
Proslava na koju ljudi idu samo da bi videli da nisu najgore prošli od svih svojih vršnjaka i nekadašnjih drugova i drugarica.
Auuu, vidite Peru, kakav je to šmeker bio, sve devojke su se ložile na njega, jednoj rek'o "ćao" dok su sedeli u klupi na predavanjima u 3.-oj godini, ona se upišala od sreće, a sad, vozi se gradskim prevozom i deca mu ustupaju mesto.
Aaaa, gde je Jelena, što ona nije došla? Ona se sa svima družila. Baš je bila popularna. Baš me čudi što nije došla na proslavu.
- Ma, ja sam je zvao, kaže, čuva unučiće.
A, Laza, šta je bilo sa njim?
-Misliš na Lazu Robiju?
Ne, mislim na Lazu iz učionice pored naše.
-Pa to ti i ja kažem, Laza Robija.
Aham.
I onda odete kući puni entuzijazma i nove životne energije koja će da vas drži bar do sledeće godišnjice.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
bio na 20 prije nekoliko...
ja mislim da ima mnogo istine u ovome što sam napisao, lično, mnogo sam mlad da bih mogao da doživim 20 godina mature, ali, imao sam priliku da vidim osobu koja ide na taj jubilej, pa sam rešio da napišem ovu defku