Kad tvome srcu dragi autor odradi prepev neke definicije koja već postoji na Vuki.
Random lik: KLASIČAN PLAGIJAT! MOGAO BI PRVO DA POGLEDAŠ U PRETRAŽIVAČ!
Najbolji ortak: Nije baš plagijat, mada jeste sličan kontekst
Ortakinja sa Fejsa: Super jeee++
Ortak kome si ostavio komentar juče: Vrh+++
Dupli nalog banovanog očajnika: Ovo je super! I meni se isto to juče dogodilo+++
Lik bez inspiracije 4. nedelja: Haha Ekstra je+++ Ovo sam ja hteo juče da definišem!
...
Uglavnom bolest naših očeva. Činjenica da nekada svet posmatramo kao da preko njega leži naš otac, a mi možemo da živimo, krećemo se i dišemo isključivo u onim delovima na kojima nema njegovog tela. Ovaj poremećaj je ekstremna i prekopotrebna preokupacija sa sopstvenim ugledom, moći i izgledom...
* neprincipijalni narcisisti - manifestuju izraženu antisocijalnost - prevare, eksploatisanje drugih ljudi, beskrupuloznost.
* amurozni narcisisti - ispoljavaju erotomansko, egzibicionističko ponašanje.
* konpenzativni narcisisti - negativistički (pasivno-agresivno) nastrojeni ljudi. vole i da izbegavaju ostale.
* elitistički narcisisti - odn. falistički narcisisti.
* fanatički narcisisti - sa svojim paranoidnim pogledima na svet, uz večitu viziju (sopstvene) omnipotencije.
A onda se NPL reflektuje i u nama, od naših očeva, ali potpuno obrnuto:
Na scenu stupaju mehanizmi odbrane, auto-mrcvarenje i pucanje random gluposti u etar** sve u cilju izbegavanja jednog najobičnijeg razgovora pred ogledalom (što nije nimalo strašno). Ako nekom nije jasno na sta tačno mislim, nek' ukuca u gugl f60.4 i klikne I'm felling lucky - što je, jelte glavni exhibit definicije.
Kraj. Kec iz rukava koji pripadnik interventne izvuče i pobije sve tvoje argumente.
Random na ulici: Izvinite, jel možete da mi objasnite, zašto ste pretukli moje dete dok se vraćalo iz škole. Stvarno nema smisla da trpimo policijsku torturu i država-duradi-nešto sa Vama više. Nema smisla da bijete ovaj narod za Dž! Odlazim lično kod načelnika SUP-a da podnesem tužbu i ovo se neće...
Policajac: Beži bre u kurac, nemoj suzavac da radi.
Zvucni hiperizolator
U nekoj random seriji ili filmu ima onaj momenat kada neko dvoje treba da popricaju nasamo pa odu u susednu sobu, koju od one u kojoj se trenutno nalaze dele samo kartonska vrata i zidovi, kakvi se cesto nalaze u Americkim domovima. Ali bez obzira, oni tamo mogu da se raspravljaju i deru koliko god da zele, osobe iz druge sobe nema sanse da ih cuju.
Izjava kojom pljuneš na sve lopove, prevarante, političare, profesore, lažove, pedere, kurve, demone, licImUre... I tako poštediš sebe dugotrajnog procesa psovanja i nerviranja, jer tek kada ti se usta razvežu uvidiš još gomilu stvari zbog kojih su oni kurva banda.
-Jesi video šta je uradio onaj random političar?!
-Ma kurva banda!
-Brate, znao sam bar za 7 i on me obori...
-Ma kurva banda...
-Ona Milica, voza me tu kao majmuna nekog, sve lepo, sve super, a onda me šutne k'o djubre...
-Kurva banda.
-Jesi čuo za one prostitutke u Rusiji, što pljačkaju i ubijaju ljude, napravile haos u državi, ne može im niko ništa!
-Ma kurva banda...
Sinonim za svima dragi PMS. Jebi ga, može joj se da kaže "Mesec je na vratima" 'mesto pred-menstrualni sindrom, jer budeš li bio toliki decxko da taj izraz zapravo prokomentarišeš... Pa recimo samo da tvoje muke svet do sad nije spoznao. U tom periodu, volećeš seks i rado ćeš ga se sećati.
Decxko: Ljubavi?
Neka random riba: Šta bre ti 'oćeš?
D: Pa, ovaj... Mislio sam da odemo kod mene na kafu, ako me razumeš.
NRR: E, šupičku materinu ljaljane u gužvi sam. Idi, druži se sa Desankom.
D (sebi u bradu): Mora da je mesec stig'o, majku mu...
Konstatacija osobe koja sa sigurnošću zna sve naše dalje korake u životu. Tačno zna koje ćemo greške napraviti, i u vezi čega ćemo se kajati ali ništa neće uraditi da nas spreči ili da nam ukaže na bolje rešenje.
Riba(bivša):
-Shvatićeš ti jednom šta si propustio. (Ostavio si me pederu, želim da te grize savest)
Ćale(razočaran zbog neupisivanja u NJEGOV fakultet):
-Shvatićeš ti šta sam ti govorio. (Ako ne položiš "random" ispit imaću zašto da serem)
Drug(alkoholičar):
-Shvatićeš ti da ne treba da piješ. (Nikad nećemo prestati da pijemo)
Ljigavac(u fizičkom, ne psihičkom smislu) od čoveka. Iz face mu lipti mast ko iz domaćeg bureka, a majonezare mu niču po faci ko kineske komune po blokovima. Faca mu je minirana, roditelji mu kao klincu nisu lupali šamare da mu ne bi eksplodiralo pola face.
Lokalna blajvskor bicuri: Si čula da se Sara smuvala sa malim Milančetom?
Neka druga random bicuri: Čekaj, jel misliš na onu grozotu od ljudskog bića, na onu rutavu malu čpast?
LBB: Upravo.
NDRB: Gde joj je pamet, nesreći! Ja sam čula da su mu dolazili na gajbu ljudi u crnom, da ga regrutuju za dukat.
Peta godina : Sa dedidonog kasetaša šiba Tarmi Rićmi... Ćale pevuši... Tebe boli kurac, igraš se u pesku...
Devet godina: Ekskurzija... Pun autobus klinaca koji slušaju Dr. Igija... Slušaš I ti, kud svi Turci tu I mali Mujo.
Trinaest godina: Ona Sanja je baš slatka, nekako se čudno osećaš kad prođe pored tebe, ali ona nosi neke crne majice sa kosturima, drugari kažu da je metalika. Čuo si kako neki stariji momci spominju tu metaliku I kažu kako je do jaja. Odlučio si da I ti slušaš metaliku I tražiš od keve da ti na buvljaku kupi majicu kao što ima Sanja. Keva ti kupuje Nuke trenerku... Mrziš kevu... Mažnjavaš pare od Dede I kupuješ metalsku majicu. Sad si I ti metalika.
Petnaest godina: Brzo si definisao muzički ukus I sad imaš gomilu CD-ova. Sa ortacima praviš bend. Ti si pevač, jebote! Sanja je upisala istu srednju kao I ti. Jednom je sa drugaricama došla na probu. Drkaš na Sanju svaki dan...
Sedamnaest godina: Komšija Mića, domar u školi, sredio ti svirku za dan škole! Bila je I Sanja I posle svirke ste se smuvali. Ti si car! Imao si svirku I smuvao si ribu! Svaki put kad je proba vari se granje. Pravi si metalac...
Devetnaest godina: Sviraš poonekad vikendom, ali nema kinte. Ma ko ga jebe, ti gradiš karijeru. Na maturskom si kresnuo Sanju. Pišeš joj pesme. Sanja ne voli to što duvaš. Kažeš da vise nećeš. Lažeš... Nećeš na faks, bićeš muzičar. Sanja upisuje faks.
Dvadeset godina: Sad te I plaćaju da sviraš, kažu biće od vas nešto. Često posećuješ Sanju I ona tebe... Volite se.. Batalio si travu... Dop je bolji...
Dvadeset I dve godine: Stondiro si u Sanjinom studentskom stanu... Otkačila te ... Kaže da si jebeni džanki... Snimio si album I posvetio ga njoj... Ali nju to vise ne interesuje...
Dvadeset I pet godina: Album je prošao ko kurac... Niko ne sluša metal...A nema vise ni Sanje, nemaš pojma šta je sa njom. Batalićeš muziku ...
Dvadeset I šest godina: Čuo si da se Sanja udala... Pun šleper riba si pojebo, al ti nekako prazno oko srca. Učlanićeš se u neku stranku I promeniti svoj život. Zbogom Metaliko!!!
(deset godina kasnije, kadrovsko odeljenje državne firme)
- Dobar dan, ja sam po oglasu, donela sam CV za radn... Baki, el si ti?
- Znamo se od nekud, gospođo?
- Ma daj, to sam ja Sanja... Ne seri da si me zaboravio!
- Nisam. Ako mislite da se tako izražavate na random mestu, ovo nije firma za vas.
SLEDEĆI!!!
Priču otvara tugaljiva tema na violini u stilu Godfathera, koja tupi tokom cele cenjene kompozicije, onda se iz nekog razloga čuje grmljavina, a zatim se ubacuje kvazi-depresivni buzdovan, pesnik sa betona sa filozifijom "poezija je za pičkice" i neandertalnim duboko grlo glasom koji nas upoznaje sa tragičnom sagom.
Posle neizbežnog flešbeka iz klinačkih dana kad je njemu i ortaku-protagonisti njegov ćale donosio smoki iz Slovenije i retke klikere, dolazi oštar kambek u surovu sadašnjost, gde ih je bezobrazno vreme razdvojilo, pa je ovaj tužan(a tu negde ubaci i plavookestarski patetičnu “uvek sam bio tu za tebe” repliku, čisto da deklarisani mačomen pokaže svoju nežnu i ranjivu stranu).
Onda malo ide violina na prazno, da se slušalac uživi u trip urbanog vuka-samotnjaka (koji nije u šumama severa), pa nastavlja o prvim buksnama i ribama i te noći smo se potukli zbog nje, al to ništa nije bitno sad. Sledi dramska pauza pre famozne brejktru rečenice u kojoj saznajemo da se ovaj bode, i tu uleće featuring riba sa šatro-dubokoumnim refrenom koji nosi sveremenu teološko-filozofsku epifaniju sa samog vrela života, pa opet violina na prazno, dok se oporavimo od kreativnog šoka.
U drugoj strofi, pošto je temu manje-više istrošio, prosipa random ulilčni žargon i izlive sentimentalnosti tipa mi smo bili i ostaćemo ekipa, dok kiša ronda po vrelom gradskom betonu,i onda je završi još jednim brejktruom gde čujemo da je ovaj probao da se skine sa igle, ali je nekako usput umro, pa je opet ovom žao na betonu i zato je rešio da ćuti, kad su ga gorke suze ophrvale. Riba opet epifanira, a on to isto šapuće za njom jedno dvaput i promrmlja neku epitafnu posvetu, ostavi malo violinu da tandrlja onu Super mario melodiju od šes' tonova(opet uz grmljavinu) i utom mu istekne vreme u studiju.
...i to se tako vrti dok ne naiđe novi opasan reper inspirisan ovim prvim koji je u međuvremenu naštekao kintu da snimi svoju asfaltnu sonatu na koju će klinke da svršavaju.
" Uvek kad je kišni dan, u naš kraj ću svratiti
i sedeću dugo sam, a ti se nećeš vratiti!
Druže, sve je gotovo, naši dani prolaze!
Srešćemo se ponovo, tamo gde svi odlaze...(violina)"