Drazesni miris koji vas doceka kad udjete u vecinu muskih soba u studentskom domu. Ovaj miris je najcesce mesavina prdeza, mudovine, smrada nogu i alkoholnih isparenja na sta se nadovezuje mala kvadratura sobe.
Nesretna devojka : U jbt otovorite prozor, pao mi je mrak na oci, osecate se kao kod lavova.
Ustaneš ujutru-napolju mrak, oblaci, kiša, i to ona sitna, najdosadnija... Da bar pljusne ljudski, za 10 minuta da pokisneš k'o pička pa posle toga da udari sunce i osuši te, ali ne! Sunca ne vidiš po 4 dana uopšte, kao da na Aljasci živiš. Napolju sve umire, drveće sablasno ogolelo, a nekako su i ljudi umrtvljeni, ni do čega im nije. Ako hoćeš da prošetaš-moraš poneti kišobran i slojevito se obući (by Nada Macura), jer pobogu-jesen je, temperatura može varirati od -5 do +30, sve je to očekivano. A uostalom-zašto bi igde i išao!? Vid' kako odvratno vreme. Zatvaraš se u svoja 4 zida i željno iščekuješ barem zimu, iako je ne voliš. I po' metra snega je lepše od ovog sivila. Jesen-dijagnoza i stanje duha, pa tek onda naziv godišnjeg doba.
-Ej maćori, aj do kladionice da gledamo tekmu večeras? -Ne mogu brate, vidi kišu napolju, ne mrdam iz kuće.
-Brate, šta se desilo sa Kizom? Ugojio se lik 20 kila za mesec dana! Bog zaboravio kad je poslednji put bio na terenu! -Pitao ga Ćomi pre neki dan baš kad je bio kod njega je l' sve u redu sa njim. Samo je uzdahnuo, odgovorio mu kratko "Jesen, druže", zagledao se kroz prozor u jednu tačku i nastavio da umače slaninu u eurokrem i zaliva pivom.
Imam milion muka na pameti, a čini se da u dogledno vreme neću pronaći rešenje ni za jednu od njih. Osećam se k'o da sam pljunuo na čmar, dok se iza mene nalazi red Obaminihrođaka. Teška muka, ljaljane; da sam malo gore, bio bih mrtvac, i iako možda imaš najbolje namere dok me pitaš šta mi je i kako sam, preporučujem ti da mi se skineš s kurca dok nisam ispizdeo i golim rukama ti iščupao grkrljan.
I budi zadovoljan dok ti činjenično stanje implicitno stavljam do znanja, nemoj navaljivati inače ću skinuti bele rukavice i sekirom ti od butina napraviti filete. Nemoj mi skakati po džigerici da ti ne bih skakao po glavi. Da hoću da ti kažem koji me kurac tišti, verovatno bih ti odmah rekao. Ako moraš da me pitaš, ne zaslužuješ da znaš. Budi zadovoljan odgovorom i idi mešaj malter.
- E, brate, šta ima, kakav si mi k'o veverica? Nešto si mi pokis'o. - Ma ništa, opušteno. Nisam se naspavao sinoć kako treba, kasno sam legao, znaš... - Aha, znam, znam... Sve mi je jasno, ne moraš dalje. Ajd vodim te na vops, dobio sam na kladži.
--------------
- Oj, pobro, kakav si mi, jeb'o ti konju majku? Šta ima čoveče? - Ajde, o'ladi, ljaljane. Nisam se naspavao, pusti me. - Ma šta se nisi naspavao, a, a? Jesi to jeb'o sinoć pa si se preforsirao malo, a? E, da ti pričam kad sam ja jednom... - Nisam jebao, čoveče, sjaši s mene, kažem ti da sam loše spavao! - Da nije to zbog one tvoje male? Da nije našla drugog koji je bolje raspoložen ili neće da ti daje? Možda je pala zabrana pičke, hehe. :nervni slom, igranje oka: - Zabrana pičke, a?! Dođi 'vamo, krv ti jebem! Kad kažem fino :udarac: da me ne drkaš i ne pitaš ništa, ti navaljuješ k'o nezdrav. Sad ću kevu da ti jebem! :udarac:
''Kako Press nezvanično saznaje, a prenosi Blic, policija je privela maloletnog Đ.M. zbog sumnje da je naneo teške telesne povrede svom školskom drugu S.J. tako što ga je brutalno pretukao, a nakon toga mu gurnuo zapaljenu cigaretu u usta. Đ.M je priveden na ispitivanje, dok je nesrećni S.J. upućen na lečenje u Klinički centar.''
-Uh, gledaj onu, čoveče. -Gde? A, pa dečku, kod nje sam gostovao. -Misliš, cepao si, rovario, žicnuo, ogreb'o se, poentirao, postavio bušotinu, pobio zastavu, umeš'o prstiće, genocidisao, plodio, pio kafu, čerečio? -Taj rad.
Uvod u razdjevičavanje djevojke. Ona jeste zagorila, ali ne zato što nije imala ponuda, nego zato što živi pod moralnim krovom koji joj njeni roditelji postaviše iznad glave, savjetujući je na čuvanje svetinje do braka. Nije ružna, ili ne daj Bože, hendikepirana. Ne, ona je čak jedna od onih koju bi rado ženili da je možete imati samo za sebe cijeloga života. Mnogi su pokušavali da osvoje brijeg koji još niko nije osvojio, ali ih je olako odbijala k'o mačka svoju mladunčad od sise. Nije od onih koje se na prvoj vožnji u najnovijem Audiju bacaju na blajvanje stožine, niti zapire pičić mirišljavim sapunčićima kako bi pijana mrcina mogla da uvali svoje crijevo za navodnjavanje u njenu vaginicu. Upravo zbog tog njenog čuvanja školjkice, srećnik koji je oženi prve bračne noći navali na nju k'o sirovina na meze. Skine joj paučinu kao da nikada nije ni postojala.
- Napokon je došao ovaj trenutak. Sezame, otvori se! - Hihihi, prvo moraš da protrljaš lampu, znaš kako ide u priči, hihihi. - Za to trljanje imam tebe, a evo je i lampa je spremna. - Jao, kako je samo užarena. - Nije to ništa, sad ćeš ti da vidiš kako te dasa uzgoni k'o nomad stoku preko pustinje! A sad se pripremi, eto mene na tamnička vrata!
Ljudi bez grimase. Prazno lice. Bez emocije. Tuga? Potisnuta. Sreća? Prividna. Nezadovoljstvo? Sakrivenom pod gomilom voštanih maski. Nostalgija, postoji samo kao pojam. Usamljenost, tu je kompjuter. Večito isti. Nepromenjivi i nestvari. Komšije, očevi, oci, tetke, oni se ne plaše. Mrak nije strašan. Tim rečima govore. Tamo se niko ne krije. Injekcija ne boli. Pao si? Ne plači! Ne osećaj, odbaci emocije, to je poruka utrnulih slovena. Kamenih strelaca. Perun. Plače. Hrist? Raspet. Po drugi put. Lopovima napetost krivi kičmu. Meni samo zglobove. Sakrijmo ovu vest. Napravi se lud, i misli da sam ravnodušan. Da i ja ne znam.
Meni treba nešto živo. Stvaran glas. Sa basom. Bez letargije. I oštrog pogleda stranca. A okruženje? Utonulo u gnoj. Napolju, četrdeset stepeni. Toliko je trenutno u meni. Hladna Rusija.
Jedna od brojnih mehaničkih zavrzlama. Za običan svijet zajebana skoro kao kopča na grudnjaku, iako je do Rubikove kocke lakše doći (mada prodavnice ženskog intimnog veša mogu biti dobra polazna tačka). Neki je rješavaju jednom rukom, u roku od nekoliko sekundi.
Meni to do sad nije uspjelo. Uvijek moram da pogledam gdje su uperene one žičice, pa koja strana ide preko koje... Ni to što je mrak takođe ne pomaže.