„Lepša polovina“

Tačno ta rečlepša polovina17 definicija →

Dugo je gledao kako njegovi poznanici šetaju svako veče drugu curu pitajući se kako njemu nikako da krene. Pokušavao je, nije da nije ali nekako već na drugoj proširenoj rečenici popija pedalu. Nije jadan mogao da shvati da je ma koliko njegova sintaksa bila proširena i obogaćena rečima do te mere da je po gramatičkoj nomenklaturi prelazila u složenu, ipak bila suviše prosta. Jer, kako drugačije shvatiti prilaz rečima " Vid' ovako mala, ovo što se dole nabudžilo je od čiste sreće što videh jednu tako lepu, mladu i šarmantnu damu.Taj dole otvara čepove fi 35 na hrastovoj suvoj colari a o čamovini da i ne pričam." Moš' misliti kako zabezeknuta dama bez reči hvata maglu i biva sva srećna što je izbegla manijaka.
A nije on takav, iako sirov spolja i po nastupu u duši je samo jedan pinter koji ume čak i zaljubljeno da mašta lupajući ogromnim maljem po obručima koje drže pomenute colare formirajući divno bure u koje će njegovi meštani stvaljati džibru za koju će se posle hvaliti da baš zbog tog bureta može da se nosi sa najboljim konjacima Francuske.
A da je zagoreo vala jeste, i to mnogo više nego što je nagorela hrastovina koju je opaljivao vatrom dobijajući čuveno Barique bure.
Onda je počeo malko da osluškuje, da špijunira, da hvata fore, da prepisuje....I sinulo mu je "jebote, poezija". Svaki od njegovih poznanika nešto je mrmoljio što i nije baš previše razumeo jer beše tu puno stranih reči ali je ukapirao da se nešto tu poklapa i da je nekako pevljivo baš kao njegova omiljena "Nas dva brata naučio tata..."
I prelomio je, pokušaće i on tako.
Ali avaj, inspiracija nije dolazila. A onda nekako, negde, u nekim novinama, ne seća se dal' u Kuriru ili Alo pročitao je kako je romantika vezana za more, talase, vino, gitare...
Eto je inspiracija.

Septembar mesec, druga polovina. Vreme kada drvo posečeno lane dozreva a nova zimska seča samo što nije.Iskoristio je taj mali predah da ode 5 dana na more, da se malo osoli a i nije skupo tad. Ono znao je da tada nema nešto mnogo cura po primorju ali se nadao da će se naći nešto za njega. I beše nekoliko sredovečnih, nenamirenih, željnih dama. Nije on znao, zbog svog neiskustva da kod takvih prolaze i njegove prostačke fore i da je trebalo samo da joj pridje i kaže "Oš dati malo pičke...".Ne, on je želeo da se potrudi i uveče celu noć pripremaše svoje oružje, svoju prvu pesmu kojom će sutra na pesku pored mora prići jednoj koju odabra tog toplog popodneva.
Jutro svanu.Seti se svoje pesme u kojoj stavi i more i vino, gitare i talase.. Pridje joj sav ustreptao i bez uvoda započe:

"Gledaj moju kurčinu
dok ja gledam pučinu...
Dok mi blajvaš batinu
piću 'ladnu "Blatinu"

Čuj gitare žice
i sedi mi na lice
drži se za stenu belu
da te ližem celu...

Dok se talas peni
pridji mala meni
Jer,
oba brata naučio tata
sa ženama kako se barata..."

Znao je da će to biti nezaboravno letovanje, a sada kad je saznao ključ od ženskog srca čim se vrati kući probaće da ih otključa još nekoliko.
DUDusansc · 21. sep 2015.💬 0

Najpoznatiji granični prelaz u Evropi. Bio i ostao. Olimp švercera, El Dorado iščezlog zlata ugašene groznice. Suecki kanal belog roblja i šiptarski ulazak u harem Zapada. Da biste upoznali sjaj i bedu Evrope ne trošite novac i vreme obilazeći staru damu od-do. Dođete na Horgoš u letnjim mesecima i za četiri sata džedženja na avgustovskom cicvaru upoznajete uživo sve ono o čemu ste slušali godinama; potomke Atile Hunskog sa debelim kajlama oko vrata i probušenim ali prašnjavim cipelama na nogama, druga polovina roda mladih Hunjana odlučnih u borbi za očuvanje hevi-metal identiteta, s mlečnim brčićima, fudbalerkom od frizure i obaveznom majicom METALLICA sa koje vrišti kakva lobanja ili istranžirano meso dok ga miluje izblajhana Hunjanka utrpana u minić golih nogara sa pokojom slučajnom modricom.
Na Horgošu vidite i predstavnike hindu naroda poznatijeg kao Cigani su ali najlepši, u svojim belim mercedesima. Ako mercedes nije beo onda taj garagan nije dostojan naroda i narodnosti kojoj pripada. Iz mercedesa veselih boja unutrašnjosti dopire vesela muzika...nečega.
Od slovenskih naroda upoznaćete Poljake stopere, Čehe i Slovake u svojim škodama, mirni su- bole ih kurci uglavnom.
Balerine iz Ukrajine i Rusije, konobarice iz Moldavije i Rumunije odlaze na zaslužen odmor u svoje otadžbine da podsete svoju maloletnu decu koju su ostavile pre par godina kako im izgleda majka, upravo pristigla iz pečalbe. One su dame, ne bakću se pasošima, njihove pasoše kontroliše batler i telohranitelj, vozač džipa. Smeškaju se tupavo i otužno, na zadnjem sedištu drže šipku čvrsto.
Pusti krajišnici prenose robu na kesu, guraju bicikle s pomoćnim točkićima, naravno za njihovu ličnu upotrebu i izviruju k'o Jehovin na kulu stražara da vide koji je carinik momentalno na crti. Dobijaju pet evra po prenosu i nemaju rezona plaćati carinu.
Oni malo ozbiljniji sitni šverceri, srpskog porekla, takozvani afaši stoje u redu samo za njih predviđenom. Mirni su jer znaju da ne smeju uzbuđivati carinike i remetiti im gledanje utakmica. Spremni su čekati 12 sati na overu papira dok kupljeni i za šverc spremni trapisti i podriguše eksplodiraju na vrućinama. Nema veze, prodaće se sve. I one slipave Milke, samo ih treba posle dobro ohladiti u frižiderima.
Germanski i skandinavski primerci su retki ali ih ima. Stari su. Voze kabriolete, vuku za sobom besnu prikolicu, nose soknice na sandale, šorts dodirni mi kolena i drže se za ruke sa svojim, takođe starim ženkama. Radili su vasceo život, vreme je da putuju. Prelaze brzo na liniju EU CITIZENS- ONLY! Imaju pse koji liče na njih.
Dijaspora galami, pater familijas svečano obećava mladim primercima, a i ženi da su najebali čim uđu u svetu zemlju Srbiju. Pun mu je kurac svega i raduje se srpskoj trobojci koju gleda požudno očima deteta što bi rekao rahmetli Mladenović. Jer ovo je zemlja za nas i svu našu decu. Isti primerci u kontra smeru su natrpani džakovima paprika, flašama soka od paradajza, lubenicom i voćem.
Neretko se prisustvuje i auto-trkama, turiraju se motori, ubacuju u druge kolone. Preporuka- bežati od BG tablica, bilo da je reč o Beograđanima ili Bugarima. Bahatost za volanom zagarantovana, život ugrožen ukoliko im se nađete na putu.
Ako je počeo ramazan mogu se videti prosečni predstavniciTuraka koji klanjaju svoj namaz duž travnjaka dok im hanume guraju makine približavajući se carinskoj kućici i na taj način čuvajući planetu Zemlju od viška gasova. Ili štedeći gorivo, nebitno. Da pogura ona to pa da načne onaj paradajz i sok, počinje iftar. Pre nego što je mađarski carinik, ovlašćen od Unije ne usmeri u stranu na pretres čim kroči na tlo EU.

AUaurora072 · 12. avg 2011.💬 14

Poslednji stadijum razvoja : neodlučnosti, razmaženosti ili perfekcionizma kod žene, potmuli dubinski nagon koji čeka ekstremnu situaciju da ispliva na površinu i okonča tvoj, njen ili oba života. Garantujem da je ubio odredjeni broj ljudi u brodolomu Titanika.

Grad, svakodnevica:

- Ana..U sedamdeset četvrtoj radnji smo od jutros, još ništa nisi kupila a ne planiram..
- E..Znala sam da treba da idem sama. Ovu roze ili ovu žutu?
- Ne znam..Peti put ne znam, nećeš žutu, sto puta sam ti rekao da mi je lepša. Ma lepa si mi I u roze i u žutoj, uzmi bilo koju. Uostalom, zar nismo došli da kupiš papuče?
- Uff..Ajmo na kafu, pa ću da se vratim kad razmislim. Možda i vidimo nešto usput.
- Dobro, evo slobodan sto..
- Ne čekaj, nećemo tu. Ajmo tamo, udobnije su stolice.
- A..
- Čekaj, ajmo za onaj sto. Da sam uzela hladan ili topao nes? A popila sam u stvari već kafu.
- Joj.
- Znala sam..Šta sad kukaš?
- ...
- Ili da ipak uzmem nes..Hmm..Koliko li ima kalorija..

.......

Titanik, prvo i poslednje putovanje:

- Draga! Evo dece, bili su u potpalublju, jedva sam ih našao!
- A čamac!? Jao teško nama..
- Ne brini - našao sam jedan preko nekog oficira, podmitićemo ga posle.
- Ono..ONO!? Pa nećemo alda u onu skučotinu?
- Ulazi, nemamo vremena!
- E tako mi aristokratskog porekla i titule, ne dolazi u obzir. Deco! Polazite, naći ćemo neki pristojniji! Džejmse, tako si nesposoban!

.......

Voda nadire, brod puca na pola. Jauci i jadikovke, ljudi se dave i smrzavaju, morski psi se goste, leševi žena, muškaraca, nejači i kućnih ljubimaca plutaju na sve strane. Drugi dan nakon brodoloma, Džejms i žena plutaju na komadu stilskog klavira, deca su odavno podlegla. Nailazi brod u nameri da spasi nastradale..

- Edna! Brod je tu, brzo plivajmo ka njemu!
- Jao, spašeni smo, hvala Nebesima..Čekaj..Je l ono francuska zastava?
- Ma koga briga..
- Ne dolazi u obzir! Francuska gamad da spašava koga - MENE? Ah ne, to nisam zaslužila, ne ne..

Džejms hvata improvizovano veslo, i šalje dragu na dno okeana.
MEmelkijades · 18. jun 2011.💬 2

Nekada davno, bilo negde jedno veliko selo. U tom selu, ljudi su vekovima živeli na isti način, poštujući svoju tradiciju i običaje. Najveći gazda u selu, neki Pera, imao je ogromno imanje, na kome nema šta nije bilo: konji svih rasa, krave koje daju mnogo mleka, ovce koje daju najbolju vunu,... Imao je ogromnu porodicu i na desetine slugu. Jedino što nije imao bili su dobra pšenica i med.
Jednog dana prolazio je pored dosta manjih imanja svojih daljih komšija, Žike i Laze. Oni nisu imali mnogo posluge i njihove porodice su bile dosta manje, ali su živeli srećno, bili su sjajne komšije i najbolji prijatelji. Na Žikinom imanju je video na stotine košnica, kakve je mogao samo da sanja, a na Lazinom prvoklasnu pšenicu. Odmah se polakomio.
Nekoliko dana je krišom pratio kako ti ljudi žive, a onda je shvatio da Žika i Laza svakog dana izvode stoku na ispašu na svojim livadama, s tim što Laza ostaje da čuva krave, dok Žika svoje krave ostavlja da pasu same. Tako je jednog dana prišao Lazi, dok je bio sam na njivi i "spontano" mu skrenuo pažnju kako komšija Žika ima bolju travu za ispašu od njega i rekao kako to nije u redu. "Pa šta ja tu da radim?", začudio se Žika. "Ako ste najbolji prijatelji, diži tarabu i pusti svoje krave da se malo omrse!". Malo zbunjen, ali lakom, Laza digne tarabu i pusti svoje krave da se napasu. To je činio i narednih nekoliko dana, prvo bojažljivo, a onda je svoje krave sasvim normalno puštao samo da pasu na Žikinoj livadi. Video je sve to Žika, ali nije hteo da se meša, da ne kvari odnose sa komšijom. Sve je to trajalo nekoliko nedelja, dok Lazine krave nisu ušle u Žikin kukuruz i napravile veliku štetu. Video je i to Žika, pa mu kap prelije čašu, zgrabi pušku, ispali par metaka u vazduh, pa razjuri krave. Lazine krave se razbeže, pa nestanu u šumi tako da ih je gazda jedva našao i to tek svaku treću, dok su ostale pobili vuci, ili su upale u klopke za lisice. Ne beše mu drago zbog toga, pa se naredne noći ušunja Žiki u štalu i zakolje mu nekoliko krava. Vidi to Žika, pa mu ne beše drago. Naredne noći, sakupi on sve svoje sinove, braću i rođake, pa upadoše kod Laze na imanje, popališe mu štalu, obore, nekoliko pomoćnih zgrada, pobiše mu deo familije, te mu ostaviše samo kuću, a u životu njega, ženu i žensku decu. Vide to Laza, pa mu ne beše drago. Ode on kod gazde Pere, da ga zamoli za pomoć da se osveti Žiki, kome bi uzeo deo imanja i stoke. Gazda Pera reče: "Može to, ali druga polovina imanja ide meni, a ti ćeš mi još dati i pola svoje pšenice!". Ne beše Lazi drago zbog toga, ali obraz je obraz, a i morao je da stane na noge posle silne štete. Sledeće noći, skupi Pera sve svoje sluge, sve svoje muške sinove i udruži se sa Lazom. Zapališe Žiki sve štale i obore, odvedoše mu svu stoku, popališe mu svu njivu, a na posletku i kuću. Pobiše njega i celu familiju, osim ženske dece, koju Perini sinovi uzeše za sebe. Podeliše tako Pera i Laza Žikino imanje, a Žika dade Peri pola svoje pšenice. Posle godinu dana, ubi Pera Lazu u lovu i oženi njegovu udovicu, kako je i sam bio udovac, te uze i njegovo imanje.

Nije teško pretvoriti ovo selo u planetu, imanja u države, a porodice i sluge u narode.
DUDustBGD89 · 23. sep 2011.💬 3

Svrš za naše novinare, uglavnom iz Blica i 24 sata, koji najviše na svetu vole da objave neku takvu priču, koja neki određeni postotak naše populacije dovodi do mentalne ekstaze jer zaboga, neki najnebitniji stranac, poremećeni Amerikanac koji pešači po Evropi, ili neki opaljeni Japanac koji putuje preko celog sveta biciklom je rekao kako je Srbija do jaja zemlja.

Da zlo bude veće, to nije neki članak koji se pojavi na nekoj žnj strani novina i nije članak koji je veličine dva, tri reda. Oni to tutnu na naslovnu stranu sa sve slikom nasmejanog strendžera koji ni sam verovatno ne može da veruje da je on, potpuno nebitni radnik u perionici automobila u Albukerkiju, toliko bitan da je u nekoj zemlji na naslovnoj strani. Mislim, ajde da je neki poznati batica u celom svetu, da je neki uspešan lik, pa da kažeš, dobro, lepo je pročitati šta on misli o nama, nego neki golja iz neke jebene selendre, kojoj ni ime nismo znali do tada.

Zamislite posle toga kakvo on ima mišljenje o nama. Da je ovo neka uboga zemljica gde oni, veliki Ameri ili odakle god da su, kakvi god da su u svojoj zemlji, dolaze na naslovnu stranu samo ako spomenu obične kurtoazne stvari tipa, klopa je do jaja, rakija je do jaja, žene su vam do jaja i posle ode kući sa tim novinama i pokazuje ortacima uz džoks, kako je on bio baja među domorodcima.

Sve nešto zamišljam koliki bi bol u kurcu osetio američki novinar da štampa šta neki Srbin, koji je doš'o tamo da obiđe Ameriku bicklom, misli o njihovoj zemlji, hrani, ribama i alkoholu. Ni u lokalnim novinama neke najnebitnije selembare u Americi ne bi izašao.

SRBIJA JE DIVNA ZEMLJA I DOLAZIM OPET

Tom KLuni, momak iz Amerike na proputovanju biciklom kroz Evropu, zastao je da uživa malo u čarima neše divne zemlje, a novinarima Blica je odlučio da odgovori na par pitanja samo zato što je potpuno fasciniran onim što je ovde video i iskusio, pa želi to da podeli sa svima.

Novinar: Zdravo Tome. Odlučio si da ostaneš jedan dan duže u Srbiji nego što si planirao. Zbog čega.
Tom Kluni: Pa prvo mi je pukla guma, a onda su mi neki ljudi što liče na naše crnce ukrali bicikl, ali pojavio se Premijer vaše zamlje i vratio mi ga, ali nije zbog toga. Ovde se osećam savršeno. Toliko prirodnih lepota, toliko pozitivnih, gostoprimljivih ljudi, nisam nigde video. Ovo je predivna zemlja.
Novinar: Znači preporučićete Vašim prijateljima da dođu ovde?
Tom Kluni: Svakako. Već sam ih pozvao preko svog Tviter profila i objavio sam na fejsu koliko sam samo oduševljen Srbijom.
Novinar: Hvala. Ima li nešto što bi Vi izdvojili kao posebno lepo ovde?
Tom Kluni: Pa prvo bih izdvojio predivne pejzaže dok sam dolazio do vašeg glavnog grada. Kao sa neke slike su, a onda sam dolazak ovde u grad, koji je kao neki mali Njujork. Pun života, ljubavi, emocija i sreće. Jednostavno sam šokiran.
Novinar: A da li ste malo videli šta Beograd nudi u smislu provoda?
Tom Kluni: Da, da. Preko dana sam bio na jednom mestu i jeo, kako ih vi zovete ćevapčiće i neku salatu, a onda sam jeo i pasulj. Divna jela. Posebno mi se svidela i rakija koja je lepša od bilo kog Škotskog viskija.
Novinar: A šta mislite o ženama u Srbiji?
Tom Kluni: Divne žene, nigde nisam video takve. Nasmejane, prate modne trendove, lepe i razlikuju se od ostalih žena u zemljama kroz koje sam proputovao jer ih krasi neka predusretljivost i neka živina. Ma srpske žene su najbolje. Sada moram da idem, ali jedva čekam opet da dođem. Pozdrav svima.
.
.
.
Tom Kluni: Ej brate vidi što sam izašao u novinama. Naslovna bato.
Džordž Kruz: U jebote, dodaj mi taj džok. Jesi to uradio nešto, spas'o neko dete ili neki podvig si napravio.
Tom Kluni: Ma jok bre. Domorodci k'o da su prvi put videli Amerikanca u životu. Naslovna strana, slikanje i premijera sam video. Znaš kad ću ovde Baraka da vidim. Nikad bre.
Čarli Braun: Koja je to zemlja bre?
Tom Kluni: Sibirija čini mi se, 'bem li ga.
Čarli Braun: Pa 'oćemo da idemo tamo sledeće godine?
Tom Kluni: Ma koji ćemo kurac tamo? Bolje na Havaje da odemo. Dobre pičke, dobra klopa, a i onaj havajski rum izuva. A havajćanke kurve stare, jebu se za deset dolara.
Džordž Kruz: Ma i to što kažeš. Jebeš Sibiriju.
JKJohnny Kurajber · 7. sep 2012.💬 28

Noćna mora za "nestašne" sportiste (mahom fudbalere). Iziskuju maksimalno mentalno naprezanje kada je potrebno opravdati neki posebno kretenast postupak sa utakmice u sutrašnjem TV intervjuu, a sve bez upotrebe psovki.

Scena 1

Prva polovina 1980-ih. Tekma Zvezda-Velež na Marakani. Nedelja popodne. Tadašnji Zvezdin napadač Miloš Šestić (inače de-luxe gospodin, vidi sliku) daje gol iz ofsajda u kome je bio bar 5 metara. Na snimku se u krupnom kadru vidi kako pritrčava pomoćnom sudiji, gurka ga, unosi mu se u lice, preti prstom, a zbog bogatstva srpskog jezika eksplicitnim izrazima, jasno se sa usana moglo pročitati spominjanje bliže i dalje sudijine rodbine u krajnje seksualnom kontekstu. Glavni sudija daje Šeletu crveni karton sasvim opravdano i nakon toga jedva spasava živu glavu od Zvezdinih igrača koji ga jure po terenu, na čelu sa Šestićem. Utakmica se nekako nastavila i završila, Zvezda pukla 2:1, a sudija je brzinom munje šmugnuo u tunel.

Scena 2

Sutradan, ponedeljak 21h, emisija "Indirekt". Šele u studiju opremljen ozbiljnom facom i belim čarapama. Marko Marković, sa sve legendarnim kariranim džemperom, interesuje se za incidentnu situaciju od juče:

MM: (okreće potiljak kameri i neprijatno bulji u Šeleta) "Druže Šestiću, učinilo mi se da ste juče vodili neki dijalog sa pomoćnim sudijom, nakon čega ste isključeni. Narod zanima šta ste mu to saopštavali?"

Šele: (znoji se kao krmak i tupo gleda ispred sebe) Paaaaa.... (briše dlanove o pantalone) Ovaj..... Samo sam mu lepo rekao da se ne slažem sa njegovom odlukom.... Uhm.... Ovaj.... Eto, jasno sam mu rekao da nema smisla... (zvera po studiju) I tako...."

MM: (neumoljivo) "Dakle, smatrate da ste nepravedno isključeni? Koliko sam mogao da primetim, došlo je do nekog meteža?"

Šele: (već se ukenjao) "Paaaaa.... jeste, ovaj..... samo sam hteo arbitru da kažem da nije u redu tako da.... ovaj, da me izbaci tako bezveze.... (briše znoj sa čela) Mislim, nije u redu stvarno, ovaj...."

MM: "Idemo na reklame." (Carnex pašteta)
OBobrad · 9. dec 2009.💬 4

Najbesmislenije pitanje koje ti majka/otac/baba/deda/sestra postavi svaki, ali svaki put kad se probudis ujutru.

#07:48, subota, jutro posle žestokog izlaska, ustao si da povratiš ono malo kiseline sto ti je ostalo u zelucu posle 10 noćašnjih povraćanja.

-Baba: Sine, ustao si! Ajde da obeš babi da kupiš kafu, nema baba uz šta da gleda jutarnji program. Ljubi ga baka!
-Ti (povraćaš na sred dnevne sobe): BUAGHHHHHH!

#12:03, nedelja, "jutro" nakon celonocnog dopisivanja sa najvećom smaračicom koju si ikad upoznao i kojoj si dao broj (ne možeš da veruješ da postoji neko ko je veći smarač od tebe, i idalje si u neverici)

-Ti: (Ideš kroz dnevnu sobu kao da si iz groba ustao a ne iz kreveta)
-Mama: E, sine, ustao si! Ajde da ručaš. Kako si spavao? Nije ti bilo hladno? Ja sam te pokrila jutros, bio si se otkrio. Da se ne prehldis, srce mamino! A šta ćeš da jedeš? Šta mama da ti spremi? Šta ćeš danas da radiš? Da odeš do Miloša? Nisi odavno bio kod njega... (nastavlja idalje da priča bez prestanka...)
-Ti: (Prolaziš kroz dnevnu sobu, odlaziš do kupatila u kome na šoli provodis 13 minuta, izlaziš iz kupatila, majka idalje priča. Kuvaš kafu koju si juče kupio babi. Ukapiraš da je polovina kese za kafu umazana tvojom skorelom povraćkom. Umalo ponovo ne povratiš. Zakuvavaš kafu. Idalje si u neverici da je ona devojka onoliki smarač. Mama idalje prica. Cuo si jedino ono "E, sine, ustao si" i odmah si prestao da slušaš. Piješ kafu.)
-Mama: ...bila juce kod komšinice Rade. Jesi čuo da joj se ćerka verila za onog manijaka što valja drogu preko Bugarske granica? Jadna Radica moja...
PApacer... · 24. mar 2014.💬 0

Verovatno najdosadnije razdoblje u ljudskoj istoriji.

Period pre nove ere i početak nove ere: Verovatno najzajebaniji period u istoriji. Nemam ideju kako su ljudi onda uopšte mogli da spavaju. Svakog trenutka je mogao neko da ti bane u kuću, šator ili pećinu i da te ubije, siluje, odvede u ropstvo. Gore je jedino bilo u ledenom dobu kada si mogao da završiš kao predjelo nekom sabljastom tigru ili da te zgazi mamut. Bio si srećan ako doživiš dvadesetpetu.

Srednji vek i period do 20. veka: Malo manje zajeban od prethodnog perioda. Mogao si da umreš od kuge ili da te proglase za demona pa završiš na lomači. Ipak je narod morao nekako da se zabavlja. Svakih par godina živiš u novoj državi pod vlasti novog feudalca, gore nego na Balkanu devedesetih. Ako imaš muda digneš bunu protiv ugnjetavača običnog naroda, ali uglavnom završiš na giljotini ubrzo nakon toga.

Prva polovina 20. veka: Svi čekaju najmanji povod kako bi objavili neki rat. Ako si genije, mogao si da izumiš struju, avion, televiziju i ko zna šta još. Ako nisi, jebiga, budi srećan ako završiš u rudniku a ne u nekom rovu sa 3 metka u glavi.

Šezdesete i sedamdesete: Najbolji period u istoriji ljudskog razvoja. Sve se razvija, komunizam i kapitalizam mere čiji je veći. Seks, droga i rokenrol je parola. Većina se ne seća najbolje ovog perioda. Oni koji se sećaju kažu da nikad neće biti tako dobro.

Osamdesete: Čudan period, malo ostataka pepela sedamdesetih ali nedovoljno. Raspada se svemoćni socijalizam. Rađa se ova napaćena generacija kojoj ja pripadam.

Devedesete: Za neke najgori, a za neke najbolji period 20. veka. Ako imao imalo smisla za trgovinu i sivu ekonomiju, mogao si da postaneš novi trgovinski kralj na Balkanu.

21. vek: Smor, završiš školu, fakultet, nemaš gde da radiš. Visiš ceo dan ispred monitora i upijaš zračenje.
СЕСеми · 25. apr 2011.💬 2

Kao u nekom začaranom krugu, gde ne možeš da provališ gde je tačka polaska odakle je umetnik sve to započeo i krenuo da crta, pre nego što si se osvestio da je Božić prošao, već te grize neki mali crv u glavi i izjeda mišlju da već trebaš da se psihički spremaš za sledeći. Kako više Božić i po samom priznanju “ovderođenih” nema više ništa sa religijom, već samo sa konzumentskim poimanjem istog, dolazimo do jedine stvari koja je tu bitna - lova. Istini za volju, ima neke veze i sa širenjem radosti, ali kako to sad izvesti kad u današnje vreme i orgazam mož da platiš?

Samo kupuj, brteuu. Mnogo, ne da pređe stvar iz ruke u ruku, simbolično, kako te učili da “se valja” nego da ti treba jedno makar 2-3 ture autom da prevezeš poklone koje si isplanirao da pokloniš za omanju porodicu. Nema veze ako si kupovao gluposti, bitno je samo da se kupi mnogo, neka su i gluposti, što da ne, pa ionako se do februara sve po radnjama bez problema menja.

Ništa manje se ne računa kao napor, i ako to nisi izveo, e pa brate mili, nisi se integrisao, slaba ti je vajda, možeš slobodno da se preseliš u Malu Ankaru, iako ne klanjaš, pa muči muku tamo sa ostalim gastosima koji ne poštuju takve svetle tradicije, eno ima ders više puta dnevno, za tamo si, nema veze što ne klanjaš. Najpametnije ti je da se pokriješ ušima i nastaviš da se smeškaš kroz zube dok izgovaraš strogo poslovno “Frohe Weihnachten” prikrivajući činjenicu da si detetu kupio igračku a ženi neku sitnicu.

Kupuj brate mili, misliš da se 13. i 14. plata dobijaju da bi štedeo, letovao ili gradio kuću u Malajnici? Oprem ti ga sponabutam, i to žustro! Nisu ti ovo sedamdesete, tarzančino neuka, samo ti teraj svoju politiku da ćeš jednu platu da pojedeš a sa drugom kuću da gradiš i dalje, sjebao si se, Sebastijan Kurc te samo iz prikrajka gleda, na tebi se bazira studija o novom paketu mera kojim će se život čuvenim Auslanderima zagorčati još jače, a mlad je on, sposoban, tek treba da šuknjava, u punoj je snazi.

Ali ne budi glup. Nisi valjda lud da nov televizor “decama” kupuješ pred Božić, kad sve poskupi? U septembru se to kupuje, žgadijo neiskusna. Tad padnu cene, pa ih onda čim se okiti grad, a to je negde već krajem oktobra, polako pumpaju, pumpaju, dok ih ne napumpaju do granice pucanja, a što je ustvari optimum koji je makar polovina prosečne plate, a svi znamo da širenje radosti nema cenu, neka te neki drugi dan boli glava kako ćeš da platiš račune. Zato nauči lepo još malo tvog tarzanskog nemačkog u kome glagole i dalje posle 20 i više godina provedenih po Švabijama govoriš u infinitivu, pa čitaj novine, prelistavaj ponude dok ti se u glavi ne zavrti od modela, cena i različitih ponuda, red je da se ispoštuje, nema veze što ne kontaš ono što piše sitnim tekstom, to će ionako banka da reši, ti ćeš kao i do sada samo na arbajt.

Obraduj svoje bližnje kako priliči, da se zgotovi jelo, da se domaćica lepo umije, pa da zamesi, da obari, da pripeče, da isprži, da skuva, sve kako doliči jednoj domaćinskoj kući. Da se jede, nema veze što si se sledećih pola godine sjebao od kredita i što ćeš dve trećine spremljene hrane da baciš, mora da se toga dana pokaže da se ima. Kako ti prijatelj poslao onaj SMS, hahaha jeste lud, sve da puca na vitamin CE, jagnjenCE, prasenCE, može malo i jarenCE, ostani dosledan tradiciji, nema veze što deca ne vole masno pa odvajaju “ono belo” dok se mršte.

A kad preživiš praznike pa prođe i Nova godina, seti se kako si Badnji dan i Božić kao dete slavio, pa ponovi sve kao za katoličke praznike ako imaš muda. Mada čemu, ionako se to sve pada u radni dan, mora rano da se legne, još ranije da se ustane. Arbajt neće, ne sme i ne može da čeka.

WIwicked · 26. dec 2015.💬 15

Teško gujcu pokrenuti, teže nego neku opaku boleštinu preležati, a opet svako nešto hoće, bez mnogo znojenja iste, mnogo i odmah. E, ne'š, kOlega, ne ide to baš tako! U mračnom procepu između tromosti guzice i apetita iste žive nelagoda i strah. Kurva život kad-tad čoveka opiči čamuganskom palijom po čekrli-čelenci, čisto iz kaprica da mu dokaže da baš i nije "najlepše i najpametnije oko mamino, tatin Dejo Savićević, đedov Živojin Mišić (a ne neki od onih črvenih izdajnika šjeme im se zatrlo!), i babin sudija i prešjednik mesne zajednice". Gde je teskoba gorivo, tu su ventil bes i mržnja. A kako lakše se rešiti toga, nego opljuvati na ono što čovek nije, a hteo bi da jeste. Kod Srba je to bar narocki recepat i psihoterapija vascele populacije. Repetiraj šlajmaru k'o da papovkom ciljaš Čampija, zaškilji na ono oko sumnje i prezira da iskalibrišeš snajper i opleti, šta on misli da je tu nešto bolji od tebe! Pu!

Gled'o sam na televizoru neku emisiju, jeb'o majku onaj pravi Ronaldo k'o tovljeno kezme... Nu, nu, biri, biri, dođi Ronaldo, mali Ronaldo, na klip šećerca, oć, oć.

Jebiga, naiđu sjebana vremena svakom, nemoj čoveka osuđivati, pritisak javnosti, kurve, kokaniđa, uostalom šta ti znaš o njemu, ipak je on bio Tito u svoje doba. Prekrsti se, praviću se da nisam čuo, i cuclaj to pivo kad ti je Bog dao.

Šta'e sporno?! Ja kad sam u svoje vreme ganj'o lopte, zvali me Stevo Metak. Ali bio jeben... voleo popiti, male ganjati, pobiti se... a mog'o sam glat u Zvezdi igrati, ljudi me iz Beograda dolazili gledati, pitaj ćaću svog.

Aj ne seri, taj čovek je moj stric, tvoj prvi komšija, koji je studirao u Beogradu, ali si bio nacuclan k'o čep pa si pao na zajebanciju mog budale oca i njegovog kuma da je stric predsednik Crvene Zvezde. A što se tiče talenata, i za asfaltinu Selmu sa Arizone su govorili da će biti nova Brena, a sad za pet evra peva na kurac samostalnih autoprevoznika umesto u mikrofon. Od ljudi i mesta se može pobeći, ali od onog što ti je u krvi niko nije uspeo. Može pivo?

More! E, bila jesen 82-ge, taman pred odlazak u armiju, ček, ili bi posle armije... e, da ga jebem... :rukom briše rosu sa pivske flaše, nateže pivo, dok mu jabučica titra: Čoveče, kraj utakmice za kvalifikaciju u kup SFRJ, s leva pas na mene, primim je na grudi, tap, volej, tap u rašlje. Publika na stadionu u Pelagićevu na noge, tribina od dasaka, hoće daske da se pokidaju, nešto dece spada sa drveća od euforije, druga polovina mi nudi što majke i što tetke samo da im dam dres, devetku, posle meča... e, al' su to vremena bila... :klok, klok, klok: DOBRRRAAA PIVA!... Baš se Ronaldo udeblj'o...
PGPepe González · 19. jul 2013.💬 27
prethodnijoš rezultata