Fraza koju najčešće koristimo da bi od roditelja dobili dozvolu da zadržimo psa, mačku ili neku drugu domaću ili divlju životinju koju smo pokupili na putu od škole do kuće. Obično se dešava manjoj deci , koja nisu svesna malih šansi uspeha njihove misije . Takođe , najčešće se pita mama, jer je ona popustljivija od ćaleta.
Dete : "Ćao mama, stigo sam !"
Mama : "E super , kako bilo u školi ? Jesi ispravio keca iz mate, ili smo džabe dali tolke pare za tvoje časove , inbecilu parazitski ? "
Dete : "Nisam, znaš kakav je profesor , od kad mu žena ne da pičke mora da jebe nas đake. Nego...mislio sam da te pitam nešto ... al` nemoj da se ljutiš ..."
Mama : "Jao majko, šta sad hoćeš !?"
Dete : "Jel se sećaš kako ste me zajebali za rođendan. One pare što sam dobio od ujka Joce iz Vilhelmshafena , pa si ti rekla da ćeš ti da ih pričuvaš , pa mi ih nikad nisi vratila ?"
Mama : "Ne znam ja ni za kakve pare ..."
Dete : "A jel zna tata kako plaćaš baštovana, a ?! "
Mama : "Dobro ajde !! Šta hoćeš , reci , samo ne govori onom tvom impotentnom ocu ništa...ako ti je uopšte otac..."
Dete : "Kad sam se vraćao iz škole , put mi je preprečilo jedno kuče. Reklo mi je da me neće pustiti da prođem ako ga ne udomim. I onda sam ja ..."
Mama : "Kakvo bre kuče , dal si ti normalan ?! "
Dete : "Pratilo me je do kuće !!! "
Mama : "Ne može ! Jedva i tebe hranimo , đubre jedno nezahvalno ! "
Dete : "A za baštovana imaš pare, a ?"
Mama : "Dobro, dobro... možeš da ga zadržiš , jebalo te kuče da te jebalo i kako si uopšte saznao za baštovana ?!"
Dete : "Ima klip na netu , prvo zaliva cveće crevom , pa onda tebe isto crevom , samo nekim drugim !! "
Mama : "Marš u sobu , videćeš kad ti otac dođe !!! "
Kombinacija morbidnog, svakodnevnog, tužnog, veselog i ponajviše besmislenog. Umesto da opevaju cvetna polja, dolazak proleća i njegove vesnike, oni u prvi plan stavljaju donji veš, sponzoruše i Ferarije.
Pošto su poznati noviji stihovi, evo nekih old skul primeraka:
-Lažeš kao pas, gledaš me ko zver, stvarno nije fer.
-Sve, sve, sve, sve ćeš da mi daš,al ja neću s tobom jer si mafijaš.
-Daj zagrli me, daj daj daj, vodoravno a i uspravnooooo
-Ajde Jelo šmrći belo, pa nek vidi celo selo.
-Plitak potok, a voda duboka???
-Mala leži tuku mitraljezi, ja ću na te, ne boj se granate!
-Oću kući da te vodim, ali ja sam izbjeglica nemam kuće bože bože zar
ja tražim nemoguće?
-Vetar duva kiša sipi a pod nama krevet škripi.
-Zbog nje su me zvali papak? ja to nisam znaoooo
-Jel te peku u daljini moje suze na haljini?
-Skočit ću sa sedmoga sprata, rodila mi žena a ja nisam tata.
-Moj se dragi u autu voza a ja jadna u šumi kod koza!!!!
-Kažu nismo par zato što si podstanar?
-Uz malu peć i radio svašta sam joj radio.
-što na kafu zoveš mene kada nemaš samlevene!
-Nemoj da plačeš na mom pragu da mi vrata ne povuku vlagu.
-šta će meni venčanje i žena kad sa tuđom živim bez problema.
-Moja mala nema prednjih zubi, kad me ljubi jezikom me ubi!!!
-Ti ode na zeleno ja osta na crveno, rastavi nas semafooor.?
-Nećeš čak ni pasulj da mi skuvaš, a kamoli decu da mi čuvaš.
-Da dogovor kuću gradi rek'o je nek'o, s tobom kako stvari stoje
temelj je daleko..
-Mala moja na vrh kola stani da te moje oko nanišani.
-Skini skini košulju al nemoj brushalter ostavi bar nešto mala da pocepa panter.
-Jedva čekam da sa'ranim majku pa u kuću da dovedem Rajku.
-Kuće laje a ja mislim ti si, otiš'o si sarmu probo nisi.
-Ja te volim ja te obožavam, ja bih s tobom da se razmnožavam.!!!!!!
-Ja sam dama visokog morala, zato svoju nikom nisam dala.
-Alal vera mili moj, kad me stegneš joj joooj
-Cveta cveće listaju banderre, ja te volim, ti si mi devojka!?
-Ispred kuće metar drva, ti si moja ljubav prva.
-Mala moja dođi da sviramo malkice, ja dok sviram ti mi skini gaćice.
-Ja sam svoju Raziju miniro, poginut će ko je bude diro.
-Pletem džemper, džemper mi u ruci, dođi mala pa mi ga navuci.
-OOOO, otpala ti ruka ako drugu takneš oko struka.
-Otišoooo si e pa nek siii, nisi bio bog zna kako seksiiiiii.
-Nisam zgodan al sam neophodan, ko me proba želi me do groba..
-Mala moja na vrh sela moga, ti živiš u oblacima, ja živim u opancima ??
-Ja ti kažem odlazi pokido se lanac, a ti ne razumeš ko da si Bosanac.
-Guram guram ne može da udje moja noga u cipele tuđe.
-Pevaljka sam od glave do pete, oko mene sve valute lete.
-Neko vozi motor, neko vozi traktor, ja i moja mala motokultivator.
-Sutra kada prođe što je noći milo, ti ne pričaj drugovima šta je sinoć bilo!!!
-Puši puši mala puši mala ti, ne dozvoli vatri da se ugasiiiii
-Dva bunara dva bunara a velika suša, dođi dragi izgore mi i srce i dušaaaa
-Rodno mesto Banja Luka, jedem ćevap s mnogo luka u Beču sam
gastarbajter, u krevetu pravi fajter
-Suzama sam lepio tapete kada ode i odvede dete
-Ja sam mladić od pedeset ljeta, šta sam mator ništa mi ne smeta, sve
me cure u mom selu jure, kaže majka da je zbog frizure
-Kuvaš mleko kipi sve po ploči, u šta blejiš jebem te u oči
Upoređivanjem proslave ispita zrelosti na različitim meridijanima, može se doći do vrlo zanimljivih zaključaka:
Američko matursko veče:
Mali štreber koji je cele godine nosio iscepane starke od 6 dolara je nekako skupio keš da iznajmi streč limuzinu od 10 metara, i da u tačno 8 uveče pokupi svoju pratilju ispred njene kuće u predgrađu. Vrata otvara pratiljin otac, koji iz zabrinutosti za himenoznu celovitost svoje kćeri na kraju večeri, biva izuzetno strog i pun podozrenja prema njenom pratiocu. Poprilično nevinom pratiocu. Utom, njegova kćer koju su čirlidersice i kvoterbekovi zadirkivali cele godine zbog njenih ''Milhaus'' naočara, masne kose, isturenih sekutića, a najviše zbog druženja sa gorepomenutim glibavcem, silazi u usporenom snimku i uz audio pratnju Selin Dion niz stepenice njihove porodične kuće u predgrađu Milvokija. Otac i štreber se okreću da vide ko je to pustio Selin Dion, i zinu kada vide malu Džejn kako silazi skockana niz stepenice. Prvo je pogledaju u sandale, pa na gore sve do frizure. Počenje i da udara neka promaja, pa joj se kosa vijori dok je ona zabacuje. Skockala se do granice neprepoznatljivosti, i od nerd-jadnice se pretvorila u prepičku sa, do juče, nepostojećim dekolteom. Malom štreberu se diže suvi kobas u gaćama, što on cvećem koje je doneo za pratilju vešto prikriva. Strogi, ali pravični otac ih ispraća u limuzinu uz zahtev da se vrati kući pre ponoći.
U limuzini se šiba šampanjac, a mali štreber je poneo i pljosku od 0,2 žestine, koja izgleda nema dno, pošto će kasnije od nje da se napije cela generacija.
Stižu u salu za fizičko ukrašenu novogodišnjim ukrasima u kojoj će se održati proslava. Za dobro raspoloženje je zadužen cover bend nekog drugog, takođe nepoznatog i lošeg cover benda. Pratilja moli štrebera da igraju na šta se on nećka, jer ne zna. Posle kraćeg ubeđivanja, polaze prema liniji za slobodna bacanja, i kao naručeno, u tom trenu se zagušuju svetla i počinje stiskavac. Štreberu se magle naočare, i suzdržava se od ejakulacije u gaćama. Ona mu šapne na uvo kako hoće da sa njm izgubi nevinost. Štreber u tom, na samu pomisao na to, džizuje u gaće, što se vidi na njegovoj ''Đani - Sve mi tvoje nedostaje'' grimasi na licu. Odlaze na obalu reke, gde je neko, ne zna se ko, spremio čamčić posut ružinim laticama i upalio mirišljave sveće. Strasno vode ljubav na mesečini tako zakoračivši u svet odraslih i uspešno položivši ispit zrelosti.
Srpsko matursko veče:
Vlada, dežurni đilkoš iz IV-3, posle kupovine belog ''Martini Vesto'' odela na čekove se upućuje ka stanu svoje pratilje, Marine, poznate po vaginalnoj velikodušnosti u njihovoj srednjoj školi. Lift ne radi u zgradi, tako da se Vlada penje stepenicama do stana na šestom spratu, pritom zaradivši znojne krugove ispod miške, vidljive i preko sakoa. Nije poneo cveće, ali je maznuo ćaletvu prepečenicu. 7 deci, čisto da se ima. Sedaju u Daewoo Lanos iz 1998., i kreću put SUR ''Šinter-mala'', gde će se održati proslava kraja pohađanja njihove 3-godišnje drvoprerađivačke škole.
Sedaju za sto, sa ostatkom odeljenja. VIS ''Karijesi'' zagreva atmosferu proverenim hitovima raznih Željaka, kao i Erosa Ramacotija i Filipa Žmahera. Na meniju od žestine ima samo vinjaka, i domaćeg vermuta za dame. Već oko 11h , Rubinov derivat Belzebubove mokraće uzima prve žrtve. Više se i ne zove hitna pomoć, već su ambulantna kola trajno stacionarna ispred kafane. Momci šibaju koks i spid, a cure se dave u rizlingu i puderu. Profesori su možda i najpijanji, te počinju da napadaju Miru sekretaricu, koja ustvari predaje Srpski jezik i književnost, a zovu je sekretarica zbog nezavidne higijene genitalne regije. Direktor šapuće ''Karijesima'' da počnu da sviraju robot-kolo da bi se učenici malo istreznili poskakivajući uz taktove klavijaturiste Milančeta, i njegovog ''Borg'' sintisajzera.
U 1h posle ponoći uzavrela atmosfera počinje da iziskuje lomljavinu. Lome se čaše, bokali, flaše, krive se viljuške, igra se frizbi ovalnim tanjirima za roštilj. Profesori prednjače, penjući se na stolove i skidajući prvi sloj garderobe. Gazda upada u pižami, hvata se za glavu i telefonom poziva predstavnike organa reda.
Policija rasteruje pijane goste u praskozorje, koji proslavu sele u školsko dvorište. Cile Đinajlu, školska budala, vrši veliku nuždu na centru terena za mali fudbal, uz ovacije cele generacije. Biva priveden u maricu koja propraćuje ovaj događaj iz prikrajka.
Jedine dve cure u odeljenju, što nije tako čudno ako se ima u vidu da je drvoprerađivačka škola u pitanju, bivaju odvedene u obližnje šipražje, da se oduže svojim drugovima za sve lepe trenutke provedene u tinejdžerskoj dobi.
Jedna od njih će na proslavi 5 godina mature vaditi sliku petogodišnjeg sina iz novčanika uz napomenu da nije tačno sigurna ko je otac, ali jebi ga ''ja sam to morala duradim''.
A onda svi plaču na silu.
Drvo na kojem, po našim marketinškim ekspertima, raste većina proizvoda tržišnog veka dužeg od godinu dana. To drvo je veoma čudna biljka a uto čudnija jer su znanje i tradicija dva međusobno isključiva pojma, jer, vaistinu, dobro je da raja ne zna zbog čega tačno nešto radi. Određena količina mistike ionako samo pridaje veći značaj operaciji a kad bi znali pravi razlog većina se najverovatnije ne bi ni cimala.
- Tata, tata?
- Reci sine.
- Znaš li zašto svakog vaskrsa moramo da farbamo jaja?
- Otkud ti sad to?
- Pa gledam kako se mama namuči svaki put, kupuje jaja, traži ljuske od luka po komšiluku, šalje nas da beremo travu i lišće a ljuti se kad jaja popucaju i jer kineska farba ništa ne valja. Mislim da mora da postoji neki jako dobar razlog za sve to, pitao sam učiteljicu posle škole i nije znala da mi kaže.
- Sine, nemoj da daviš učiteljicu posle škole, mora da ide da... pomogne nešto čika direktoru. I da ti ja kažem nešto sine, ne bi da vršim pritisak ali probaj da budeš neki direktor, nemaš pojma što je to lep posao.
- Pitao sam i komšija Veljsona, ni on nije znao.
- Njega već slobodno možeš da daviš, ionako je češomud.
- Pa dobro tata znaš li ti onda zašto farbamo jaja?
- Vidiš, sine to ne može tako lako da se objasni, jaje ti simbolizuje život, a to pitanje ti je mnogo nezgodno, mogu samo da ti kažem da je odgovor četrdeset i dva i da će ti možda biti jasno šta to znači kad porasteš.
- Znači, tata, ni ti ne znaš tačno zbog čega farbamo jaja?
- Znam, tradicija je u pitanju, ćuti i skupljaj.
...
- Tata...
- Šta je sad?
- A znaš li zašto poklanjamo mami cveće za osmi mart, da li je i to tradicija?
- To sine već nije tradicija, kad je tradicija u pitanju postoji mogućnost da onaj kome je to palo na um i nije bio tako blesav i time što poštuješ tradiciju ti ustvari poštuješ njega, dok je, vidiš, onaj koji je poklonio prvi cvet za osmi mart bez trunke sumnje jedna neopevana budala.
Predstavlja najunosniju delatnost u Srbiji. Dele se na vise grupa u skladu sa nivoima patetike koju koriste u izvlacenju para kod ljudi. Grupe su sledece: 1.rodjaci 2.staklari 3.dojilje 4.gistro indvalidi 5.deca.
Rodjaci su najbezobrazniji, koriste price u kojima im je neko od porodice, familije bolestan, pa moraju da obezbede lecenje ili operaciju: ¨A bre, mom sinu kraca leva noga, daj koji dinar, za banju,za lecenje, da nesto pojede, za salamu, daj neki dinar!¨ Najpoznatiji pripadnik ove grupe je vec legendarna seda zena, cetrdesetih godina, koja ordinira po beogradskom centru i koja skuplja pare za operaciju sestre vec 20 godina. Baste su joj omiljene, jer nema konobara na vidiku pa moze da skupi i do nekoliko stotina dinara po basti. Zalazi svugde, kafane, barovi, restorani, jednom sam je video i u Nemackoj. Internacionalna zvezda, dala je i intervju za CNN. Ovu grupu nema sanse da izbegnete, jer ste stacionarni, ne krecete se i rodjacima ste laka meta.
Druga grupa su staklari. Ko vozi auto po Beogradu, nema sanse da bar jednom na semaforu nije video i cuo legendarno: ¨Daj bre batko, sto ti prljav stakal, nemoj se sramotis pred devojku¨, da bi potom usledilo cuveno razmazivanje po soferci, neke supstance koja lici na vodu, a nije, i mirise na mokracu sto svakako jeste. . Ako ste se uvek pitali gde ovi staklari nadju toliko vode za pranje tolikih soferki, eto vam odgovora. Iza drveta, u lonce,pa na vase staklo. Ti potezi koji slede su slicni potezima Pabla Pikasa i Van Goga, to je umetnost u malom, traju par sekundi ali odisu sjajnom lepezom pokreta i ritma. Tesko ih je izbeci jer ste uglavnom u koloni, ali i mi vozaci smo razvili taktiku, koja se sastoji u tome da se ne zabijete mnogo uz kola koja su ispred vas, nego ostavite malo vise mesta, pa kad se staklar zatrci sa svojim vodenim oruzjem, vi samo malo gas i dobili ste bitku. Ali samo bitku, posto vas na sledecem semaforu ceka sledeci staklar ratnik. Vrlo su teski za obracun jer koriste najubojitije oruzje, takozvanu psiholosku zamku, naime on vam kao pere prozore i ocekuje da vi to cenite i da date svojih omiljenih 20 dindzi koje ste ostavili za sutrasnji Kurir. Znaci cista zamka, kao ne traze nista za dzabe, nego kao rade.
Sa njima nema zajebavanja, nece vam pomoci ni sto ste upravo oprali auto poslednjim ostacima plate, a ni sto zurite kod taste u posetu. Oni posao moraju da odrade i da budu placeni. U maloj ste prednosti ako vozite opasan auto, po mogucnosti neki dzip, jer se tada i oni malo zaplase, pa po principu bolje da zivim jos malo, preskacu skupe automobile pogotovo ako im vozac istog uputi zajeban pogled. Mozete i vi da probate sa zajebanim pogledom, al sumnjam da ce uspeti, pogotovo ako vozite neki raskantani jugo ili ne daj Boze ford eskort.
Treca grupa su dojilje. Tu nema sta puno da se prica. Obicno su to romkinje koje furaju po bastama grada, uz put pokazujuci dojke, i koristeci najvecu od svih psiholoski zamki, a to su deca. Deca na zenskim grudima, uz boleciv pogled i recenice tipa ¨Daj neki dinar da ne bude gladno¨, tesko ce vas ostaviti ravnodusnog. Iako znate da su svi prosjaci upleteni u organizovano prosjacenje, sa sve nekim glavonjom krimosom koji im uzima sve i daje neki procenat, opet ne mozete da budete ravnodusni. Ovde bitku uglavnom izgubim, ukoliko romkinja nije bas bezobrazna.
Cetvrta grupa su invalidi. Najpoznatija podgrupa su gistro gluvnonemi. njihova taktika je sledeca: napisu neku molitvu na papiru, nekad je to pesmica, nekad i neko obavestenje tipa ´ ja sam gluvonem´, stave vam na sto dok sedite u baru, i tako stave na sve stolove u baru, dajuci vam vremena da procitate njihovu telenovelu i eventualno se sazalite. Onda krenu od stola do stola, uz cuvenih 5 sekundi. Sta je 5 sekundi? To je neprijatnost kojom vas izloze, u trajanju od 5 sekundi, tako sto stoje pored vas kao mumije i cekaju vase tesko stecene pare. Po Marfijevom zakonu, tada ceo bar gleda u vas, kao u jednu potpuno nadrealnu scenu, a u stvari psiholosku borbu izmedju dobra i zla. Obicno stariji ljudi to prekidaju socnom psovkom ¨Goni se u kurac¨, ¨Mars u pizdu materinu¨ a mladji ¨Daj bre keve ti, prodje mi neka sisata iza tebe, nista nisam video¨ ili nesto slicno, sto gluvonemom stavlja do znanja da misija nije uspela i da je vreme za promenu taktike. Taktika jednog mog prijatelja, potpuno je ogolila svu nespremnost gluvonemih prevaranata. On je u jednom trenutku saopstio gluvonemom, da mu se neka buba prikacila na majicu na ledjima, na sta je gluvonemi odgovorio sa ¨Gde?Gde?¨ 1:0. Point blank.
Inace, ima i pravih invalida ali vecina su teski prevaranti, koji su maznuli stake od bakutanera iz parka pored C marketa, nameste se obavezno na neki prolaz, uglavnom je to na Zelenjaku, legnu na beton, razvuku stake i traze neki dinar. Nekad vas cepe i po nogama, ako se vec pravite da ih ne vidite. A ako ste neoprezni i trcite za autobusom na Zelenjaku, nemojte da se iznenadite ukoliko vas sapletu u pokusaju da postanete kao i oni. Mozda vam nesto i udele. Sledeci put.
Peta grupa su deca.Uglavnom su mesana, bela i romska deca. Prodaju razne dzidzabidze, vodice za bioskope i pozorista, sto su inace veoma popularne kulturne institucije u Srbiji, prodaju i razne slikovnice, priveske i sve ostalo sto je im je brat pokrao u zadnjem obilasku gajbi oko Dorcola.
Prodaju i cvece, za romanticne parove, ne znam samo otkud ta ideja, jer ako niste vec kupili devojci ruzu kad ste se sreli, tesko da ce ruza ubrano-ukrana raspaliti strast vase veze. Ova grupa ne spada u grupu agresivnih prosjaka, ignorisanjem cete ih uvek oterati, mozda vam nekad zalepe psovku ali to se desava vrlo retko.
Ako imate neka pitanja, slobodno, borba za vas dinar nikad ne prestaje.
Mafijaška sahrana, često proširena na licu mesta.
- Ekipo, dolaz’ ovamo! Jesmo li svi na okupu?
- Jesmo, šefe.
- Pazi ovamo, neko od vas odma’ da skokne do najbliže cvećare i da pazari za svakog od nas po buket ruža. Šta je, šta se gledate?
- Pa, ovaj, šefe, kako to? Mislim, sramota nas, nekako pederski, šta ako nas neko vidi…
- Moronu jedan, idemo na sahranu Miletu Pijuku, a u ruže ćemo da krijemo artiljeriju. Jebiga, ne mož' tek tako da se ušetamo, a da ne budemo sumnjivi.
- Dobro, ali opet nije muževno...
- Ne seri, Lobanjo! Ti si za to kriv! Jesam li ti lepo rek'o da rokneš Stoleta, a ti skenjao Mileta!
- Gazda, nisam ih lično poznavao, rekli mi kako je obučen, nisam ja kriv što Mile obuk'o istu majicu.
- More, trebalo bi sada da gledam da nešto bude od tebe, al' sam lepo raspoložen i trebaju mi ljudi. E, sad ti za kaznu pravac u cvećaru!
- Jao, gazda, nemoj, pokaži malo milosti i smesti mi metak među oči, molim te! Bolje i treće oko nego to!
- 'Ajde, nije sve tako crno! Kad Terminator mog'o da ode u cvećaru i nabavi ruže u filmu, šta fali tebi? Uostalom, budi malo besan, iskoristićemo to posle.
- Čekaj, šefe, ti bi da ga roknemo za vreme sahrane?
- Što da ne? Tad neće da toliko paze, biće ih još tu, taman možda potkačimo još nekoga i ne moraju ni daleko da ih nose, već su na groblju.
- Dobro, a poštovanje prema mrtvima?
- Pa naravno, evo i cveće nosimo! Mož' i neku sveću da uzmemo pa da pripalimo ako stignemo. Tu sam ja da mislim, a ne vi tupani! Na izvršenje!
Keva svih optužbi nedefinisanih stranaka levice( mislim na stranke) koje i dalje ubiraju glasove našeg naroda. Uglavnom verujući više nafatiranim, debelim i naravno golemo bogatim poslanicima, nego sopstvenom mozgu, koji vegetira od '45 godine. I tako ostatak poštenog naroda( i ja) čiji se IQ graniči sa inteligencijom kamena, ili nekog ventilatora na daljinsko upravljanje veruje u te pričice baba stane, nafurane male.
Prenos skupštine na 19 kanalu RTS. Izuzetno zaebana situacija, mo'š misliti ko'ko. Jedino se čuje škripa vrata u holu, zatvaranje očiju i lavež besnih muva koje kidišu na lepo ugladjene Nam poslanike, koji se bore za pravdu kao Kosta Perović za skok u napadu. Prva se odvažila gospoža sa iscrtanim obrvicama, kerećim usnama i skromnom D&G bluzom. " Gospodine Marjane Rističeviću( Seljačka partija srpskih penzionera), optuženi ste od strane Milosave Skrndeljićn iz stranke Srpskih srčanih problema da ste za ime i račun CIA-e iznosili najpoverljivije informacije iz vlade. On ponosno potvrdjuje tu informaciju, on je kao sad nafuran, što se njemu pridaje tolko pažnje. U stvari on je tek četvrti zamenik drugog kurira studija sa svadbe i sa'rane, al njega zabole. Njegova okrugla proćelava, glava i zubi koji podsećaju na propali experiment našeg poznatog bio- hemičara Sredoja Kurića će već narednog meseca stajati u magazinu "Cveće i ikebane". U isto vreme prevareni glasač Mića iz sela pokraj Grbavčeta češka guzicu i namešta neki televizor koji liči na kutiju koja priča, a za sliku na televizoru treba uključiti malo više mašte... " Jao breee kukala ti majka go'no jedno, Strani špijunu... Prodo si Srbiju za male pare stranim silama, prodo si Kosovo svetu Srpsku zemlju( majka naše zemlje Srbije), majku ti krvavu nataknem... Proklinju te svi tvoji verni glasači širom Negotniskog okruga( zna se da ljudi u ovom okrugu već godinama ima malo)... Dabog da te u Hagu zgazio motokultivator!"
Veliki košarkaški stručnjak (u primeru VKS), eminentni trener i košarkaški bard. Čovek sa dužim radnim stažom u foteljama RTS-ovog studija nego na klupama klubova. Šuška se da polaže pravo na čajnu kuhinju RTS-a, usled vremena provedenog u njoj. Prepoznatljiv po mladežima, brkovima i izgovaranju prezimena TeoDOsić. Inventar nacionalne televizije.
Urednik sportskog programa RTS-a (USPRTS): Šare, koga planiraš kao stručne konsultante u toku trajanja Svetskog?
SŠ: U grupi će na svakom osim na meču u nedelju biti u studiju VKS, a za nedeljni meč pregovaram sa Milovanom Stepandićem.
USPRTS: Što nema Đurovića u nedelju? Ima obaveze?
SŠ: Aham, obavlja nedeljni ritual kupanja.
USPRTS: Jesi se dogovorio sa njima o naknadi, ili si opet ostavio meni?
SŠ: Sa VKS je bilo lako, traži po prenosu pola vekne 'leba i slamaricu u ćošku studija, ako se slažete, ali sa Stepandićem imam problema. Traži 2 litre vinjaka.
USPRTS: Pa daj mu, ali posle prenosa.
SŠ: Nestalo šefe. Još kad je Isinbajeva najavila povratak atletici su sva 4 vinjaka isparila, otprilike se poklopilo sa nestankom Duška Koraća.
USPRTS: Moramo se snalaziti onda, Stepandić otpada. A Mirko Ocokoljić?
SŠ: Nemojte njega šefe, hrče mnogo kad zadrema.
USPRTS: Ubacićemo fikus jedan i nacrtati mu brkove. Snimićemo VKS kako govori TeoDosić i niko neće primetiti razliku. Gde mi je Strajnić?
PS: Vučiću pederu!
USPRTS: !?!
SŠ: !?!
PS: Oprostite momci, izlete mi.
USPRTS: Je li, je l' ti ono beše gajiš cveće? Donesi fikus jedan u nedelju u studio.
PS: Šefe nemam, ja samo hrizanteme i karanfile gajim. Pitajte Acu Engleza.
USPRTS: Gde je on? Aco?
AE: Jer ko sam ja?
USPRTS: Nabavi nam fikus jedan za nedelju, frka je.
AE: Interesantna je činjenica da je fikus, latinskog naziva Ficus elastica, biljka poreklom iz tropskih krajeva, a botanički je srodan sa običnom smokvom. Naime, nakon II Svetskog rata, fikus iz godine u godinu postaje najtraženija sobna biljka!
SŠ: Jebeš ovo, odo po Memedovića pa u Sibir.
USPRTS: Fikus otpada. Nabavite mi bure i kupku, opraćemo VKS u toku prenosa, mora biti tu i u nedelju, nemamo zamenu. Ponesite i žičanu četku za brkove.
Veoma jednostavno - umreti. Neki put je potpuno neshvaljivo u sta se pretvorio ovaj svet. Naime - ovih dana je očigledno veoma popularno biti pokojan.
Dečko gine. Novine prenose. Priča se po kraju. Onda počinje.
2 dana pre sahrane:
Naravno prvo čemu se pribegava kada treba saopštiti nešto - oh, da. fejsbuk. Gomila grupa nastaje ( R.I.P, Zauvek u nama, itd. ) Nijedan od admina nije poznavao preminulog. Ubacuju se slike koje lajkuje 6,986 ljudi(grupa ima oko 7,000 članova.) Komentari tipa :" Brate moj, bio si baja. Znachi nikada te necemo zaboraviti sine. "(klinac, najčešće 5,6 godina mlađi od preminulog, čuo za njega dvaput u zivotu.) ili "BeBo, bUbAwiii wratiiiii seeee!!! zNacXi nEcUUU bEz tEbWeee... mIcOo0o m0ja weEpaA...tUggAAA... </3 "...Statusi tih ljudi su naravno u istom stilu.
1 dan pre sahrane:
Svi se međusobno žale jedni drugima jer Boze moj on je bio "divan decko". Naravno svima je bio ili najbolji drug, ili dečko, ili brat od tetke za koga su tad saznali ( verujte, ima i ovoga). Priprema za sahranu. Klinci se opijaju i seku, dok devojčice padaju u nesvest i njima u naručje. Prepričava se kako je njegova majka zamalo skočila kroz terasu.
Sahrana:
Skupilo se bar 600 ljudi na groblju. Kupuju se venci, cveće. Devojčice su se pojavile sa ogromnim naočarama, da se ne vide podočnjaci i razmazana maskara, koju su iz nepoznatih razloga stavile. Biju se ko ce pre da stigne do sanduka u kapeli, bukvalno idu preko ozalošćenih. Kolona krece dok gomila klinkica vrišti obešena drugovima u šuškavcima i air maxu oko vrata. Oni ih nose. Čuje se jecanje "Ivanee" ( pokojnik se zvao Igor, pritom). Nakon sahrane se opijanje nastavlja, dve devojke se biju oko toga koja je bila sa njim. Još dve se uključuju u raspravu. Momci razbijaju flaše i nastaje tuča jer ne može da se razjasni ko mu je bio najbolji drug.
Par meseci nakon toga u autobusu srecem poznanicu koja je bila najglasnija skoro na sahrani. Znala ga je iz vidjenja, al ja reko da ispadnem korektna pa sam je pitala kako je i da li je bila na groblju, na šta me je ona zabezeknuto pogledala i pitala "zašto?" . Onda se valjda setila, pa odmahnula glavom, i nastavila da mi priča o svom dečku koji vozi Hondu CBR.
Toliko o tome.
Iz bajke sa princom na belom konju su ostali samo konji, a iz bajke sa princezom samo zle maćehe i pohlepne sestre.
Pohlepne sestre su, jelte, po definiciji bajke, i ružne, pa pribegavaju raznoraznim magijama ne bi li nekako uhvatile preostale konje. Pri tome se služe i (dobrim?) vilama, čija magija prestaje nešto kasnije (oko 3-4-5 ujutro, ponoć je suviše rano), pa se često desava da konj ujutro vidi osobu sasvim različitu od one koja ga je veče pre toga jahala.
Postoje i još bolje vile čija je magija trajnija, ali su usluge nešto skuplje i opasnije, pa je potrebno neko vreme da se pohlepne oporave.
Pohlepne sestre takođe imaju neke osobine veštica, pa im se moći gube kada se tretiraju vodom, ostavljajući trag blata za sobom.
Kod konja je bitno kakva mu je štala, sedlo, potkovice i griva. Koliko brzo i koliko daleko može da trči i da li jede bilo kakvu travu ili posebnu. Konj takođe mora biti jak, izdržljiv i da ima pedigre.
Postoje i divlji, planinski konji, ali oni nisu interesantni za ovu priču jer nemaju štalu, potkovice i pedigre, jedu šta stignu i generalno nisu dresirani.
Konji, sa druge strane, uglavnom nisu mnogo probirljivi. Bitno je da je pohlepna sestra lagana, aerodinamična (nikako ravna kao daska, kako ne bi bilo otpora pri jahanju) i da odlazak na željenu destinaciju što kraće traje kako se ne bi suviše zamarali. Ukoliko konj proceni da ijedan od ovih uslova ne odgovara, ili da je pohlepna sestra raspoložena za dugo putovanje, najčešće odustaje i trazi novu.
Problem sa konjima je što na cveće i knjige gledaju kao na hranu, od sopstvenih produkata imaju samo konačne produkte varenja (poneki i nusprodukte istog procesa), a jedina zabava im je jurcanje sa pripadnicima iste vrste širokim pašnjacima. Jedino uživanje, koje imaju sa vremena na vreme je rasplod.