Ono što misliš dok ih ne dobiješ.
Ajd razgovorom ubedi ti dete od 3 godine da ne sme samo da izlazi na neograđenu terasu.
Ono što misliš dok ih ne dobiješ.
Ajd razgovorom ubedi ti dete od 3 godine da ne sme samo da izlazi na neograđenu terasu.
Solidna serija o tome kako se može vratiti ono što je globalizacijom / tranzicijom / sankcijama (nepotrebno precrtati) izgubljeno. Inače, ne treba zaboraviti da ima onih koje to nešto nisu ni gubili.
Kod nas (u Bataju) rode ne moraju da se vraćaju, nisu ni odlazile.
Fraza naucena od strane mog dede, koja se moze koristiti u mnogo situacija, ali u jednoj je najjasnija i veoma se lako shvata.
(ja se vratio sa rodjendanske zurke, i u omanjem krugu familije pricam detalje. Nakon pomnog upijanja, i naravno bez ijednog postavljenog pitanja, cekajuci da svi napusti konferenciju za stampu, deda upada u rec)
I sta si rekao, dobro bilo, a?? nego, jel' bila ona mala Zorkina, tamo dole iz sela?? ih, kakva joj je baba bila, do Rume nije lepse devojke bilo od nje!!
Ma bila je deda, dobra je kao dobro jutro, nema sta!!
Pa jesi kaz'o nesto, to tako ide prvo malo pogledas, kazes nesto, da i ona ima o cemu kuci da razmislja!!
Ma nisam deda, isao sam sa devojkom, sa Milicom!!
Eee...ime dedino... davno sam ja tebi kaz'o... u sumu se drva ne nose, al' nista ti ne razumes...
Srpski životni moto i razlog zbog koga nedelju dana posle Nove godine, slave i Božića još uvek ručamo sarmu.
Pjesma kojom, ne toliko zahtjevna sponzoruša, opisuje svog novog dečka koji vozi Fiat Stilo.
Svake lepote na ovom svetu uskraćena osoba. Socijalno nesposobna i nepodobna za okolinu. Glas visine visokoga ce.
A: ''Čuješ brate? Nešto pišti''.
B: ''Znam, znam, pište ti jaja za...''
A: ''Ma ova je nadglasila moja jaja, slušaj je majke ti. Na nju može samo dijafragma da mi se digne''.
Narodski izraz ostao od starina kada se vršidba obavljala volovima ili konjima, na guvnu. Kako su se pastuvi koristili za ostale teške rabote poput oranja i tegljenja tereta, a i neke, ne tako teške, poput produženja loze i paradiranja po vašarima, kobile su bile prve na udaru. Posao nije bio lak tako da su seljaci svaki put pre vršidbe imali problema da uhvate neku kobilu u gomili onih koje su spokojno pasle po livadi. Najsporija i najbaksuznija među njima bi obično završila privezana za kolac, vrteći se vasceli dan u krug, gazeći nogu pred nogu i odvajajući slamu od dragocenog zrna. U žargonu označava nekog ko je ni kriv ni dužan izvukao deblji kraj zbog svoje maleroznosti i nesposobnosti da utekne iz, po njega loše, situacije.
Noć, dva momka šetaju kroz školsko dvorište. Jedan od njih paleći cigaretu pri svetlu upaljača ugleda dobro poznat predmet kome tu nikako nije bilo mesto. Lagano podiže špric sa iglom sa zemlje i pokaza ortaku. ,,Jebeni narkomani, tu će ujutru čeprkati deca", promrlja ovaj. ,,Baciću ga u kontejner preko puta, ovde su sve kante odvaljene", reče drugi. Krenuše lagano ka kapiji kada iznenada, kao iz zemlje, ispred njih iznikoše dva pandura. ,,Dragane, to su ona dvojica na koje se žali ceo kvart", reče jedan od njih, ,,drži ih!" Njegov kolega uhvati za rukav mladića sa špricem i škljocnu lisicama oko njegovog zgloba. Krenuvši rukom u kojoj je bio špric ka policajcu mladić povika: ,,Ali mi nismo ta dvojica, našli smo usput, krenuo sam da bacim u..." Udarac u glavu ne dopusti mu da završi rečenicu. Dok ga je svest lagano napuštala, uspeo je još da vidi ortaka kako pruža ruke ka drugom policajcu i sebi u bradu psuje njihovu nesrećnu zvezdu koja ih je navela da, mimo uobičajene trase, uhvate prečicu kroz školsko dvorište.
To se upucuje uglavnom osobama sa kojima se nikada ne biste druzili i dop je jedini uslov.A posto ste i vi govna,niko,pa cak i da je vece govno od vas,se ne bi navuk'o na dop.
Rošav je.
Kaže se za osobu kojoj ništa ne može da promakne, idealni špijun. Ne misli se na veličinu uveta nego na kvalitet sluha. Pravi se da slabo čuje a ustvari ima bolji sluh od od bilo koga.
Keva se mota u kuhinji dok si sa društvom u dnevnoj sobi, pravi se da ništa ne čuje, a ni ti je zbog njene stelf varijante nisi provalio da je u kuhinji.
Vi opušteno pričate o pizdarijama koje ste pravili po gradu i ako ste matore konjine, "odavno zrele za ženidbu", što majka jedva čeka ali nikako da dočeka.
U trenutku kad ste posumljali da niste sami, izgovarate tiho,dosta tiše, bezbednosnu rečenicu radi provere.
- "Je li, Milane (neko se obraća domaćinu), znači konačno si odlučio da se ženiš..."
-Milan: "Kevo, šta ti je? Što se zagrcnu? Jebote čoveče, jel si morao da se drkaš tako? Znaš da ima uvo ko krmača!"