Neprijatan trenutak je nastupio. Gledte se, ćutite, a opet savršeno znaš šta druga osoba misli. Još jedan trenutak pogledom daješ do znanja da ste se razumeli, a onda progovoriš o vremenu, fudbalu, politici... Pobedio si.
Ona se sprema na spratu. Ti u dnevnom boravku sa njenim ocem. Kurtoazno ćaskanje.
On: Kako je na poslu?
Ti: Dobro je. Nije loše. Radimo k'o crnci, još naš kaznili juče zbog pića. Svi po pet posto. Ma kad bi' mogao samo da sedim kući i primam platu. Nego, fino vam ovo cveće, moja majka imala isto takvo 'al joj uvenulo.
On: To je plastično.
Neprijatna tišina. Gledate se.
On razmišlja: I ovaj majmun mi trsi ćerku. Jebem te sudbino po sto puta!
Ti razmišljaš: Da, da, ja trsim vašu ćerku, da, da.
U trenutku postaje jasno da mislite isto. Osmehuješ se.
Ti: Dosadi ova kiša više svaki dan.
On: Da, dosadi. Dragana silazi više! Čeka te momak!
Upozorenje nekom ko preterano balavi ili pravi majmuna od sebe, znak da je prekrdašio i da je vreme da kupi prnje i nestane.
"E ćale daš neku kintu,a? Znaš kakvu sam cicu smuvao sinoć, ma pucka. Red je večeras da se izujem za neko cveće, piće i slično, ako me razumeš, ha ha ha..."
"Sinko, hvataj torbu za uši i paljba!"
"Ćale što si smor, pa daj makar 500 kinti!"
"Slušaj sinko, sa tom fiksnom protezom, zečjom usnom na mama taštu Rajku i bradavicama po šakama mog'o si da smuvaš samo nekog goluma, a još i misliš da se kopčam otpozadi i ne znam da ti treba za onu drogu što pušite? Džafta, gledam Dnevnik."
Jutarnja nadrkanost nivoa Dolph Lundgren u Rokiju IV nakon neprospavane (ili neprospavanih) noći.Svaka akcija ukućana (ili sugrađana,ukoliko si se toliko odneo da ne možeš ni kartu za autobus da kupiš,o taksiju da ne pričamo) izaziva burnu reakciju,jer ti sve smeta u nedostatku sna i u višku alkohola u krvi.Tebi se creva povraćaju,a cura te napinje da joj daš ključeve kola,koje si ti naravno negde tokom noći izgubio; boli te svaka ćelija,i baš to jutro nađe šef da te zove da dođeš prevremeno,kolega ti javlja da ipak imate predavanje; osećaš se kao da te je cele noći mlatio Brus Li dildoom tvoje bivše i samo otvaranje očiju ti je tanatos.
Naravno da ti ne cveta cveće,cveta samo šupak od najintezivnije jutarnje stolice.Pokušavaš da se sabereš,ali nešto slabije ide jer si sve pare sinoć rasuo,ne sećaš se gde,samo znaš da je bilo je*eno dobro (nisi se probudio u stanici ili pored Baba Sere,to je fun marker).
Dok pokušavaš da naciljaš vilicu iz koje beže arome zbog kojih bi Gordon Ramsey zabalavio,četkica (za zube...valjda) pokušava da otkloni sve tragove tvog gastronomskog divljanja sinoć (digestivni sistemu,ne ljuti se,hehehe)...Ne možeš čak ni da se opsuješ kako treba,izgrdiš i kažeš sebi kako ćeš se dovesti u red,samo mumlaš nešto što bi jedino Holanđanin razumeo i zvučiš kao Alka Vuica sa subglotičnim laringitisom.
Šanse da skuvaš šećer umesto kafe i ispržiš ljusku umesto sadržaja jajeta su veće nego šanse da si opalio nešto prethodne večeri.Pada ti ulje/voda na nogu i tebi sve kipi,ali ne možeš ni da se istreseš kao čovek,jer to zahteva mnogo energije,a ti je nemaš jer si te iste prethodne večeri igrao kao epileptik uz neko ispiranje mozga (za metalike važi da su izubijani i izmučeni po šutkama).
Hoćeš da zapališ cigaru,ali više nemaš ni jednu,sve su se pretvorile u kancer pluća za jedno veče,jer ko će da pljuga bez piva,zar ne? Svaki izdisaj se pretvara u porođajne bolove i iskašljavaš nešto što ni H.R. Giger ne bi mogao da smisli.
Sve u svemu,kada se konačno vratiš među ljudska bića i postaneš sposoban za socijalnu interakciju,fizička agitiranost se pretvara u psihičku i pizdiš na sve što ima dve noge (HC varijante i na više od dve) i oglašava se.
Nedajbože da moraš da voziš ujutru na posao/faks.
Pokušaj da jedan tužan dogadjaj pretvorimo u paganiju i skaradu. Naime, jedna od redjih prilika da vidiš dalju rodbinu sa kojima sticajem okolnosti ti i tvoji ne održavate najprisnije kontakte, iako se ničim niste zamerili.
Da, hteli vi to ili ne, saznaćete sve aktuelnosti iz prve ruke - cenu žita, kako je rodio kukuruz, ko se po selu s kim jebao a nije trebao, gde je u stvari pogrešila reprezentacija Srbije na svetskom, ko nam kroji kapu, ko e u vladi koliko korumpiran i kakva se sad zavera kuje protiv Srbije po nekim mračnim prostorijama (Ljudi se nisu videli dugo, pa pošto su odneli sveću i peškir i stavili 500 dinara, izjavili sauešće, moraju i da se ispričaju)..
Da, neće vam promaći ni razgovori sredovečnih žena, od kojih će neke primetiti da nije dugo krečeno, da kisela nije dovoljno hladna i gomilu tračeva, saveta u vezi sa oblačenjem, pravljenjem kolača, postavljanjem prema pijanom mužu kad se u 3 noću vrati kući i još svakakve pikanterije..
Da, tvoji će primetiti ko nije plakao ili je plakao malo pored sanduka, ko je šta napisao na vencima, ko nije došao (zamerka za čitav život), ko se koliko ucrnio i koliko su ih odrapi za sanduk, venac, cveće, 50 litara čorbe i ostale potrebe da bi se obavio ovaj neprijatan dogadjaj..
E da, neko je i umro. Pokojnika će uglavnom pominjati bliža rodbina, dok će se roditelji ustrčati oko onih koji su došli da im ništa ne zafali, a ostali će samo konstatovati kako je pokojnik bio star čovk, došlo je i njegovo, bitno je samo da ide po redu i daj da pričamo o nečem veseijem, na primer fudbalu..
Kada sahrana krene iz dvorišta obavezno se razbija tanjir, formira se kolona koja ide sporo i koja se četo iseče u nekoliko manjih grupa i raštrka, zaustavi se saobraćaj, a oni koji prate pokojnika u poslednjio šetnji u početku ćute ili progovore nešto tiho, ali kasnije uz žagor nastavljaju razgovore koji su započeti još u kući ili dvorištu pokojnika.
Neko će svakako konstatovati kako sahrana ide sporo i kako bi moglo da se požuri, što će u onima koji nose krst i barjak na čelu (obično unuci) izazvati neodoljivu želju da im iste zabiju u srce na licu mesta.
Kolona staje kod svake kuće čiji je domaćin spreman da plati popu da otpeva kratku molitvu (da, zapamtiće se i pričati i ko je spustio sanduk ispred kuće a ko nije).
Na groblju se potrudite da ostanete povučeni kada krenu svadje strina, baba i tetaka oko toga da li sme da se prodje iza groba, da li preko groba sme nešto da se prenese ili bi u stvari i trebalo, i pokušavajte da zamislite da je popu u stvari stalo do pokoja duše dragog raba božijeg, da peva sa osećanjem i da ne razmišlja koliku cenu će da odrapi (postoje izuzetci, ipak sve redji).
Sahrana je tužan dogadjaj kada se zauvek rastajemo od nekog koga smo voleli i koga pokopavamo u hladnu, crnu zemlju.
Suptilno osmatranje okoline koje se javlja kao proizvod nedozvoljene ili nelegalne radnje na javnom mestu. Manifestuje se neprirodnom radoznalošću i nijemisvejedno facom u sred ili pred neku radnju bacajući pogled u svim potencijalnim opasnim smerovima. Traje ne duže od nekoliko sekundi i omogućava izviđaču da se uveri u sigurnost započetog ili pak prekine ukoliko vidi trola.
- Vidi optimistu što je ostavio lap top u kolima, pomozi mi da mu se useremo u sutrašnji dan...... sagni se i guraj mi ovo na gore........ mutke, jel gledaš ti jel neko dolazi !???
- Ček......... e,e,e STANI !!!!!!!! Izašla je neka baba iz ulaza 200m od nas.
- ŠUPIČKUMATERINU !!!!!! Ne beremo cveće budalo, daj da završavamo ovo brzo i begamo.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Nemoj da mi pišeš kaznu leba ti, boga nije bilo da ukočim na žuto. Daj da se izdogovaramo na brzinu, žena me čeka u gradu već pola sata, krvi će mi se napiti.
(Pandurčina izviđa okolinu. Jedan pogled u levo pa jedan u desno)
- Ajde da ti verujem i jedno i drugo. Ubaci ovde dogovor pa da ideš po ženu.
Čitanje između redova je sposobnost razvijenih mozgova da sadržaj datog umetničkog dela (sliku, književno delo, film, fotografiju, tekst pesme) pojme i tumače na sebi svojstven način i tako mu daju svoj doprinos. Mogućnost čitanja između redova u velikom broju slučajeva proporcionalna je vrednosti dela, ako se ona uopšte može meriti, a delo je otvoreno za beskrajno mnogo tumačenja. Shodno tome, autori koji vrednuju svoja dela ostavljaju prostor za čitanje između redova, nasuprot onima koji svoje poruke serviraju na tacni. Data su dva primera radi poređenja.
1) Serviranje na tacni
„Moj dom je negde na jugu
Daleko od plavog mora
Gde cveta najlepse cveće
Gde sviće najlepša zora
Kako si majko, kako si oče,
Kakvo je tamo vreme?
Da li se momci u selu žene?
Pita li neko za mene?“
(Šaban Šaulić, „Kako si majko, kako si oče?“)
2) Delo koje pruža mogućnost čitanja između redova
“I know the pieces fit ‘cause I watched them fall away
Mildewed and smoldering, fundamental differing
Pure intention juxtaposed will set two lovers’ souls in motion
Disintegrating as it goes testing our communication
The light that fueled our fire then has burned a hole between us so
We cannot seem to reach an end crippling our communication
I know the pieces fit ‘cause I watched them tumble down
No fault, none to blame, it doesn't mean I don't desire to
Point the finger, blame the other, watch the temple topple over
To bring the pieces back together, rediscover communication
The poetry that comes from the squaring off between
And the circling is worth it
Finding beauty in the dissonance”
(Tool, “Schism”)
Lik u društvu koji je stalno na mestu nosioca loših vesti. Uvek ima najnovije informacije o tome ko je umro, kad je umro, ko od čega boluje i koliko mu je ostalo do kraja, ko se s kim fajta, koja banda ima najbolju podršku. Nosi sa sobom kratku anamnezu svačijeg lekarskog kartona u kombinaciji sa uličnim dosijeom.
Vesnik nevolje ili bliskog sukoba među ljudima. Pojavi se samo onda kada oseti potrebu da naciji podari svoje mudre komentare o tekućim kritičnim dešavanjima.
"E, jesi čuo da malog Švabu traže oni iz 23-eg bloga da ga roknu?!"
"Stvarno?"
"Da bre. Traže mu onu lovu što su prošlog leta maznuli od perača. Međutim, Švaba ima iza sebe dobru podršku pajkana, znaš onih što im sređuje za dop? E, ako dobro bude rasporedio snage, možda ih i skenjaju. Ali, ALI, pazi, to samo ako ovi iz bloka ne pozovu Miću Turčina. Onda su svi jebali čvorka."
"Polako Lazanski, polako, nemoj da padaš u vatru... 'Oće ovo kiša, a?"
"Mada! Turčinu se porodila žena, neko cveće u bolnici bi bilo pravo rešenje da ga pridobiju. Mekog je on srca, mada ovako izgledao kao neprerađena sirovina u Zastavi. Znači, sve je u taktici."
"Ako se svi oni ne pokolju međusobno, ništa nisi uradio."
Oni su klasika. Oni su takva jebena klasika da u poredjenju sa njima kadilak, pustinja i rok'n'roll izgledaju kao izlazak u diskoteku. Oni su iskusni. Pre. Plave, svetle oči, bradica ispod usne, proćelava, proseda, a duga kosa(nikako neuredna, ne, ne...).
Šta rade matori Italijani? Matori Italijani rade stvari koje matori Italijani obično rade. Oni kuvaju neke paste, špagete, piletinu sa testeninom, ćufte, prelive, nadeve, sve sa nekim vinom, maslinovim ulje, mariniranje, ovo, ono... Uz njih je neka mlada gospodjica, nikako ljubavnica, već ćerka možda, nećaka, drugarica, obavezno lepa, koja prima komplimente, kikoće se, proba sos prstićem, sugeriše da treba malo soli možda... Tebi za ljubav, draga, ide prstohvat, da nisi ti kazala, onda nije ni trebalo... Opet kikot. Jelo je na nivou prosečne musake, ali uz takvu priču, ukus je božanski.
Matori Italijan je visok, uspravljen, koža mu je tamna od sunca. Zavrće rukave košulje izmedju lakta i zgloba, ako je hladnjikavo prebaci prsluk. Pije vino, sedi sa ženom, koja je tiha, voli male poklone, sitne osmehe, cveće, muziku i njega. Slušaju stare italijanske romanse, vole mladost oko sebe, otvorene koncerte kod zidina starih gradova leti, kada pokazuju novim generacijama kako su to oni nekad, pa počnu da plešu, tako i tako, lepo i kratko ipak, godine su to. Ali galantno, lepršavo, šarmerski.
Matori Italijani su verni, i mirni kao jezerska voda, tu i tamo zatalasaju, pristojno, dosledno, povratno. Nije to kao nekad... A kako je bilo nekad, pričaju ponekad posle koje prerane čaše crvenkastog vina nekim mladim mangupima koji ih podsećaju na njih. Negde kod pete sede stavili su tačku, priznali jedinoj u srcu da su sve druge bile važne, bile divne, kao septembarsko sunce na Siciliji, kao kasno proleće u Rimu, kao firentinska jutra sa zracima medju zvonicima... Bile. I od tada, samo jedna ih vodi, u šetnje, u spavaću sobu, u smrt, kad joj dodje dan.
Oni su vrsni poznavaoci sporta, savremenici Paola Rosija, sa kim su se kalili nekada davno, iz sopstvenih priča, ali žene su ih odvukle noćima toplog vazduha i rečima crvenog zvuka, pa sada tek ponekad neki od njih namesti slobodnjak ili zalepi loptu za čelo, pa je prebaci na vrat, onda peta, štikla od pozadi, dočeka je na grudi, pa na butinu, umiri na stopalu, nasmeje se, spusti je na zemlju... Nasmeje devojku, zadivi mališana, podseti momke zašto se igra fudbal...
Matorih Italijana uskoro neće biti, zameniće ih neoženjeni matori žabari, ekvivalent našim tečama nejebačima, koji će na račun tudje stare slave pokušavati da ispune starost nečim što vredi proživeti. Umiraće kao mladi djedovi.
Matori Italijani se bude rano, piju kafu, rešavaju ukrštene reči dok im traje kafa u šoljici; Ležu kasno, nakon šetnje ili sedeljke, i poljupca za laku noć. Dan počinje i završava ugodno, i to je dobar dan. Savršen. I da je poslednji, ne bi ništa menjali.
Najtraženiji kurs među srpskim domaćicama otkako je Pink počeo da na Farmi psovke "prekriva" zvucima visoke frekvencije, tzv. BIP-ovima.
- Alo Radunka, joj joj, sve sam se iznervirala, ona moja nesreća prošao ispred televizora taman kad Miloše reče Gagiju ono, a ovi pisnuše...ne uspeh sa usana da pročitam...sve me nešto kopka, šta li mu je rek'o...jeb'o ga bojler, sad je naš'o da procuri, a ovaj moj tumaljak baš pred televizorem prolazi po ključ...
- E vidi, kaže moj Tiosav, on je ono '56. bio u Pule u mornarice pa učio da kuca sa ovi bipovi, kaže da ga oter'o u majčinu, onako odistinski...
- Ju, ju, moja ti, pa zar baš u majčinu?!
- Pa sad, sigurno nije u peršun, dok ovi pište...
- More, sve bi ja njih poterala da kopaju k'ompir, umesto da tamo planduju i prde, jebem li im cveće šareniku...izgore mi sataraš zbog njihe...
Nepremostiva razlika između recimo, oca i sina. što zbog godina, što zbog drugačijeg shvatanja stvari i napretka tehnologije.
Otac je sam kod kuće dok je mali u školi. Stari bi da "izbaci maratonce" dok mu sin ne dođe kući. razmotrimo definiciju "starosne razlike" na primeru "Šerlok predigre"
dekstop>ĆALETOVO!>veš-mašine>PDFKuvar>cveće>uradi sam>vrste grabulja>tehnike krav mage... :Znoji se, vreme prolazi, on ne dolazi do željnog mu materijala: <tehnike krav mage :OVDE JE! SIGURNO OSEĆAM TO!: >indijanski šatori(uradi sam)>domaća muzika
<indijanski šatori(uradi sam) :desam to stavio? šupičku materinu sokoćalo od računara:
sin ulazi u sobu:
-E matori! Šta radiš?
-Evo tvoj stari malo uči na ovaj krš... Evo izvoli ti dok ja podgrejem ručak...
sin seda za komp:
ĆALETOVO!>NE DIRAJ!>Two girls and two boys on beach!!!XXX!