Pogledati stvari smirenije i objektivnije.
Ne navijati ni za jednu stranu, nego bez trunke emocija sagledati pravo sttanje stvari, shvatiti šta se zaista dogodilo i donositi racionalne zaključke na osnovu toga.
Možda tek tada shvatiš da tvoj tim i nije imao baš puno prilika, da su bili inferiorniji tokom većeg dela meča. Da onaj nepostojeći crveni karton i nije bio crveni karton, nego dva crvena, noć u zatvoru i krivična prijava za nanošenje telesnih povreda i pretrpljenog duševnog bola. Ne kaže se džaba "jutro je pametnije od večeri".
- Halo Mirkec jesi živ ?
- Jesam brate.
- Šta mi radiš ? Šta bi ono sinoć sa Marijom ?
- Evo brate slušam "sunce ljubavi" i premotavam snimak u glavi od sinoć.
- I jesi li šta skonto ?
- Jesam. Ja sam jedno ljubomorno govedo od čoveka, eto šta sam ja.
- Ajde slinavko ustaj pa da idemo na kafu, mojne mi te patetike.
- Eto me dolazim, taman da kupim cveće i onog plišanog medjeda od 200 kila.
- Ajd', čekam te kod konja.
- E brate, nemoj ovo nikome da pričaš.
- Koje, o čemu smo pričali ?
- Taj rad, ljubi te brat.
Osoba koja je ovladala tajnama i misterijama prdenja. Postoji i određena hijerarhija u ovoj inače neorganizovanoj kasti.
Iniciirani prdež nindža - Ovladao je tehnikom tihog prdenja. Naime, u maloj tihoj prostriji punoj ljudi kadar je da pravilnim disanjem, kontrolom abdomenalnih mišića i sfinktera prdne, a da pri tome ne proizvede zvuk veći od zujanja komarca. Ipak, pošto tihi prdeži smrde na kraju će biti provaljen. U daljem treningu ovog stepena uče se tehnike obmane, tj. kako pogledima, gestikulacijom i ostalim raspoloživim sredstvima nabediti ostatak ljudi u prostoriji da je to neko drugi uradio, čitaj nabediti na nekoga drugog od prisutnih, bez da žrtva bude toga svesna da se krivica svaljuje na nju. Apsolutni vrhunac ovog stepena je kada nindža postaje osetljiv za kretanje vazduha u prostoriji i koristeći to kretanje, kao npr. promaju, prdne, a oblak toksičnih materija bezbedno izlazi iz prostorije bez da je iko išta primetio.
Prdež nindža majstor - Nije svaki prdež isti, tako da u nekim situacijama nije moguće prdnuti tiho, da li zbog konzistencije prdeža ili nezgodnog položaja tela u kom se nindža trenutno nalazi. Majstor tehnike sposoban je da se i ovde galantno izvuče iz situacije. U relativno tihoj prostoriji sposoban je da prdne glasno, ali da to niko ne primeti. Koristeći zvuke okoline i uskladjujući svoje telo sa njima, ili proizvodeci sam zvuke (pljeskanje, glasnije pričanje u krucijalnom momentu, kašljanje itd.) prdnuće u deliću sekunde, medjutim niko od prisutnih neće biti svestan. Ovo je veoma rizično jer i najmanji asinhronitet razbija iluziju i nindža će, na svoju sramotu, biti razotkriven. Pošto glasni prdeži ne smrde toliko, dalje prikrivanje nije potrebno.
Prdež nindža velemajstor - Na ovom stepenu nindža više ne radi toliko na ovladavanju svojim telom, koliko radi na tome da ovlada umom i duhom. Nindža je sposoban da toliko gromoglasno prdne da se zidovi tresu, a od vibracija koje se pronose vazduhom prisutni ostaju paralizovani i nemi na nekoliko sekundi. Ipak, ono što karakteriše ovaj stepen je promena u svesti nindže koja se ogleda u totalnom odsustvu srama. Okolina je u prvom trenutku šokirana, ali pošto nindža ne pokazuje ni najmanji znak krivice prosto ne veruju da je on to uradio. Na ovom stepenu nindža je takoreći sposoban samo snagom svoje volje da ubedi ljude da se ništa nije ni dogodilo.
Legendarni prdež nindža - Priča se da su nekada davno postojale prdež nindže koje su živeći u harmoniji sa prirodom naučili sve njene tajne. Tako i da proizvedu i u svom organizmu sadrže toksičnu materiju zvanu "Vruć Vetar". Legenda kaže da su tiho ispuštajući Vruć Vetar bili u stanju da naprave genocid nad čitavim naseljima. Niko ne bi osetio ništa, sve dok ne bi već bilo kasno. Prvi simptomi kod žrtava su bili peckanje u očima i vrtoglavica, onda bi videli da se tapete po zidovima ljušte i malter otpada, cveće vene, drveće gubi listove, a zatim je nastupala lagana i mukotrpna smrt od gušenja. Ovo je ipak u domenu mitologije i istinitost postojanja ovih tihih Andjela Smrti nikada nije dokazana.
Uraditi nešto na brzaka, na eks. Ne može se sporije, jebi ga, obaveze čekaju k'o ljudi na šalteru pošte dvadeset i petog, a tebi ništa ne preostaje nego da u trku rešavaš probleme. Obično kvalitet takve usluge nije baš najbolji...
-Oćeš sok? Ima crni, žuti, beli, negazirani...
-Ae da popjem na iskap čašu negaziranog, moram da palim na predčas...
_______________________________________________________________________
-Kume, oćemo li konačno da izgradimo štalu za prasad, već sam ih troje pogubio, još mi trče po dvorištu i obaraju cveće... Danas najavili prijatnih 35 stepeni, pa ajde ako možeš...
-Joj brte znam da ti treba štala, ali imam samo po' sata... A narednih 7 dana crnčim ceo dan u Slobodi...
-Aj dođi i tih trijes minuta, da na iskap napravimo nešto, nadajmo se da se neće srušiti...
Temperatura na roditeljsko-dečijem dijalektu. Koristi se kao ubeđivanje da to (ni)je tako strašno i rogobatno kao što to sama reč u svom punom sjaju govori.
- Joj vidi maminu bebu ala bunca... Sad će mama meri turu pa da ti da paracetamola... Joj sunce mamino nemoj da si tužno, proći će zlato moje, ne sekiraj se!
:minut kasnije:
41.8?! Oooo dobro je dobro je, evo ti da podojiš malo, ipak je majčino mleko najzdravije, pa ću da ti dam tri kašike sirupa. Kao nov će da budeš!
- Tetka Ljubice, koliko znam majka mi miriše cveće odozdo još od kad je Đinđić bio na vlasti, a znam i sam da postoje velike verovatnoće da ću i ja za njom!
Preduslov za uspešno rešavanje bilo kakvog problema. Što je manje taze veća verovatnoća da rešenja nema.
- I, jel ti oprostila pičko papučarska?
- Joj jeste, zbario sam je dok je to bilo na taze, malo cveće, bombonjere par dana vezano i opa.
- Dobro je, vidi sad pa se opet kurvaj...
- Šta uradi Sima sa Sanjom?
- Šta uradi, popuši ga šta drugo, da joj je dok je to bilo na taze polomio koske više ga nikad ne bi prevarila, ovako je sad uhvatilo maha i niko to više ne može da zaustavi...
- Ma ja, lakše sačuvati džak buva nego ženu, a i da je dobra i Bog bi je imao... Živeli.
Šta, kad i kako god da uradiš jednoj trećini se ne dopada, druga je oduševljena i treća ravnodušna.
-Opa, komšije...pakujete se, a? Ko će da vam zaliva cveće?
-Dobro jutro. Nađosmo se kao po dogovoru. Eto, krećemo na Rtanj. Trekking varijanta za vikend.
- 1/3 : Aha, pa čuo sam na se može kolima do vrha. Šta će vam te gojzerice i šator? Dajte po gasu, hahahha...spavajte u hotelu Ramonda, a ne da vas izujeda nešto....hahahha.
-1/3 : Opa...bravo!! Kažete super sever uspon i spust južnom stranom. Dva dana u divljini!! Svaka čast!! Rtanj je magija, tako sam čuo.
-1/3 : Šta rekoste? Ma nema veze...komšo, pozajmi mi ključ od podruma, vratiću ti kad narežem duplikat.
Kad muškarac, koji je po nekom čudnom običaju pod jurisdikcijom svoje žene ili u senci svoje devojke, inferioran i smušen, popije malo više, što u njegovom slučaju znači do 4 gemišta, rodi se neopevana junačina, spremna da ponosno kaže sve ono što čuva u sebi dok je trezan.
Muž i žena na slavi. Akupuntura kobasice i sira u toku. On još uvek čist ko Knjaz Miloš, koji pijucka.
- Moj Mihajlo se nikad ne jedi. Baš juče mi zagoreo pasulj dok sam lakirala nokte i ja reko' sad će me grditi, ali on ni reč nego ode po burek.
- Ma ne bih ja, nego njoj se lak nije osušio, pa da se ne umaže.
(pogledi puni ljubavi)
Poslužuje se sarma. Mihajlo ko zvečka. Litra belog i knjaz pukli.
- Ja bre kad dođem kući, izujem se na sred dnevne sobe, bacim čarape, izvalim se u fotelju, otvorim pivo, podrignem i kažem: "Ženo, pička li ti materina gde je taj ručak, gladan sam k'o ker".
(Žena ga šuta nogom ispod stola, uz blaženi pogled tipa "jebo si ježa kad se otrezniš")
Dečko nedelju dana muva devojku. Šalje joj cveće na gajbu, lepi joj ona gej srca po fejsbukvolu, citira Puškina u porukama i planira romantični vikend na Obedskoj bari. Dolazi petak, on odlazi sa ortacima u kafanu i posle trećeg piva skuplja hrabrost da joj pošalje sms:
"Jelice, hoću da te odvalim od kurca."
Svuda u svetu je sused taj koji ce, kad ustreba, prvi da ti se nadje. Da ti pozajmi soljicu secera ili da ti pricuva dete dok skoknes do poste. Hoce i da ti zaliva cvece dok si na letovanju, a ako zapne, i da ti u zimsko jutro pogura kola da upale. Medjutim, srpski komsija je mnogo vise od toga: on je maltene tvoje drugo ja. Tvoj srpski sused je vazda tu negde, on se svojski stara da u potpunosti udje u tvoj zivot i da u bilo koje doba dana ili noci priskoci. U tu svrhu, tvoj srpski komsija se brine da do tancina sve o tebi sazna: gde si bio, s kim si bio, sta si radio, ko ti je bio u kuci, sta si kupio, kad si nocas leg'o, sta ti je u podrumu, sta ti je rekao lekar, jesi li vakcinisao psa, sta si danas rucao, jesi li dobio povisicu, kud ides na letovanje, za koga si glasao, jesi li ukiselio kupus, kakve ti ocene ima sin, da li si primio penziju, jesi li jutros promenio posteljinu, ko to nocu kaslje, od koga ti je to pismo, sta ti je to ispod oka, zasto ti je gorelo svetlo u predsoblju, zasto nisi izneo djubre, cija su ti to kola pred kucom, kad opet ides kod zubara, kakvo ti je to jelo juce zagorelo, je li ti kcerka bila kod ginekologa, kad ces da se sisas, nije li ti to sin propusio, zasto okreces glavu od prodavnice kad prolazis pored nje, je li baba bila u crkvi, kad ces da peres zavese, jesi li uglancao cipele, koliki ti je porez, je l' ti unuk jos piski u krevet, kad ces da podmazes ona ulazna vrata, koliko ulja jos imas u spajzu, sta su ti rekli u opstini, ko te sinoc zvao, sta imas na stednoj knjizici, jesi li obisao groblje, sto ne kupis novi otirac, za koga vam je to stigao poziv od sudije, gde vam je onaj stari tepih, sto ti zena nosi sve manje i manje nakita, koga imas u inostranstvu, postite li svi u kuci, sto vam tetka vise ne dolazi, kako si ispunio loto-listic, skidas li protezu nocu, sto ne ofarbas kapiju, slusa li vas snaja. Srpski komsija budno prati tvoj zivot iz casa u cas. On je spreman da te u svako doba dana i noci presretne:
- Komsija, nesto mi vise ne otvarate onaj prozor prema ulici. Ne bi me cudilo ako nesto i krijete. Takva su vremena!
- Dobro jutro, komsinice, sva sreca sto sam sinoc pogledao malo bolje u kontejner, te nadjoh ovu vasu clansku kartu saveza komunista. Sigurno ste je vec svuda po kuci trazili!
- Komsija, nesto ste mi se nocas kasno vratili kuci. Da vas nije policija zadrzala?
- Vidim, komsinice, da vam ona sobica vise nije prazna. Sigurno imate nekog podstanara. A sto bi ste ga i prijavljivali!
- Bravo, komsija, bas fino sto ste dozidali tu garazu. A to sto sigurno i nemate gradjevinsku dozvolu, ko ih jebe!
--------------------------------------------------------------------------
Tvoj pouzdani i verni komsija je uvek tu. Bane li ti policija u pretres, komsija je uvek tu da se ponudi kao svedok. Prateci po kuci policiju u stopu, on ce sa tobom bratski da podeli svu muku. Isto tako, ako ikad zapne oko neplacenog poreza na nasledstvo koje nisi prijavio, tvoj verni sused ce rado da priskoci u pomoc, buduci da zna sve pojedinosti. I uopste, sta god da ti se desi, na suseda uvek mozes da racunas. A bogme i on na tebe!
Baš kao što je pička polni organ, a pizda karakterna osobina, tako nije neophodno svako kinesko sranje napravljeno u Kini. Naprotiv. Kinesko sranje je samo ocena kvaliteta robe, ne i porekla.
U poslednjih deceniju-dve, Kina je počela da proizvodi i jako kvalitetnu robu (pre svega za zapadno tržište), ali se nekako ustalilo: kada je nešto što svakodnevno koristimo sklono kratkotrajnosti, daje mu se epitet "kinesko sranje".
Žena: I-ju! Pa zar si uspeo da razbiješ vaznu!?
Muž: E, ma veruj mi da nisam kriv. Hteo sam da sipam vodu za cveće, koje je donela tvoja majka, prevrnem je, ona padne sa ovog niskog stola na mekani tepih, što nam je dala moja majka, i razbi se u paramparčad. Ma kinesko sranje!
Žena: Šta bre kinesko sranje, na njoj je pisalo da je napravljeno u Nemačku!
Muž: E, ženo, nema veze gde je pravljeno. Kinesko sranje je karakterna osobina! Da su je u CERN-u pravili, a razbila se ovako, opet bi bila kinesko sranje.
Replika iz filma "Tri palme za dve bitange i ribicu", kada Manda šalje Žiku Todorovića da prodaje njegove slike po kućama.
Primenljivo na opštu aktuelnu situaciju, kada talentovani ljudi- u nedostatku podrške države/grada/odgovornog društva- moraju da rade bilo šta, što uglavnom nema nikakve veze sa njihovom profesijom, a sve koliko da se prehrane, dok roditelji nastavljaju da pokrivaju ostatak troškova.
Na kiosku (bazirano na istinitom događaju)
A: Dobar dan, moliću Vas onu knjigu Gogena, iz edicije "Najveći slikari".
Trafikantkinja: Ooo, neko ko se razume u umetnost. Ja sam inače, Maja, istoričar umetnosti. Radim ovde, jer nema posla u mojoj struci. Gogen je inače jedan od tri slikara francuskog postimpresionizma. Slikao je pomoću velikih površina, oivičenih tankom linijom. Kraj života je proveo na Tahitiju, odatle i njegova slika "Devojke sa Tahitija nose cveće"...
A: Sestro, ja to uzimam svojoj devojci, ona me je zamolila, a sve što o slikanju znam jeste šta je blok broj 5. Daćeš mi još jedan "Pal Mal"...
Trafikantkinja: E, Bože, što mi dade talenat, a da se rodim u Srbiji...