Jos jedna prljava igra lidera ove drzave,i mazanje ociju javnosti, ne bi li se realni i svuda prisutni problemi potisnuli i utihnuli. Slazem se da je to monstruozni cin, ali se ne slazem da mora biti na dnevnicima, vestima, i svim ostalim emisijama, da se dize toliko prasine oko svega, a da ustvari niko ni ne razmisli o stvarnoj nameri nasih divnih politicara, koji se dodvoravaju tamo nekom evropskom i svetskom trendu, a do skoro su gadjali pse lutalice po Beogradu i sire. Zar je nama sve u drzavi sjajno, zar su nam nam sva deca sita i imaju dom, svi nesposobni primaju socijalno, svi osakaceni imaju proteze??? Kako neke nije sramota da pricaju o tome da ce jedan pas ugraditi proteze a toliki ljudi koji su po Kosovu ostavljali udove za ovu kretensku drzavu, i vec deset godina chame u mraku nepokretni i bolesni??? Kako imaju smelosti da apeluju na gradjane, od kojih je pola ostalo bez posla a ova druga polovina jedva sastavlja kraj sa krajem, da ucestvuju u toj humnoj akciji, skupljanja novca za jednog psa koji bi i sam najvise voleo da bude uspavan, nakon jednog takvog iskustva. Ali ne, kladim se da ce Tadic i ostatak bande i psihijatra da unajme za Milu, da se oporavi od shokova prezivljenih u tragicnom zivotu jednog psa.
„Lepša polovina“
Tačno ta rečlepša polovina17 definicija →Totalni mit.
Sudeći po tome koliki je broj ljudi koji danas u 2011. godini govore o tome kako su u to vreme JEDINO oni smeli da idu u crkvu i da goste popove, čovek bi pomislio kako su bre nekom zabranjivali praktikovanje, kad kako vreme prolazi sve je više i više onih koji tvrde da su tad išli u crkvu, i to jedino oni i to još krišom.
Svaki drugi lik danas: - Ej, bre, ja sam se u ono vreme družio sa paraćinskim mitropolitom i jedini smeo da odem crkvu...
Implicirajuća scena:
1965. godina, polovina pravoslavaca se druži sa paraćinskim mitropolitom i igra domine s njim, a crkva puna. Prolaze dva organa reda:
- Druže Trsiću, jel ono meščini puna crkva, a ono tamo tim od 11 paraćinskih mitropolita igra fudbal protiv onih drugova ili nije?
- Ma nije, druže Prciću, to se oni tajno sakupljaju, učinilo ti se.
Veoma siromašna avijacija, bilo da se radi o srpskoj, hrvatskoj ili nekoj drugoj aerofloti. Više služi za izvaljivanje fora, ponekad za obuku novih pilota na matorim mlaznjacima a najčešće za potresanje već izfrustrirane psihe naših ljudi posle bombardovanja.
(Nadletanje 2 MIG-a iznad grada, celog dana. Pola ljudi na ulici ušine vrat gledajući u nebo, dok druga polovina psuje dosadno i naporno brujanje aviona na izdisaju.)
- Jao kako su dosadni ovi naši, určimo se sa oba aviona.
- Ma ili sam ja porastao ili avioni lete sve niže.
- E a i ovi Hrvati nisu loši. Čuo sam sudarila im se dva aviona, prepolovljena im avijacija.
Filmovi sa prepoznatljivim scenariom. Glavni glumac je ili Jean Claude Van Damme ili neki opaki Kinez koji se prijavljuju na turnir ne zbog 1.000.000 USD nego zbog osecaja pravednosti. Pre svake borbe meditira pola sata ne bi li potpuno smireno usao u mec ali mu je um pomracen zeljom za osvetom i ucinice sve da premlati debelog Mongola koji mu je ubio brata. Na turniru upoznaje simpaticnog Peruanca koji je izucio tajne vestine Inka pa se sad bori k'o majmun i plese ko leopard. Zreb je uvek dirigovan pa se prvi nosilac(debeli Mongol) ne moze sresti sa nasim glavnim likom koji je u donjem delu zreba. Posto je Peruanac treci nosilac on ide na Mongola u polufinalu koji mu nemilosrdno lomi kicmu i baca ga u publiku. Tada glavni baja totalno popizdi i ode da place u svalcionicu. Druga polovina filma je rezervisana za finale. Fight traje 15-ak minuta (ne racunajuci reklame u trenutku kad Van Damme pada na zemlju(prvi put)). Karakteristicna je ona scena kad on pokusava da ustane a debeli Mongol seta oko njega siguran u svoju pobedu. U tom trenutku Jean Claude ustaje i zadaje strahovite udarce od kojih protivnik pada. Tada utrcava njegova devojka i ljubi ga iako je on krvav i znojav ko prase.
Najava ovakvih filmova otprilike izgleda ovako:
Dan LaFontaine:"Jean Claude Van Damme in the same crap you've seen over and over again!"
Konverzacija koja matira sagovornike.
-Eno našeg komšije, čisti sneg sa kola svojoj ženi, greje motor.... Ona sidje kao gospodja, on joj je čak i torbu nosio, doda joj, ona udje u auto, da žmigavac i krene. Eaaa...a ja...
-Milijana, to mu je druga žena. Duplo je mlađa od prve. Duplo je tanja. Duplo je lepša. Eeeee...a ja...
-Milivoje, rekoše li da će danas kiša da pada? Imamo li neki kišobran u gepeku?
-Imamo jedan. Ja ću da kisnem.
-Baš si srce.
Devojka koju kada vidis zastane ti dah.
Savrsene obline pravilno istaknute,sredjena kosa i uredna sminka.
Ali zato kad krenete da razgovarate i shvatis da ne zna ni gde joj je glava dodje ti zao sto si joj uopste prilazio.
...ukoliko uopste nadjete temu za razgovor.
A:Matori,gledaj onaj komad za sankom...
B:Mmmm,savrseno,po mom ukusu,odoh da je obradim.
A:Ne zuri se ,noc je duga.
( Posle 10 minuta.)
A:Kad si brze stigao da obavis sve?
B:Ma sta da obavljam,ono je strasno bre...
A:Kako strasno jesi normalan,gledaj je kakva je ,lepa da lepsa ne moze biti.
B:Ma kakvi lepa,lepa al dok usta ne otvori...
U dečjim svađama ovaj povik odnosi pobedu i predstavlja likovanje. U svađi se obavezno koristi i tata, najubitačnije dečje oružje, koje se poteže kad sve ostalo zataji.
Boka: „Neću više da se igram s tobom, baš si neka, ne daš mi lutku. Moja lutka je ionako lepša od tvoje.“
Jeka: „Nije!“
Boka: „Jeste!“
Jeka: „E, sad ću da ti zovem mog tatu, pa ćeš da vidiš!“
Boka: „Ha! A ja ću tvom tati da zovem mog tatu!“
Jeka: „A moj tata bolji, lepši i jači od tvog, pa-pa-pa-pa!“
Poljoprivredni alat veoma zgodan za lomljenje, sečenje i krčenje trske, bambusa i drugog šiblja. Postoji osam zanimljivih oblika o kojima ja ovom prilikom neću pisati. Možemo ga uz nun čake, vile, ašov i sikiru ubaciti u skup golorukog oružja kuka i motika.
I pored velike medijske eksplatacie ove alatljike kao oružja strave, prosečna mačeta, u masovnoj kineskoj izradi može slobodno da se kupiti za cirka 250 dinara u neograničenim količinama. Malo skuplje mačete vuku brendove iz poznatih proizvođača sportske opreme, magnum i bereta. Možete da ih ponesete kući za nekih do 10k dinara u zavisnosti da li su napravljene od kaljenog čelika ili od grafitne legure, bromiranog, kaljenog, opet čelika. A možete izigravati indijanca i da kuvati svojim rukama mačetu od lista kolskog gibnja.
Postoji verovanje da oštrica mačete treba da bude oštra. Ovo verovanje je pogrešno, bilo da se ista koristi kao poljoprivredna alatka ili kao kuka i motika. Mačeta zapravo zatupom oštricom u prvom udarcu slomi prepreku, a u drugom zamahu otkine polomljeno. Oštra mačeta može samo da povredi rukovaoca.
Mali navijač Vojvodine trči sa naoštrenom mačetom u ruci. Sapliće se na rodnu bankinu i pada na sopstvenu mačetu. Ista ga preseca na dva dela. Prilazi mu zabrinuta gospođa.
"Kuku sine, šta uradi? Kako ti je ime?"
Gornja polovina u koju spada čelava glava i desna ruka koja je držala mačetu, pokazuje donju polovinu na kojoj je ostao kurčić.
"Gospođo, insistiram da prvo upoznate moju pametniju polovinu."
Dok većina prosvetara sezonski štrajkuje i kuka za povećanje crkavice, ova kategorija zapravo nema problema sa tim. Naime, to su obično profani koji predaju neki težak predmet (matematiku u najvećem broju slučajeva) i uopšte se ne trude da ga đacima temeljno objašnjavaju na času.
Gradivo predaju na preskok tolikom brzinom da samo oni najveštiji učenici mogu da ga zapišu u svoje sveske pre nego što bude obrisano sa table, dok na poslednjem času pred pismenu vežbu takođe predaju novo gradivo i zadaju domaće zadatke koje će pregledati prvi čas nakon pismene vežbe. Zadatke za pismenu vežbu daju po mogućstvu što složenije da bi samo oni najspremniji učenici stigli da ih na vreme urade i naravno rezultati budu sasvim očigledni - bar polovina odeljenja dobije jedinice i dvojke, a samo oni najbolji prođu sa visokim ocenama zato što su imali nekoga da im objasni kako se rade ti zadaci.
Nakon što veliki broj učenika prođe sa opomenama na tromesečju ili na polugodištu, organizuje se roditeljski sastanak, na kom njihovi očajni roditelji prilaze prosvetnim mafijašima da ih upitaju kako da im dete ima bolju ocenu i naravno, ovi im preporučuju svog kolegu i prijatelja (drugog prosvetnog mafijaša) za privatne časove. Pošto je takvih učenika mnogo, zarada na njima je takođe sasvim solidna i potpuno je apsurdno kada neki od tih profana, na sve to počne da kuka kako mu je mala plata i kako hoće da štrajkuje.
Okolnosti koje ti obično idu na ruku i iskoristiš ih narednom prilikom.
-Nađem ti ja juče novčanik...
-Prazan! Očekivao si kintu i zajebao se.
-Ne prekidaj. Nije sve u lovi nego...
-Izvučeš dokumenta i vidiš da je baba 1951.godište i smoriš se...
-Ma jok, mala je taman. Rešim da joj odnesem novčanik i tom prilikom vidim da je lepša nego u ličnoj karti...
-Nije ti valjda to bilo dovoljno tom prilikom.
-Bilo je dovoljno za početak.