Dvometrasi pri ulasku u automobil.
X : Ajde, upadaj konju, kasnimo!
Y : Brzo ulece u kola, razvaljuje glavom o karoseriju, urla od bolova.
X : U majstore, pravi si, od precke u kola!
Dvometrasi pri ulasku u automobil.
X : Ajde, upadaj konju, kasnimo!
Y : Brzo ulece u kola, razvaljuje glavom o karoseriju, urla od bolova.
X : U majstore, pravi si, od precke u kola!
Umro od alkoholizma.
Regrutovanje svih raspoloživih moždanih ćelija, kako bi se izbjeglo utapanje u talasu idiotizma mase.
Dopuna predjela ili ovala sa pečenjem na slavama.
De Dragice, pojačaj ovde domaće pršute i dodaj proje tamo u vr` sobe.
Odma .
_________________________________________________________________________
Kumašine, da pojačamo pragnje ?
Ne treba kume, dezertiraću.
Uzimanje para od celog razreda, ponekad i šire, za "užinu". Prodavanje iste priče celoj bulumenti, što muškog, što ženskog pola. Kasnije od tih para kupiš cigare, novine , opikaš tiket u kladionici, i slično. Neophodno je da kod sebe imate maksimum 50 dinara, jer u suprotnom radnja nije nimalo interesantna.
- Marija, daj mi 20 dinara.
- Nemam, imam samo 10.
- Može, daj , poslužiće.
- Miliceee, daj mi 20 dinara.
- Nemam ništa sitno, imam samo 100.
- Opusti se, vraćam ti kusur kasnije.
Proslava na koju ljudi idu samo da bi videli da nisu najgore prošli od svih svojih vršnjaka i nekadašnjih drugova i drugarica.
Auuu, vidite Peru, kakav je to šmeker bio, sve devojke su se ložile na njega, jednoj rek'o "ćao" dok su sedeli u klupi na predavanjima u 3.-oj godini, ona se upišala od sreće, a sad, vozi se gradskim prevozom i deca mu ustupaju mesto.
Aaaa, gde je Jelena, što ona nije došla? Ona se sa svima družila. Baš je bila popularna. Baš me čudi što nije došla na proslavu.
- Ma, ja sam je zvao, kaže, čuva unučiće.
A, Laza, šta je bilo sa njim?
-Misliš na Lazu Robiju?
Ne, mislim na Lazu iz učionice pored naše.
-Pa to ti i ja kažem, Laza Robija.
Aham.
I onda odete kući puni entuzijazma i nove životne energije koja će da vas drži bar do sledeće godišnjice.
Jedina stvar koja je u ovoj državi ređa od kulture. Mnogi bi mislili da je mit da nisu nadležni izbacili tek nekoliko u opticaj. Koliko je fantazmagorična, toliko je i nepotrebna. Namenjena malobrojnim buržujima koji imaju šansu da se prema njoj ophode kao što se niži srednji i viši niži stalež ophodi prema novčanici od 500 dinara.
Strah i horor ulaze na mala vrata, mada to nije čist strah to je više jedno začuđenije, jedan znak na putu za tamnu ogromnu šumu na kome su nalepljene te crno bele fotografije bolesnih ljudi: traže se, poslednji put viđeni u udžbeniku za bilogiju, osmi razred. Koja je svrha njihova bila: da razore dotad jasno podeljen svet da ubace crva sumnje u dečiji um, pa kao što će na jednoj strani poprečni presek na kome se slučajno naziru i pubične dlake otkriti svu sladost utrobe iz koje su skoro izašli i u koju će se uskoro vratiti tako ih na sledećoj strani već, žlezdanoj, čeka hladno crno belo otrežnjenje i više od toga: jezovita hladnoća slika fotografisanih kao u ambulanti pri radnom logoru slovenskog imena otuđenog nemačkim natpisom: Smertzovitze: buljava žena, kratke kose, izbezumljenih očiju, koje kao da nikad nisu trenule, koje gledaju iz srca te sive zamagljene opne loše kopirane slike i pored nje, do pojasa goli čovek uvećanih nesrazmerno delova tela, ogar, golem, jeti, iskopan iz sibira na mesto gde je udario meteor: slika a 1 slika a2: osobe obolele od Bazedovljeve bolesti, čak su i na ime naučnika mislili jebeni Bazedov, Karl Adolf fon: kamera koja zumira ovu pločicu se odaljava i mi ga vidimo celog, sa naočarima crnog okvira, kako sedi, bez mogućnosti osmeha, oko njega psi u kavezima u podrumu crnog svetla, on, smiren ledenog lica provodi eksperimente dalje: zamagljeno, u durgom planu, dva poveća kaveza u kojima se naziiru lica *čovekaižene. Bazedov drži medicinu u malom prstu s tim što je na početku igrice kada se biralo opredeljenje on biraoneutral evil*: na kraju sasvim hladnokrvno dok topovi sve jače gruvaju, ubrizgaće sebi otrov, bez trunke straha, prepoznaće simpotme i crći – to je tako logično i smisleno da on skoro uživa u tome mada je i uživanje samo jedno obično lučenje sokova - beda dakle materijalna i to je poslednja misao pred ništa.
A može i ovako, ja u školu idem i dobar sam đak slažem travke mirišljavke tri od četri ostalo sam uzeo od brata cepam knjigu na kraju godine uvežbavam psovke s Rogozne kušam gorku matorost izvlačenjem zrelog šlajma: zalepi se dobro u čopor ko balegom kad šljiskaš kolibu dok listići pocepane knjige odoše u junski topao vazduh a na jednom delu iscepanom i te dve slike ulepšane brkovima i bradom osobe obol.. pa na krov pa u oluk pa kroz oluk julskom kišom na ulicu pa dole u još jednu pa sve dole do potoka košutnjaka cigana smetlišta i do kraja sveta, van.
Opis osobe koja izgleda kao akter usporenog snimka.
- Požuri jebote, pre 2 sata si krenuo.......
- Bratić, Pužolinu sam poveo, sve ti je jasno. Aj ako ne evoluiraš u neku biljku ili se pak ne spojimo sa Australijom eto nas na kafi do večeras.
To je izraz za bolja vremena,posto je Kulin Ban ukinuo danak i dao trgovinske povlastice a za vreme turske vladavine to je bilo ne ocekivano...ako meni ne verujete pitajte mog prof, istorije...lol
od kulina bana i dobrih dana(pokupio foru od babe)...