Večita enigma šah laika, večiti problem likova koji za sto sa šahom sednu posle par meseci. Topa, lovca... ma to svaki ubode, ali kralj i kraljica su večita zagonetka kad nameštate figure za igru.
-Brate, crni kralj na belo il crno? Kako beše?
-Tih... Ni ja pojma nemam, stavi kralja na crno, boli te kurac.
1. Slikovit način da se prikaže nemerljiiva snaga ljubavi. Ljubav prelazi sve granice, u ljubavi se sve može, ljubav je nezaustavljiva, ljubav je nenadjebiva... Čak i mečka, koja je sama po sebi sinonim snage (jak ko mečka), mora posramljeno da sagne glavu i ustupi prvenstvo svemoćnoj Ljubavi.
2. Borbeni poklič čobanina koji brani svoje stado od izgladnelih međeda.
Osoba koja postaje subjekat u rečenici u kojoj pričamo o svojim neuspesima.
musssashe: Moj drug je pogodio skraćeni korner!
Jogurt Nema Kosti: Moj drug je dao autogol sa penala.
wlex88: Moj drug je promašio loptu.
Izraz koji se koristi da sagovorniku date do znanja, da vam nije rekao ništa novo.
- Auu, al' se ti ljuštiš. To ti je od predugog boravka na suncu.
- Ajde!?!? A ja mislio od masnih kolača! Beži da te ne zadlanim!
Fraza koju srpske kvazi zvezde (najčešće pevačice) često upotrebljavaju opisujući svoj odnos sa drugom zvezdom ili tranvestitom, koju poznaju od pre dva dana, od kada su snimili duet.
Voditelj: To što sarađujete sa pevačicom Y znači da više niste u svađi?
Pevačica X: Nećemo se vređati ovde! Ona je moj veliki prijatelj, i ja oduvek izuzetno cenim i poštujem njen rad.
Rečenica koju koristimo uglavnom u šali a kojom nekome želimo reći da nije baš najbolje odreagovao u nekoj situaciji, a po našem mišljenju je mogao i morao bolje. Na ovaj način se najčešće obraćamo nekome koga dobro poznajemo jer će taj neko prihvatiti to kao šalu ili nekome ko je retko glup te će ga ova rečenica još dodatno zbuniti i ubaciti u Bermudski trougao.
A: ...i šta si uradio posle sa Emom, je l bilo išta?
B: Pa ono, zajebavali se i to..
A: Šta zajebavali se i to..?
B: Pa ništa ono, ok mi je, super je lik.
A: Aman čoveče ne pitam te jeste razgovarali o globalnom zagrevanju, nego jesi je napao, je l dala bar neki znak da bi htela nešto, bilo šta?
B: Ne'am pojma, mada, možda kad mi je rekla da je bole leđa i da bi joj prijala masaža...možda sam tad mogao nešto...
A: E to! I jesi je masirao ha?
B: Nisam...
A: Pa šta si joj rekao?
B: Ne znam, da ode negde na masažu..
A: E moj brate, nikad od tebe čovek a od mene žena!
Stara klinačka rasprava kojoj je skoro svako od nas prisustvovao.
Svaki klinac je imao svog favorita i neoborive dokaze da je njegov kandidat neosporivo jači i bolji, tipa:
-Lav je jači, on ima kandže!!!
-Tigar ima one šare koje mu daju ubrzanje!!!
-Tigar ima mnogo oštre zube!!
-Gledao sam jednom na teveu kako je jedan lav jednom u jednoj zemlji pojeo čoveka... celog čoveka. I ništa nije ostalo... sem cipela. Lav je sigurno jači.
-Nije to bio lav to je bio tigar!!! Gledao sam ja na bratovom kompjuteru!!!
...itd....
Pokrećem pitanje ponovo jer sam došao do neborivog dokaza da je lav jači. Naime, iako je tigar krupniji od lava, jedina funkcija mužjaka lava (van reproduktivne) je da brani čopor od drugih lavova. Zato je on iskusan u borbi sa velikim i moćnim protivnicima, dok tigar, sa druge strane, živi sam i pičkica je koja stalno napada iz zasede životinje koje su uvek manje od njega. Eto vam na!! Nje, nje, njeee...
----------------------------------------------------------------------
U suštini isti argumenti, samo se sada pozivam na nauku!
(video sam na teveu.... :D:D)
Izraz koji se koristi kad ugledamo nekog mega ludog lika koji radi nešto što do sad nismo videli.
A: Bio ti ja u gradu sa Mićkom kad ono neki lik 17-18 god. muva babetinu od 55.
B: Ma taj je kupio vutru od Šćiponje, mani ga!
Stvorenje koje više ne mogu nazvati životinjom - moj pas, samo moj. I drugi ga pomaze, i drugi ga nahrane..Ali on se meni najviše obraduje. Nas dva se razumemo vrlo dobro, i delimo mnogo više nego što se čini : i hleb, i kost, i meso sa kosti, i glad, sreću, tugu..Sve. Prilagodjavamo se jedan drugom, prilagodjavamo jedan drugog - znam šta ga nervira, šta izbegava i šta mu smeta, zna kad sam tužan i izneveren. On mi ne smeta kad želim da sam sam. Zna da me nasmeje, obraduje, razvedri, i tera me da budem bolji čovek - i kada želim da se zatvorim, idem napolje zbog njega, kada ne želim ni da jedem, ustanem iz fotelje zbog njega. Kada želim da prespavam dan - ne dozvoljava. Laje, skoči na krevet, zavija, ljutim se..Ustanem, i drago mi je jer mi dan ipak počinje uz njega.
I ako me prevare i napuste, slažu da me vole, i ako završim na ulici odbačen i siromašan - neću biti sam. On od mene neće nigde.
Ako oslepim, biće moj vodič, i ja ću imati poverenja.
Ako se izgubimo, on će naći put. Zavetovao se da će da me čuva, brani i voli, zavetovao sam se da pored mene neće biti gladan, tužan i sam.
I kada jednom ostari, ogluvi, i izdaju ga godine, biću tu uz njega. I na njegovom poslednjem putu, neće biti sam.
I kada ne bude ga više, ostaće ožiljak i bol, jednak onom kada izgubiš nekog dragog, jednak onom kada izgubiš najboljeg prijatelja.
Doselio se u moj komšiluk, upisan je u moj razred i seo je u moju klupu.
Uredan i tih. Zajedno smo išli od škole do kuće. Bio je odlikaš, baš kao i ja.
Posle škole smo na brzaka uradili domaće zadatke i odlazili da se igramo u opštinskom dvorištu. Vazda smo se zavlačili u neke budžake. Naš hobi je bio istraživanje: kanal za popravku kamiona, zatvorsko dvorište gde su pitomiji zatvorenici primali posete, gradilište, zabačena dvorišta...On se veoma retko smejao i svemu je davao ozbiljan ton. Za nas nije postojala lopta i izbegavali smo drugu decu. Nisu znali da istražuju, njima je bilo do fudbala, izmedju dve vatre i slično. Mi smo bili posvećeni svojim budžacima.
Jednog dana nas je uhvatio pljusak na povratku iz škole. Počelo je da grmi. Nas dvoje smo leteli do svojih kuća da bi se spasili sigurne smrti : grom je birao metal, a nas dvoje smo na školskim torbama imali metalne rajsfešluse. Taj poduhvat spasavanja je bio njegova ideja. Bila sam mu zahvalna. I danas, kad zagrmi-setim se svog drugara.
Jednog dana je prosto nestao. Tada sam pošla u peti razred i bila sam ubedjena da je u suprotnoj smeni i da ću ga sresti. Odselio se.
Prošlo je više od 30 godina. Nikada ništa nisam čula o njemu.
Pre 4-5 godina sam srela njegovu mamu. Ostavila sam joj svoj broj telefona. Ispričala mi je da se moj drugar oženio, dobio decu, razveo i da je posvećen svom poslu. Zapravo, završili smo isti fakultet, studirali u isto vreme i nikada se nismo sreli.
Javio se posle nekoliko dana, bio je u prolazu, ostajao je u mom gradu dan-dva. Zatekao me u kolima, vozila sam tonu hrane i kućnih potrepština iz hipermarketa i žurila sam na roditeljski sastanak. Lila je kiša. Pozvala sam ga večeras svrati do NAS, nije mogao da precizira vreme, pa sam mu rekla da ćemo ga čekati.
Pozvonio je oko 22h. Moj muž mu je otvorio vrata. Prvo je moj drug bio zapanjen, a onda i moj muž izenadjen: moj drug je nosio ogroman buket cveća, vino i bombonjeru.
Razgovaralo se o svemu, najviše o njegovim dogodovštinama sa posla. Smejali smo se.
Posle nekoliko pića je reko:
"Da znaš kako je bila lijepa. Imala je rupicu."
"I sad je lepa. Kakvu rupicu?"
"Kad se nasmeje, na desnom obrazu ima rupicu."
Ja se smejem, oni gledaju u moju rupicu na obrazu ko da je baš tog trenutka nastala.
U neko doba je rešio da krene. Bilo je oko 4h ujutru.
Moj muž se ponudio da ga odveze. Uz put su ogladneli pa su svratili na pljeskavice.
Sutradan mi je rekao da je moj drug, dok su jeli te pljeskavice i vozili se, pričao o svojoj drugarici iz detinjstva, o meni.