Siromašan si, ali to nije dosta zloj sudbini, pa te još i okolnosti dodatno jebu. Ne može ni ono malo da bi obezbijedio opstanak. Šta god počeo, omaklo se, šta god planirao, iskrsli problemi, gdje god da okreneš - zid! Ipak, izraz se koristi i u šaljivom kontekstu.
- Brate, brate, baticeeee, ub'o sam na kladži tiket, dve 'iljade! Kako prođe za vikend? - Jebaj ga, prođe sve, i fudbal, i košarka, i NHL, al' sam na svaki tiket stavio onu beštiju Šarapovu, mamu joj raspalu jebem. - Jebo te tenis! - Ma znam, al' svejedno se ne da sirotinji sitno samljeti.
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam! Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet... Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru) Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan! Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme. Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o? Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren. Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku? Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme) Ja: Ajde... daj pare. Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata. Ja: Naravno. Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac. Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi... Keva: Što si bre tako bezobrazan?! Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk! Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje. Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao! Sestra: Uzmi sok!
- Marko, brate rođeni, gde se polomi tako? - Bio sam sa Jelenom kad je naišo onaj njen grmalj. Polomi me čovek. - Vidim. Pa, kako je saznao za vas dvoje? - Garant od one moje rospije. Već dve nedelje mi bogorada nešto. Stalno spominje ženu i majku. - E, some jedan... Glup si ti za narodnu mudrost, pa ću malo da ti je uprostim. Daj Bože da nađem švalerku, ne daj Bože da me s njom nađu. Pamet u glavić.
Prestani da radiš to što radiš jer ga radiš predugo, premučno i prenaporno. Odmakni se i pusti profesionalca da to završi očas posla.
- Jooooj... Daj, nemoj tu iglu tamo. Gle, daj meni da zašijem, da se ne patiš. I gledaj pažljivo, jetru i bubrege potopi u formaldehid, a ostatak iznutrica baci. Tijelo ćemo da napunimo već nečim. - Ali gazda, ja sam baštovan. - Čekaj malo... Ti nisi Igor. - Igor umr'o pretprošle godine, eno mu glave gore gazda. Postajete zaboravni. - Vidi stvarno. A jebeš mi mater, mislim se ja što mi niko ne dodaje šampon i peškire kad se kupam i što mi je kripta vazda otvorena. Šta radiš ti ovdje uopšte? - Da me jebete i krv mi popijete, ne znam.
Izraz se koristi u situaciji kad vidite nešto uznemiravajuće, a svi oko vas se ponašaju uobičajeno. U toj situaciji se zapitate da li oni nisu videli ono što vi jeste, ili jesu, ali imaju iskustva i znanja koje vi nemate, pa znaju da to što ste primetili nije razlog za zabrinutost.
- Dobar dan, gospodine Panteliću, ja sam doktor Tijanić, psihoterapeut, čuli smo se telefonom. - Dobar dan, doktore. - Izvolite, uđite. Raskomotite se i lezite na kauč, dok ja unesem vaše podatke u kompjuter. - Doktore, ne bih da paničim, ali u susednoj prostoriji vidim golog crnca koji podmazuje karinu od pola metra i namiguje mi. - Ah, ništa ne brinite, to je moj asistent. On je ovde da oslobodi vaše strahove i da se lakše otvorite. - Doktore, bojim se da ne budem otvoren fizički, i to otpozadi, ako me razumete. Drago mi je da smo se upoznali i doviđenja.
Izraz koji suptilno sprečava neprijatne situacije. Upućuje se ljudima koji ili nemaju dlake na jeziku ili su tolike dijabole da ne znaju kad šta treba reći.
- O kumovi, pa gde ste bre, niste nam bili od kako je kuma došla u našu familiju... Dobro došli.
- :Sin od domaćina: Ej ćale do kurca ako nam je ovo kuma, jebo sam je za prošli prvi Maj uz neko drvo na Kosmaju!
- Ej debilčino, ako ne znaš šta ćeš kad da kažeš, uzmi vode u usta i ćutu! Nemoj da se izuvate, jeste li za kafu?
Ljudi bez kogjih jedno detinjstvo ne može biti potpuno, bilo da ste na selu odrasli ili su vam tamo živeli baba i deda. Mrzeo si ga kao klinac, uvek ti je delovao besno, nadrkano i previše ozbiljno, zazirao si od njega i izbegavao da prodješ pored njegove kuće, ali samo po danu - kod njega su trešnje, kruške i kajsije po pravilu bile najsladje. Bila je fora da uveče najhrabriji klinci preskoče ogradu, upadnu u dvorište i popnu se na drvo (ako baš nema vučjaka), jer grane do ulice bi bile obrane još dok voće ne bude zrelo. Onda ubrzo neko napravi buku, domaćin izadje i - bežanija! Nekada je ostajalo na psovkama i pretnjama, ali nekada je umeo i da izadje sa motkom iz dvorišta u poteru, a to su bile pustolovine koje se i u zrelim godinama ponekad, sa prijateljima prepričavaju glasno i uz smeh.
- Mali! Mali jebaću ti ja majku znam čiji si! Sutra te ispred škole čekam da mi pevaš ko je sve bio, kod sviju roditelja ću sutra da svratim! - Znaš ti Šulc kurac, nisi video u mraku! Al doćemo mi i sutra pa nas čekaj! - A zajebavaš! Nemoj da sam ti izašo.. (Klinci prozivaju i podjebavaju, Šulc nazuva patike i grabi motku, bežanija ulicama i uličicama, i posle po dogovoru svi u školsko na prepričavanje).
- Bilo je i starijih ljudi koji su nam dozvoljavali da jedemo koliko hoćemo, pod uslovom da ne lomimo grane (oni koji su se sećali kako je lepo biti dete, i koji su se radovali da nas vide kako uživamo). I danas su dragi iako su odavno pokojni, ali ovi su svemu tome davali neku draž.