Rečenica kojom tvoj ćale, objašnjava tvojoj kevi, na što bezbolniji način da si počeo da pušiš.
-Milunka, onaj naš mali, dao mu ga po dimu malo... -A? -Pa znaš, bije po moravi... -Šta kažeš? -Pa daje mu ga po džmarenju! -Šta pričaš ti bre?! -Počeo da puši, `bem te luda...
Fejzbuk za početnike. Sledi tipičan primer postovanja po wallu, samo što ovaj proces traje čak i čitavu nedelju, zavisi od učestalosti predmeta tokom nedelje, dok na fejzbuku iskucaš za 2 minuta.
Učionica matematike, srednji red, treća klupa. -Šta ima, ti koji sediš ovde? -Ništa, a ko si ti? -Eh ja. Petar. -Koji Petar? Znamo li se? -Koje si ti odeljenje? -III-3. ---- nema više klupe ----
Učionica hemije, tipičan primer spamera koji pišu razni kič kao status. -Soba puna dima, nigde aspirina, a ja kurva. -Anonimna kozu vodi, lepu kao ovca, da gori ceo grad, neću da je budim!
Ne zna za Boga. Lik u kome čuči pritajeni sadistički manijak, individua koja podsvesno uživa u nanošenju bola. Obično je to mrčo teške kategorije, ali ne mora da znači, to može biti i neki naizgled sasvim normalan lik koji se na partiji fudbala ili basketa, kafanskoj ili uličnoj tuči ili u kerovskoj uniformi pretvara u pomahnitalu nindža kornjaču. Ostavlja tragove i na licu i na telu, pa posle bliskog kontakta sa takvim danima izgledaš kao da te izujedalo jato stršljenova.
- Tebreks, ko te to tako oplavio? - Ma pusti, odem ti ja na one proteste malinara, čuo sam da imaju neku mnogo dobru radžu, al' dovatiše me žandari greškom, usraše me od batina. Biju braća kerovi k'o po tuđem, svaka koska me boli. ________________________________ - Mare, jes ti to igrao basket u Damasku? - Jok, ali je Miško Macola bio u protivničkoj ekipi. Znaš da on bije k'o po tuđem.
- Ej brate jesi čuo da snimaju film po Dženi Džejmison? - Pa matori zar im nije bilo dosta snimanja filmova po njoj, red je da se odmori malo, ako me razumeš.
To je osoba koja se kreće isključivo putanjom između dva kafića, bankomata i trafike, ali sa izrazom lica kao da upravo prenosi državne tajne ili dogovara prodaju fudbalskog kluba. Njegovo „završavam nešto” je univerzalni kod za: „Nemam pojma gde sam krenuo, ali moram da izgledam bitno dok me neko ne pozove na kafu.” Završavač je jedina osoba koja može da provede 8 sati „završavajući stvari po gradu”, a da se kući vrati sa kesicom čipsa i praznom baterijom na telefonu.
(Srećeš ga na glavnom trgu, on hoda brzim korakom, blago nagnut napred, sa telefonom u ruci koji čak i ne zvoni) Ti: „E, gde si bre, šta ima?” Završavač: (staje na pola sekunde) „E, gde si... Jao, ne pitaj, evo završavam nešto po gradu, haos mi je! Od jutros sam na nogama, neka dokumentacija, neki papiri, treba i do majstora da skoknem... Evo, mozak će mi eksplodirati.” Ti: „Pa hoćeš na kafu da predahneš?” Završavač: (odmah menja izraz lica u potpuno smiren) „E... pa ‘ajde, može jedna na brzaka, taman dok mi se ovaj javi da mi potvrdi to što završavam.”