Budiš se neispavan, mamuran, u ustima osećaj k'o govna da si jeo. Odteturaš se do vecea, baciš peglu iz nekoliko pokušaja uz obavezne molitve "Bože uzmi me i skrati mi muke".
U sobi smrdi kao na deponiji. Pepeljara puna istrošenih kondoma i usmrdelih pikavaca. U vazduhu se oseća ustajali miris jebačine.
Na podu razbacane gaće, prazna flaša od kisele vode i jeftinog vina, omoti od kurtona, pepeo i poneki odbegli pikavac. Posteljina zgužvana kao da su se po njoj valjale sestre iz "Varljivog leta '68-me".
Još jedan pokušaj povraćanja gde najzad izbacuješ iz sebe zelenog ljigavca. Bacaš pogled na policu sa knjigama, gde te posmatra ON sa korica "Bludnog sina", nasmešiš se i pomisliš "O, čoveče, da nisam slučajno tvoj potomak?"
„lako je tudjim kurcem“
Dečko koji je više od običnog Šmekera.
On iz kuće nikad ne izlazi ako na se na njegovoj glavi ne nalazi bar pola tube gela za kosu. Njegova frizura je uvek sveže podšišana, i njegovi zulufi uvek idu na špic. On redovono ide na depilaciju, ili koristi Vit kremu, "da ga ne bi cupali kostobrani ili maseri". Obično ne izlazi ( iz kuće, naravno) ako nije obučen u Nike ili Sweet Years garderobu, ili ako nema dobre Paciotti, Gucci ili Lacoste patikice ( Nike Air Max je nosio pre godinu dana, sad je odrastao). Uvek nosi torbicu preko jednog ramena ili torbicu za kopačke preko celih leđa (po mogućstvu od Mercurial kopački). Na Facebook kači samo najnoviju house muziku, da njegovih 1540 prijatelja (obično plavuša, a devojčica) ne bi pomislili da je on seljak. Na plaži nikad ne skida ćore, pa čak ni ako je u vodi. Obično je stalni član kladionica, a sve češće i kazina. Tetovira se svuda gde može da se vidi, i tetovira sve za šta moze da kaže da je u vezi sa njegovom rodbinom. Njegov idol je Cristiano Ronaldo, možda i po igri, al obično po izgledu i po količini devojaka kojima kreće Suza niz butinu kad ga vide na TV-u.
Na fudbalerčića se lepe samo devojčice do 18 godina koje su obično ofarbane, u šorcevima koji jedva prekrivaju pozadinu i koje žele da budu u njegovom društvu, jer on je fudbalerčić. On ne juri devojke za vezu. On devojke juri samo za jednu stvar, jer njemu veza ne treba, jer je još mlad. Ako se nekad kojim slučajem zaljubi, to nikad ne priznaje, jer on je fudbalerčić.
On obično školu završava vanredno ili nikako, jer njega škola ne zanima. On je pametan i bez toga.
Bitno se razlikuje od fudbalera!!!
Poluozbiljno pitanje prijatelju inspirisano najnovijom viješću da je neki od pripadnika elite prešao na novo i bolje radno mjesto. Ozbiljno zato što pod uticajem zapadne kulture negdje u nama tinja nada da će nam baš ta škola i bratstvo u njoj omogućiti neviđen uspjeh, a neozbiljno zato što u dubini duše znamo da se to nama ipak ne može desiti.
- Ču li za Bajla, dao ostavku na mjesto direktora Kombinata pa izabran za predsjednika borda Instituta.
- Reci mi koju je školu taj učio, daj da je i ja upišem.
Svaki autobus u kojem je kontrola
(na stanici ulazi kontrola)
Ja: "Zar ovaj ne ide za Ušće? Ništa, silazim."
Rečenica kojom nagovarate nekog da da učešće za kredit.
"Ajde kume,šta je to, soma evra, to je manje od tvoje plate."
"Ma nije to problem, kako ćeš ti da vratiš taj kredit?"
"Ma ko mu jebe mater, važno je učestvovati!"
Neverovatno iritirajući izraz koji vam serviraju raznorazni mudroseri u situaciji kada ste mnogo gladni, a u kući nema ništa za klopu osim nekakvog bućkuriša nepoznatog sastava i porekla. Pošto su ti mudroseri obično majka, baba, tetka, strina ili ujna, nije baš uputno biti bezobrazan i reći ono što ti prvo padne na pamet. Zbog poštovanja i tome slično.
Al' zato kada tim izrazom počne da vas smara neko ko je sa vama u "istoj ravni", kao brat, sestra ili drugar, imate odrešene ruke da se oslobodite duševnog tereta i kažete ono što mislite.
Posle celog dana provedenog u nekoj jurnjavi, vraćam se kući sa ortakom. Obojica gladni k'o zveri iz Pakla, u žurbi peremo ruke i pristupamo magičnom čudu tehnike poznatijem kao hladnjak ili naroCki rečeno frižider...
- Šta je sad ovo, majku mu...? Čorbuljak od prekjuče. Pa, nije valjala ni kad je bila sveža, a ne sad...
- Ma, može, ja ne pravim pitanje.
- (prevrt očima) Da vidimo dalje... U ovoj šerpi je... jaoj, bUranija od prošle srede... Pu, jebem ti...
- Uuuu, boranijica, do jaja...
- (dabl prevrt) A ovde...? Đuveč sa sojinim odrescima... Pa, bar da ima nekog mesa... Tako mi i treba kad mi je sestra vegetarijanac...
- Ma, brate i to je super, daj i to.
- Jes' ti, bre, normalan čovek?! Sav bućkuriš ti je super?!
- Znaš kako kaže moja tetka Leposava iz Kuršumlije: "Kad je čovek gladan i govno mu je slatko".
- Tako kaže, je l'? Pa, jedite govna i ti i tvoja tetka Leposava iz Kuršumlije, kad su vam tol'ko slatka, znaš!!! Odo' ja na pljesku s urnebesom, a ti se zanimaj čorbuljakom i bUranijom!!!
Lasta u svom napravljenom gnezdu gde nije malterisano, pa zbog toga ga lako napravi.
Česta pojava po seoskim domaćinstvima, tj. pretežno po štalama i ajnfortima.
Konstatacija pri pogledu na devojku sa izrazito malim grudima.
A:”Slatka je ova naša koleginica iz grupe, šteta što je mnogo spavala na stomaku kada je bila mala.”
Često pitanje, kao posledica zbunjivanja, koje je nastajalo pre i neposredno posle Drugog svetskog rata, kada se fudbal tek pojavljivao na našim prostorima. Naime, kada su igrale dve ekipe u, npr., crvenim i plavim dresovima (ne računajući golmane) bilo je neverovatno da i jedan crni čikica trčkara tu okolo i još nešto zviždi. Posle ovog prvog nepoverenja, razvio se čuveni srpski animozitet prema sudijama.
Istinita priča, kraj 1950ih godina
10. minut
Rođak: Hej, vid', vid', onaj prodaje kikiriki!
Deda: Dobro, kupi ako hoćeš...
30. minut
Rođak: Vid', vid', onaj prodaje pivo!
Deda: Dobro, uzmi i meni jedno, pusti me da gledam...
50. minut
Rođak: Vidi, onaj izvadi nož!
Deda: ...
89. minut
Rođak: A je li, bolan, koji je onaj crni?
Deda: Jesi li ti ikako gledao do sada utakmicu!?
Rođak: Ma jesam, nego vidim, nije ni plavi, ni crveni...
Deda: More marš!
Nekad davno na brdovitom Balkanu najveća nesreća za jednu prosječnu pododicu je bila IZGUBITI OVCE!!! U slučajevima takve nesreće čobani bi tražili ovce ako treba do prvih zraka sunca.Najuporniji bi tražili i sledeći dan...kući bi pošli tek i kad bi poslednja nada umrla u njima (čobanima ne ovcama).
Sada se ovaj izraz koristi da se saputniku u bančenju i blejanju stavi do znanja da više ni jedne budale nema oko njih.
-Vidi brate pekari, sviće dan...
-Maši im brate...
-Ne seri krećemo. Kući je pošao i ko je ovce izgubio.