Arhaična bajalica, koja se primenjuje u situaciji u kojoj neka osoba ne može da nadje predmet koji joj je sekund pre nego što joj je zatrebao, bio ispred nosa. Predmet bi bio pronađen i bez upotrebe bajalice, ali ovako vreme mnogo brže prođe.
A:“Gde li je ova heftalica? Poigraj se đavole, pa mi opet vrati!“ Pet minuta kasnije... A:“Aaa, evo je, neće da zove!”
Pusta ulica. Ti, mlada devojka, ideš sama u sred noći. Žuriš. Odjednom, iza tebe bupnu nešto. Presek! Trenutak kasnije - M'RŠ U PIZDU MATERINU, GLUPA MAČKETINO! I mnogo opuštenije nastavljaš do kuće.
Najcesci odgovor koji ces dobiti od wecine ljudi,na pitanje Sta ima ili Sta radis.. Posle toga..bolje da odustanes od nekog veceg dopisivanja..da ne bi dobio poruku tipa:e izvini cujemo se kasnije,idem ja sad.. Takvi odgovori se najcesce dobijaju na chat-ovima..redje forumima..
A:Ej caos sta ima ? B:Ma nista,smor... A:Ma tako i kod mene..ceo dan na msn-u,slusam muziku,gledam sajtove.. (posle toga nema odg jedno 5 do 10 minuta) A:Ej tu si? znas mozda neki sajt zanimljiv ? B:E izvini ja idem sada..cujemo se kasnije (to kasnije znaci uglavnom jedino ako se ti ponovo jawis chutje te se) :D
Moto koji propagira pokušaj življenja i uživanja u svakom trenutku u životu, ma koliko da je teško, i da nam ne ide baš onako kako smo želeli i zamislili.
- Vladimire, mogli smo do grada - daj one pare za račune! - Daj nemoj isključiće nam i struju, telefon i kablovsku su nam već isekli, znaš onda kad smo se zapili pre dve nedelje u teletu, potrošili sve pare, ma znaš - kad si se popeo na fontanu.. - Eeee a jeste bilo dobro.. - Jeste.. - Daj pare!
- Halo? - Šta radiš, matori? - Evo, motam se po gradu, smorio sam se žešće. Ti? - Evo kući, smaranje. Aj dođi do mene kasnije da gledamo tekmu i da se zajedno motamo, ako me razumeš. - Imaš? - Jašta. - Vidimo se.
Interna šala zaposlenih u našim bolnicama. I pored toga što hirurzi neće da otvore ni konzervu bez pedeset evra, ovi što rade na porodiljskom odeljenju deru najviše. 'Oćeš na carski - daj 'vamo 100 evra. 'Oćeš da pička od gospoje ne izgleda k'o da je petarda pukla - daj 'vamo 100 evra. 'Oćeš da žena ne bude na stolu 15 sati raščerečena - daj vamo 100 evra. 'Oćeš da se sestre i babice normalno ponašaju prema ženi - daj vamo 10 - 20 evra.
Narod k'o narod, daje i šuti. Prvi put kad neko uleti sa automatskom puškom i najebe im se majke milosne ima država duradi nešto.
Kad u jednom trenutku, prilikom slavlja u kafani, usled prevelike količine klope i alkohola zadremaš za stolom, pa se probudiš nakon pola sata - sat i nastaviš dalje kao da se ništa nije desilo.
Zoki, Paja, Rade, Neša, Čupko i Dule sede u kafani i obeležavaju rođendan Zokijevog sina. Naravno, klopa u količinama i alkohol u potocima. U jednom trenutku Zoki nasloni glavu na ruke i zadrema.
Rade: Vidi našeg srećnog tatu, opet se napio. Neša: Daj malo vode da ga umijemo da dođe malo sebi. Čupko: Ma nemoj da ga kvasiš bez veze, pusti ga da odkunja neko vreme, biće kao nov. Dule: (konobaru) Majstore, daj još jednu turu za nas, dok se ovaj ne probudi!
Pola sata kasnije...
Zoki: (naglo se budi, osvrće oko sebe i odmah diže ruku) Konobar! Majstore, daj još jednu turu pića ovde i još porciju mešanog, na moj račun! Paja: Vidi ga, restartovao se! Čupko: Pa kažem ja pusti ga samo. Nije njemu ovo prvi put.
Prva rečenica kojom rodbina i komšije opisuju ubice, kriminalce, psihopate ili nesrećno nastradale, njima barem iz viđenja poznate osobe.
Kad pročitaš u novinama da je čovek poludeo i izleteo na ulicu i po randumu pobio osmoro ljudi, a onda u daljem tekstu pročitaš kako su susedi zatečeni, jer kako kažu bio je fin momak i uvek se javljao komšijama.