Kad neko kaže nešto neprimereno, lupi glupost ili bude iskren s osobom koja baš i ne može da razume šta s' hteo da kažeš, onda kažeš: Ma zezam se, breeeee !
Likovi:Dve koleginice.
Bračno stanje: Obe srećno udate
Vreme: Pauza
K1: Da li si primetila onu devojku što je dolazila na razgovor za posao?
K2: Aham
K1: U životu nisam videla tako lepu ženu, došlo mi je da uhvatim za gu..
K2(oči k'o tepsije): !?!?!?!?!?! Idem, moram da radim
K1(prilično neuverljivo): Ma zezam se, breeeee
Posebna vrsta PC servisera, kakva se može naći u nekim firmama. O kompjuterima zna manje od prosečnog korisnika, ali direktor firme mu je neki stric, ili tako nešto, pa svi moraju da se muče s njim.
Po njegovom mišljenju, svaki kompjuter je lako popraviti - samo ga restartuješ dovoljan broj puta.
X: E, u pičku materinu, ništa od ovoga. Idem da zovem Vladu Restarta da dođe da popravi ovo što je zasrao.
....
X: Vlado, onaj office što si instalirao na sve kompjutere ništa ne valja, ne znam gde si ga našao...
Vlada Restart: Jesi probao da ga restartuješ?
X: Ma jesam bre! Koji god file probam da otvorim, ceo sistem se zaglavi...
Vlada Restart: Pa restartuj ga ponovo!
X: Ne zezaj me, Vlado, restartovao sam ga bar 5 puta, i opet ne radi!
(pauza, 10 sekundi, Vlada Restart razmišlja...)
Vlada Restart: Znači... ništa neće da se otvori?
X: Tako je!
Vlada Restart: I kad restartuješ, opet neće?
X: NE ZAJEBAVAJ ME BRE, DOLAZI OVAMO I POPRAVI TO KAKO ZNAŠ I UMEŠ!!!
Vlada Restart: Ok, ok, smiri se, sad ću ja da dođem da probam da ga restartujem...
Dehidrirati
Trener: Ajde, momci, pauza tri minuta pa trčite još tri kilometra.
Đuka: Ja ne mogu! Nema više!
Trener: Ima da trčiš ako hoćeš da budeš u timu sledeće sezone!
Đuka: Ma nema šanse! Sav sam uvenuo. Ne lučim ni pljuvačku, niti se znojim...
Trener: Ništa onda, bićeš vodonoša...
Vrhunski odjeb vozača autobusa na dužim relacijama.
Neće ti stati kada si tražio, a izbegao je dalju raspravu.
Autobus, trinaesti sat vožnje:
-Majstoooreeee, pauza! Upišaću se!
-Ne može! Tek za pola sata stajemo kod baba Fride da pokupim papriku...
-U jebem ti...(gleda oko sebe) Daj tu Fantu!
-'Si siguran?
-Daj!
-(otkopčava šlic, vadi malog)'Bem ti sunce, jel ima Helou, Voćna Dolina, VodaVoda?
-Nema.
-JAOOO! (trudi se da ne piša puno po drugima)
...reče mi pre par dana jedna violinistkinja iz orkestra a na moje neobavezno pitanje koliko je dugo u vezi sa svojim dečkom. Puš-pauza između sekcija proba nije bila bogznakoliko zanimativna (utoliko pre što ja, šatro, ne duvanim...gistro) te uputih narečeni izliv kurtoazije najbližem ljudskom biću do sebe, tj. ako se jedan muzičar u orkestru i može nazvati jednim. S oba oka u glavi, relativno prijatnih kontura tela i solidnim trojkama podno korektnog facijalisa, njen odgovor me je nagnao na razmišljanje o ljubavi, vezi i vezanima u istoj. I od svih sumnji i pitanja koja su mi u tom kratkom roku prostrujala kroz šupljinu lobanje, dva su se poput mladunaca zebre odvojila od glavnog krda i postale žrtvama mog daljeg ispitivanja, naime: "Čime mogu da sastružem govno sa cipele u koje sam upravo ugazio?" i "Koliko dugo treba da se zabavljaš sa nekim pre nego što te opauči da se već zauvek nisi i zabavljao?"
Da l' se ljudi ulenje, da l' uđu u tu neku "autobus na relaciji Kuršumlija-Klagenfurt" rutinu veze, štali...tek, pre nego što stignu da izgovore "romantično veče uz šou Ivana Ivanovića", intima postaje obostrano cedjenje mitisera sa njonje a zabava odlazak u lokalni video-klub i iznajmljivanje nasumične romantične komendije sa Sandrom Bulok, znači, onom što ima Oskara. Kapiram da ovo dvoje žive zajedno i te munje ali da on i dalje nije svestan činjenice da ona ima kurje oko na levom stopalu, a ona da on ne ume da (je) jebe. Uostalom - koje drugo logično objašnjenje može da stoji iza rečenice "We are dating for seven years now...", jebem mu majku da mu jebem stvarno?
Zamislih se duboko, onako suštinski. Odnekud su se čula crkvena zvona i ja osetih nalet nemira u svom biću...
- Hej, draga...Je li...Je l' tebi i dalje zabavno sa mnom? Mislim - je l' se mi zabavljamo?
- Ej, dragi, 'aj ne seri nego nosi ovaj veš dole, nemaš više ni jedne gaće da obučeš...
I nalet nemira postade spokoj monaha.
Jednostavna formula za uspešnu pljačku. Uletiš, izletiš i gotovo.
- RUKE U VIS, OVO JE PLJAČKA! TI, MALA! IMAŠ 60 SEKUNDI DA NAPUNIŠ OVAJ "ĐAK" RANAC SA NEOBELEŽENIM NOVČANICAMA! BRZO!!
- Gospodine, naš sef ima vremensku bravu, otvara se svakog radnog dana od 7-8h.
- A jeeeste sad, baš ću se cimam tako rano...Ništa, kakvi su vam uslovi za kredit?
- Šalter 4, gospodine...ali morate sačekati da prođe pauza za ručak.
Izvanredno opravdanje za neku apsurdnu situaciju ili neki blam, ispad i sl. Služi čisto da ublaži neprijatnost i da kupi malo vremena dok se stvari ne srede.
(Neki random koncert, pauza između dve pesme)
(Pijana likuša upada na binu i počinje da se valja kao svinja u blatu)
(Publika se smeje, vokalista pokušava da pomogne likuši da ustane ali ona više ne kontroliše pokrete)
Gitarista: Mi se izvinjavamo za ovaj ispad... Jebi ga, kontakt s publikom. Ne brinite, toga ima i u Evropskoj Uniji.
Skraćena forma pitanja: "Šta hoćeš?", "Šta ti treba?", "Kako ti mogu pomoći?"
- Doš'o sam da radimo zadaću zajedno.
- Šoš?
- Čke.
- Može.
------
- Ćale, volim te najviše na svetu. :cmok:
- Šoš, invalidu?
- Soma, da izađem. Da nađem kak'e pičoke.
- Mršći!
------
- Šalterušo!
- Šoš, stranko?
- Jeb'o te moj Stanko! ahahah...
- Odbij, pacovu! Pauza je od 08:00-18:00.
Kula Nebojša.
- Kažu da je onaj Riga od Fere pis'o dobre pesme, samo nigde ne mogu da ih nađem.
- Ko ti je taj?
- Onaj što su ga Turci koknuli u kuli Šonetu.
- U jeb'o te, nisam znao da tamo ima Turaka.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Deco, na ovoj slici možete videti kulu Nebojšu.
- Šone, nastavniče. Šone! Nebojša je malo pederski.
- Ko je to rekao?!
Priču otvara tugaljiva tema na violini u stilu Godfathera, koja tupi tokom cele cenjene kompozicije, onda se iz nekog razloga čuje grmljavina, a zatim se ubacuje kvazi-depresivni buzdovan, pesnik sa betona sa filozifijom "poezija je za pičkice" i neandertalnim duboko grlo glasom koji nas upoznaje sa tragičnom sagom.
Posle neizbežnog flešbeka iz klinačkih dana kad je njemu i ortaku-protagonisti njegov ćale donosio smoki iz Slovenije i retke klikere, dolazi oštar kambek u surovu sadašnjost, gde ih je bezobrazno vreme razdvojilo, pa je ovaj tužan(a tu negde ubaci i plavookestarski patetičnu “uvek sam bio tu za tebe” repliku, čisto da deklarisani mačomen pokaže svoju nežnu i ranjivu stranu).
Onda malo ide violina na prazno, da se slušalac uživi u trip urbanog vuka-samotnjaka (koji nije u šumama severa), pa nastavlja o prvim buksnama i ribama i te noći smo se potukli zbog nje, al to ništa nije bitno sad. Sledi dramska pauza pre famozne brejktru rečenice u kojoj saznajemo da se ovaj bode, i tu uleće featuring riba sa šatro-dubokoumnim refrenom koji nosi sveremenu teološko-filozofsku epifaniju sa samog vrela života, pa opet violina na prazno, dok se oporavimo od kreativnog šoka.
U drugoj strofi, pošto je temu manje-više istrošio, prosipa random ulilčni žargon i izlive sentimentalnosti tipa mi smo bili i ostaćemo ekipa, dok kiša ronda po vrelom gradskom betonu,i onda je završi još jednim brejktruom gde čujemo da je ovaj probao da se skine sa igle, ali je nekako usput umro, pa je opet ovom žao na betonu i zato je rešio da ćuti, kad su ga gorke suze ophrvale. Riba opet epifanira, a on to isto šapuće za njom jedno dvaput i promrmlja neku epitafnu posvetu, ostavi malo violinu da tandrlja onu Super mario melodiju od šes' tonova(opet uz grmljavinu) i utom mu istekne vreme u studiju.
...i to se tako vrti dok ne naiđe novi opasan reper inspirisan ovim prvim koji je u međuvremenu naštekao kintu da snimi svoju asfaltnu sonatu na koju će klinke da svršavaju.
" Uvek kad je kišni dan, u naš kraj ću svratiti
i sedeću dugo sam, a ti se nećeš vratiti!
Druže, sve je gotovo, naši dani prolaze!
Srešćemo se ponovo, tamo gde svi odlaze...(violina)"