Svakodnevna rečenica roditelja dok su za kompjuterom.
- Sine nešto je iskočilo!
- Klikni na x
- Na tastaturi?
- Jao breee!
Svakodnevna rečenica roditelja dok su za kompjuterom.
- Sine nešto je iskočilo!
- Klikni na x
- Na tastaturi?
- Jao breee!
Izraz kojim pokušavamo sagovorniku da objasnimo o čemu se radi, kada ne možemo da se setimo naziva nekog predmeta, mašine . . .
To je vrsta jela koje se sluzi u prilikama teskog alkoholisanja. Najcesce su to sitna peciva, meze, a sluzi da ne dodje do stadijuma teske opijenosti.
-Druze, donesi pivo i nesto protiv uroka...
-Sta protiv uroka?
-Ma donesi neko meze da se ne urokamo ko majke.
-Evo stize...
Čekao si i dočekao!
Jesi pobožan, ali ti posne slave pomalo idu na nerve. Nije to ta sarma, stavljaju oni i tunjevinu i orahe, ma jok, bre, bljutavo to. A da trebiš ribu po prstima i međ' zubima, nemaš ti, prijatelju, ni volje, ni živaca. I tako, iako si vernik, ne voliš baš Svetog Nikolu, grešna ti duša, jer je stalno posan. Zarumene ti se obrazi i uši k'o u mongolske čobanice, jer se nalokaš domaćeg vina na prazan stomak, pa ne znaš 'de teraš.
A onda krene ta Novogodišnja euforija, i svi te kao pitaju gde ćeš za Novaka, dok sami izabiraju neka čobanska mesta, gde dobiješ večeru na feng-šui kvadratnom tanjiru 50h50 cm, na kome režanj prepečene slanine, komadić belog mesa prekriven granom peršuna i apstraktno isprskan prelivom za Cezar salatu, deluje kao da ti se golub ćuban posrao na nove martinke. Niti ti se ide na ta Sajmišta sa zilion odvaljenih likova, niti si baš za đipanje u kolu letnji dan do podne. Opredeljuješ se za najbezbolniju i najjeftiniju varijantu. Onda se to sve kao reprizira, pa ide neko zatišje i na Badnji dan kreće ta svečarska atmosfera kao priprema za najradosniji praznik u hrišćana. Ispoštuješ ti to sve, pa Pravoslavci li smo, majku mu?
I onda krene! Kad su se svi nešto emotivno i materijalno ispucali, tebe hvata groznica: Baja Mali Knindža i Ravnogorska diskografija su na 'ripit' u plejeru, kao u transu prelistavaš ''Golgota i Vaskrs Srbije'' i ''Četnički pokret u Balkanskim ratovima'', po ko zna koji put prebiraš po karti Dušanovog carstva. Treseš šubaru od prašine i skidaš paučinu sa kolekcije šajkača na ormanu. Glancaš kokardu i dedin bajonet. Alo bre, ide Nova Godina! Ova naša! Jedina prava!
Atmosfera u kafani, tako prirodnog imena ''Srpska kruna'', koja postoji u svakoj iole naseljenoj srpskoj varošici, je uzvišena. Potomci gorskih gardi i ona dva-tri ženska čeljadeta koja su raskrstila sa depilacijom, šminkom i ostalim nusproduktima kapitalističke ideologije, već polurazdrljeni merkaju ponuđene specijalitete domaće kuhinje. Konstelacija prisutnih je takva, da bi ti pozavidela i grupa najtvrodkornijih spid-metalaca iz Neđarića, masnih kosa i blatnjavih cokula, na koncertu 'Anateme' na igralištu pored novosadskog hotela 'Park', '89-te.
Ali ti si napravio fazon, nazuo kljunaste opanke, obukao bridž pantalone i opasao tkanicom ručno vezenu košulju sa ruskom kragnom, preko koje ide kožuh spravljen od dermatoloških ostataka četir' mlada jagnjeta, tzv dviske. Miris grejane rakije draži tvoja čula, dok zvučnici dostižu radnu temperaturu rapsodijom ''Morem plovi jedna mala barka''. Konačno se osećaš kao svoj među svojima. Raspredaju se priče o junaštvu, pogrešnim političkim potezima nesposobnih vlasti i pogubnim posledicama mrskog nam komunizma. Ponoć otkucava i vaše se brade mrse, dok jedan drugog ljubite skoro u usta.
Na kraju nastaje tuča oko računa koji niko nema da plati. Stižeš kući sa šljivom na oku i šljivom u krvi. Pa jesi Srbin il' nisi!
Ali, valja malo i otspavati, rad na kasi u Mekdonaldsu je naporan i zahtevan posao. Oblačiš omiljenu 'čegevara' majicu za spavanje.
Spavajte mirno, svete srpske zemlje, wherever you are!
Starinski sinonim za "Dođi da spavamo".
- Ostavi to.
- A što? Hihihihi
- Hoću da ti nešto objasnim.
Izrazi koji se koristi posle nekoliko popijenih flša alkohola (piva) .
1 : Oćemo kući , već je kasno ?
2 : Čekaj još malo , nešto mi oči zamaglile ...
Zajebao si do krajnjih granica. Zajebao si toliko, da nemaš obraza pred drugima ispovedati svoju sramotu. Opcije su radikalne: emigracija ili metak u čelo. Moš doduše da se overiš i od dopa, ako ti šta znači.
*-Je li Šomi, što te Steva izbegava?
-Ma nešto se naljutio. Dugujem mu nekih tristo kinti..., a i jebo sam mu ženu.*
100 grama posebne kobasice iz Matijevića.
- ...I posle svega, ona mi kaže da ima dečka!
- Bedak. I, šta ćeš sad?
- Zvao sam je da se nađemo.
- Daj, jesi normalan? Vidiš da je retard...
- Ne razumeš ti to. Između nas postoji...nešto posebno.
- Ma da, svaki dan...Ako hoćeš posebno, kupi sto grama posebne...
Izjava pracena nemirom i uzvrpoljenoscu koja govori da u datom trenutku u svrabnom predelu tela zamisljas buvu sa poljoprivrednom alatkom kako cilja u obelezeni iks (x) na tvojoj kozi uz poznate stihove ' food around the corner'.
- Brate, nesto me kopka...
Sta ti je? Reci, mozda mogu da ti pomognem..
- Tu na ledjima, malo ispod plecke... Samo sto ne zabode kramp! Drz je!
Mrsbre!
Najveća neuroza našeg vremena.
Proizvodnja... Kontam da je bradati čika imao prava kada je rekao da su prve države nastale kada je došlo do viška u proizvodnji. E, pa, onog trenutka kada je došlo ne samo do viška već i do činjenice da su skoro svi svuda počeli da proizvode iste stvari, javila se potreba da se smišlja nešto što drugi nisu kako bi se kao takvo lakše prodavalo. Ne bi se "Jabukini" proizvodi, uprkos objektivnim nedostacima i visokoj ceni, tako dobro prodavali da nema tog marketinškog momenta o "posebnosti" i "pripadanju eliti".
Zatim umetnost. Slikaru je dosadilo da slika sto pejzaža slika tehnikom ulja na platnu, muzičaru je dosadilo da piše simfoniju kada sva publika već zna da će, ako je već u C-duru, druga tema biti u G-duru; književniku je dosadilo da razvlači čitalaštvo pričom o katarzi... Zato je slikar odlučio da zajebe stvar i stavi onu golu žensku na sred platna, muzičar da ponudi publici grozne zvuke pritom sa scenama javnog žrtvovanja, a književnik knjigu bez ikakve poruke i radnje.
A vojnik? Vojnik je odlučio da zajebe neprijatelja tako što će ga udariti tamo gde je najmanje logično, i potpuno van svakog viteštva, tamo gde će ovaj najmanje očekivati- dakle, preko Ardena, a ne u Mažino liniju.
I tako u svemu, od ešarpi, koje će prodati neki poseban motiv, do NASE, koja će svoje finansiranje opravdati time što će poslati par desetina fotografija Plutona.
Mitrović: Gledanost nam je blago pala, treba nam nešto novo, novo...
Producent: Ne znam, da nateramo Staniju da masturbira pred Ekremom?
Mitrović: Sine, te stvari smo imali...
Producent: Žeks, stvarno više ne znam. Neka je jebu trojica u isto vreme, bolje od toga ne mogu da smislim.