Termin koji mnogi koriste,kada žele da kažu protiv kvaliteta neke marke putničkog automobila.
Osoba A:"Brate,kupio sam Renault.Da vidiš kakav je,full,koža klima..." Osoba B :"S njim ćeš biti srećan samo dva puta u životu.Sada,kada si ga kupio,i kada ga prodaš"
Kada nas nečije potpuno odsustvo inteligencije ostavi u tolikom šoku, da nam zaista izgleda nepravedno prema životinjama da ga poredimo sa istim.
A: U šoku sam, čoveče, da je malo gluplji zalivali bi ga! B: Ma, pusti ga, on je prvi u porodici rođen bez repa.... A: Idi, bre, nije opravdanje, točak mu se vrti, ali je hrčak odavno crk'o!
Džaba si se mučio, prijatelju, rmbačio si i crnčio, ali nemaš neke koristi od toga... Radiš cijeli život da bi umro sa puno para koje će da troše tvoja nezahvalna djeca. Izraz nastao zbog ljudi koji su se ubijali od posla čitav život, a nikada nisu uživali u dobitima tog rada, nego su samo radili, radili i radili... Zaradio si milion, a potrošio si 100 eura za novu opremu za posao, za šta ti radiš uopšte?
A: Brate, onaj Goran je prevrijedan, po cijeli dan radi nešto. Ide na posao, pa se vrati kući pa radi oko poljoprivrede, a uveče ide i taksira... B: Ko ga je zaradio, nije ga izio... Što će mu pare kad samo rinta? Mada eno mu sin zna što će sa njima, daje alimentacije u vrijednosti sedmodnevnog aranžmana u Splendid...
Lik na fudbalu koji izgleda kao da ima dve druge desne noge koje koristi samo da bi imao na šta da stavi patike.
Ej Šone idi drži Mareta leba ti. Vidiš da izvode korner.
Ma de ću bre, njega čuva majka priroda. Taj da go samo kad se lopta odbije od njega. Mada jeste im glavni u ekipi, teško da će lopta promašiti onoliku lobanju.
Česta pojava kod muških jedinki gde se svakog jutra pitate da li se ispišati k'o čovek, ili ga izdrkati k'o majmun.
Često mi se desi da se probudim sa kamenom erekcijom. Možda je to zbog snova, možda zbog manjka seksa, možda zbog moje ultrapotentnosti ili možda samo zbog toga što mi se dig'o.
Keva me još od malih nogu učila da tempiram kada ću ići wc, tj. da naviknem organizam da idem da kenjam i šoram ujutru, u to doba pred školu, tako da me ne hvata "frkica" na času. Ja evo, već treću deceniju svog života kenjam čim se probudim, osim ako ne zaboravim, a volim da šoram i kenjam u isto vreme, ništa slađe.
Problem često nastaje kada se probudim sa jebenom bejzbolkom u gaćama. (onom šuntavom, što se prodaje po ekskurzijama na Kopaoniku i Zlatiboru, ima ispisano jebeno ime mesta, tipa čajetina, i predstavlja svojevrstan suvenir, pravi komad drveta koji je simbol čitave kulture toga mesta, jebena bejzbolka)
Ustanem sedem na šolju, čekam da se iskenjam dok ne znam šta da radim spreda. Dal' da piškim ili da se igram. Najčešće bih ga tako slatko izdrkao, jer je jebeno tvrd stamen i u najboljem izdanju, ali mi se u isto vreme i mnogo piški.
Onda probam da zavučem u šolju, ali teško ide (tu ide tehnika dijagonalnog šoranja u sam vrh šolje, ima negde neka definicija o tome), onda ga izvadim pa krenem da drkam, ali jebeno mi se pripiša.
Tu nastaje najgora dilema koja me skoro svakog jutra muči. Ako se ispišam, drkanje posle toga mi neće biti toliko zabavno, a i odužiće se, a ako ga izdrkam (ako uspem, a da urin pod pritiskom ne pređe u kontraofanzivu), neću moći da se ispišam odmah posle toga, zbog nesavršenosti muškarca kao jedinke. A mnogo volim da se ispišam ujutru, onako, junački.
Sve bi to možda bilo mnogo lakše da nemam tu naviku da se iskenjam svakog jutra, a pošto sam brzi kenjač onda sam već do sada obavio taj posao, ako ne ceo, a onda barem do pola, a guza musava.
Najčešće se ispišam, pošto ipak više volim da se olakšam, a onda ako imam vremena i ne moram nigde da idem, vratim se posle 10-15 min pa odradim i to drugo.
Ne znam za vas, ali ja tako. Sve u svemu, žene su blažene, one nikada nisu u dilemi.
Čin kojim svaka vlast bilo da je to neki veliki nivo ili neka neformalna grupa, dojučerašnjeg najljućeg protivnika proizvodi u svog pripadnika i ne retko perjanika i tako dodatno "pokazuje svoju demokratičnost."
Npr, svojevremeno Čović u DOS-u sad, Toma, skoro u DS-u
Kada ucis bilokoji predmet i naidjes na imena,prezimena,strucne nazive,latinske nazive kurca-palca koji su teski za citanje,a pogotovo za pamcenje i kada se po stoti put ponavljas da bi dobio pet iz tog predmeta iznervirano uzviknes: "Jebem ti zivot!!!! Semiramida!!!Semira...dima...Seridi...mi.. Jebo te onaj ko te krstio!!!"
Trenutak kada pređeš zamišljenu granicu, posle koje ništa nije realno. Sediš, razmišljaš, imaš početnu postavku koja je uvek ispravna, baš kao i stvar za koju se prvo uhvatiš u radnji, znaš već da ćeš se na istu vratiti i sa njom kući otići, ali ne...Moraš da sjebeš, moraš da kreneš da posmatraš stvari iz više uglova, racionalizuješ i ulepšavaš, daješ im nove boje, koje realno uopšte ne postoje. Moraš da se usereš sebi u život.
- Gmaz, nasilnik i lažov, vidim ga sa njom, napravim scenu i popijem i šamar i napravi me ludom, ovo se dešava jednom, na tudjim greškama se uči, ali ne, ha, prošla sam ja i svoju školu!
- Tako je Miro, ne treba ti govedo, zvaćemo bata Glavu da ga ispresavija!
- Ali, ipak, plakao je pod prozorom, kuče ga je pocepalo i otišao je pokisao i jadan, zvao je par dana, naručivao pesme preko radija, a sećaš se kako smo se upoznali, pa kad mi je prislonio pištolj na čelo i rekao- bićeš moja, ili ničija, jao, još me trese žmarac!