Izraz koji se koristi u samo dve situacije:
1) logična reakcija kada primetite gabora
2) kao logičan odgovor kada ste sa devojkom i primetite pornićarku koja ide prema vama i gleda vas pravo u oči
Osoba A: Joj, pogledaj onog gabora, molim te...
Osoba B: Auuuuuu...
Osoba C: Pa šta joj fali, ja bih je obradio...
Osoba A: Ja je ne bih obradio ni drškom od sladoleda...
-Kakvi su to pogledi između vas dvoje?
-Kakvi pogledi?
-Kako kakvi pogledi, videla sam vas, nemoj da se praviš lud!!!
-Ma šta ti je bre, ne bih ovu fuksu...
-Šta, šta ne bi!?
-Ne bih je obradio ni drškom od sladoleda...
(značajni pogledi, osmeh zbog duhovitosti, public sex)
Fraza za skidanje sa vrata dežurnih savetodavaca i "know-how" majstora. Povremeno može da posluži kao dobar podsetnik i nama samima.
S: Znaš, batac, nije ti baš neki taj posao što si našao, mislim, sve to stoji, učiš i napreduješ, al' gde je to normalno da po ceo dan radiš, kad ćeš stići da se naživiš!?
M: Ma posao i nije neki, al' bolji je od onog što sam imao.
S: A kakav si imao?
M: Nisam imao nikakav!
-----------------------------------------------------------------
S: Čuj, care, gde baš da ti uvale taj polovnjak za službeni, koju ćeš cicu s tim da privedeš!?
M: Ma šta fali, važno da se kotrlja, sigurno je bolji od onog što sam imao.
S: A koji si imao?
M: Nisam imao nijedan!
------------------------------------------------------------------
S: Tebrex video sam te sinoć sa onom novom cicom, malo ne kapiram tu vašu vezu...
M: Ma ni ja ne kapiram mnogo toga, ali i takva veza je definitvno bolja od onoga što sam imao.
S: A šta si imao?
M: Imao sam visinske pripreme na tvojoj kevi, hajde pitaj nekog gde je put za levo pa živi malo svoj život!!
Zapravo, to je kraj života. Napravio si glupost koja te je posadila i nema belog dana da vidiš. Ono što ćeš imati ne može se okarakterisati kao život.
- Brate, devojka mi je trudna. I hoće da rodi.
- Pa dobro, to je super.
- Šta je super? Imam 18 godina, nemam ni škole ni posla.
- E, pa srećan ti prvi dan ostatka života.
Osjećaj kad ti dođe maca na vratanca, a cica na kolica. Kad imaš vrapca u ruci, a goluba ko jebe. Dohakao si nekome. Došlo je i tvojih pet minuta. Vrijeme je za naplatu duga. Ko je jebo – jebo je, svanulo je.
Onaj osjećaj kad ti legne plata. Kad ti venama kola nadmoć.
Kad slobodno možeš da kažeš : „JA JEBEM!“
Bilo je ljeto 1996. Vrijeme kad je Ronaldo igrao za Bareslonu, Del Pjero objašnjavao u Juvetusu, a Perica Ognjenović u Zvezdinom dresu svojim čuvarima tjerao sjede u kosu... Bio je stvarno lijep dan.
Mislio sam kako ću sa ortacima da pikam malo lopte, kad je ćaća ušao u sobu:
-Mali, obuvaj šangajke, i nađi neku crvenu majicu. Požuri, ajde!
-Nemoj me tata opet voditi na koridu u crvenoj majici. Upišao sam se od straha kad je prošle nedjelje Zekonja krenuo na mene!
-Sunce tatino, moraš se čeličiti! Ne boj se, nećemo na koridu, idemo na utakmicu. Sloboda igra protiv Ajfora, majku im jebem okupatorsku.
Utakmica je trebala da bude prijateljska. Da se pokaže Visokom predstavniku, kako Ajforovi vojnici pišaju po bosanskoj divljačkoj sirotinji, i kroz fudbal ih uče demokratiji. Na novom terenu nije moglo da se igra jer su na centru još uvijek bile rupe od granata. Igralo se na starom. Onako, fin proplanak, sa uzvišenjem za publiku. A publike je bilo, kao kad je 70-ih sarajevski Željo dolazio da igra u Kupu.
Izašli su igrači na zagrijavanje. Pozdravili smo ih burnim aplauzom. Ajforci u modernim dresovima, novim kopačkama. Donjieli su bar deset lopti za zagrijavanje. Čuo sa kako neki stranac stalno spominje nekog Reobija Faulera. Naši su imali dresove iste boje, šorceve različite, a štucne kako ko.Igrali su šene sa jednom loptom.
Sudija je označio početak meča.
-Tata, oni će nas pobijediti. Ja ih svako jutro vidim kako trče, dok sam išao u školu. Jači su.
-Sine, kosidba je najteži sport, a sad je kosidba u punom jeku. Samo dok se ovi naši razgoropade.
Ajforci su imali prvu priliku. Lopta ze otišla visoko preko gola. Publika je to iskoristila.
-JEBO TI SESTRU SVOJU GARAVU NE IGRAŠ NA MARAKANI!
Lopta je ukradena.
Naši su se malo trgli poslije lošeg starta. Počeli smo da dominiramo terenom. I publika je to osjetila pa je uz povik „OVLADAJ“ davala krila našim pulenima. Ćaća je izvadio rolnu toalet papira.
-Sine, daćemo gol garant. Kad im ga strpamo baci ovo na teren. Takav je dogovor publike.
Pred kraj prvog poluvremena- GOL. Poletjeli su oni papiri ko da smo u Bariju prije rata.
Drugo poluvrijeme. Rapsodija u crvenom. Naši momci ubijaju. To ore po terenu. Sad su naši i Božiji!
Pade drugi gol, publika u delirijumu. Nedugo zatim treći, pa i četvrti. Počelo je navijanje:
PET KOMADA, PET KOMADA, TO JE NAŠA NADA!
Pao je i peti gol.
Utakmica je završena. Ajforci su kupili svoje prnje, dok im je svježe poniženje curilo niz čelo. Mogli su nam makar ostaviti kopačke, kad kosimo u strani da ne otkližemo, njima ionako ničem ne služe. Poslije si ih naši pozvali u kafanu, da ih uče srpski. Nisu oni svojom voljom došli na Balkan, oni su krivi samo što ne znaju igrati lopte.
Bila je to fudbalska borba Jablana i Rudonje.
Sunce ti jebem gdje sam bio kad je sniman „Montevideo“
Idealna devojka studenta ETFa.
To je ono što se kaže ukoliko je poklon kurčina.
Stvari koje u životu radimo iako smo svesni da one upšte nisu pametne, da nam neće doneti ništa dobro, čak šta više mogu da nam i naškode.
Stvari koje radimo zato što u tom trenutku baš tako osećamo, želimo i nije nas briga šta drugi misle niti šta će reći.
"I zamisli poslao me šef po kafu, kao idi mi donesi"!
-Pa, i??!
Pa ništa otišo sam, i doneo, ali sam pre toga pljuno u istu.
-Nisi valjda?!!!
Jesam, bilo je jače od mene...
Karakteristika čoveka kojeg vara žena.
A:”Čujem da se Bane oženio. Je l’ ima decu?”
B:”Na žalost ima jedno.”
A:”Što na žalost?”
B:”Priča se da je rogat kao Bambijev tata. Ko zna da l’ je dete njegovo, a on pojma nema k’o da je slep kod očiju.”
Žalosna hronika o mladiću od 25 - 30 godina koji je čitav svoj život podredio treninzima i makrobiotici, ustajao u cik zore i, nakon meditacije i solarne joge istrčavao deonicu od 10 kilometara gore - dole po planini gde je čitav vek proživeo, (na voću povrću pirinču kozijem mleku i zdravom vazduhu potoci čisti ko suza zavatiš rukom i piješ) i to samo da se zagreje - jer bio je vrhunski sportista i bavio se gimnastikom, plivanjem na 400 metara prsnim stilom i kik boksom, redovno sparingovao sa lokalnim medvedom a jednom se oprobao i u desetoboju, pokazavši zavidne rezultate. Trebao na olimpijadu sad da ide kad ti kažem. Ko od brega odvaljen, nikad popio, nikad cigaru zapalio - razboleo se nešto odjednom i, živote varalice, za pet dana umro.
Kec u rukavu struke, argument, obično poslednji, kojim se naglo i neopozivo okončava svaki dalji nagoveštaj rasprave, i jednom za svagda obesmišljava bilo kakvo osporavanje stavova i odluka iste. Struka takodje podvlači da je mladić bio kršten (što će mu tamo gore svakako biti od koristi), ali ne i redovno pelcovan. Ljudi koji se pak drznu da i dalje gaje bilo kakvu sumnju bivaju stigmatizovani kao ravnozemljaši, antivakcinaši i dejanlučići.
Momak, doduše, nije vodio baš do te mere zdrav život (jbg, živ stvor, voleo da dune prskanu šiptarku s vremena na vreme, a bije ga glas i da je ipak pržio paklo i po socijalnog tumora sa filterom dnevno), ali 25 je cvet mladosti i ulaziti u takve diskusije je apsolutno bezukusno i nedopustivo - jednostavno peri ruke da ne bude kurac na sir, ostanikodkućehešteg i zdravo...E sad postoji tu i jedan drugi čovek kog je takodje upucao kanter strajk kiborg sa korisničkim imenom "kovid - 19" - frajer koji je svojevremeno preplivao Amazon u komadu (izjele ga doduše pirane ali se nekako odupro gamadi), i dobio na keca džambasa Vojteka (koji je obarao bikove uhvativši ih jednostavno za rogove!) na šabačkom vašaru, čemu su prisustvovale hiljade svedoka - bio jak u pičku materinu, al stradao u četres devetoj, od već pomenutog kiborga. E sad tih 49 ga je malo bacilo u zasenak ali svejedno ume da posluži kao argument u žučnim raspravama.
EDIT : Potpuno sam zaboravio da odam omaž heroju niškog zdravstva kom je nesrećni mladić izdahnuo bukvalno na rukama, a koji je, zahvaljujući nedovoljnom interesovanju zle hunte koja gospodari čelom države, ostao nepravedno zapostavljen. Govori se da je medicinski ratnik, inače veteran, ispustio jedno glasno NEEEEEE u pravcu plafona, koje je slomilo nekoliko prozorskih krila i jednu keramičku vazu na crvene tufne, i oštetio slušni aparat baba Djudje u sobi broj 103. Postoji pak priča da je grupa gradjana, u utorak četrnaestog aprila, nešto jače i duže tapšala sa terasa baš u njegovu čast, ali ta tvrdnja je, nažalost, teško dokaziva.
Najdelotvornija rečenica koju možete reći detetu kako bi ga udaljili od debelog čoveka...