Obično ga koristimo kada vidimo nekog imbecila kako na utakmici daje evro gol ili koš.
„ljubi ga majka“
Tačno ta reč"Ljubi ga majka"5 definicija →Prema starijima, najefikasniji način da naučite da plivate.
- Gde si komšo, šta se radi?
- Evo vodim klinca da ga upišem u školu plivanja, ti?
- Šta? Vodiš ga kod onih derikoža? Ja sam sam naučio da plivam, mene moj ćale samo bacio u duboko, pa se ti snalazi. Malataraš rukama i nogama, malo se nagutaš vode i to je to, tako se uči.
- Znam to, tako si i izgubio brata.
- Jebiga, povuk'o ga vrtlog.
Pokušaj opravdavanja izostavljanja pranja ruku nakon vršenja male nužde.
Keva:Sine je l' si oprao ti ruke nakon što si piškio?
Sin:Nisam. Neću da perem ruke kad ga nisam ni pipnuo.
Keva:More, mrš u kupatilo. Isti si otac!
Ćale: (miriše ruke) E boga mi ja sam moje opr'o!
Vozilo juznokorejske proizvodnje. Nikome ga polovnog ne mozes prodati po misljenju stanovnika Balkana.
Opis života raznih lelemuda i guzonjinih sinova, kao i Jamajčana, čiji je jedini cilj da smotaju što veći džoks.
De si brate kako je na faksu?
Ma nikako, ispit mi u proseku 800 strana, ne pitaj. Kod tebe?
Ja sam upisao Megatrend, pa sad ladim jaja. Jebiga brate nekom je život majka, a nekom Jamajka.
Neko koga možeš da iskorišćavaš do mile volje, ne zna da kaže ‘ne’. Pri tom, čak mu ne smeta i da ga maltretiraš i zajebavaš, a zahvalnost je apsolutno suvišna.
Napolju upržila zvezda, vazduh k’o u loncu. Joca zove Dragana:
- Draganče, ne bilo ti zapoveđeno, možeš li da odeš do buvljaka da mi nađeš neke kablove, treba nešto da prespojim.
- Važi, samo mi napiši šta treba.
- E, a nemam sad lovu da ti dam, ako imaš ti do srede.
- Ma, nema frke.
Sat kasnije, Jovca ponovo zove:
- Gagi, ‘esi možda na buvljaku?
- Krenuo sam ka tebi, stižem za oko 15 minuta.
- E, jebi ga.
- Šta nije u redu, kaži?
- Ma, ništa, sad je kasno.
- Kaži, bre.
- Ma, ništa. Setio sam se nešto, al’ sad si krenuo...Nema veze...
- Pa, tu sam blizu, kaži. Nije frka da se vratim.
- Treba mi jedno 10 komada DVD-a, nešto sam mislio da narežem.
- O.K. Doneću ti. Čujemo se.
Dragan se vraća, uzima 25 komada i ‘ladnu ‘Kolu’ da ponese Joci. Vrućina je, a Jole će sigurno biti žedan, prijaće mu.
Totalno suptilan, maltene subliminalan način da kažete da vam neko toliko ide na glans penis da biste ga najradije hraknuli posred čela i na najbukvalniji i najbrutalniji mogući način razmenili sopstvene telesne tečnosti sa njim. Našutali, našamarali, sve samo da ga vidite na tlu, u prašini i krvi, ponizenog i posramljenog. Prelazak na tamnu stranu samo radi tog jednog, adrenalinom napumpanog trenutka okupanog čistim sadizmom. I opet, krvlju.
"Br'te, zar ono nije onaj mali bančos što ti je razdevičio sestru?"
"!!!"
Rasturiti nekog. Pokazati totalnu dominaciju. Pobediti ga bez milosti.
Šta bi sinoć na basketu?
Ma ne pitaj, odrali nas ko Karleuša bubnu opnu. Nismo mogli da se sastavimo , niti koš da damo. Pičke ubacile profesionalce u ekipu. Ako su ti amateri ja sečem glavu...
Ovo je nekako postala nezaobilazna fraza u, skoro pa, svakodnevnim razgovorima dugogodišnjih poznanika, pogotovo ogovarača među njima. Uvjek je na kraju neke priče o nekom liku, koji je uradio nešto, o čemu je od početka i bila riječ, dok na kraju sam narator cjelokupne priče ne izgovori: Moraš ga znati, brate! To bi valjda trebalo da objasni sve! Postoji neka zajednička konekcija sagovornika sa licem koje se opisuje, neko staro poznanstvo, druženje....
Brate, kakav fudbal sinoć. Goran okupio ekipe, samo mi je poslao sms "20h gimnazija.", a meni se igralo. Pokupim se ja, dođem tamo i kad sam vidio ko je sve u sali pomislim da je možda bolje bilo da sam ostao kući. Goran, Dima, Vuk, Lakićević,.. e brate, znas ko se pojavio?! Onaj visoki lik, živio je kod teta Dare privatno, znaš onaj sa ogromnom glavom. Mitar, Miloš, tako nešto. Śećaš li se kad je zaspao vozeći bajs. Ma, moraš ga znati!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Poslao mi je ogrlicu za rođendan. Jao, divna je Majo. I ogrlica i on. Znaš kako je dobro ispletena, ima bar 300gr. Doći će za praznike, u Italiji je sad Božić. Imao je neke planove za vikend sa onom kravom. Posle toga, idemo u Njemačku, na skijanje.
- Ko Anamarija, o kome ili čemu pričaš?
- Ma Anto bre! Znaš onaj moj iz srednje, Anto, bio u trećem-dva. Javio se prošle godine, nismo se čuli ne pamtim. Izašli na piće, malo po malo i sledećeg mjeseca godina kako smo skupa.
- Koji Anto bre, ništa ne kapiram! Kojem trećem-dva, znas kad je to bilo? Ne vjerujem šta čujem!
- Majo, sa kim sam provela drugo polugođe trećeg razreda srednje? Anto mećava, śećaš se koliko je jeo na ekskurziji, otac mu je bio u zatvoru, živio je sam. Družio se Emom i ekipom. Znaš ga sigurno, moraš ga znati!
Vrhunac majčinog kukanja na njenog cenjenog potomka, kada ovaj odluči da svoj život povede u neki drugi, za majku neshvatljivi ili nepredviđeni pravac, koji ona naravno ne odobrava.
Zavisno od stepena razočarenja u naslednika, može se servirati sa aditivima "rodiš ga u mukama", "hraniš od kilo mesa" kao i mnogi drugi srceparajući dodaci, koji čine da sva majčina žrtva bude još grandioznija u očima onoga kome je otvorila dušu svoju.
- Šta ti je Bosijka, što si tako tužna?
- Joj komšinice, ne znam gde sam od tuge. Bojim se da će srce da mi prepukne.
- Pa šta se desilo? Nije se valjda neko razboleo, daleko bilo?
- Nije niko, ali kao da jeste.
- Pa šta je bilo Boso?
- Nemanja u sektu otišao. Bio godinu dana u Americi i totalno poludeo tamo.
- Kako poludeo?
- Pustio kosu, nosi neke lobanje na majicama i urla neke stranske reči po ceo dan. Juče ulazim u sobu kod njega on gleda kako neke u mantilima vrište i seku kravu motornim testerama.
- Aha, pa nije ti on u sektu otišao Boso, nego je postao Metalika.
- Šta je to?
- Ma to je neka njihova fantazija, bodu se džointima u venu, slušaju te neke andrake, piju sok od cvekle kao krv i nose majice EKV. Proćiće ga to.
- Kuku šta sam doživela. Rodiš ga, hraniš od kilo mesa, školuješ, a ono postane Metalika.
----------------------------------------------------------------------------
- Nebojša sine gde ćeš?
- Idem na miting majko. Aleksandar napravio table "Bulevar Ratka Mladića", pa idemo da ih lepimo po gradu.
- Joj kuku meni, Bože pomozi, rodiš ga, hraniš, školuješ, a ono postane Nebojša iz Beograda.
-----------------------------------------------------------------------------
- Vidosava zašto si rekla da ti je sin umro? Juče sam ga videla na ulici.
- Joj Živana šta ću jadna. Rodiš ga, hraniš, školuješ, a ono postane komunalni policajac.