1) ...iliti "to što je neko uradio ili postigao je goli kurac a ja sam cinično đubre koje će mu to saopštiti".
Uglavnom, prilično lep odjeb iz repertoara istih, iako u kosmičkim razmerama i nema neku specijalnu poentu.
2)...iliti "to što je neko nešto žešće zasrao ili se desila kakva katastrofa nije zapravo ništa strašno a ja sam tako pametan da to poimanje nesebično podelim sa vama".
Uglavnom, ultimativno opravdanje za svako sranje, iako u kosmičkim razmerama srânja na plavoj planeti i nisu baš nešto.
- Sporazumom u Briselu praktično smo priznali nezavisnost Kosova. Šta dalje, gospodine predsedniče? - Dobro, nemojte tako. Ako bismo govorili u kosmičkim razmerama...
Komentar koji daje neki fensi advokat kada brani mladog burzuja koji je nadrogiran kundakom pistolja razbio glavu nekom neduznom prolazniku koji je pogledao njegovu ribicu. "Znate druze sudija, mali je odrastao skoro sasvim sam, njegovi roditelji su poznate face u ovom gradu, i sami znate- nisu imali vremena za njega, ljudi su prezauzeti poslom, karijerom!" Po toj logici, 80% Srba bi imali opravdanje za obijanje banaka, provalnistva, kradje- zbog nevidjanja roditelja koji rade po dva posla da bi nas podigli, a i zbog nevidjanja kinte koja je unapred vec potrosena.
Jedino legitimino opravdanje u vašim očima u cilju ublažavanja poraza u nekoj igri. Na stranu to što vas je komšijin šestačić bukvalno ponizio u PES-u, klinka sa niknejmom Ancxy99<3 odvalila u ConQUIZtadoru ili izgubili u crvenim rukavicama od parkinsovca, pružiti ruku protivniku i dostojanstveno reći : alal ti vera, svaka čast, oduvao si me - ne pada vam ni na kraj pameti. Lakše i zdravije za ego je naravno potražiti bilo kakav izgovor za sopstveni neuspeh, nego čestitati oponentu na poštenoj pobedi.
- ŠKK? Taman da ti stavim ciradu, a ti tako, u oko da me prsneš? - ...
Ultra glup film,koji bi trebalo da je komedija,mada meni dodje da zaplacem kad vidim dobre glumce kako "glume" u tom djubretu.Rezisera ovog velicanstvenog ostvarenja treba obesiti za muda i tuci ga govnjivom motkom.
Izgovor da nisu imali para nije opravdanje,primer je film "Bad taste" Pitera Dzeksona koji je kostao oko 5000 dolara ,a zaradio milione i postao tresh klasik
Nekad otupe sva čula zbog voljene osobe, ali pre njih strada razum. Dakle, prvo ćemo među racionalnim, a zatim i iracionalnim stvarima da tražimo opravdanje za kojekakva devijantna ponašanja. Tu je već stradao razum i razloge pronalazimo u svemu drugom i krivicu bacamo na sve druge, pa i više sile.
Onda sledi druga faza. Otkazivanje čula. Kada vidimo da stavlja petarde komšijinom psu u usta ili čujemo da psuje majci majku ili nanosi fizički bol... Ma ne... Oči nisu dobro videle, ni uši čule, ni koža osetila.
Sve je lakše priznati nego da smo pogrešili u vaspitanju, zavoleli pogrešnu osobu ili da nas je, jednostavno, Bog zbližio sa nekim retardom koga moraš voleti po default-u.
Nije što je moj, al' je mnogo dobar momak. Ne pitaj kol'ko. Al' nije imao sreće u životu, ama nimalo. Prvo ga izbace iz osnovne posle ekskurzije. Al' nije on bio kriv. Šta zna dete, napile ga bitange, pa ga nagovorili da pipka nastavnice, guzicu da pokazuje direktoru.
Eto, posle je mor'o i u dom, ostadosmo bez kuće, šta će dete, počeo da kocka, nije išao u školu, pa mor'o negde. I nije imao sreće na kocki, eto ti. Baš ga nije htela. A i barabe pustile ga, on jes' imao fine brčiće i sve, al' da su pogledali malo bolje, vidi se da je falsifikov'o ličnu kartu. Ej, petn'es' godina im'o tad. U domu se baš i nije snaš'o. Neki ludi vaspitači ne pitaj. Ovaj jedan ga valjda nap'o, on mučenik šta će, dograbio šta je im'o pri ruci, pa ga tuk'o po glavi dok se nije uverio da se odbranio. Prep'o se bio valjda. Al', u zatvoru se posle snaš'o, odatle nisu hteli da ga izbace, još ga zadržali. Sa' će još malo da izađe.
Mi skućili opet za to vreme. Valjda ću dočekati da izađe. Ili valjda neću. Otkud znam.
Situacija u kojoj je pala teška uvreda pred auditorijumom. Kada uvređeni nije u mogućnosti da uvredu adekvatno uzvrati, a nije sposoban da zatarži zadovoljenje fizičkim obračunom, on sa same uvrede skreće pažnju tako što traži zaštitu i opravdanje od prisutnog auditorijuma rečenicom "Drž'te me da ga ne ubijem". Na to prisutni reaguju tako što ga ubeđuju da to ne uradi, iako svi znaju da ON to ne bi ni uradio. Uvređeni na kraju "teškom mukom" odustaje od svoje "zamisli", a onaj ko je uvredu izrekao ispada spašen (do sledećeg puta), a uvređeni ispada "mnogo zajeban lik".
-osoba A: E kretenu jedan, ti meni nešto pričaš, a ova tvoja se heftala sa pola grada (heftanje)!
-osoba B: Ee, sad ću da ti j...m mater, drž'te me da ga ne ubijem...
-auditorium: Ma nemoj care, najebaćeš bezveze, treba još da odgovaraš za budalu, vidiš da je kreten, da lupa gluposti, iskuliraj ga... I ti B šta sereš (baš si morao da mu kažeš).
(sledi kraći ili duži period foliranja, ubeđivanja, nećkanja, situacija dolazi do tačke usijanja i onda se odjednjom sve 'oladi)
-Osoba B: Za ovo što si reko za moju Žaklinu, j...ću ti mater kad-tad, samo još jednu reč da te čujem ima da te odrobijam... -Osoba A: OK, izvini (odlazi, u sebi- ma ko te jebe bolidu rogati-rogovi)
-auditorijum osobi A: E dobro da si ga iskulirao, beš je kreten, nije on vredan toga (u sebi o osobi A kakva p..ka+majmun, jebala ga ona njegova kurveštija Žaklina, pa zar on nema oči...imam negde njen broj, mala je talentovana...)
Širok dijapazon činjenica kojima će se pripisati uzročnost degradacije voljene nam majke i maćehe, od pronevere državnog novca, preko prelaženje ulice van pešačkog do nenameštanja kreveta izjutra. Iako je stanje u državi, istina, poprilično sjebano, do čega je dovela kombinacija brojnih razloga, ovo tumačenje realni osnov pronalazi u ličnoj pogođenosti amaterskog analitičara određenom situacijom. Uglavnom situacijom koja sa propadanjem države veze nema.
-Diž se lenčino, prošlo podne, normalni svet davno ustao a ti se tu izležavaš. Zbog toga nam i propada država. -Pusti me u kurac ćale, radim treću smenu već mesec dana. -Nije opravdanje.
Ribice kojima je sve na dlanu, od kinte, faxa, posla i svega onog sto pozele, a one jadne, nesrecne i nezadovoljne gaze po svakoj drugarici, drugu, frajeru... Utehu i opravdanje za svoje postupke nalaze u sebi slicnim, koje uzgred ne mogu ocima da gledaju...
Stariji i od strane novijih generacija pomalo zaboravljeni izraz koji na poetsko-alegorijski način objašnjava onaj tanak pojas "ničije zemlje" koji se prostire između oblasti Vrlina i Mana na mapi karaktera jednog ljudskog bića. Svojevrsno i, na neki način, preventivno opravdanje za određene ( čitaj: "sve"; prim.prev.) moralno upitne postupke rendom persone. Nešto u fazonu "Na kraju krajeva, svi smo mi IPAK samo ljudi", doduše sa nešto plastičnijom poentom. Zapravo - sasvim dovoljnom da gorepomenuti oblik života od krvi i mesa nađe još koji razlog da ne bude ČOVEK. Prijatan sneg.
- Zdravo, ženo, šta ima da se jede? - Imaš neki prebranac u rerni...Kako bilo na poslu? - Ludo i nezaboravno. Došla direktorova žena u firmu, izgleda da ju je varao a ona saznala, pucala u njega 14 puta, eno i dalje izbacuju krv iz kancelarije...A bio je tako fin čovek, porodičan... - Ma, 'ajde, molim te! Bio je krvav ispod kože k'o i svi mi što smo, ako je direktor nije Gospod Bog...
- Oče Kempbel, znači sve u redu za te ovce i to...? - Kako da ne, rendom verniče. Dvadesetak Zdravo Marija i nebo će ti oprostiti. Pa, svi smo mi krvavi ispod kože... - E, hvala najlepše! Ako mogu nekako da Vam zahval... - Imate dece? - Dvoje. Sina i kćerku. - Koliko su stari? - Ćerka 18, sin 7. Jesenas je tek pošao u školu... - Dovedite sina, onda. Znate, našoj zajednici su uvek potrebni novi članovi za crkveni...ovaj, kako se zove...hor