Kiša koja pada kao da vas neko poliva kantom. Za razliku od pljuska, koji je kratak, a jak, ili rominjanja koje je dugotrajno, a slabo. Kad lije ko iz kabla, znači da pada i jako i dugo.
-Jaj Avatare, kako lije ova kiša. Ko iz kabla. Sve mi šerpe u kuću zauzete. -Jeste i meni. A dva dana nisam suv opušak našao. -I gvožđe će nam zarđa. -Vi ste dva dilou! Zato če nam karton bude duplo teži.
Autosugestivni udarac čije izvođenje podsjeća na bacanje diska iz mjesta, s tim što je početni položaj ruke nešto niži. Nesrećnik sa druge strane šamara pravi minimum dvije piruete prije nego li se skljoka na patos. Okidač za ovakav šamar je rečenica koja dira u osnovne principe i filuje ovaj udarac srdžbom, prezirom i životinjskom silinom i snagom.
:šamar iz koljena: - I ti MENI da kažeš da je Milan Mladenović narkoman!? Umjetnika koji je samo stimulisao genija u sebi nazivaš narkomanom!? Jebem li ti sunce, Žarko! :cipelarenje:
Bizarna priča. Nešto što ne može da se desi tebi, niti nekome koga lično znaš, ali stalno osvane u novinama neki tekst iz hronike nad kojim se zblaneš i pitaš da li je moguće.
“Mama me je vozila u kolicima. Na krivini je bilo previše inercije pa sam se preturio u ruže...”
“Kupili su mi bicikl na tri točka. Zaneo sam se na krivini i pao u blato... sedamnaest puta u toku prve nedelje.”
“Tata me je vozio u kolima. Vrata se ne zatvaraju dobro. Vozio je 180 kilometara na sat. Na krivini sam ispao i tumbao se i kotrljao po asfaltu dobrih trista metara. Verovatno je to sa strane izgledalo zanimljivo. Meni nije. Za sledeće tri godine trideset sedam puta sam ispadao iz auta na krivinama...”
“Krenuo sam u školu. Putujem autobusom. Gužva je pa ne uspevaju da zatvore vrata. Skoro svakog dana ispadnem na krivini. Kako je velika gužva u to doba dana, gotovo uvek naleti neki auto na mene dok ležim. Bolno je...”
“Zaposlio sam se kao kondukter u vozu. Za deset godina rada ispao sam 1047 puta na krivinama (tri puta na mostovima iznad provalija, jednom u tunelu i jednom na susedni kolosek pred voz u pokretu). Ruke i noge sam lomio devetnaest puta. A jednom mi je i kičma napukla. Iako imam sreće, odlučio sam da napustim ovaj posao i odselim se...”
Ovo su sačuvani delovi teksta (prevedeni na srpski), nađeni pored leša nepoznatog muškarca, dva kilometra istočno od Svrljiga. Obdukcijom tela i rekonstrukcijom događaja došlo se do zaključka da je dotični, prilikom blage promene pravca leta, ispao iz aviona na liniji Sofija – Tel Aviv.
Najnovija vest, direktno sa mesta događaja. Informacija toliko vruća da peče jezike koji je prenose.
- Ana je trudna! - Juju! Otkud znaš? - Iz rerne. Videla je kako povraća malopre. ------------------------------------------------------------------------------------------------- - Dojava! Monca-Avelino iz dvojke u keca. - I da je tačno, blokirano je. - Ovo je iz rerne. Niko ne zna, javio mi sad teča iz Italije.
Igrače ovog tima lako možemo razvrstati po kategorijama.
Golman - Kaže se, imala majka dva sina, jedan je bio pametan, drugi golman. Veoma česta pojava u beton ligama su debeli golmani sa stomacima kao trudica, ali uprkos tome i dalje su tu, u svojim već uveliko četrdesetim. Ili golmani visine kao ćevap u skoku. Ili bilo koji drugi hendikep, kad ne možeš da budeš u polju, i da trčiš - budi golman.
Štoperi - Dva balvana, sekvoje, cepanice. Search, kill & destroy. Obično na tim mestima stoje oni koji su glavne "badže" u selu, kavgadžije, spremni u svakom trenutku da se pobiju. Tehnika nula. Vole da podmuklo udaraju, a često i otvoreno jer im sudija naravno ne sme ništa, u njihovom selu. Ne pokušavati sa vraćanjem udarca.
Bekovi - Bez želje za diskriminacijom, često ovde stoje pripadnici romske populacije. Valjda zbog svoje konstitucije, mršavi su, brzi a to se od beka i traži. Tehnika im svodi na pokoji centaršut i trčanje po liniji do iznemoglosti. Obično bekove igraju oni slabiji koji nisu uspeli da se probiju do mesta štopera. Ako nije ciga, onda je neki klinac, koji je tu stavljen da se kali.
Veznjaci - ovo je zaista sorta za divljenje. Stari, prekaljeni vukovi, glavni ispred svoje seoske prodavnice, koji istini za volju dele loptu kao Bekam. Ali njihov radius kretanja se svodi na krug na centru igrališta, tako da se od njih ne očekuje defanziva, već samo dobar pas, pokoji centaršut. Neretko su kapiteni. Godine naravno broje 45+.
Krila - Često, jedni od najboljih u timu iako su večito u senci Veznjaka ili Napača. Posao mu je kao i kod Beka, ali sa većom slobodom u igri. Naravno da tu već igraju stariji momci, koji su prošli Beka, i nazad se retko vraćaju, jer pobogu, tu su ovi klinci da trče za njega.
Napadač - možemo ih podeliti na dve vrste. Jedna je, smotani igrač koji bi bilo gde upropastio igru, sem u napadu, gol ne ume da pogodi ni na treningu, ali ipak ok je za atmosferu i svi ga vole u ekipi. U drugu vrstu obično spadaju mladi momci koji su u svojim dvadesetim, seoske devojčice se pale na njega, frizurica je uvek na mestu, ima dobar dribling, postigne i neki gol, čime se njegova "slava" pročuje i do susednog sela (čime automatski dobija naklonost tamošnjih devojčica). Ali neretko, dolazi na utakmicu polupijan jer je sinoć sa drugovima na kafani (šmekerima kao on, ali netalentovanima za fudbal) zaginuo do pet.
Trener - lokalna pijanica, koji je završio sa igranjem fudbala, legenda sela, ali svi ga poštuju.
Doktor - ko god se nađe slobodan u tom trenutku, dobija zvanje doktora. Jedini posao mu je trčanje sa flašom vode u ruci do povređenog igrača.
Ekonom - priglup, socijalan slučaj, dobroćudan čikica koga svi gotive. Nije mu mrsko da posle svakog treninga i utakmice skuplja pobacane dresove, štucne po svlačionici, pere i ponovo ih pakuje.
Pljusak.Oluja veća nego uragan Katrina, zajebanija nego kiša žaba i skakavaca što je Gospod posl'o na Egipćane kad su bukagijama vezali Jevreje. Toliko jaka da se sleng upotrebljava u Crnoj Gori zbog činjenice da kapljice bukvalno odskaču od zemlje i asfalta pri sudaru sa istim, zajebana je to oluja.
- I ? Je l' svršila ? - Šta svršila jebote ? Ja to za života nisam viđeo, pljušti kurva iz neba-iz zemlje pa nemam ja brisače iznad čela, zgadila mi se pička. - Dobro, sledeći put kad budeš jebo nešto pamet u glavu pa kišobran sa sobom. - Gromobran.
Biće iz srpske mitologije,koje bi trebalo po predanju rukovodećih glava pomenutog naroda da se pojavi poput mesije,i reši probleme finansija,nezaposlenosti,redovnih plata,penzija,bus plusa,i sve druge probleme sa kojima se dotični narod svakodnevno suočava.
-Gospodine taj i taj,kako komentarišete rad fabrike "Gvozden" koja je očigledno pred zatvaranjem... -Ne,nikako nije pred zatvaranjem.Evo sada ću otkriti da uskoro dolazi investitor iz inostranstva,i onda će to biti neka potpuno druga priča. -Ali radnici nisu primili plate već 5 meseci,nijedan pogon ne radi,a za sutra je najavljen i štrajk gladju kao i podizanje barikada oko fabrike... -Sve će to da se promeni,kad dodje novi investitor,potrebno je samo malo strpljenja.A u medjuvremenu će moja žandar...mislim,moj pregovarački tim će rešiti taj nesporazum sa radnicima,koliko sutra!