Čovekova iluzija koja ga onesposobljava da započne posao u sadašnjosti radi budućnosti. Česta rečenica ogorčenih Srba.
''Bilo nam je bolje za vreme Slobe, tad je radila Trepča, Železara, Krušik, Zastava...'' 90ih- ''E kako je bolo lepo za vreme Ante Markovića, nismo ratovali...'' ''Joj što je bilo dobro za vreme Tita...'' Neki matorci-''E da se vrati kraljevina, tad smo bili slobodniji no sad, ovo sve diktatori na vlasti...''
Životni moto pod kojim žive ljudi koji iznenada dobiju priliku da se susretnu sa nečim sa čime nisu da tada. Ne znaju kako to da koriste, ne znaju šta će im, čemu to uopšte služi, ali znaju da jednostavno moraju da ga imaju. Posle to nešto samo skuplja prašinu i privlači pažnju i traži hranu.
Iskonski kapitalizam u duši našeg čoveka, poniklog na tekovinama komunizma i parole "tuđe nećemo svoje ne damo". Najiskrenije shvatanje vlasništa i kapitala kao jedinog vrednog ako je isključivo u ličnom vlasništvu, bilo da je u pitanju osoba, stvar, ili nepokretnost.
Selo Kljajićevo, leta gospodnjeg 2007.
mama: Jačeee! Ah! tata: Uaoh! sin: Silazi sa moje matere! Silazi! Šta joj to radiš?! mama: Aajmee, sramote! tata: A ne bi sad siša' sa nje ni da je moja, a ne tvoja!
- Večeras ću obući ovu haljinu. - Otkud ti to? - Džorala sam se sa Milicom. Ja sam njoj dala onaj plavi kombinezon. - Zauvek? - Ma ne, samo za večeras, da ne idemo uvek u istom. - Joj sine, čuvaj to bolje nego da je tvoje! Nemoj da je zaliješ vinom, pa da moramo novu uzimati. - Hoću, mamo. Ne bih je bolje pazila ni da je moja.
Opis zabiti gde ljudska noga nije kročila od kad je sveta i veka.
- Jebem ti tvoj vrganj, gledaj gde smo zalutali! - Saću pozovem Jocu da upali Tomu Vinkovića i dođe po nas. A u kurac, nema mreže! Šta je bre ovo, ne da ne hvata roming, već su i hitni pozivi nemogući! - Uzalud pokušavaš burzeru, stigli smo na onaj svet! Zakleo bih se da sam video pokojnu baba Lepu iza onog paprata.
Veoma škrt čovek, tvrdica, ne bi ti dao nešto svoje ni za živu glavu.
- E, komšo jel imaš makaze za živu ogradu, samo vrhove da skratim, ove moje se slomiše, moram sutra nove da kupim. - Nemam ja to, nikad mi nisu ni trebale, a što ne pitaš Milana od preko puta, on ima živu ogradu kao i ti? - Ma on je škrtica, ni bolest ti nebi dao, gde od njega da tražim, znam da mi neće dati. - Pa i to što kažeš, a kada mu treba nešto on dođe i traži, iako svoje ne da.
Najniži mogući stadijum zainteresovanosti devojke za nekog. Može i varijacija "Ne bih te kroz masno ćebe htela", "Ne bih te ni laserom pipnula" i "Ne bih ti ni kursorom sliku pipnula".
- A što me kuliraš mesecima? Hajde da izađemo. - Iskuliraj, ne sviđaš mi se. - Aj' ne se*i da ti se ne sviđam, ja se sviđam svakoj, pitaj koju hoćeš... - E, smaraš, dosadan si. - Tvoja greška, ne znaš šta propuštaš. Kad bi me samo pipnula... - Pa ne bih te ni grabuljama pipnula!
- Reci sad u lice svom dečku kako si pre bila zaljubljena u mene. - Ja? Nikad, lupetaš. - Ti si oduvek mene htela. - Ja tebe htela!? Pa ne bih te kroz masno ćebe htela!
Rečenica od koje nam obavezno preskoči srce bez obzira na to ko nam ju je uputio. Glavni zajeb leži u činjenici da obično ništa epohalno nije u pitanju pa se bezveze iscimamo.
Ćale: Sine, moram da popričam s tobom. Ti (gutaš knedlu, skoro je pominjao otkaz u firmi): Kaži ćale. Ćale: Šta da kupim majci za 8. mart? Ti: 'Ajde bre ćale ja mislio nešto bitno!
Devojka: Moram da popričam s tobom. Ti (zastaje ti knedla, primetio si da je malo čudna u poslednje vreme): Kaži ljubavi. Devojka: Izgleda da ću da padnem ispit... Ti: Uh dobro je! Imaš bre drugi rok, položićeš.
Profesor u srednjoj: Marko, moram da ti kažem nešto. (odvodi te u stranu) Ti(prisećaš se polomljenog prozora, neopravdanih i blindiranog keca iz hemije): Izvolite Profesor: Trkni do trafike kupi mi Drinu.