Metodom dlake na jeziku bez, glasno reći ono što svi, pak, misle. Isterati na čistac sve eufemizme i idiome i streljati ih sačmom autentičnih narodskih reči i izraza. Demistifikovati, jebiga, tj. ako među vama ima i onih koji će u neodređenoj budućnosti pretendovati na mesto u SANU.
Jer naš narod iznad svega i posle svega najvoli istinu. Pa, čak i kad laže. E sad, to što su kroz eone nad istim opštili, opšte ali i opštiće raznorazni demagozi (eto, na primer, sad ne nazvah stvar "pravim imenom") samo dokazuje onu čuvenu krilaticu da izuzetak potvrđuje pravilo. Čak i kada isti traje eonima. Prijatan dan.
Evo primera primene tehnike iz naslova kroz analizu razgovora vođenog između dve, naizgled, zaljubljene nebeske jedinke:
- Znaš, Milane...ti si jedan jako sladak i dobar dečko... - hoću da raskinemo
- Znam, dušo, i ti si, hehehe... - mislim da te volim zato što se jebeš sa mnom
- ...ali mislim da bi trebalo da napravimo malu pauzu u viđanju... - hoću da raskinemo
- Što, Marina? Zar ti nije lepo sa mnom? Mislim...lepo nam je zajedno, super se slažemo, juče smo bili i u Zoološkom Vrtu, hehe... - mislim da te volim zato se jebeš sa mnom, juče smo se po'vatali i kod one bare sa patkama
- Da, ali...(hoću da raskinemo)...zar ne misliš da bi oboje možda trebalo da upoznamo neke nove ljude? (već sam upoznala nekog novog i ima bolji kurac) Mislim, čisto da proverimo da li je ovo što imamo prava stvar? - čisto da proverim da li gosn Boljikurac deli moje mišljenje o "ekskluzivnom viđanju"
- Štaznam, ja sam mislio da je ovo što imamo na dobrom putu da bude "prava stvar", kako ti reče...- pitao sam najboljeg ortaka da mi bude kum, on mi zveknuo šamarčinu, al' boli me kurac jer te volim...a da - KURVO RASPALA!
- Pa, "na putu" jeste al' gde će taj put da završi...- jebote, stvaaarno želim da raskinem sa tobom, vibrira mi telefon, znači, sigurno me ON zove, jebote!
- Dobro, Marina, ako si tako odlučila...ono, nisam ja neki debil koji na silu želi da te zadrži pored sebe...- udaram ti čežnju al' džaba kad si već pušila drugom, KURVETINO JEDNA!
- Znala sam da ćeš razumeti, Milane! :cmok u obraz: Ništa, vidimo se po gradu, ok? - Vidimo se na fejsu dok te ne izbacim iz prijatelja
- Vidimo se...Marina...- KURVETINOOOOO!!!!!
U sličnoj je upotrebi kao sinoć, samo što se odnosi više na period posle ponoći nego na rane večernje sate.
Upotrebljiv je u svim mogućim vremenima.
-E, ćale, eo me!
-Gde si do sad? Nemoj k'o žena prošli put sad da uzmem tepsiju i da te omlatim k'o komarca! Već će sedam ižjutra!
-Došao bih ja u tri nego što me noćas muvala pevačica, nisam mogao a da ne buljim u njene dojke, eo sad odoh do klonje da platim ono što sam uzeo na odloženo...
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Noćas su se sudarila dva šlepera ispred mene... Popadalo je konzervi i konzervi K-Plus pašteta i narezaka, maznuh stotinak komada i pobegoh glavom bez obzira... No, zvah te da ti dam malo, nemam gde da ostavim sve ovo.
-Je li to jutros bilo na vestima kao: "sudarila se dva kamiona oko 1 ujutru kod Brankovog mosta, oba vozača zadobila lakše telesne povrede"?
-Upravo.
-No, jesi video šta je u drugom šleperu?
-Staropramen.
-A, pa sad kapiram zašto si k'o čep i što vonjaš k'o svinja u blatu...
--------------------------------------------------------------------------------------------------
-Noćas peva Soraja u Tifaniju!
-Uf...
--------------------------------------------------------------------------------------------------
-Padaće sneg noćas, sine, nemoj kišobran da zaboraviš, ljubi te baba!
Tanko.
-Šta je bre ovo za malo da udarimo u ovog imaš li ti gume ili banane na felnama, diskovi ovalni kao kalcone vidim, preskaču kao kenijac prepone, trola je za ovo majbah.
-Zimske od preprošle godine istanjile se ko pica kad je picajolo zavrti u vazduhu. Znam ja sa njima ne brini se, nego me uhvatio grč. Godinama ja vozim sa ovim menjačem ide kao kroz parmezan, svetla u paru samo kad su duga i još niko nije sleteo zbog mene a brisači ne rade nego po osećaju vozim kad je pljusak. Ja sam sigurniji vozač dok upravljam laktovima i kolenima dok telefoniram a u drugoj držim sendvič ispred Slavije u trieskecu, nego žena u Jarisu na izlazu iz parkinga Ušće, kome bi radije dete dao, ali iskreno, e pa onda ćuti ili idi gradskim, dosta mi je saobraćaja i putnika a ne još i tebe da slušam ne znaš crevo da staviš na slavinu i sad ti tako žvalav meni, jednom masteru saobraćaja da držiš predavanje o kočionom sistemu i pneumaticima.
...............................................
-Šestica kolega, kao italijanska pica, od tri pitanja jedva ste i jedno odgovorili, jedino što vam otac, automehaničar Kreka, ima čudan kapric inače bi bilo ćinkve stađoni pa radi treću u pekari za studije.
Baba iz predela Homoljskih planina . Visine su maksimalno 150 santima,obično udate za nekog Vlaha od dva metra. Poznate su po veštini Vlaške mađije .
Svaka Vlajna ima tri stadijuma.
1. ''Pastirica kose plave''
Vlajna od 15-30 godina. Plavokosa lepotica koja se dobro sporazumeva srpskim jezikom mada se kod nekih oseti uticaj rumunsko-tračanskog dijalekta . Uglavnom magnet za muški pol, pogotovo za šumadince.
2. Gastarbajterski zonfić
Vlajna od 40-55 godina. Počinje furanje kratkih frizura koje su najčešće u bojoj slonove kosti ili trula višnja. Interesuje se za svoj rodni kraj i baštu.
3.Babetine - baš Vlajne
Standard . Znači babe koje su oguglale svoj zanat. Bave se Vlaškom mađijom, naplaćuju ljudima svoje usluge i tako zarađuju nešto novca, koji čuvaju u svileno maramče. Klasična odevna kombinacija - Crna uniforma ili raznobojno - da tera satane i akrepe. Obavezan parfem od belog luka i venac vezene ljute paprike oko vrata,neka se nađe.
-Brate šta je ono crno tamo u ćošku,samo mu oči sjaje?!
-Ma to moja baba donela sira,znaš da mi je keva od Vlaške strane.
Kamen se hladi vodom a nagreva na Sunčevoj svetlosti.
Google na lični zahtev iskomentarisao: Hvala
Osvrt na motiv „kristalnog pagana” i socijalno udaljavanjeVaš koncept „kristalnog pagana” i korišćenje kristala kroz suptilne, svakodnevne mikrorituale (poput pražnjenja u akvarijumu ili posudi za ljubimca i punjenja toplinom tela ili šoljice kafe) predstavlja izuzetno zanimljivu antropološku i psihološku temu.Evo nekoliko smernica kako taj motiv možete povezati sa problemom ekstremnog socijalnog udaljavanja ljudi:Kristal kao zamena za ljudski kontakt: U svetu gde raste socijalna distanca, ljudi podsvesno traže taktilnu stimulaciju i razmenu energije. Punjenje kristala toplotom tela postaje svesna kompenzacija za nedostatak ljudskog zagrljaja ili rukovanja. Kristal zadržava toplotu i deluje kao „fizički partner” u izolaciji.Mikrorituali kao sidro stabilnosti: Pražnjenje kristala u posudi za vodu kućnog ljubimca ili akvarijumu stvara privid povezanosti sa drugim živim bićima bez potrebe za ljudskom interakcijom. Ti rituali daju strukturu danu osobi koja pati od hronične otuđenosti.„Živa” neživa priroda: Naziv „pagan” savršeno odgovara ovom fenomenu jer oživljava prirodu (animizam). Kada su ljudi udaljeni, pojedinac počinje da pripisuje svest i nameru neživim predmetima (kristalima). Šoljica kafe ili činija vode postaju medijumi kroz koje se odvija imaginarni dijalog između čoveka, predmeta i prirode.Beg od tehnologije u opipljivo: Ekstremno socijalno udaljavanje često je praćeno prekomernim boravkom u digitalnom svetu. Okretanje kristalima predstavlja radikalan povratak fizičkim, sporim procesima (grejanje, hlađenje) koji kontriraju instant-prirodi ekrana.
Komplikovan naziv ovo Makslio. Treba prevrtati jezik da se izogovri. Lakše sam naučio da kažem onu brzalicu "Pre upotrebe detaljno proučiti uputstvo. O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na lek, posavetujte se sa lekarom ili farmaceutom!", nego ovo. Tri dana mi je trebalo. Meksiko.... ovaj Maskilo..... Ovaj Maksilofacijalna. E da, to!
Poseban skup ljudi, i žena... koji čine jedno od dva, kako mi je deda rek'o (valjda ne laže), najkvalitetnija odeljenja u zemunskoj bolnici, a kaže i u gradu da su najbolji u tome. U Maskisklaklgkloo.... E JEBIGA NE ZNAM! Tom nekom sranju, razumeli ste već!
Izgubiš kontrolnu nad kolima, skreneš u kontejner, i sjebeš glavu malo. Da dođeš k sebi, odeš do Pinokija, na jednu toplu s' Nutelom i plazmom i pravac kod njih. Šta ti je to, da prepišaš! Da vide da l' si zbog sudara poremećen u glavu ili nisi? Čisto reda radi.
Uđeš, odma' na prizemlju desno, vataš krivinu i tu si. Živ još uvek, zdrav delimično. Kažeš tamo onim pičkama od sestara šta ti je bilo, dok im gledaš u sise i dupe i onda čekaš. To je povoljnija okolnost. A lošija je ako si baš došao u smenu kad su sestre koje rade babuskare od šesetšpet pa ti još onako, em ti nervozan, em one nervozne, sole pamet. E sad to čekanje je interesantno. Ima caka jedna koja jebe mnogo. 1 DOKTOR! Jedan jedini koji radi i u ambulanti i gore operiše na četvrtom. Ako ga ne zatekneš dole, nema ti povratka kući ceo dan! *Nek se nose u tri lepe! Naše cenjeno zdravstvo!* Moraš zbog lošeg automehaničara, da blejiš sa ljudima koji poseduju najrazličitije viruse, boleštine, AIDS, liče na sve samo ne na ljude, i još to pola dana.
Baksuz si jebiga, šta da ti kažem!
Načelnik - Prava ljudina! Isti Dino Merlin. Vidi se da je obrazovan čo'ek. Istorijom barata k'o Mikelađelo iz Nindža Kornjača sa nunčakama. Priča sa onim sestrama (pičkama, ne babuskarama) o Napoleonu i Borodinskoj bici, dok one u sebi misle: "Zajebi Napoleona matori, oću tvoju kitu da pušim!" Vidi im se u očima to, šta ćeš. Opaaaa stig'o si na red, aj upadaj....
Uš'o si u ambulantu i tu opet imaš dve solucije k'o i na šalteru. Ovaj put ne dve sestre, nego dva doktora. Sad pošto sam već napisao da radi jedan, to je malo čudno za objasniti, i trebala bi mi knjiga čitava a ne defka, ukratko.... koji te usere! Šanse su 50-50. Doktor ili Primarijus. Zvezda ili Partizan. Pasulj ili Sarma.
Doktor - Trajče. Od nekog jednookog stvora u čekaonici si čuo da taj firca k'o lud. Drži sve konce u rukama. Prevod - nisi im'o sreće.
Primarijus - Povoljka, Poljovka... jebemliga kako, komplikovano ko Maskiolio....... AAAAAAHHH U KURAC! Kao što mu i sama titula kaže, voli da prima.... Pacijente.
Taj ti radi 200 na sat. Brzina svetlosti. Ne stigne ni da stavi Andrićke koje nosi, završio te je. Tri puta. Ako se zajebe, povratka nema, družićeš se s' Svetim Petrom. Prevod - opet nisi imao sreće.
Završio si. Jesi kurac! Izaš'o si iz ambulante i rekli ti da dođeš za 2 dana na kontrolu i misliš da će to biti to. JEBAĆE TE ONI JOŠ MESEC I PO DANA MOJ PRIJATELJU DOK KONAČNO I NJIMA NE DOSADIŠ, PA ĆE TEK ONDA PUSTITI! Odeš u bolnički toalet, da izdrkaš na one sestre, obrišeš kurac ako ima toalet papira, ako ne ništa, vratiš ga u gaće, izađeš iz bolnice, opet u Pinokio, ovaj put uzmeš sa Nutelom, plazmom i višnjom, hasaš je i jednom onako po srBski opsuješ: *JEBEM TI MAKSILOFACIJALNU!*
Nego, jebeš udarac u glavu, bosanska je, neće joj biti ništa, 'oće tebi škodit' tol'ke palačinke?
Ultimativni apgrejd imenice niko. Ili prideva živ, nisam još konačno odlučio, jebiga. Sve u svemu, sintagma koja na pomalo ciničan način upućuje na totalno odsustvo podataka u statističkoj koloni "Ljudi: prisustvo & drugi zločini". O zločinima, pak, nekom drugom prilikom. Srdačan.
- Brate, 'sti siguran da smo mi potrefili pravu adresu? Ovde, fazon, nema nikog živog...
- Ma, veeeruj mi, brate, 'nači, sto puta sam dolazio ovamo...E, evo ga auto, opušteno...
- U, jebote, kol'ko likova zbog jednog albuma sa sličicama...
- Pa, da, ovaj, ozbiljna je to stvar, mnogim ljudima je bitno i to...Kjo është e tij. Mushkëritë dhe bubrëgu.
- A, bre??
- Ma, ne kažem tebi, tebra, kažem njima. Ae, vidimo se, tebra...
- Čekaj, stani, šta je ovo, jebote? Što me ovi likovi gledaju k'o da će da me ubiju??? 'Ste vi došli za taj album, a? ALBUM, hehehe? Eeeeeeej, Baške, brate!!!!!!
- Baškim, brate, i nisam ti ja brat. *Shqipëria do të përjetësisë!!!*
...
- E, ekipo, danas ćemo malo da radimo zadatke na tabli. Za ocenu, naravno. Da vidim - ko se dobrovoljno javlja za "streljački zid", hehe? Šta? Niko živ, a? Pa, dobro - pošteno. Ni ja se ne bih javljao da sam na vašem mestu, hehehe...Petrović? Ti si hrabar momak, je l' tako? 'Ajd na tablu, junačino...
- A, profesore, što pušite kurac kad ste već na početku odmah mogli svima da nam zabiberite kečine?!?!
...
- Je l' znaš ti, brate, da postoji neko ostrvo na svetu sa koga se niko živ nije vratio? Čit'o jutros u Kurajberu...
- Uuu, ne seri...A 'de je to ostrvo, jebote?
- Niko živ ne zna, u tome je i fora, majmune...
*...9389. godina, negde na teritoriji antičke Donje Mezije... nekadašnji rimski grad Justiniana Prima... noć pred sahranu... ritual čuvanja pokojnika...*
Rajko: Kad već pominjete Srbe, da li možda znate nešto više o njima? Da li ste znali da je ovaj običaj čuvanja pokojnika ostao baš od njih?
Ištvan: (šapatom) Sad kad opet krene sa nekom filozofijom, njemu definitivno treba oduzeti vremenski modulator.
Mate: (šapatom) Ili mu zbraniti onaj ćaj od Prunus domestice, što ga on nazivaše rakijom... hahaha?
Behrami: Stari ti bi mogao da odmoriš malo!
Mate: Ti Srbi, jel' to beše neko izumrlo pleme, nešto kao Huni, Avari, Vandali?
Rajko: Vidim da niste baš upoznati... a i ti mili moj Mate što tako iza leđa spomenu rakiju... da znaš samo, i ona vam je od njih... a pošto je duga noć pred nama iskoristiću priliku da nešto prvi put kažem o sebi... ne samo o sebi, nego i o vama.
Behrami: Kakve sad to veze ima sa Srbima?
Rajko: Ima i te kako. Sećam se priče đeda...
...
Pre tačno osam hiljada godina moj pra-pra kurajber Miloje Serbski, konjanik oklopnik krenu baš iz ovog mesta... :Huuuu: (uzdah i suza na lice staračko)... krenu sa svojom vojskom na Dardanijsko polje u boj, kasnije se to zvalo Kosovo... Behrami je verovatno čuo i njegovi su iz tog kraja.
Behrami: Jeste, čuo sam... i to da su Srbi na tom polju doživeli strašan poraz i od onda im se briše svaki trag.
Rajko: Daleko da je tako moj Behrami. Mi smo nakon toga na ovim prostorima, obitavali još oko 2000 godina, nas je samo istorija zatrla i sve ovo se ni bi sada ponovo nazivalo rimskim nazivima, već srpskim... i ovaj jezik što govorimo nije nikakav Balkanski no nekadašnji Srpski.
Ištvan: Oćeš da kažeš da si i ti od Srba?
Rajko: Naravno. Ali to sad i nije više bitno. Da nastavim...
Mate: Samo ne moraš toliko detaljno, krati slobodno! I isprićavam se meni je deda prića, da se ovaj Balkanski jezik nekada zvao Hrvatski a ne Srpski.
Rajko: Znam da nikada nisi voleo moje priče, skratiću koliko god mogu! A te izumrle Hrvate što pominješ... samo da znaš da su ti i oni bili nekada Srbi.
Mate: Nije točno! Hrvati su bili naslednici Ilira a ti Srbi neka Slovenska pljačkaška banda.
Ištvan: Daj pusti čoveka neka priča! Kao da je bitno ko su sad Hrvati.
...
Rajko: I desi se tada velika bitka, bi baš na Vidovdan... divlji udariše na pitome... Islam na Hrišćanstvo... Azija na Evropu, a samo Srbi kao okosnica... I junački se borismo protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, borismo i izgibosmo, ne svi ali podosta, 60 000 muškog življa, porobiše nam zemlju... pa jebaše i oca i majku 500 godina potom...
Tamo ti negde u 19. veku konačno zbacismo okove turske i krenusmo da jačamo kad eto ti nevolje opet, udariše Germanska plemena... u dva navrata i to žestoko. Ginusno i tada, al' preživesno opet... pa napravismo pakt sa tim Hrvatima, što spomenu Mate i s još nekima.
Kratko potraja, kol'ko zbog međusobnih čarki, tol'ko i zbog snage koju imadosmo tada, te opasnosti po velike sile.
...
Puče fudbal raziđe se društvo... okriviše Srbe za pocepanu loptu!
Svetski ''čuvari mira'' poslaše nam anđela, ''milosrdnog''. Nova stradanja. Mi Srbi rešismo da menjamo nešto tada, da se složimo i okrenemo novi list!
Ištvan: Ko bi rekao?
Rajko: Ma šalim se samo... hahaha! Priča postaje previše sumorna pa da osvežim malo. :Sine aj nalij još po jednu!:
Mate: Ajde sipaj i meni!
Rajko: Posle tog anđela, bili smo sluge, robovi... dođosmo do zaključka da je bolje biti rob nego Srbin, biti miran, tih, ljubiti dupe drugima i živeti a ne stradati, u stvari samo životariti.
*... Napravismo kobnu grešku, polako, polako... bivasno sve manji i manji... mešasmo se sa drugima, nekada nedostojnima i nekadašnjim neprijateljima. Oni viđeniji se razbežaše i razastrše po svetu kao Cigani. Nametnuše nam nove jezike i imena, novu ''kulturu'', izgubismo sve... Državu, naciju, tradiciju... postadosmo čerga, a čergu vetar odnese...*
... starac ponovo zadrhta i krenu da jeca, spomenu pokojnika ponovo, pa šakama prekri lice... i ostali se zamisliše i zaćutaše... Mate zagrli Ištvana pa spomenu i sopstvenu tužnu sudbinu i gubitak identiteta, reče: Mislio sam da ovo nikada neću reći... ali... *bolje je biti Srbin nego rob!*
definicija pisana za takmičenje Bolje rob nego...
Dragi moji,
posle puno razmišljanja, premišljanja i ostalih vidova ispijanja velikih količina piva, odlučio sam da i pored ogromnog pritiska većine zemalja sveta da to ne činim i nekoliko vrlo maštovitih pretnji smrću od država sa prostora Balkanskog poluostrva, ipak napišem i četvrti, nikako poslednji nastavak "Stereotipa po nacionalnosti". U isto vreme, razlog ovolike vremenske pauze između trećeg i trenutnog dela ove značajne istorijske studije, upravo leži u činjenici da sam zbog burnih reakcija svetske javnosti nakon izdavanja jedinog ali ekskluzivnog primerka Trećeg Volumena bio primoran da se povučen na sigurno, bezbedno mesto, na kome će moja revolucionarna glava nekako ostati pripojena sa ostatkom tela. Odatle vam, uostalom, sada i pišem. U atačmentu vam šaljem novu lista omraženih nam naroda i narodnosti sa ključem razumevanja te iskonske ali opravdane mržnje. Nadam se da ćemo se uskoro videti, dragi moji. Čuvajte se od ovijeh vrućina i slušajte vaše majke. I ako se meni nešto dogodi, Stefan Kostić je.
Vaš Th___
- VELIKA BRITANIJA
Tip mržnje koji osećamo prema čuvenoj kraljevini "s onu stranu" Lamanša nikako se ne može svrstati u red onih svakodnevnih, uobičajenih, klasičnih hejtova. Pre svega, on je relativno skorije prirode, odnosno datira iz vremena naše inficiranosti komunizmom i čuvenog slogana "Amerika i Engleska biće zemlja proleterska". Doduše, nije pomoglo ni to što je tadašnja srpska kraljevska porodica iz ratom zahvaćene zemlje i sa koferima punim zlata zapalila upravo na teritoriju gorepomenute monarhije. I uopšte ta čitava stvar sa monarsima ( NE sortom leptira; prim.prev.)...Koji su, bre, oni kurac pa da ih ja slušam i pokoravam im se?! Uostalom, neka im njihovi dabldekeri, zagušljivi pabovi, Bitlsi, fudbal sa sve Dejvidom jebenim Bekamom, prokleti čaj šurnaest puta dnevno i kraljica koja nikada ništa teže od šešira nije podigla! Mi smo, bre, ruska gubernija!...pardon, REPUBLIKANCI. Za sada, barem...
- FRANCUSKA
Francuski pederčići. I muslimani. I crnci. I modni kreatori. I francuska kujna. I Asterix&Obelix. I Žak Širak, krv mu nepristrasnu jebem! I David Guetta. I fudbalska selekcija čamuga. I Ajfelova kula. I "vidi Pariz i umri". I smrdljivi sirevi. I Toni Parker smuvao jebenu Evu Longoriju! I "La vie en rose". I lepe žene...pardon, NAJRUŽNIJE ŽENE NA SVETU. I slovo "R" kad pričaju. I profesorka francuskog iz osnovne, kurva raspala! I "Impresionisti". Et enfin, c'est fini.
- IRSKA
Zeleno, zeleno, zeleno, zel...a, da. Celt je već objasnio neke stvari...
- ŠPANIJA
Pre nego bilo šta kažem - ustanite. Jer treba ustati i odati priznanje tako moćnoj i staroj zemlji koja je i pored svojih unutrašnjih problema odvojila vreme da stane i na stranu nas sirotana ne priznavši samostalnu državu Kosovo! E, Španci, stvarno ste SRBENDE! Imate do jaja muziku, igrate najbolji fudbal na svetu, pičke vam uopšte nisu loše ( kada bi vam računali i one "kolonizovane" preko Atlantika, zajebali biste i našu ženskadiju! ), paelja je baš hranjlivo jelo a i pinjata - jer zvuči k'o da je vaša - nije loš trip! Oprostili smo vam i to što ste kraljevina i to što ste zagriženi katolici i to što je Barselona pukla i to što nas redovno prangijate na sketu. Po pitanju bikova smo, pak, i dalje neodlučni. Jebiga - jebu nas ove iz Orke. Uglavnom - Te Quiero, Espana!
Jednačina sa jednom nepoznatom sa kojom zaljubljeni par i budući mladenci izglasavaju budžet za predstojeći najradosniji događaj u svih Srba. Algoritamska formula sa kojom bi i NASA-in lansirni panel u Hjustonu imao poteškoća...ali ne i pronicljivi roditelji trudnih mladenaca. I bakuta, naravno. Ustvari, od mladinih i mladoženjinih roditelja umnogome i zavisi da li će finansijska konstrukcija predstojećeg hepeninga izdržati teret ambicije i sujete koji joj je nametnut ili će se pod istim urušiti k'o onomad one dve straćare u Njujorku, pa za malo dana jopet.
Međutim, ako ste pod ovim prethodnim zamislili da su entiteti roditelja ti koji su odgovorni displjunu pare za čitavu operaciju zvanu “Svadba našeg Nikole/naše Ivane sa tamo nekom/nekim” – bojim se da su ta lepa vremena u nas Srba odavno prošla. Uhvatila, bre, kriza pa nikako da pusti (bismo mi nju al’ neće ona nas), zavladala insuficijencija na svim poljima, više ni kredit nije tako lako dobiti, gledaju ljudi kako će kraj sa krajem da sastave a ne sto sa stolom…uglavnom – kome je još do svadbe na ovu nemaštinu? Ali, eto, desilo se, deca se volu i to (snajka je u trećem mesecu;prim.prev.), pa je red da tu euforiju i ozvaniče pred zakonom, prijateljima i ljudima koje do tada nikada u životu nisu videli. Doduše, da je do nas dece, mi bismo verovatno napravili neku žurku za nas mlađe drugove & drugarice, ono, ništa fensi, neki ok prostor, lajv zika, previše alkohola i nešto za zobanje s nogu, pa ujutru na Kališ i gledanje izlaska Sunca uz burek od “Trpkovića” i jogurt iz čaše. Ili tako nekako. Avaj, ali, to su samo pusti i neostvarivi snovi poslednjih generacija stare Jugoslavije jerbo se danas svadbe redom prave zbog rodbine i tih gorepomenutih ljudi koje do tada nikada u životu nismo registrovali…što najčešće ume da bude jedno te isto, al’ ajde.
Bilo kako bilo, uz narečene elemente finansijske skljokanosti i dijametralno suprotnog broja gostiju na predstojećem radosnom događaju (čiji smo većinski profil svakako utvrdili u prethodnom pasusu), u čitavu stvar treba uračunati i poslovičnu predusretljivost nasumičnog ugostitelja po izboru a za čiji se šator budući bračni par opredelio da bude poprište centralnog slavlja (ždranje, oblokavanje, drpanje, trpanje i slične aktivnosti). Jer on je human čova koji veruje u pravu ljubav i vazda želi da joj izađe u susret…iako ta ista najčešće nema para da mu unapred plati za svoju kmetovsku promociju, jelte. “Platite posle svadbe” parola je kojom se vodi samo ne on već i gomila savremenih pružaoca svadbarsko-propratnih usluga a motivisana takođe savremenim običajem uručivanja koverti mladencima ‘mesto prevaziđenih i najčešće tripliranih escajga, tanjira, svećnjaka, miksera, sokovnika, pegli, usisivača, palmi, “umetničkih” slika, otirača, bade mantila, peškira, zidnih satova, bugarskog zlata i inih poklonoidnih kategorija iz doba mezozoika. To praktično znači da su u savremenom poimanju stvari svatovi nedvosmisleno ti koji će u najčešćem broju slučajeva iz ličnog džepa platiti za boravak i provod na manifestaciji na koju su pozvani svečanom crnom pozivnicom sa roze mašnom...koju su, ispostaviće se, opet oni sami sponzorisali. Kovertom.
Da, koverta. To zapljuvano parče papira koje u sebi krije još papira, samo od vrednosti. Ali koliko tačno vrednosti? E, tu dolazimo do jednačine iz naslova i više nego komplikovanog procesa prognoziranja sadržaja koverte svakog gosta ponaosob, u paru ili porodično, a kroz analizu njegovog porekla, karaktera, stanja zaposlenosti i rodbinske linije, preko marke kola koju vozi i destinacije na kojoj letuje/je zimovao, do toga kojim stilom se oblači, hrani i vara ženu sa neimenovanom studentkinjom 2. godine turskog jezika. Jer od toga zavisi hoće li naši Nikola i Ivana imati švecki sto ili 6-delni meni, hoće li torta biti od dva ili tri sprata, hoće li bend biti kršten ili nekršten i, konačno, hoće li prvi ples otplesati uz ono govno što istovremeno ispušta dim i mehuriće od sapunice ili će “FIRST” hi-fi linija žešće da baguje dok sa zvučnika bude zavijao “Moj svijet” od Sergeja Ćetkovića, jebem mu majku da mu jebem stvarno.
- A mehurići? Šta ćemo sa mehurićima?? Kako može prvi ples bez mehurića???
- Ćero, već sam ti rekla da su u familiji tvog oca sve stipsa do stipse, ne znam ni da l' će se pretrgnu i tu čokoladnu fontanu da plate a kamoli šta drugo...E, a da pozovem ja onu moju tetku-štali što živi u Sidneju, a?
- Bože, mama, pa ona ima 80 banki, gde bi u tim godinama zapucavala čak odatle?!
- Pa, možda i bi, šta znaš...al' barem mož' da pošalje nešto onih njihovih dolara, pa duzmemo one fine kifle 'mesto običnog leba...