meni transpozicionira šatro gistro. I odakle znaš da nisam odvojio jeli?
Milan Šipka - Pa na Vukajliji smo Ivane.
Ivan Klajn - Vujaklija se obrće u grobu.
Milan Šipka - Možda je bolje reći okreće.
Ivan Klajn - E, sad ćeš stvarno dobiti po pičci... I ti bre Filantropofobe, ne kaže se gramatičarem nego gramatičarom.
Ne serite bre više.
Devojka od po 15-16 godina na koju cete naici negde izmedju 12 i 2 uvece koja je mrtva pijana i ne zna gde se nalazi jer je htela drugaricama da pokaze koliko je kul i da moze da vise popije od njih! Sada se tetura po ulici i povraca okruzena drugaricama koje psuje i govore joj da je puste na miru. Onda njene uplasene drugarice te mole za kredit, flasu vode, maramicu ili cak da je ti odbacis do kuce ili im pomognes u nosenju naravno svaki covek bi joj pomogao na neki nacin ali na onda pocinje da postavlja pitanja tipa ko si ti odakle si ispao i tera te u picku materinu i pocinje da peva aspirin od Seke Aleksic. Na kraju se umije i u uz tvoju pomoc i pomoc njenih drugarica odlazi kuci!
Izjava sa dozom ironije kojom dočaravamo nekome da je njegova tjelesna masa izvještačena i prenapuhana prekomjernom upotrebom steroida.
Ovom izjavom takođe možemo ohladiti prenakurčenog klinca koji traži probleme tamo gdje ih nema.
Primjer 1
Boki: "K'o je onaj lik pored Mikca?"
Aco: "Ma, to ti je onaj Kizo iz teretane. Lik je hodajuća hemikalija, vidiš da se raširio k'o đubar po njivi."
Primjer 2
Paljevina: "Momci, zauzeli ste moju klupu. Ajmo, paljba!"
Ladovina: "Jarane, šta se razbacuješ k'o đubar po njivi. Aj lagano odspinuj!"