Grupa žitelja sela koja se okupi kad je neki svetac, crveno slovo, ispred seoske zadruge, da nakratko zaborave probleme svoje svakodnevnice, debeljuškaste nervozne žene kod kuće i podignute kredite, i da uz grlo podmazano hladnim pivcetom raspredu diskusije o majci Rusiji, masonskim zaverama, zlokobnim Amerikancima i Vatikanu, ne zaobilazeći niti situaciju na lokalnoj političkoj sceni, uz povremene nalete nostalgije kako je "čojek u Titino vreme mog'o na klupi spavati, a niko mu nije mog'o ništa". Kako jadan pošten čojek uvek najebe nekom igrom usuda, a Srbinu pogotovo nikad nije bilo gore nego u ova u ova luda i opičena vremena... Uz to se počesto napravi besednička dramska pauza, da se grlo podmaže hladnom pivom i da se mezne malo nasečene slaninice i jeftine pileće salame...
U toku žustre diskusije, lokalni veterinar se pretvara u Demostena, kazandžija u mudraca Seneku, propali fudbaler u Ničea, vlasnik me'ane u pragmatičnog Bejkona, dok seoski geometar, kao najčkolovaniji čojek nadgleda sa visine diskusiju sa aristotelovskim autoritetom. Žustru diskusiju prekine samo poneki komentar "Dobrrrrrra, jebla majku" kada prode punačka seljanka na biciklu dok joj suknja erotski dirlika na Poni biciklu, skrećući pažnju seoskih mudraca sa visokointelektualnih diskusija, na svoje jedre, od kopanja iskvarcane noge.
I dok noć lagano pada na selo, uz pozadinsku muziku iz parkiranog Golfa dvojke, diskusija skupa seoskih mudraca zvonko žubori seoskim mirom, a njihove upaljene cigarete kao bumbari sijaju u noći... dok se vodi diskusija ljudi koji samo žele da nakratko zaborave svakodnevne probleme, debeljuškaste nervozne žene kod kuće i podignute kredite, kao i poneki propali mladalački san o igranju levog krila za poznati klub iz Beograda, završenom fakultetu i nekom boljem životu...
„zvonko spasić“
Tačno ta rečZvonko Spasić4 definicije →Ultra-mega-giga događaj koji se koristi kao dokaz da je na nečijoj svadbi bila ludnica od igranke. Najveći stepen veselja i uspešnosti jedne svadbe koja će se pamtiti dok ih smrt ne rastavi.
- ...i tako ti ja kažem. Pa onda negde oko dva ujutru, Zvonko 'armonikaš iz Lebana, uletvio se sav, a prsti mu idu po harmonici dvesta na sat, ko da je bio na spidu a ne na rakiji. Čovek seo, koliko se napio i žmuri dok svira, a prilazi mu mladoženja Cane i kaže: "aj Zvonko opleti od Šabana, kraljice moga srca". Kreće Zvonko da svira, a ceo šator se podigao na noge, a sve žene, čak i mlada se popele na sto i vrckaju.Svima su ruke bile crvene od tapšanja. Cane i njegov kum vade pare kao da imaju naftu, pa ih razbacuju ko kokoške da hrane kukuruzom. Daje kum Zvnoku na čelo jednu cveklu, pa cepa košulju koliko je bio pijan. Žene skidaju štikle i bacaju, pa bose gaze po kupusu, pečenju i sarmi i viču na sav glas kad ide refren. Cigančići puze ispod stolova i skupljaju pare koje su na podu. Gaga konobar donosi sve moguće sorte rakije u stavlja na stolove dok mu pevač sipa šljivu direktno u grkljan. Slavomir, Canetov otac koji ima dijabetes, uzima bokericu u ispaljuje par hitaca u nebo. Sto na kom je igrala mlada puca i pada na Baškima cigančeta, a mlada pada direktno u krilo Cane. Cane je odma odvodi u podrum da je, najverovatnije spava, ili možda da čak broji evre koje je dobio hehe. Ma mnogo je dobro bilo, dalje se i ne sećam jer sam imao osećaj da sam na Marsu zbog vinjaka.
- Ma ne verujem da je brojao pare, nije on takav. Nego..Znači bilo penjanje na sto,a ?
- Bilo!
- To će biti svadba koja će da se pamti.
Romi ili ti cigani su narod poreklom iz Indije, a pošto Indija nema veze sa Kama Sutra nju ćemo odmah preskočiti. Ciganski Kama Sutra predstavlja nepisanu zbirku seksualnih poza u romskim zajednicama.
Karton naselje, prvi mrak u pozadini se čuje Zvonko Demirovič i pesma "Simaroni"
ciga: Mange kalabaster tućinela, ma ken dizante e kamudarafto soske guzica.
ciganka: (počinje da radi blow-job i zastaje) Kar ti kardela na kisel kupus.
prevod:
ciga: Da pušiš k...c pa kad se digne ima da ti ga udarim od guzicu.
ciganka: (počinje da radi blow-job i zastaje) Pa k...c ti smrdi na kiseo kupus.
Južnjači izraz za osobu koja precenjuje svoje psihofizičke sposobonsti.
(Negde na jugu Srbije, pred neku zadrugu posle 23 ispijenih piva)
Nikola: Dete mu jebem, aj da vidimo kuj mož me soblji! Sve cu ve izobaljam sad ovde. (Udara se pesnicama u grudi)
Pecko: Koj be? Te dzvajznem jednom slepački preko oči će misliš da si sad došeja pred zadrugu.
Nikola: Koe si reko? Pal, ajde toj čekam.
(Bam, patos)
Zvonko (nemi posmatrač sa klupe): Lepo vikam ja za njega kuću ripa, prag ne mož'.
Jedina svetla tačka srpskog fudbala. Koliko god utakmica bila dosadna, svojim izjavama dovode do povećanja gledanosti bez obzira koji od naših timova igra tramvaj ligu ili se radi o još jednom projektu našeg fudbalskog saveza gde omogućavamo timovima i državama koji nisu stigli do finalne faze međunarodnog takmičenja nikada u svojoj istoriji da to učine preko nas u kvalifikacijama.
Duško Korać:
-Sudija je uzeo prokurin kapi za oci i sada mnogo bolje vidi.
Zvonko Mihajlovski:
-Lopta je proletela paralelno sa Ibarskom magistralom!
-To je bila veca opasnost za avione tipa Avaks nego po gol Pandurovića.
-Albert Nađ - perpetum mobile prve vrste Partizana!
-Dragan Ćirić, igrač duge kose ali velikih mogucnosti!
-Lopta je pocepala vazduh na vodonik i kiseonik!
-On svaki zid pretvara u Berlinski zid!
Milojko Pantić:
-Na teren izlaze igrači Partizana a evo i naših!
-Sakrio je Savićević loptu i izgleda da nema nameru da je vrati protivničkim igračima.
Dragi Gojko,
pišem tebi, jer stvarno više ne znam kome drugome da se obratim. Dara je prevršila meru u tvojoj branši, zato se najpre molim te probudi dok ovo čitaš.
Znam da si ti old school, što će reći da je stepen smorenosti kojom komentarišeš utakmicu veći i od onog kojim je svojevremeno zračio i Zvonko Mihajlovski. Zapravo toliko smoran da se ja smaram dok kucam ovo, no dobro, valjda ću izdržati do kraja. Enivej, zapazio sam te za vreme SP 1998, kad sam tek počeo da radim. Mislim, bilo je teško ne zapaziti nekog iole normalnog posle Milojka. Zapalo ti je da komentarišeš finale, i to si jako dobro odradio, onako baš šeretski, ("Bliži se kraj utakmice, ustao je i predsednik Francuske, Žak Širak").
Narednih godina, generalno mi se to dopadalo: onako, 96,8% si usresređen na tekmu, 3% ćutiš kad nemaš pametno šta da kažeš, a sa 0,2% dodaš neki šmek. Smatrao sam te najboljim komentatorom na RTS-u. Profesionalno sam ti oprostio i povremena navijanja za Zvezdu, pa čak sam prešao i preko onog "Neee!" koje si izgovorio kada je "Bajern" pobedio u poslednjim minutima na "Marakani" 2007.
A onda ti ode. I to se odmah zapazilo. Mi koji smo te nasledili, nemamo pojma kako se to radi, pa moramo da pričamo o narko-kartelima koji će odseći falus nekom nju-ejdž Andresu Eskobaru ako im ne prođe tiket. Šta nekog gledaoca zabole tutankamon za to!
Mislim, nije da on ne može da prebaci na "Sport Klub", ali brate, realno, lakše mu je da gleda RTS kada mi je na početku tjunera, nego da mota do "SK" koji je na 56. mestu. A i realno, jebali te Englezi: da li će Fulam igrati u Evropi me zabole koliko i za to da li u prodavnici nota imaju prvi klavirski koncert Sezara Franka.
Svašta sam čuo o tebi. I da si se kockao. I da si posle nešto muljao sa kreditnim karticama i čekovima da otplatiš dugove. I da su te hapsili zbog toga. Ali ako edukuješ nas tvoje kolege sa bivše ti kuće, biću ti zahvalan do kraja života.
Sluga tvoj pokorni,
A.S.
Rakija za goste lokativnog karaktera, kvaliteta vrste EU standard.
- Evo Živko, iscepašmo ti ove panjeve, sipaj po jednu mučenicu pa da se dogovorimo za nadnicu.
- Bo'me ste zaslužili. Stojankaaaa! Daj servis!
Stojanka sipa blaženu kapatku dok se dvojci nadničara u očima cakli kristalni čep servisa.
Tri zadebljala drhtava prsta podižu pričest...
- E domaćine da si zdrav k'o dren, da Bog drži vukove u šumama i žene u našim krevetima, živeli!
Zvonko se rastadoše čašice, usledi dobro utreniran gutalj...
- U bre Živko sad si me razočar'o! Ja mislio... vidim domaćinska kuća...
- Pa, šta je Vidoje sad?! Rekao sam po crvenu svakom i tu držalju ću da vam otešem novu, što ste slomili...
- Jebeš držalju! Šta si nam sip'o ovu žganju, k'o neki Slovenac?!! Pu!
Obraćam se tebi čitaoče, jer me ne poznaješ.
Bio je to deveti mesec koji je, čini mi se, suviše nestrpljivo čekao deseti. Hteo sam kući da stignem, da što pre idem sa ulice zagušljivog grada, koji me steže kao suviše mali okovratnik. Vitla mi u glavi nespokojna misao: "Svi ćemo jednom biti kosturi, to je nesumnjivo. To niko ne želi!"
Zalupio sam vrata za sobom. Ušao u slabo osvetljenu sobu koja je blago zaudarala. Još jedna neugodna misao, još turobnija: "Sutra, navek, sve je zajedničko, tuga, radost, život i smrt. Sada, pa navek!".
Obuze me užas kakav nikad nisam poznavao.
Našao sam mir tamo gde mi je uvek bezuslovno pružan. Uzeo sam knjigu i dok je Koltrejn lagano ispunjavao tišinu, opustio se u omiljenoj fotelji. Zapravo jedinoj fotelji. Ah, moje pohabano i ponegde iscepano utočište.
Knjiga beše o ljubavnoj priči iz Han dinastije. Činila mi se glupom i patetičnom! Mnogo patetičnom! Ipak sam je čitao, dugo.
Knjiga je otežala a redovi se pomešali. Zažmurio sam i snažno protrljao oči.
Pogledao sam, zamoren, ispred sebe.
Stajala je kao utvara. Kao sablast iz šipražja koja napada moju poslednju bastionu mira. Mesto na kom carujem samom sebi.
Ponovila je turobne reči, za koje sam silno želeo da budu zaključane u mojoj glavi kao u sanduku: "Sutra, navek, sve je zajedničko, tuga, radost, život i smrt. Sada, pa navek!", ali nekako zašiljeno, zvučalo mi je kao bezumni krik.
Odzvanjalo je u svakom ćošku prostorije.
Zbunjen, u neprilici viknuh ono što sam prvo pomislio!
U moj život si uletela ni ne pokucavši! Raspakovala si svoja osećanja! Zar sa mnom da deliš tvoju glupavu večnost i da mi lupaš pečat na ono što ne želim da potpišem?!
Nakostrešila se, u polutami memljive sobe učini mi kao zver koja reži i preti blještavim očnjacima.
Progovori ipak tugaljivim glasom i lik joj se promeni.
Ah, kako vas je zli svet iskvario, otupeo i učinio strašljivcem. Kukavica samo ne može dokučiti ljubav i dobrotu. Ali ja ću vas negovati.
Ovaj put cedio sam reči kao da mi hiljadu sablji stoji u grlu, kao čovek koji se bori za život, mučki i isprekidano.
Ja... ne mogu... usrećiti... ni..kog.
Čuo sam tup zvuk knjige koja je pala iz mog krila, trgao se i opsena je nestala.
I dalje sam osećao trnce.
Trenutak kasnije zazvonio je telefon kao sirena za prošlu opasnost. Radovao sam se glasu najboljeg prijatelja.
"Budi se mladoženjo, još malo pa kačiš okove! Dolazim za pola sata.", čulo se zvonko iz slušalice.
Nije mi se dopala njegova šala i ostao sam nem. Šta se posle dogodilo, ni posle deset godina nisam siguran.
Znam jedno apsolutno, učinio sam iz straha ono što iz straha nisam smeo! Sada je volim dovoljno da se ne usuđujem da uporedim. Svaki dan više od prethodnog.
Malena prostorija u kojoj sam tražio sreću čamotinjskog izgnanika, sada je velika i čista soba ispunjena grajom i veseljem. Okovi su postali vetar. Onaj vetar koji podiže.
I dalje se setim stare besmislice. Neka ostaju samo kosti, bitno je da nisu samo pod zemljom.
Najnoviji srpski realiti šou koji se bavi problemima i dostignućima koljačke tehnike.
U emisiji se upoređuje umeće domaćina i glasovna sposobnost objekta, to jest svinje i na taj način se dobija pobednik koji osvaja put u prestonicu svinja, Jorkšir, i to put za dve osobe i tri svinje.
Učesnika je tri, a ocenjivača isto tri, s tim što svaki domaćin ocenjuje samo dva tuđa svinjokolja.
Discipline, ili kategorije su sledeće:
1) Hvatanje svinje
2) Nož
3) Pesma uz koju se kolje
4) Prskanje krvi
5) Dreka objekta
6) Brijanje, šurenje vrelom vodom i vađenje iznutrica
7) Odnos masti i mesa
8) Spravljanje čvaraka, masti i kavurme...
9) Sušenje mesa
10) Dres koji nosi svinja u trenutku klanja
Izvodi iz visokogledane emisije...(razne epizode)
Domaćin Spira: Veoma mi se sviđa dekoracija dželatnog mesta, posteri Juhora zaslužuju deset, dok je hvatanje moglo biti bolje organizovano, jurili smo to prase tri kilometra...
Domaćin Mile: Nož koji ne raseče vratnu žilu za 5 sekundi nije pravi nož, mada mi se svidelo što su izabrali pesmu Karabaja od Zabranjenog pušenja da prati klanje...
Domaćin Kosta: Čvarci su prva liga, iako se svinjče dralo na samo 50 gigadecibela, voda je bila dovoljna vrela, ja sam se i lično uverio, kuvajući čaj u njoj...
Domaćin Durmiš: Au, kurikadža, kako je letefo krv...a meso kopor tarja!
Domaćin Zvonko: Drago mi je što je svinja zaklana u dresu Augsburga, obaraju me na kladži samo tako...
Imperativni oblik glagola upućen kroz ironiju društvenom parazitu koji random vremena jaše po vašoj iliti pak našoj grbači. Nije bio u prilici da se upozna sa pojmom "obraz" i pri tom postaje sve zahtevniji i cevči nam ono malo živaca i novaca što je ostalo. Afirmacija protiv ovakvog organizma dolazi sa besom, propraćen psovkama - jelte kako li to već nalaže srpska tradicija, gde najčešće nastupa već navedeni izraz u naslovu.
- Cile aj mi platiš kafu.
- Aman bre više... Koji ti je ovo put?
- Šta? Nisi se valjda stiso za šoljicu kafe? :Ironično coktanje u pozadini:
- Nisam se bre stiso, nego radi nešto u životu... Četri godine uzastopce ti ja stalno plaćam kavurine...
...u pozadini pesma Zvonka Bogdana.
- :Sssrrk: U al' je dobra kafica...
- Ahaaa.
- Cile... Daj mi koju cigaru!
- Evo ti!
- Aj daj još jednu za kasnije.
- Evo ti još dve, rak dobio da Bog da.
...Nakon desetak minuta.
:Autobus za Bačko Polje, Zmajevo, preko Kisača do Novog Sada dolazi na drugi peron... :
- E matori fali mi za kartu, pa sam mis...
- Aman sjaši mi s kičme pička ti materina neradnička! Dokle ćeš više da se grebeš, DOKLEEE?!?!?!