Pitanje svih pitanja. Kreacionizam ili Teorija velikog praska su ništa u poređenju sa odgovorom na pitanje "da li dete ima 51% sličnosti sa očevom ili majčinom familijom"? Da su se kojim slučajem Romeo i Julija pojebali i napravili dete, svejedno bi se ponovo roknuli jer bi porodice Montegi i Kapuleti jebali oca očinskoga jedni drugima ne bi li preuzeli monopol u ličenju deteta. Idealne situacije za utrđivanje na koga još nedefinisano ljudsko biće liči su razne svetkovine: krštenja, babine i ostale trivijalnosti koje se obave do prvog rođendana. Tada se okupe protivne strane iz uz mezetluk i kuvanu rakiju izvode dubokoumne zaključke i teraju na svoju vodenicu. Jadna beba, da ima moć govora, bi verovatno rekla: Boli me kurac na koga ličim, idite kući već jednom. Tata, pričaj priču za laku noć, a ti mama daj sisu".
Baba1: Ima oči na moju ćeru. Ljubi ga baka. ( žvalavi dete ) Deda1: Isti nos ko ja. ( gura 20 evra ispod portikle ) Baba2: Isti osmeh ko moj sin ( štipa ga za obraze rukama musavim od pite s mesom ) Deda2: Vidiš kako se igra za zvečkom, tako sam i ja kad sam bio mali... Stric: E da mu vidimo junačko oružje ( skida pelene detetu ). Uuuuu, 'vaki sam mudonja ja bio k'o mali. Biće jebač na strica. Ujak: ( uvodi neki ciganski orkestar ) "Pevaj ujkooooo, pevaj rodeeeeee (baca dete uvis)....Je l vidite kako se dete smeje, biće veseljak na ujaka ( mali se guši od plakanja ). Pop: 15 iljada, komšija. Jes da je post, al d'uzmem ovaj ćevap, valja se zbog deteta. ( prska dete onom travom iz vode i maže zejtinom ) Komšija ( sa ulice gleda kroz prozor i zagonetno se smeška u pravcu detetove mame ): Znam ja na koga liči...
Električarsko-majstorski sleng za nekog koji se gubi na momente, ima tikove ili jednostavno nije vinklovan u glavu.
Ja ne znam koji je kurac onom Đokici Švabi, neki dan seo preko put mene i sve mi namiguje i palaca jezikom. Da nije post'o evropejac otkako se vratio iz Nemačke, nešto mi je sumnjiv oduvek bio?
Ma, jok to: na bauštelu ga spizdila struja, pa sad na promene vremena baca na masu, a vele babe u selu i da žiži u noći.
Slično jedrenju na dasci, gde u oba slučaja daska ostaje mokra i slana. Obično se praktikuje na poslu a nije redak slučaj ni u restoranima. Ako se neko ne zajebe da sedne na nju posle zalivanja, čistačica je ta koja upućuje kletve.
Opet se neko popiš'o na dasku, mrtvog ga popišali!
Trema prilikom čekanja na rezultate testiranja na AIDS.
-Ma šta se brineš nisi valjda pozitivan, koristio si kondome? -Ma kakvi kondomi, od trojice, samo je jedan navuko kesu, i to neku drljavu! Jebem ti zatvor i sapun!
Deo izjave slučajnog Šiptara prikazane na RTS-u u toku rata na Kosovu a iz arsenala Milorada Drecuna. Izjava je inače postala sinonim za "objektivno" izveštavanje o lojalnim Albancima sa Kosova a kasnije i "pobede" nad NATO paktom.
Drecun intervjuiše starijeg Šiptara, pored njih Pavković. Drecun: Šta imate da poručite gledaocima i vašim sunarodnicima? Šiptar: Fala na gospodin general šta je došo, da ne poseti, a ko neće da živimo skupma, neka ide, neka ide,na...na vodu!
Neudobna stolica, sedište automobila ili bilo koja druga nelagodna situacija, čine ovaj opis realnim i validnim. Preznojavanje, meškoljenje, prebacivanje težišta sa jednog guza na drugi, jasni su pokazatelji da se neko oseća ko na kurcu. Težinu mu daje urođena muška averzija prema tuđem spolovilu.
-Šta ti je? Vrpoljiš se od kad si seo. Šta nije u redu? -Nekako ti ovaj kauč neudoban. Ko na kurcu da sedim, da prostiš. -De malo ustani... aaa sad vidim, seo si mi na dildo, hi-hi-hi. -Pizda ti materina, jesi mogla neki veći da nađeš?