matematički gledano, jubilej je direktna posledica postojanja brojevnih sistema, kao načina zapisivanja brojeva. Najzastupljeni brojevni sistem u svetu je dekadni (sa osnovom 10), pa tako ova činjenica određuje da će jubileji padati na 10, 100, 1000 godina, a ponekad se radi i o 5, 50, 500 godina (pošto je to polovina pomenutog perioda, jer ko će, zaboga da čeka 10, 100, 1000 godina). Inače, jubileji su potpuno bespotrebni, ljudi ionako krkaju, piju i bulazne i kad nije nikakav jubilej u pitanju ...
„lepsa polovina“
Tačno ta rečlepša polovina17 definicija →Nezaobilazan deo u ostvarenjima koje štancuje španska televizijska produkcija je i taj gde jedan od glavnih aktera mora, da mu jebeš mater, da se ispovedi u nekoj obližnjoj crkvi, ne bi li lakše spavao i ne bi li mu Bog oprostio za sva počinjena nedela. Taj akter često je žena, počinitelj višestrukih ubistava, koja još nije uhvaćena, ali bitno da je sahranila pola ulice, dok se druga polovina boji da je prijavi, da ne završi kao prva polovina, koja se, nedužna, oprostila od ovozemaljskog sveta i postala sastavni deo zemljine kore. Ali bukvalno.
Nekada su ta ispovedanja iskrena, nekada da zavaraju trag, a nekada i da bi popu izdeklamovali celu istinu, pa i njega, jadnog, poslali međ' svece.
Ograđeni nekakvim pregradama gde je teško i videti sa kim divaniš, desi se da glumica pusti i neku suzu, a sve sa uverenjem da joj je zaista žao ubijenih golokurana, dok padre, slušajući spiku nečastive, pokušava da razume počinjeno i razumnim komentarom i savetom joj ipak stavi do znanja da je ne opravdava, ali da će sve biti u najboljem redu ako pre spavanja očita par molitvi i iskreno se pokaje. Naravno, te savete će joj reći ako preživi.
Ja ne mogu, a da ne povučem paralelu između ispovedanja u španskim serijama i kako bi to izgledalo u srpskim krajevima, da se ona zaista događaju i u tolikoj meri.
-Padre, moram da se ispovedim, zato sam i došla. Huan Hose Manuel Karlos de la Rodrigez. Ubila sam ga... I njega i njegovu bivšu devojku... I kuvaricu, baštovana i bravara... Padre, molim za oprost. Teško mi je, jako mi je teško.
-Ne mogu da te opravdam nikako. Ali, ako se iskreno pokaješ, možda i ima spasa za tebe. Pre spavanja se moli za njihove duše i osetićeš prosvetljenje i ispunjenost. Pet Zdravo-Marija uveče, i skinućeš sa sebe teret i oklop zlobe koji te trenutno remete.
------------------------------------
A srpska verzija, s tim što je glavni akter muško:
-Oče, grešio sam.
-Da čujem.
-Varao sam ženu.
-Realno, ko nije?
-Svoju...
-Pa ne'š moju.
-Sa njih pet oče...
-Ja sam sa njih petnaest, bila neka žurka.
-Oče, ona to nije zaslužila, shvatite me.
-Moja jeste, zato je sutradan i skuvala kafu meni i jednoj Ljubici tu iz Karađorđeve.
-Oče? Oče, ne osećam se dobro.
-E, moram ti reći Simo da i mene nešto probada tu kod plećke.
-Mene boli srce Oče. Duša i srce.
-Zeznuto je to Simo, zeznuto. Još ako žiga, iju.
-I šta mi Vi savetujete Oče?
-Da uzmeš nitroglicerin, dušu dalo ako imaš neku smetnju u radu srca, tipa neke aritmije, ne d'o Bog anginu pektoris, pu, pu, pu.
-Ništa Oče, idem ja...
-Ajde, ajde. Nemoj se nervirati, jebež ga.
Udati se. Postati nečijom ženom, suprugom, bračnom partnerkom, životnom sapatnicom, kako god vi to demonizovali...čuj mene "demonizovali", nije "demonizovali" već umesto "demonizovali" definisali...a ne "demonizovali". Uf.
Elem, nekada opštekorišćena terminologija, danas tek kolokvijalizam, idiom iz naslova je sobom pre svega aludirao na odlazak stasalog ženskog čeljadeta IZ zavetnog roditeljskog doma U kuću svog budućeg supruga, muža, bračnog partnera, jače polovine ili kako god vi to drugačije krstili...čuj mene "krstili", nije "krstili" već jadan čovek. Piiis.
- Milunka, ti poznaješ moje emocije prema tebe a znam da i ti mene isto tako. S tim u vezi - bi li pošla za mene sad na zimu, o svinjokolju?
- Eh, Živorade, romantiko moja, kako ne bih kada je o svinjokolju...More, marš, bre, seljačino jedna brdska, stomak mi već do zuba, šta si dosad ček'o, 'bemtećorava?!
-----------------------------------------------------------------------
- Brate, si čuo da se Prof ženi?
- C, a i boli me ku...
- A-a, ženi se, bilo čak i sinoć na Dnevniku...neka naša, operska pevačica, šta-li...
- A ja mislio poš'o za neku debelu Nemicu, vlasnicu hotela u najmanju ruku...Budala, šta da kažem...
Povratak autora ovih redova pisanju Lepih srpskih običaja može značiti samo to da mu je inspiracija konačno doterala tamo gde "trava ne raste". S tim u vezi definitivno stoji i nedeljama zakasnela isporuka iste, a koju je autoru ovih redova odavno obećao njegov diler, ozloglašeni Mahmud.
Bilo kako bilo, primoran da, poput svakog skribomana, piše iako mu to niko nije niti tražio, niti platio, cenjeni autor je odlučio da se uhvati u koštac sa jednim skorijim, svakako modernijim običajem, možda pre i štosom nego običajem, ali, ono - imajmo bar malo razumevanja za njegovu aktuelnu apstinenciju...ako je njegova lepša polovina već nema za onu standardnu.
Elem, međ' nama pripadnicima nebeskog naroda oduvek je vladalo uverenje da su strani pokušaji učenja našeg jezika - iako od starta osuđeni na propast - krajnje simpatični u svojoj debilnosti. Rogobatni akcenti, retardirani konsonanti, mutavi umlauti...samo su neki od razloga zašto jedan Švaba, Francuz i Englez nikada neće biti kadri da k'o ljudi izgovore makar i najprostiju rečenicu na jeziku budućih kolonizatora galaksije Andromeda 3567. godine. I da ne bude nikakve zabune - mi Srbi smo u pitanju.
Uglavnom, pomenuta "simpatičnost" nadahnula je međ' tradicionalno predusretljivim narodom srpskim specifičan vid sprdnje sa neslutećim žrtvama iz ostatka sveta, a koji se definiše ljubaznim mada džukačkim poturanjem najosnovnijih psovki 'mesto svakodnevno-korisnih-turističko-kosmopolitskih fraza poput "Dobar dan", "Dobro veče", "Hvala", "Doviđenja" i "A (da mi vratiš) kusur?", a koje bi eventualno i zanimale zalutalog stranca u našoj zemlji. A i realno: lakše (čitaj: interesantnije; prim.prev.) jednog strendžera naučiti da kaže "Puši kurac!" ili "Jedi govna!", nego čekati i pizdeti pola čuke dok on zapliće jezikom u abortus-pokušaju da kaže "Zdravo".
Ponekad je baš do jaja kad ti maternji jezik nije svetski jezik, zar ne?
- Come in, come in, let me just see where are my parents...E, ĆALE, KEVO, 'STE TU? IMA LI KOGAAA??
- Alo, bre, majmune jedan, šta se dereš, zar ne mogu na miru ni da serem u sopstvenoj kući?!? Ko ti je ovo?
- E, pa da vas upoznam...Ćale, ovo je Makiko, Makiko, this is my father. Makiko je studentkinja iz Japana i ostaće kod nas par dana za vreme trajanja ISWIB-a, sećaš se da ste rekli da je ok...pošto je Jacina soba prazna, mislim?
- Ružna je k'o grob. I ja se ne sećam nešto...
- A daaaj, bre, mojne smaraš, devojka je putovala 12 sati, sta treba sad - da je oteram??
- Dobro, 'ajde...al' reci joj da ne ostaje u kupatilu sat vremena, dovoljna mi je ova tvoja majka što ujutru uđe a uveče izađe...Helou, helou, velkom tu Srbija!
- Thank you very much, I am most grateful!
- Ništa, ćale, idemo mi, viđamo se...
- 'Ajde, 'ajde...pizda ti materina bezobrazna...Baj, baj, kako se ono zvaše...
- See you and PUSI KULAC, hihihi...
- No, Makiko, NOOO!!!
-------------------------------------------------------
- Oh, from Serbia! Never heard of it, sorry...Is it close to Siberia?
- No, no, it is actually located in the middle of Balkan peninsula...
- How very interesting! And you speak...russian, right?
- Wrong again, we speak serbian. It's similar, but different...
- Can you teach me to say something on your siberian? For example - how do you say "Hello"?
- Hmm...Well, you can either say JA VOLIM KURAC or JEBI ME, it's all the same, hehe...
1.Casopis sa slikama,koji izlazi nedeljno ili mesecno
2.Najbesmisleniji bend u kompletnoj istoriji bivse SFRJ,a sada Hrvatske.Bend sa apsolutno najglupljim pesmama,za koje je zaduzen Tonci Huljic i njegova retardiranija polovina,koju naziva zenom.Nivo tekstova je kao da su ih pisali retardirani sedmogodisnjaci.Njihova popularnost je velika ,bez obzira sto povremeno,menjaju pevaljke.U poslednje vreme se javlja inicijativa u hrvatskim skolama,da se zabrani slusanje ,gorepomenutog,benda,da bi se sprecila dalja retrdacija hrvatske omladine...
"Ko minus i plus,ko amer i rus..."
(Da li je dalji komentar potreban?)
Naši političari dele se na levičare i na desničare...
...zavisno od toga koja im polovina mozga ne radi.
Omiljena poslastica smorenih klinaca uzrasta od prvog do petog razreda osnovne škole na dosadnim časovima.
-Jovane, što jedeš tu gumicu, jel lepša od kolača?
Pomalo arhaičan izraz za čoveka koji nije baš sasvim svoj.
- A bre, Bobane, što mi ofarba Šarulju u roze, bog te ne ubio?!
- Pa da bude lepša...
- E, šušumigo jedna!
- Šta si reko da sam ja?
- Šušumiga!
- Ma, puši mi ga!
Gomila bubuljica koja se pojavi po vratu posle brijanja.
Lepša mi je bila ona crna nego ova bela brada...
Hiljadu puta ponovljen vic, kao i laž, postaje istina. Priča da je Majkl Džordan izjavio da bi bio dva puta bolji košarkaš da ga je trenirao Dule Vujošević je konačno ušla u glave čelnika Evrolige koji nisu imali kud i proglasile našeg Duleta najboljim trenerom Evrope. Bar smo u tome ispred Evrope. Polovini ovdašnjih navijača je to bilo jasno dok je Dule još imao nadimak 002, a i ova druga polovina navijača će to nekako morati da prihvati. To što je odavno najbolji nije bilo merilo prilikom odlučivanja o kandidatima.