Hoćete nekom da kažete da treba da požuri, da "pusti korak".
Idete negde sa drustvom i drug/drugarica je 10 metara iza svih vas.
-Brate PLAZMA!
Hoćete nekom da kažete da treba da požuri, da "pusti korak".
Idete negde sa drustvom i drug/drugarica je 10 metara iza svih vas.
-Brate PLAZMA!
Najduža forma ove narodne umotvorine (bar ona za koju sam ja čula) glasi: "Ne čačkaj mečku po pi*ku, da ti ne pusti 'ladnu vodičku"!
Možda zvuči smešno, ali nije, čak naprotiv. Setite se samo, ne tako daleke 1999-te.
Kada vam usred nekog razgovora, ili čitanja priče, na pamet padne kiseli kupus.
Pusti uciteljica decu da na fizickom igraju fudbal.. 15 decaka iz oba tabora ganja loptu po celom terenu kao da su svi protiv nje.
znao sam da se ovako ne igra fudbal, ali sam isto tako znao da niko nece da mi doda loptu ako sam na drugoj strani.
Najgora stvar koju ti neko moze reci nakon pola sata pricanja neke price.
osoba1:odem sa njima malo vani , i onda ............................., znas kad sam se isfurao na kraju na njih ...
osoba2: al bas ..
Siromašni samoubica, koji ne želi da finansijski optereti porodicu zbog sahrane, pa prilikom samoubistva pusti mašti na volju.
Kod nas je bacanje pod voz jedna od popularnijih grana samoubistva.
Pop: 50e
Sanduk, krst i prateća oprema: 250e.
Hrana za goste: 200e.
Crnina za rodbinu: 300e.
Kašičice za skupljanje kamikaze: 6 kom. 100 din.
Reči, koje najčešće uslede pošto je onaj koji ih izgovara, već ispričao 90% priče.
1)
Peđa:”Batice, kako je na poslu?”
Vlada:”Brate, zapušila nam se klonja, ne mogu da dozovem majstore ceo dan, u govnima smo do kolena, ma da ti ne pričam...”
2)
Slučajni susret na ulici:
Neša:”Gde si matori, 100 godina!?”
Bane:”Ćao tebreks...”
Neša:”Brate, nešto si mi u kanalu?”
Bane:”Rodjeni, najebao sam k’o žuti. Smanjili mi platu, Sneška znaš da nije nikad ni radila, deca rastu, samim tim i njihovi prohtevi...Samo za najosnovnije mi treba jedna i po trenutna plata, da ne spominjem kućnu pomoćnicu, baštovana, letovanje u Grčkoj, burazerovu svadbu u martu, ma da ti ne pričam...Nego je l’ možeš da mi uletiš neku kintu na zajam, mnogo bi mi značilo? Vraćam do kraja meseca!”
Neša (misli – do kraja kog meseca?):”Trenutno nešto nisam pri lovi, al’ biće valjda nešto uskoro...Je l’ imaš moj broj?”
Bane (pun nade):”Naravno!”
Neša:”E jbg, promenio sam ga. Zvaću ja tebe, imam te u memoriji. Izvini, nešto sam u gužvi. Pozdrav, čujemo se, pa da se vidimo!”
kad se problemi resavaju jednostavno, bez (mnogo) price, onako sa uzitkom...uglavnom fizickom silom...
mladji brat: 'hoce ovi da nas tuku buraz, mi ih pobedili u fuci, a oni sad...'
stariji brat: 'nema frke. sve cu ja njih po kratkom postupku...'
mladji brat: 'jupi jeeeejj!!!...'
Kada budes doveo sinove kod svog ćaleta da ih zanima a ćale im mrtav ladan pusti prvi kanter koji je svojevremeno upozno zahvaljujući tvom detinjstvu.
Pitanje koje se postavlja nakon priče koja nema veze sa dosadašnjim tokom razgovora.
A: Brate, vidi je samo, savršena je.
B: Znam, znam. Nju ni grip ne moze da u'vati, tako da samo možemo da gledamo i divimo se.
C: E ljudi jeste li čuli? Za par dana izlazi dota 2, ali moći će da se igra samo u originalu.
A, B: Druže, o kakvom parmezanu pričaš?