Izraz koji koristimo kada ne želimo ili ne smijemo da iskreno odgovorimo na pitanje "Jesi se umorio". Takođe se koristi i kao odgovor na pitanje "Kako ide", a nerijetko se ta dva pitanja postavljaju zajedno.
-Lice 1:"Kako ide komšo? Da li si se umorio?" -Lice 2 (koje trenutno samo slaze drva i to traje već 5 sati):"Evo pomalo."
Pošto si odgulio vojni rok/smenu na brodu/tvorza/sljaku na zapadu, došao kući, jebo, najeo se i odspavao izadješ onako prepodne da prošetaš i popiješ kafu. Dok hodaš nogu pred nogu i gledaš šta se to u tvom gradu promenilo i kroz glavu ti sevaju još sveže scene doživljaja zadnjih godinu ili dve, razmišljaš da li je sve moralo biti baš tako, da li sam morao da odem, možda je bolje bilo da ga nisam poslao u bolnicu, šta bi bilo da sam ostao, jesam li išta propustio... Odlasci-dolasci, mi kao ljudska prasina poissere humaine, kako reče Andrić, ali sada sam tu i... O NE!!! Samo ne Baba Stana! -Juuuuu evo ga mali Milunkin! Pa gde si ti, kako ti je Majka? -Dobro, je dobro, nego žurim znate... -A, jel nisi ti bio u...? -JESAM! -A, ti već došo? -Jesam... I u tom momentu shvataš da je sve moralo onako kako biti mora, nema više ni Andrića ni romantike nit koji kurac, presela ti i šetnja i kafa, baba te je sa svojim force shieldom razbila kao zvečku, svestan si da postoji njena paralelna realnost koja je neuništiva i prema kojoj je tvoj život mali i mizeran. Ma gde išao i ma šta radio, ljudi će te čekati kada se vratiš da te izbedače, da ti pokažu kako je sve što si pretrpeo doživeo i izdržao jedno za njih jedno veliko NIŠTA. Sećaš se zločina i kazne i odlučuješ da ubitstvom babe ne rešavaš problem. Već sam došao... E da.
Bila ti je drugarica dok ne kaže ovo. Posle toga "najbolje je da ostanete prijatelji"... Zapravo devojka koju znaš od malena a onda se na jednoj žuraji napijete i zalegnete zajedno, uz obavezne reči "Šta ja to radim ti si mi drug", "o Bože zar sa najboljom drugaricom" (al se ni jedno ni drugo ne bune kada krene izviđanje vaginalnog trakta, ili pomeranje desne ruke gore, dole, gore dole..) Posle ovoga nastaje tzv. "Veštačko prijateljstvo" nikad više drugarstvo iz čistog moranja i obaveze prema onome što je nekada bilo.
Skloni ruku odatle brojim do hiljadu... Ma nek ide žvot, jednom se živi...
U najčešćem slučaju, predstavlja odgovor na pitanje "Šta radiš?", a pristojnijim rečnikom otprilike glasi "Šta me koji vrag pitaš kad vidiš da sam u problemu, skloni se od mene da ti ne bih prosuo sve zube po asfaltu" i uvek se, po nepisanom pravilu, izgovara drčnim tonom da bi se pojačao utisak i dotičnom što bolje stavilo do znanja da je bolje da gleda svoja posla i brzim korakom nastavi putem kojim je pošao. Izraz je podjednako zastupljen kao i "Jebem radoznale", a samo je stvar navike, ali i ukusa, koji od ova dva odgovora ćete upotrebiti kada vas neko, u "nezgodnom" trenutku priupita "Tebra, šta radiš?".
Sedim u kladionici, pokis'o, pitam se gde da stvorim prokockane pare od školarine, proklinjem i Teplice i Sigmu Olomouc i sve mrtve i žive Čehe, Pančevac mi se mota po glavi, u mislima već hrlim dubinama mutnog Dunava... Ulazi Šone, lokalni debil i bez da ga iko poziva, seda za moj sto.
Šone: "Ooo evo ga moj brat (grli me). Nešto si mi neraspoložen matori, šta radiš?" Ja: "Drkam kurac, Nebojša! Aj' odjebi!"