Knjiga koja je zapravo više gomila brendova,reklama,delova odeće i poneka stravično teška i od životnog značaja dilema(da li da kupim cipele ljubičaste boje ili iste takve narandžaste boje?!?ma,zajebi,kupiću obe!!!)sakupljenih u gomili listova nego što je knjiga.Iako bi svaki pametni um pomislio drugačije,ispostavilo se da se isplati pisati o kupoholičarki(tj.zavisnici,pošto to jeste neka vrsta bolesti) koja je pri tom površna,strašno dosadna i glupa,pošto je knjiga bestseler i izašla je u čak nekoliko delova.Sada je stvar prestiža reći u Zvezdama Granda(sasvim slučajno znam,ne gledam Grand!!!:))na pitanje:"Koja ti je omiljena knjiga?"
"Kupoholičarka!!!"
Naravno,postoje oscilacije,neka više voli kupoholičarku sa bebom,neka pak neki drugi deo.
Naravno,kupoholičarka je odgovor na pitanje svake osobe za koju ste ubedjeni da nije pročitala knjigu u životu,a samim tim što je pročitala sve delove Kupoholičarke,Grabljivicu i prelistala poneke lektire od 50 stranica znači da spada u strasne čitače knjiga i da može da vodi duboke rasprave(razgovore) o knjigama.
„teška metalurgija“
Tačno ta rečTeška metalurgija1 definicija →Recenica kojom fudbaleri pokusavaju da privuku publiku,da ipak dodje(prethodno PLATI kartu)i odgleda mec na kojem se pobednik uveliko zna.Jedini izuzetak od ovog pravila su reprezentativci Srbije,koji znaju da imaju iste sanse da pobede i Nemacku i Estoniju,pa oni prilikom izgovaranja te recenice i nisu mnogo daleko od istine.
Pred utakmicu Partizan - Ril:
-Pa utakmica ce biti dosta teska,u kvalifikacijama za LS nema lakih protivnkia,tako da ne ocekujte tri boda(pobedu)prerano.
Rezultat te utakmice: Partizan - Ril 8:0 (fudbaleri Rila jedva presli pola terena)
Svetlo kod komšija. Pardon, kod komšinice. Ovoga puta je sama. Deca spavaju. Muž i njegova majka - nestali su. Dala je sebi oduška, nakon mnogo meseci provedenih u zatvoru. Muževljevom zatvoru. Tortura prosečnog srbende željnog potčinjene žene. Njegov zadah na alkohol. Ona se ne gadi. Nema dozvolu. Gnusno.
Priključila je život apsurdu. Priklonila se pravilima tuđe kuće. Sada je uokovana Alisa. Rotten apple svira na mom radiju.
Odlazim po domaću rakiju. Razgovara joj se. Nema sa kim, usamljenost izjeda. Najgora bolest. Daje sebi oduška. Traži slobodu. I svetlost u mraku. Teška dosada, čim i sa mnom priča. Bilo joj je drago. Doneo sam zračak vazduha koji vodi dalje od njene konzerve. Koja smrdi. Mnogo. Koju ne voli. Ni malo. Odlazim. Deca spavaju, svetlo na terasi i dalje gori. 23 je časa. Na to nije navikla, a ni ja. Ne spava joj se. Čeka stranac za razgovor.
A u duši trune ova mrtva svraka. Želim joj miran san.
Taktika koja više ne pali.
-Ej, je l' možeš da mi objasniš matematiku, ako dobijem keca padam godinu..
-Imaš privatne časove, knjigu, svesku, ne trebam ti ja.
-Brate, ne mogu, njesra su ti nastavnici, ako padnem godinu, ima da završim s kolegama komunalcima, ajde, je l' hoćeš život da mi uništiš?
-Ja imam samo jednu kantu smeća nedeljno, neće ti biti baš toliko teška.
Kad je cura tvrda na pameti, a laka na okidaču.
on: znaš, još od malena sam pokazivao sklonosti prema prirodnim naukama...
ona: pa?
on: onda dolazi teška gimnazija, pa faks, mnogo učenja, vežbe, kolokvijumi..
ona: A..
on: nikada ženu nism gledao kao objekat, već kao životnog sputnika....
ona: ???
on: posle misaone elegije možda bi mogli i da opštimo?
ona : ?!
on: more skidaj gaće!
ona: a to! Pa što odmah ne kažeš?
Svakodnevno srećemo ljude koji poseduju kapu NBA kluba " Chicago Bulls " , a ni sami ne razmišljamo o dubljem značenju i simbolici ovog odevnog predmeta .
Da li što je Čikago najveći srpski grad u rasejanju ili iz nekog drugog razloga , ova kapa je kod našeg naroda od davnina postala popularna. Oni koji je nose često i ne znaju šta znači logo na njihovom čelu . Omiljena je zidarima , gradjevinskim i fizičkim radnicima , kao i beogradskim " Vukovcima " .
Ali ona je pokazatelj političke i ekonomske krize u zemlji . Žuti trgovci - Kinezi videli su da ona dobro ide u Srbiji i počeli su još devedesetih da je forsiraju.Poučeni njihovim iskustvom naši pijačni prodavci uzeli su ovaj brend kao zaštitni znak.
Na starim snimcima iz devedesetih vidimo matorce koji se guraju i otimaju oko hleba, porodice koje se zameraju oko flaše ulja , ali ako malo bolje pogledamo većina na glavi nosi grb Chicago Bullsa, svojevrstan simbol bunta i nezadovoljstva !
Da su teška vremena pred nama govori nam povratak ovih kapa. Prošetajte nekom našom prometnom ulicom i sami se uverite...možda je čak i sami posedujete !!!
Čudna sorta. U svakoj familiji ima po neki... U mojoj familiji po pet i sa ćaletove i sa kevine strane. Šta ćeš. S jednim se pokačili zbog nasledstva, s drugim isto. Treći je otputovao u Nemačku i kad mu je krenulo, prestao da se javlja. Četvrti je neka tetka, lafčina teška, ali malo nepredvidiva, zimus završila na urgentnom, preterala sa pilulama za smirenje.
Čujem povremeno po neku vest, tek toliko da shvatim da se neki ljudi nikada ne promene.
I povremeno, ali samo povremeno, poželim veliku sicilijansku familiju u kojoj se svi vole, a čak i ako ne, pomažu jedni drugima jer su ipak, svi ista krv. Podrazumeva se da ću da te branim, ako si mi brat, čak i kad grešiš, čak i kad si sam protiv svih, čak i ako se nekad ne slažemo najbolje.
To nije nešto što se može opravdati ili objasniti, to se jedino oseća.
Uostalom, ko zna, možda sam i ja nekom čudan daleki rod, s kojim ne govore iz nepoznatog razloga. Čudna sorta
Volvo ili bekrija, luk i ljuto ili pavlaka i kupus uz dobru pljeku, Stonsi ili Bitlsi, jebiga, večita dilema.
Nekad ti treba jedno, a nekada drugo, što bi velika folk diva blaženog kravljeg pogleda Viki Miljković rekla neko voli ovo, neko voli ono, ali istina je da ti u životu za balans treba ovoono. I jedno i drugo. Da ima i jinga, al da ima i janga.
Ne valja da imaš na gajbi neku koju neće ni da ti baci pljugu, ali ne valja ni da je pobacala pljugu celoj tvojoj ulici. Između nešto. Kurvosvetica. To treba naći u životu.
- Brate nikada mi nije bilo jasno kako su Mara i Sara sestre bliznakinje, ova jedna teška kurva, a ova druga ne da ni za sisu da je marneš.
- Tebra ti baš ne kapiraš a?
- Šta?
- Pa menjaju se buraz. Menjaju se.
Tradicionalno jelo na izdisaju kao žrtva pop kulture.
Rođena sestra od ljeuše. Smrtni neprijatelj pice, dosta nepopularnija. Pica predstavlja sve ono protiv čega se kljukuša bori. Ali jebi ga tako je to, ona nesrećnica kad zamiriši , ljudima pomuti pamet pa ne znaju šta je zdravije za njih. A šta ima zdravije od bijelog luka? Ništa. Ali jebeš ga, ona nesrećnica em miriši, pa još kad je sočna, i kad se razvlači onako bezobrazno, teško je odoliti nekom neprosvjećenom insanu, svaki bi da malo gricne i lizne. Da približim onima, što ih ne volim očima vidjeti, a što se vabe urabanima : Pica je mejnstrim, a kljukuša andergraund, hardkor. Ili što bi rekao Kočić: Kljukuša je Jablan, a pica Rudonja, podgojeni bak stranog okupatora, koji kidiše na sve što je naše.
Ali ipak, ima ima nas koji gledamo svojim očima, koji znamo šta kljukuša predstavlja, koliko tradicije i koliko istorije ima, koliku je muku sagledala. Da nije prošla kroz sva teška vremena ovog naroda ne bi bila onako ljuta, a opet slatka u isto vrijeme. Vratimo prave vrijednosti na naše trpeze.
Kad sam bio mali, znao sam svoj pravac. Dok su svi voljeli slatko ja sam samo kljukušu tukao.
Mili Bože, čini mi se da sam mogao kljukušu jesti i spavajući. Sjećam se, kad se igramo lopte na livadi, zakuva se žestoko, a mene baba vabi sa brijega:
-OOOOO STEVANE, AJDE JEDI!
-NEĆU VIDIŠ DA IGRAM LOPTE!
-AJDE NAPRAVILA SAM TI ONO ŠTO NAJVIŠE VOLIŠ!
-JEL KLJUKUŠA?
-JEEEESTEEEEEEUU!
I tog trenutka zemaljska kugla prestaje da se okreće. Ama, mogao sam sa Zvijezdom igrati finale Lige šampiona , napustio bih samo za parče kljukuše.
A to baba kad napravi, zemlja gori. Dok ona pravi prevrtu od crnoga brašna, meni dadne čanak i sjeckalicu, i prikuči gredicu luka da usitnim, da budu oni komadići sitni kao Srpski pokret obnove. I dok ja to spremim, prevrta bude gotova, baba poulji luk. Stavi tepsiju u ćošak sudopera, odmakne se na kraj sobe, da mi čanak da pridržim, dok ona podveže maramu i istegne ruku, pa kad odatle pljusne onu kljukušu, mene odmah znoj oblije. I jedi, i jedi, i jedi... Onaj bijeli luk spusti pritisak i samo mi primaknu krevet i ja se oborim direkt sa stolice.
Jedne prilike zaglavio na Paprikovcu. Prekro se.
Veli doktor: Šta je reći?
Kaže did: Jebi mu sunce doktore, prekro se kljukuše , dulum je pojeo. Samo oči počeše pod rotacijom raditi. Vodi ga na odvikavanje, on je narkoman. A ja mali bucko bio, zajapurio se ...
Mene tamo u neku sobu, sestre me privatile za ruke naguzilo preko stola. A kad doktor izvadi špricu, svetu ti nedlju, pa ono bi konja ubilo ko zeca. Kaže ona sestra meni:
-Ne boj se ništa, kako se nindža kornjače ne boje...
- Ma kakve nindža kornjače, kakvi kurci, vidi igle kolika je ima da je išćera na drugu stranu, OJOJJ MENI...
- Pa sine mili, ko ti je superheroj?
-Superheroj Spasoja, nekidan prevrno prikolicu đubra ...
-Onda budi Spasoja.
Utom, i doktor povika:
-Može li.
-UDRI DOKTORE JA SAM SPASOJA ČEDINOV, NE MOREŠ MI NIŠTA!
Kad sam došao sebi čuo sam doktora kako didu govori da je ovo težak slučaj, da mi je od bijlog luka malo mozak izgorio, nece se puno odraziti na psihu, malo samo zglajzo ali nisam agresivan. Da mi daju pice da jedem, da ne mislim na kljukušu. Nije lako, ali da ću se odviknuti uz podršku porodice.
Nikad mi pica neće kljukušu zamjenuti.
Ono što kažemo kada shvatimo da osoba kojoj smo neko duže vreme pričali, objašnjavali nešto, nije ukapirala ni 2% onoga što si hteo da kažeš, dok ona tvrdi da jeste...
A: I tako, nije teška ta mata, imaš ove dve lekcije da ukapiraš, i možeš dobru ocenu da dobiješ.... Jel znaš ?
B: (zagledan u pod klima glavom) Znam, znam...
A: Znaš ti đoku moju... To si prošli put rekao, pa si dobio kečinu...