Sa gledišta anatomske građe ćoveka, najnedostupnija tačka na telu, a ujedno i centar gravitacije za muve i komarce tokom letnjeg perioda. Intenzitet gravitacione sile je veći ukoliko osoba ne nosi majicu na sebi.
-Molim te, dođi da me počešeš po leđima, uništio me komarac noćac. -češ češ, drap drap -Malo levo...tu na tom pršljenu između plećki...aaaaaaaaaaaaaaaa, tuuuuuu. Jebote, ovo je bolje od orgazma.
1.Na prezentaciju vas je dovukao rod najrodjeniji, venčani kum recimo.
2.Tajnovitost od samog početka jer vam nije rekao gde idete pod izgovorom da ne želi da krenete sa predrasudama.
3.Stigli ste u Matarušku banju i vidite mnoštvo izgubljenih lica očito u fiansijskim problemima dok nekolicina njih odlično izgleda, još bolje je odevena i okićena zlatom.
4.Sala hotela u Mataruškoj banji je obezbedjena sa par ćelavaca a potpisali ste silne izjave o poverljivosti.
5.U prepunoj sali piči video bim sa klipom sa Bahama i muzikom u stilu I Will Survive.
6.Na scenu izlazi baja i počinje da vam priča kako je sve ovo što su Bil Gejts i ostali truli milijarderi uradili čista glupost jer su morali da rade da bi se obogatili.
7.Crta vam grafikone ŠTA BI BILO KAD BI BILO i izvodi dokaze da će te za godinu dana zaraditi 48 hiljada evra ne radeći ništa.
8.Vadi papire gde piše (ne vidite jer ste u drugom redu) da je firma apsolutno legalna i da je ispostava firme registrovane na Gibraltaru uz mišljenja profesora pravnog fakulteta kako je sve ok.
9.Celu farsu predstavlja kao voz koji je danas u stanici, u koga ćete uskočiti sad ili nikad.
10.Traže vam 2290 evra u roku od 3 dana i pojedinačno vam prilaze i pitaju : "Gospodine, dali ste u igri?"
* Kružnim pokretima, ona mu crvenom salvetom nježno briše bradu. On odmiče stolicu i lagano je privija k sebi. Usne im se spajaju. Muzika sa saksofona tiho ulazi u kuhinju, dižući se u krešendo, dok on lijevom rukom razgrće tanjire i povaljuje je na stolu. _______________________________________ - Moja kuhinja -
"Dragi, imaš kečapa na bradi." "Mghmglb... Ovdje?" "Ne, ne, na drugoj strani." Bris, trlj "Nemoj rukavom, imaš salvetu." "Mhmgplbmljac... Bolje?" "Ne, malo niže dragi, to ti je nos." "Mljacglab... A sad?" "O jebem te smotana, daj 'vamo tu krpu."
Slucajevi kada stariji ljudi koji su ocelavili od temena do čela "pozajmljuju" kosu sa strane, te je puste da toliko poraste da mogu da je prebace preko glave. Takodje se takva frizura moze zvati i ofsajd razdeljak.
Čovek ogrezao u grbavljenje. Padobranac specijalizovan za sahrane i daće. Da se razumemo, nije on loš čovek - žao je njemu preminulog, rodbine i sve to. Doduše, ne poznaje pokojnika lično. Ni iz viđenja. Dobro, nije nikad čuo za gospodina. Prvi put se susreo sa njegovim podacima na banderi. Preciznije, na čitulji zalepljenoj selotejpom na banderu. Došao je samo da popije koju čašicu za pokojnikovu dušu, da pojede nešto od muke i da pozajmi koju cigaru da ga prođe nervoza.
- Izvinite gospodine, možete li doći napolje na kratko? - Ovaj, khm, može. Naravno, može. - Moram primetiti, ovo je treća sahrana ove nedelje na kojoj Vas vidim. - Khm, khm. Ovaj, khm, khm. Pardon, zagrcnuh se. Ste sigurni? - Dobro pamtim lica, siguran sam. Nego, hteo bih Vas nešto priupitati, ako nije problem? - Pa znate, ovaj, možda je slučajnost. Ja, ovaj, znate... - Ma ne brinite gospodine, i ja sam greškom ovde, ako me razumete (::namig:: ::namig:: uz suptilan ubod laktom u rebra). Nego, posle ove sahrane, ima jedna i u Cara Lazara, ako se ne varam, ali sam zaboravio broj. - Pa što ne reče ranije rođo! Smorih se živ, nema čovek sa kim da normalno popriča na ovim sahranama. Svi skenjani u tri lepe. Vidim ja da ćemo se mi lepo družiti.
U normalnim zemljama to znači da se svi članovi porodice okupe u vreme praznika, u Srbiji- vreme štrajkova. Deca u kući jer škole štrajkuju, tata je na prinudnom godišnjem a mama na čekanju.
- Što je lepo kad smo ovako svi na okupu. - Aha, i meni puno srce. Da odemo popodne do kumova? - Ne može, istekla saobraćajna, nemamo čime. - Pa što ne središ to, evo sad imaš vremena. - Ne mogu, štrajkuje policija, zatvoreni i šalteri. - E odlično. Decooo večeras fantomke na glavu i idemo u bakaluk.
Dešavanje koje garantovano predstavlja teško sranje u najavi. S obzirom da studenti, mladi intelektualci koji će biti budući akademski građani, imaju veća prava nego obični smrtnici, i samim tim što plaćanje ulaza predstavlja udar na ionako oskudan džep prosečnog studenta, genijalni organizatori događaja na kojima je bitan kvantitet, a ne kvalitet mase se odlučuju na ovaj potez kako bi se lokacija napunila bez prozivki da je na događaj ušao bukvalno ko je hteo.