Retko kad dobrovoljni, a da l' su dobrotvorni, ne zna se.
Dolazi zena na vrata pre 5 minuta
Dobar dan, dobar dan.
- Je l' imas nekog starijeg kuci
- Ne
- Mozes onda i ti, nema veze (monolog od 10 minuta) ... i skupljamo priloge za dete koje boluje od slepila na oba oka... ima petnaest prstiju... rastu mu rogovi... mir u svetu...
- Ne mogu nista da vam dam, mama mi je zabranila da dajem bilo kakve pare.
- Pa onda mozes ti od svog dzeparca...
- Nemam dzeparac.
- Pa sigurno mozes da odvojis...
- Ne mogu, vec mesec dana jedem iz kante za smece.
- Nemoj se sad saliti, nije u redu u pitanju je...
- Ja sam ozbiljan. I gladan.
- Boze.... Nisu to pare, to je dinar...
- Gospodjice, da ste ucili skolu, znali biste da jedan dinar jeste jedna stotina od sto dinara, kao i hiljaditi deo hiljadu dinara, sto svakako jesu pare.
- Pa dobro, nisam tako mislila...
- U redu, u redu, kad ste vec uporni, dobicete sto ste trazili, pricekajte
(Zatvaram vrata, vrsljam po dzepovima, otvaram vrata)
- Izvolite gospodjice
- Jedan dinar?!
- To ste trazili, je l' tako?
- Pa, ja, ovaj, nisam mislila tako, nego...
- Slusajte, niste mi rekli da ce da me cuva Bog, niste mi blagosiljali decu nerodjenu, niste bacili kletvu na moje neprijatelje. Ne bi trebalo ni dinar da vam dam. Prosjak na ulici barem pokusava da baci neke vradzbine kad mu dam novac.
- Ti decko stvarno ne znas sta je humanost! Humanost- to ti je kad das a ne zelis nissta za uzvrat, to je ono sto nas odvaja od zivotinja, to je...
- Ja kad vama budem zvonio na vrata i dosao u vas stan, onda izigravajte monaha do mile volje. Idite ispred neke crkve, posmatrajte ciganke, mozda nesto i naucite o ponasanju pristojnom, a onda dodjite ponovo, ako budete dobra, mozda vam i dam neke PARE.
- Ja, ja sam samo, ja nisam tako mislila, ovaj, znas, ja sam....
DUM! ~klik~
- ko je to bio na vratima?
- Ma neki cigani...
---------------------------------
Pitanje koje će sebi postaviti skoro svaki dripac, čija je devojka ostala trudna i sad je u dilemi kako će to saopštiti njenom ćaletu, pošto je odlučio da je ženi. Situacija zna biti prilično zajebana ako je budući tast bivši pandur ili vojno lice, staromodnih i konzervantivnih shvatanja ili bivša komunjara koja se drži svojih načela, kao pijan plota.
Izgleda da neki dripci imaju više sreće nego pameti.
Ulazim kod svog sadašnjeg tasta prije jedno deset godina, inače bivšeg pandura, da mu kažem veselu vest. (Kako za koga...) Sa mnom i moja sadašnja supruga u blaženom stanju već nekih četri meseca. Ne zna se ko je nervozniji od nas dvoje, ja ili ona. Po njenim pričama , ćale joj je je na prst u bulju sa bogom i đavolom. Jest ono, upoznao sam čoveka ranije, dobri smo, čak sam mu i simpatičan, bog te pita iz kojih razloga, ali mi nije svejedno.
-Dobar dan čika Miloše!
-Ooooo, sinak! I tebi svako dobro!
-Ja i vaša Mirjana malo do vas, da vam saopštimo jednu vest.
Tastov sumnjiv pogled, onako ispod oka.
-Da nećeš da je ženiš!?!
-Paaa... između ostalog, pričaćemo i o tome...
-Kakvo sranje mi spremate, saću da vas pobijem!!!
-Mirjana je trudna!!!
Muk i tišina u sobi. Tast naglo ustaje i odlazi u drugu sobu...
Moja žena jedva progovara:
-Gorane najebali smo, u toj sobi su mu službeni pištolj i lovačke puške...
-SAD MI TO KAŽEŠ KAD SMO MU DOŠLI KO MEČKI NA RUPU!!! Pa nije valjda toliko lud?
Iz druge sobe se čuje lupanje i psovka. Već se spremam kako da begam i gledam sta je bliže, otvoren prozor ili vrata. Sva sreća pa nismo na spratu!
Tast izlazi bez reči sa sačmarom u ruci, prolazi pored nas i izlazi u dvorište. Gotovo je, ima da nas pobije ko zečeve, ako budemo begali. Kad iz dvorišta... BAM,BAM!!!
Vraća se tast. U jednoj ruci i dalje puška, a u drugoj plastična dvolitra puna rakije
-Pa sinak da nazdravimo, ne čuju se ovako lepe vesti svaki dan. Ali da razjasnimo, ništa od svadbe.
-Molim???
- Ma vodi je ti sinak slobodno, ali ne priliči mladoj da bude u venčanici sa stomakom do zuba.
-Ufffff.....
Ja, bled ko krpa, samo što ne padnem sa stolice. U cugu sam slistio dva deci rakije, koliko sam sebi sipao. Toliko smo se napili to veče, da ni dan danas ne znam kako sam vratio kola kući...
Dogadjaj koji baca sve u drugi plan.Kad neka iole značajna zvezda stigne u Srbiju sve drugo postaje manje važno,piše se samo o tome, a zvezda se nalazi na svakoj naslovnoj stranici,glavna je vest na svim lajfstajl pičkamaterina portalima.Prati se svaki njen korak i do tančina opisuje šta je dotična zvezda radila svake sekunde svog boravka sve do granice dok to ne postane degutantno pa i preko toga.Dežurni domaći selebriti dupeuvlakači koriste ovu priliku da se medijski eksponiraju što je više moguće.Izvode zvezdu u provod, a onda svoju priču prodaju novinama uz obavezno naglašavanje kako je zvezda tako jednostavna,prijatna i da voli Srbiju više od majke svoje.Kud god pogledate saznaćete novi zanimljiv podatak o zvezdi koji vas obično zanima koliko i veličina izvoza čarapa iz Gabona, ali ćete ga nekako saznati.Nakon odlaska zvezde još nekoliko dana će se baljezgati o njenom boravku i o raznim dogodovštinama koje su nastale za to vreme, dupeuvlakači će pričati o prijateljstvu koje su sklopili za celi život sa zvezdom uz obavezno navodjenje kako će se on/ona sigurno vratiti.
Pratimo dan u životu zvezde
09:00-Zvezda je ustala, otišla do wc-a, dobro se išorala i zamislite nije pustila vodu da govno nestane.Mile,koji radi u hotelu gde je zvezda odsela nam kaže da je zvezdino govno dužine 8 centimetara i širine 2,7.Po sastavu se vidi da večerao čvarke, kajmak baba Mare i da je sve to zalivao šljivovicom.
10:00-Zvezda je bila na doručku, jeo je slaninu i jaja, a posebno je zahtevao domaći ajvar.Nosio je belu majicu na kojoj je pisalo Kosovo je Srbija jer saoseća sa domaćinima i plave farke.
13:00-Zvezda je stigla na set filma koji snima, pozdravila se sa članovima ekipe i krenula da snima.Morao je skinuti onu belu majicu jer je režiser pro kosovski nastrojen što je dovelo do sukoba u kome je naša zvezda dobila šljivu ispod oka.
16:43-Zvezdi se prisralo za vreme snimanja jedne napete scene pa je otrčao da se iskenja u svoju prikolicu.Informacije o govnetu nešto posle.
18:27-Pojeo je pljevu sa lukom, urnebesom, tartar sosom i zelenom salatom.Skroz se umazao od urnebesa koji je iscurio.
21:00-Zvezda je završila sa snimanjem za danas, stigla je u hotel da odmori.Navodno mu jako smrde noge i muči ga stomak zbog pljeve sa lukom koju je smazao na setu, ali obavezno će ići u provod.Da, dobili smo podatke o onom govnetu koje smo danas ranije spomenuli.Dugačko je 5, a široko 1,9 centimetara.
00:18-Zvezda je stigla u klub Holivud sa našim selebritijem Željkom Slavić, svojim novim najboljim jaranom.Na ulasku je bacio jedan jebozovni pogled lokalnoj moralnoj devojci koja je odmah zatrudnela.Oh,kako je samo kuljastičan i seksi!
02:07-Žurka je na vrhuncu,zvezda se raspojasala i latila mikrofona.Prvo je pevao Od izvora dva putića, a onda je opalio po Bajinim hitovima.Devojke su ekstazi, sve bi htele da ih zvezda oplodi.
05:46-Zvezda je mortus pijana stigla u hotel u pratnji dve atraktivne devojke koje su nam za sutra obećale ekskluzivu o zvezdinim ljubavničkim kvalitetima i veličini močuge.Jedva čekamo!
Postoje različite vrste parova,za neke imate utisak da se sam Bog osmehnuo kad su se spojili,dok za druge imate dojam da se sam Satana iz dubine pakla rukovao sa njima kad su se upoznavali.Elem,parovi su opšta pojava u društvu,tako da u nekom stadijumu dodje do toga da kad vidite jednu osobu obavezno pitate gde je jača ili lepša polovina.Prvi put kad sretnete neki par možete po njihovom ponašanju proceniti u kom stadijumu je njihova veza i koja sila je umešala prste pri njihovom susretu.
1.Parovi odmetnici
Još uvek svež par koji svaku priliku koristi da se što više izvaćari.Prepoznatljivi po tome što su im jezici stalno spojeni.Na žurkama i okupljanjima traže bilo koji pogodan ćošak,sobu,kafić u blizini,lift.U aktivnoj potrazi za dobrim mestom gde će se prvi put opaliti.
2.Kazablanka ljubavnici
Iako sede zajedno i jedva da se dodiruju,imate utisak da se jedva suzdržavaju.Ona ga gleda ispod oka sa smeškom u uglu usana,a on joj ovlaš dodiruje koleno.Ćaskaju sa ostalima opušteno, elegantno zavaljeni u naslonjače.Njegov poslednji dim je znak za nju.Odlaze kući medju prvima.Dok ih prate pogledom,ostali sa čežnjom i malo zavisti gledaju kako odlaze jer će se u roku od sat vremena odvaljivati u mogućim i nemogućim pozama.
3.Veseljaci
Ekstremno pogodni za društvo.Obično su već dugo zajedno,pa im seks nije na listi prioriteta.Raspoloženi i za tabliće,monopol,riziko,šetnju,pijanku,poker u skidanje,spremanje hrane usred noći.Ako ostaju kod vas kad padnete u krevet skoro mrtvi od 12-osatnog ludovanja pustiće film i gledaće ga sa žarom.Ujutru kad ustanete sa glavom veličine Tv-a srećni ko dva mala kučeta skuvaće vam kafu i planirati gde ćete potrošiti novi suncem okupan dan.
4.Moratorijum parovi
Dvoje ćutologa koji zakucani na jednom mestu bulje u Tv,ili sa nekom sivom oštricom mržnje u očima slušaju veseljake dok se raduju što su osvojili jedan kontinent.Nekad su izlazili,sad idu samo na okupljanja gde se baš mora.Konstantno zabrinuti zbog nečega.O seksu više i ne govore,a kamoli da ga sprovode u delo.Ili odlaze medju prvima kako bi se što pre stropoštali u krevet da spavaju,ili ostaju medju zadnjima da do kraja izmrače sve ostale.
5.Dan-noć parovi
Oni koji su čas zajedno,čas nisu.Kao u onoj igrici noć-dan.Nemate pojma kad sretnete jednog od njih(iz odredjenog dvojca)da li da pitate za onog drugog.Ni oni sami više ne znaju koliko su puta raskidali,koliko puta se mirili...Obično i kad nisu zajedno,to je period od par dana.Nekada su pravi veseljaci,nekad moratorijumci u zavisnosti od toga koliko im se smeši sledeći raskid.Više su svi iz društva zaboravili kad su se njih dvoje spandjali...a više nije ni bitno jer su oni prvi na listi kao potencijalni mladenci.Opšte poznata je stvar da ne mogu jedno bez drugog.
Ako vas je zadesio nesretan slučaj i pri tom ste ostali hendikepirani (ili ste se sa hendikepom rodili), nemojte se zavaravati da je to najveća muka koja vas je zadesila. Protiv vas su činjenice civilizacijskog učenja, čvrste tradicije koje se poštuju i institucije koje su delom na nebu a delom na zemlji (tako valda kažu).
Oni srećniji spas mogu potražiti u odredjenim religijama, gde njihov fizički nedostatak nije prepreka za život u večnom blagostanju duha i tela. Za druge - jebiga.
Gluvi:
- Vaša pozicija je još i najbolja. Istina, niste u stanju da slušate predavanja hrišćanskih popova, odža, budističkih monaha i raznih drugih sveštenih lica. Ipak možete da čitate, i upitate nekoga da vam objasni šta se govori u liturgijama i propovedima.
Nepokretni:
- Ukoliko ste kojim slučajem nepokretni, a musliman ste po rodjenju i vaspitanju - menjajte veru i religiju pod hitno! Pravi vernik po predanju, naime mora da klekne pri molitvi, što u vašem slučaju očigledno predstavlja problem. Vaš izbor su hrišćanstvo, budizam, judaizam i hinduizam.
Nemi:
Ako ste nemi, vaša muka je velika : ne iz razloga što morate da se sporazumevate rukama i što vas ljudi gledaju sa sažaljenjem, ne razumevajući pokrete vaših ruku kada im se obratite. Ne. Vaš hendikep vas sprečava da u crkvi na kraju molitve izgovorite Amin, da se molite naglas i veličate Tvorca. To vam neće oprostiti ni jedna priznata religija, kao ni jehovini svedoci. Spas potražite u budizmu gde je dovoljna nema meditacija, i potrudite se da ne završite kao glista, muva ili u gorem slučaju morski krastavac.
Slepi:
Pošto ne možete da gledate, logično je da niste u stanju da odete u Meku i vidite sveti kamen, s kog je Muhamed na svom konju skočio u oblake. E pa šteta, jer musliman koji nije video taj kamen u Meki je nečisti nevernik koji zaslužuje patnje svake vrste, a to ste u ovom slučaju vi. Utehu, veru i nadu zato usmerite na drugu religiju koja ovaj vaš hendikep ne smatra značajnim za spas vaše duše.
Ljudi bez desne šake:
- Naime, sudbina vaše duše je vrlo neizvesna, i jednom rečju - vi ste u kurcu. Niste u stanju da se prekrstite ni šakom ni sa tri prsta, te s toga za vas nema mesta ni kod katolika ni kod pravoslavaca. Kako da se prekrstite kad pop izgovori Gospode pomiluj? Takodje, ni islam vam nije naklonjen, kao ni judaizam, jer kako ćete sklopiti ruke pri molitvi ako nemate jednu šaku? Raspitajte se kod budista šta vam je činiti.
Ljudi bez ruku do ramena:
- Jasno je da je vama najteže : što se tradicije i običaja tiče, kako institucionalnih tako i narodnih, za vas u srcu božjem nema mesta, ma koliko dobri, plemeniti i bezgrešni bili, ma koliko da se kajete i ljude navodite da u ime Tvorca čine dobro sebi i drugima.
Razume se da niste u stanju sami da sipate čašu vode, obrišete guzicu nakon nužde i vežete pertle. Ali vašim problemima se tu ne nazire kraj - naime, nedostatak ruku sprečava vas da se prekrstite i sklopite šake dok se molite. Na hinduizam zaboravite, jer čovek sa dve ruke je sam po sebi nedostojan mnogorukih bogova, a kamoli vi koji nemate ni jednu. Šta da vam kažem, spas duše potražite u Africi kod plemenskih vračeva, možda će vam oni dati odgovore i uputstva.
Ljudi vezani za postelju:
- ne idete u crkvu
- ne idete u sinagogu
- ne idete u džamiju, i to su sve veliki gresi (tako kažu).
Ako niste na samrti i nema još razloga da vas pop ispovedi, budite u stalnoj pripravnosti. Ako ste siromašni i nemate para da platite tarifu za dolazak popa da vas oslobodi greha, imajte pri ruci mobilni telefon kako biste ga nazvali i za oprost zamolili preko telefonske veze. Ko zna, u telefonijama za dinar nude besplatne minute i poruke, možda i popovi počnu da dele i besplatne blagoslove.
Dani momačke slobode iz ugla oženjenog čoveka. Što si dosad jeb'o, jeb'o si.
Baciš koju hnjo-hnjo foru klincima pred zgradom kako si onomad opalio Purgerku u Makarskoj na letovanju, mada nisi ni sam više siguran da li si jeb'o ili si pak izvisio čekajući je pred hotelom, ili... Ma, nebitno. Krupnim očima su gutali priče k'o Pišonja i Žuga kad su slušali Lepog, neka, treba deci dati motiva, mada će i oni sami uskoro skontati da nije baš sve tako bajno, i da život brutalno kida klinačke snove k'o Čampijeva baba tepsiju baklave posle Ramazana. Pa ajd', bato moj, lagano da ženi pomogneš da istrese tepih, slava će uskoro, a visok si, pa možeš i paučinu spičiti časkom.... Jebiga, lepo si rekao pred matičarem "i u dobru i u zlu", a šta više da kenjaš - Realno, ko bi sem nje trpeo tvoju preku narav godinama, dok hrčeš i češeš dupe u snu, kasno dolaziš kući s posla, ostavljaš pistaće po krevetu, i nedeljom napičiš Žareta i Gocija na 80 decibela?
Slabo ko, to znaš i sam. Iskreni da budemo, znaš i sam da nisi više mraka kakav si nekad bio, deb'o si, zadišeš se kad ideš uz stepenice, vide ti se sede, a mast za hemoroide odavno koristiš više nego gel za kosu... Mada nisi još za staro gvožđe, višegodišnje cepanje drva za studentski džeparac je učinilo svoje - tu si negde k'o Expendables, al' za sirotinju.
Pogledaš krajičkom oka neku mesnatu klinku, ipak si živ čovek, ali i sam skontaš da si suviše mator i nadasve namćorast, sistematski uzjašen na poslu, živaca dotegnutih k'o bretela na čipkanom korsetu Bokija 13. Znaš i sam da ne bi trpeo klinkino licitiranje pičke... Nije to, baja moj, više za tebe, predaj štafetu mlađima, ukoliko nećeš da budeš jedan od onih Mileta Kitića koji na koncertu Fazlije ključevima Mečke zarađene na baušteli kupuju malo samopouzdanja, a nagruvanim bicepsom skreću fokus pažnje sa mlohavog tukija.
Ipak, izreku "Pokrij se kol'ko si dug" nije izmislio glupav čovek. Šou mast go on, reče rahmetli Fredika Merkjuri. Šou mast go on...
DMT
Sedim na klupici tramvajskog stajališta kod glavne železničke stanice. Pušim čistokrvan džoint prethodno smotan u toaletu urušene pljeskavičarnice negde na Altini. Pored mene orošena kesa sa još uvek toplom pljeskavicom natopljenom svim besplatnim prilozima, i tetrapak Su_voća od praske. Čekam tramvaj broj 3 za Rakovicu. Gasim džoint, i počinjem da shvatam da mi živimo u totalitarnoj državi. Okrećem glavu desno, i na zgradi pošte vidim ogroman digitalni časovnik koji takođe prikazuje i današnji datum i trenutnu temperaturu. Onda pogledam levo, i vidim kameru. Kamere. Jebene kamere. Kamere su svuda oko nas. Ulice, raskrsnice, trgovi, trotoari, banke, prodavnice, lokali, škole, javni prevoz, bolnice, domovi zdravlja, firme, fabrike, parkovi, ulazi i hodnici u zgradama, haustori, pa i svako od nas nosi po jednu kameru u džepu. Sve je pod nadzorom budnog oka Velikog Brata. Posmatra me. Znam da me posmatra. Onda dolazi tramvaj broj trinaest. Onaj nov. Njegov bešuman, futuristički zvuk me plaši. Moje ga oči detaljno skeniraju i analiziraju. Najpre zapažam način ulaska i izlaska. Moraš prisloniti PRST na onaj okrugli, svetleći čitač. Ne, to nije dugme, to je ČITAČ. Njegova je svrha da OČITA trenutak kada si ušao, i kada si izašao iz tramvaja, i taj podatak pohrani u centralnoj bazi podataka. Zatim, unutra su opet kamere. Osmatraju 24/7. Znaju tačnu sekundu kada si ušao i kada si izašao. Drže te u šaci, prateći svaki tvoj korak. Za njih nema tajni. Možda sada negde čitaju i ovo što ja pišem, iako to činim anonimno. Kako? Pa evo ovako. Imam fabrički instalisanu fejzbuk aplikaciju u telefonu. Nokia. I pošto sam uvek ulogovan, čak i kada nisam onlajn, oni mogu da povežu moj nalog na fejzbuku, sa bilo kojim nalogom koji otvorim na internetu, jer, ako sam im već otkrio identitet jedinstvenog broja šasije, da tako kažem, telefona, ulazeći na fejzbuk nalog koji sadrži moje vlastite podatke i fotografije, zašto bi im bio problem da prate sve ono što radim po internetu putem ovog unikatnog telefona, odnosno mog bar koda. Taj bar kod je ip adresa, i nepromenjiva je. I kada uporede ip adresu sa mog naloga na fb, i ip adresu mog naloga na vukajliji, oni će tačno utvrditi moj "anonimni" identitet. A i ko mi garantuje da se u onih 700kb fb aplikacije, ne nalazi i neki minijaturni špijunski programčić za praćenje istorije surfovanja? Ja vam kažem, mobilni su nam dati, a uzeta nam je sloboda kretanja. Tvoja je sloboda samo tvoj lični privid. U svakom trenutku kada je tvoj mobilni na mreži, oni mogu da te lociraju. Smeješ se, misliš da sam nadrogirani paranoik. Ali, nećeš se još dugo smejati. Ovo je samo uvod i početak. Da li GLEDAŠ televiziju? Ili je POSMATRAŠ? Da li kritički i sa rezervom analiziraš informacije koje dolaze sa nje, po sledećim merilima: kvalitet i kvantitet informacije, njena praktična primena (izuzetno bitno), način na koji ti se plasira, potrebna količina umnog rada kako bi se ona obradila (takođe veoma bitno)? Idemo postupno. Praktična primena- zašto ja moram da znam kako se proizvodi matična ploča za kompjuter, ili kako Bir Grils preživljava jedući drob iz antilopine ucrvljale lešine? Ili kad je Stanija otišla na pišanje? Kako ja ta saznanja mogu da primenim u praksi i kroz njih ostvarim neku dobrobit za sebe i bližnje? Na ovo se direktno nadovezuje kvalitet i kvantitet- na tone i tone beskorisnih i POVRŠNIH informacija koje zaboraviš u vrlo kratkom roku (jesi li možda zapamtio kojom biljkom je Bir previo inficirano mudo negde u džunglama Amazonije, kako se zove i izgleda? Možda ti zatreba taj podatak:) Dakle, zatrpavaju nas đubretom, uvijenim u lepa, i manje pakovanja. Uglavnom- đubre. O kinematografiji neću trošiti reči i palac, svima je jasna umetnička težina filmova kategorije gola sisa (vrhunac i krem umetnosti) i bum-bum-bilijarska-kugla-pucaju-pičke-Sigal-najjači-jebe-keve-svima. Emisije kao što su farma i veliki brat nam usađuju u svest to kako je normalno biti pod dvadesetčetvoročasovnim nadzorom kamera, olajavati i spoticati druge zarad lične koristi, dakle poruka- gazi preko svega zarad nešto novca i kratkotrajne estradne slave. Prodaj jeftino sve one vrline koje čoveka razlikuju od životinje. Što dalje implicira da se na kraju i nećeš razlikovati od obične svinje. Takvima nas i žele napraviti. Propagira se poročan i nemoralan život, mrtav pijan u osamnaestoj padati u šančeve sada je tako kul i in, lik što se roka pajdom kao kruna u komanskoj "hijerarhiji" koju treba poštovati. Itd. Ispiranje mozga na delu. Data nam je jeftina zabava, kako nam ne bi slučajno palo na pamet da mozak uključimo, porazmislimo, analiziramo, osmislimo neku novu ideju, a ne da poput sunđera upijamo zdravo za gotovo sve što nam se servira. Marihuanu nam zabraniše, svetu biljku koja se je tisućljećima koristila u magičnim šamanskim ritualima za spoznavanje Boga i drugih dimenzija.
Zamislite svest kao kutiju za cipele, pregrađenu na više rednih prostorija. Recimo, pet pregrada. Kroz svaku pregradu postoje vratanca. U prvoj pregradi se nalaziš ti. A sa tobom u njoj su sva saznanja i stvarnosti koje poimaš. Dakle, u toj prvoj pregradi se odvija tvoj običan, svakodnevni život. Ako ti je dato, u drugu pregradu možeš sam da zaviriš, bez pomoći psihoaktivnih supstanci. Ako ne, jebiga, posluži se već nečim, asortiman ključeva je širok. Ali samo po jedan za svaku od tih brava pasuje, znaj. U toj drugoj pregradi su pohranjena tvoja nesvesna ZNANJA i SPOSOBNOSTI, tipa ova analitička thc defka, koju normalan ni u ludilu ne bih mogao da napišem. U trećoj, mnogima nije data, nalaze se nadljudske sposobnosti koje su Božiji dar, kao recimo vidovitost, levitiranje, ishrana Suncem, telesni magnetizam, šesta čula, itd, čitajte Treće oko. U četvrtoj, to je već ihahaj level, nalazi se samospoznaja Boga u sebi, pojmi se veličina svemira, beskrajni kružni tok energije, otkrivaju se saznanja o načinu funkcionisanja svega, jedini čovek za koga smem potpisati da je razvalio nogom ko iz pičke sva vrata i došao u ovu prostorno i vremenski neograničenu sobu i njom ovladao jeste čovek-anđeo: Nikola Tesla. Šta je iza poslednjih vrata, to ne znam. Ne usuđujem se pretpostaviti. Verovatno sam svevideći Bog. I sada se vraćam na totalitarizam- šačica monstruoznih umova odlučila je igrati se Boga. Materijalni, kakvi jesu, nisu mogli ovladati čovekom duhovnim putem, već fizičkim. Kamerama, televizijom, čipovima, telefonima.. Pa i internet je njihovo maslo. Da, to ste upravo pročitali. Internet je namenski pušten čovečanstvu. Nauka i tehnologija se najpre cenzurišu od strane šačice oligarha, pa tek se onda postepeno puštaju kap po kap međ pučanstvo. Oni sada imaju tehnologiju koju će običan svet koristiti tek kroz 50 godina. Orvel se zajeb'o samo u godini- ne 1984, već 2034. I opet se vraćam na klupu stajališta. Kroz glavu mi piče flešovi slika iz Zabavnika od pre dvadesetak i više godina, kada su opisivali svet tada daleke budućnosti. Gledam sliku Beograda ispred sebe, očima, gledam te slike iz Zabavnika unutar sebe. Jedina jebena razlika su posteri "Veliki Brat te posmatra" i leteće reklame i automobili. A ni to više nije daleko. Vrli novi svet. Kuda ide?
Čisto finansijsko kurčenje, dva puta izvedeno. Samo bahato, što skuplje!
Nepotreban trošak za još nepotrebniji luksuz tamo gde za time nema svrhe ni potrebe.
Izvedeno na osnovu čudnovate odluke jedne od najsiromašnijih opština u Srbiji da spiči 30.000 evra na izgradnju WC-a u zgradi opštine i to po takvoj tehnologiji da bi im i NASA zavidela. Čak i za otvaranje i zatvaranje vrata WC-a vam je potrebna posebna obuka i pomoć jer imaju mikročip i senzore. A zatim, dok su još u formi i pod utiskom, dok se strasti nisu još smirile i čuđenje nije još zamrlo, još otprilike toliko za WC u najopremljenijoj osnovnoj školi u centru grada iako je tamo sve u tip-top stanju, a ima škola na teritoriji te opštine gde deca trče u poljske nužnike.
Velika misterija koja prkosi zdravom razumu i logici jer vas ostavlja u dilemi šta je nelogičnije: kakav je to WC ili kako se u taj WC ulazi/izlazi u slučaju da nestane struje?
- Hehehe, ideš ulicom i pričaš sam sa sobom... Nisi lud, dakle...
- Zidam kuću, jeste.
- I? Dokle si stigao? Ploča?
- Ma, i krov završio...
- Pa, šta te onda toliko muči?!
- Kupatilo... Žena sve bira do detalja... Jebote, u'vatiće me skupo k'o da pravim aleksinački klozet!
.......................................................
- Lejdiz end džentlmen, majne damen und heren, le madam e le m'sje, nastavićemo ovaj turistički obilazak kroz Srbiju kratkim svraćanjem u Aleksinac. Obzirom na to da već kasnimo, vreme nam ne dozvoljava da obiđemo manje bitna mesta kao što su ruska crkva gde je sahranjen pukovnik Rajevski, uzor za Vronskog iz Ane Karenjine, već imamo vremena samo za najbitniju turističku atrakciju po kojoj je ovo mesto nadaleko čuveno. Da, pa ne bismo zaobišli opštinski WC! Ja, kao vaš vodič, sam savršeno svestan da ste već čuli da tamo nije svugde dozvoljeno fotografisanje ali moram da ponovim. Ipak, imaju poseban odeljak za selfije. Takođe, ponovo ćemo proći uputstvo za upotrebu... Nema ulaska bez otiska dlana i dok portir ne završi skeniranje oka. Zatim, za gospodu, slobodno završite malu nuždu, ali obratite pažnju na sliku 3 u uputstvu jer je tu označeno kako se pravilno koristi tresač/sušač penisa "PeniShake 3000". Naravno, i za dame postoji ženski pandan tog aparata, slika 3B, koji sam prepoznaje prisustvo/odsustvo depilacije na tom delu tela, pa čak i tip depilacije i posebno se pokretima prilagođava, ali je dodata i sprava za nišanjenje iz stelt bombardera najnovije generacije za što veću preciznost. Naravno, potrebno je i pravilno da čučnete kako bi ugao bio najoptimalniji, a kompjuter najbolje izračunao trajektorije. Po obavljenom poslu, za gospodu sledi mirisanje tog dela tela aromom jorgovana, dok dame mogu da biraju između arome lavande i jagode. Ili da gospodi damo da to odaberu umesto vas, hehehe. U svakom slučaju, za opuštanje i što bolju koncentraciju pri vršenju male nužde imate holografski 3D projektor sa slikama i zvucima vodopada i žubora planinskih potoka uz opuštajuću muziku, a u odeljku za veliku nuždu imate posebne kabine sa govorima političara. Pitanja? U redu, ako nešto iskrsne, na licu mesta ćemo. A sad vas molim da sednete i čvrsto se vežete jer ulazimo na deo puta koji je vrlo opasan zbog rupa na asfaltu dubine do 0,75m koje nisu sanirane zbog nedostatka sredstava u opštinskom budžetu...
Lep način da otkačiš debelu devojku sa kojom si prinuđen da budeš i da je zanimaš dok tvoj ortak muva njenu lepšu drugaricu. Ona, kao i svaka druga debela devojka, svesna je svojih mogućnosti, tako da i ti možeš da prođeš. Ali, ona ne zna tvoju tajnu. Ti sam sebe visoko kotiraš, smatraš da je ispod časti da tvoje prezime nosi neka za koju bi ti trebala pomoć prijatelja da je oboriš, a kamoli nešto više. Ovim ćeš joj ispasti zanimljiv, poželeće da ti izlomi kosti, a pritom daješ prostora svom drugaru da bude sam sa izabranicom svog srca.
Em nećeš biti prinuđen da je smuvaš, em nećeš biti ugrožen da ti se ceo svet smeje, jer ljubiš nekog ko je trostruko teži, veći i jači od tebe, a ispašćeš ortak. E, sad. Malo lomljenja, par šavova možeš da progutaš, bolje i to, nego da gutaš njenu pljuvačku u kojoj osećaš čari leskovačkog roštilja i lučene paprike.
-Buraz, večeras mi trebaš k'o hleb...
-Što!? Nešto ozbiljno ili... ?!
-Ma, mora se vidim sa Majom, a treba mi neko da zabavlja Mountain King-a koji se šlepa uz nju, non- stop, ali jebeno non-stop....
-Ju, matori... samo mi reci da je špricana protiv besnila, nemoj da me izujeda...
-Pazi, ako možeš da je zanimaš večeras, bilo kako, samo je skloni od nas, hejtuje me nešto opasno, ne znam što, ali me nikako ne miriše...
-Ajde, ali pazi...dođeš mi za ovo...
...............
-ala-ala-ala to ne valja-sve si meni-ti dalja i dalja...
-au, ljakse...kako ti zvoni to telefon?!
-Uuuu, odoh ispred, ajd i ti sa mnom, neka nam ih ovo dvoje kanarinaca zajedno, nek' cvrkuću..
-Daj bre, što smo izašli, ne mogu da je ostavim samu sa onim tvojim ljomberom... ajd se vratimo...
-Neka bre, ostani malo sa mnom, hoću da popričamo ti i ja, u četiri oka... ako me razumeš, he he ....
-He, he... kako se ti slatko smeješ, khm, grok...
-Jao i ti... tako je isto radio dedin vepar kad ga je vodio da naskače na krmaču...
-Daj, mrš... nisi me valjda izveo da bi me prozivao?! Pazi, ako me isprozivaš i pritom iznerviraš, znaj da sam radila kategoriju 100+ u džudo-u, a sad kad sam na faksu, radim džiudžicu...
-Dobro bre, Švarci, jel mogu te zovem Švarci, imate isti list, heheheh...
-Mališa, zadnja opomena...
-Izvini, ali ja mislim da se kaže poslednja, znaš, zadnja je kad.... pu, pu daleko bilo...
-Znam ja to dobro, studiram Norveški, odlično mi ide jezik... a, tebi će biti zadnja!!!
-Aham, možda teleći ispod sača... jel bre?! Jel mož' sabiješ 500gr telećeg, jaka si mi ovako, k'o oni Vikinzi, 'beš mi sve... čudilo bi me da ne studiraš norveški...
-Prestaješ ili da uđemo unutra dok me skroz ne iznerviraš?!
-Jao bre, al' si ti ljutko neki...ajde neću više, malo šale...pazi, snimam te celo veče, baš mi se svidjaš, za tebe bih... za tebe bih.... ma, nek ide život... skinuo bih ti kulen sa neba i pola kile posebne, i to u omotu...
..............
- Doktore, imamo jednog mladića, prelom ključne kosti, bez svesti i otvoreni prelom desnog poplestisa...
Sinonim za “drugare” koji su učinili velika dela u nekim od naučno-fantastičnih priča osoba koje nam te priče serviraju. Inače, Manfredi i Džonson se pominju u ”Pingvinima sa Madagaskara”, tačnije pominje ih Major, u njegovim pričama oni su bili deo njegovog tima i ginuli su na više različitih načina. Doduše, Major ih najčešće pominje kao primer ostalima da ne čine greške koje su i oni “činili” kako ne bi, ne daj Bože, poginuli ili još gore završili u zoološkom vrtu u Jagodini, dok su ti “drugari” više plod mašte nekog patološkog lažova.
-Jel’ znaš ti onog mog drugara Jovana, koji je to car
-Podseti me…
-Bio nekad dobar fudbaler, išao je bre čak i na probu u Mančester, proveo tamo 6 meseci, družio se sa Runijem i Vidićem, kaže ne da su likovi...
-A taj Jovan, pa kako njega da se ne setim, on je beše bio sa Anđelinom Džoli i Kejt Hadson, jednu jebo a druga mu pušila?
-A ne, to je njegov burazer Toza, on je možda još i veći car. Joca je jebo Adrijanu Limu, posle kad mu dosadila upoznao je sa Jarićem.
-Nemoj da pričaš. A ono jebote, ja i ti se znamo ceo život, kako to da ih nisam nikad upoznao
-Pa oni ti stalno putuju svetom, i ja ih retko viđam...
-Da me upoznaš sa njima obavezno...
-Eeee, teško, vozili ti oni nekog Kavasaki Nindžu 450 km/h i naleti neki pijani kamiondžija, i Toza pogibe, a Joca ostade bez leve ruke, desne noge i desnog oka. Leteli su 18 milja, to je bilo negde 2004-e
-Uh, sunce ti, pa čekaj bre, kako je ovaj bio na probi u Mančesteru bez ruke i noge
-To je bilo pre toga
-Kako bre pre toga kad Vidić nije još bio u Mančesteru 2004-e, a rekao si da se družio sa njim
-A da, 2007-e je ovo bilo, ja sam nešto pomešao. Ali momci su bili carevi stvarno, šteta što tako završiše
-K’o Manfredi i Džonson jebote...
-Ko?
-Isto svetski putnici, možda ih ovi tvoji znaju, ovi su poginuli u Ekvadoru…
-Moguće, moguće, bili su oni i u Africi
-Ekvador je u Južnoj Americi, a Ekvator je zamišljena linija koja prolazi kroz Afriku.
-Pa to sam i mislio, bili su oni i tamo... A reci mi, kako su oni poginuli?
-Šetali se oni tako pored neke reke, i izlete leteće pirane... Ništa od njih nije ostalo, morali kašičicama da ih skupljaju. Možda su se i znali sa ovim tvojima.
-U jebote... Ček, ček, pa sad se sećam, pričao meni Joca da je skupljao nekog Džonsona, i to baš kašičicama, jebote, ladno su se znali, a reče on nešto i za te leteće pirane
-Ma gamad bre, hvala Bogu to kod nas nema...