Odgovor vecine stanovnika Srbije na veoma prosto pitanje: Odakle si?
- Cao , odakle si? - Iz BGa. - Extra, koja opstina? - Pa to je jedno mesto pre Borce... - Pa to nije Beograd. - Pa opstina Beograd.. Odakle si ti? - Iz Beograda. - Koja opstina? - Jedno mesto pre Sapca... Imam do centra isto koliko i ti..
Osoba iz manjeg grada koju poznaju skoro svi od 12 do 20 godina. Popularnost je stekao tako što je platio izvesnu svotu novca nekom Beogradskom MC-u koji je odvojio svoje dragoceno "blejim i pušim vutru vreme" za snimanje ovog legendarnog jebaćemo-vam-svima-majku spota. Nije bitno gde će se spot odvijati, bitno je da su tu svi potrebni rekviziti: Automobil sa zatamljenim staklima, go-go igračica, naočare za sunce, iako je napolju -10, kajle i naravno pištolji na kuglice. Inače ovaj spot obično uspeva da dogura do 1000 pregleda na youtube-u, i to je njegovo životno delo koje se više nikada neće ponoviti. Ta popularnost traje par godina i različita su gledanja na njegov status u gradu.
Dečaci 12-15 god: obično ga smatraju za idola i mnogi se i sami upuštaju u slicne poduhvate. Naravno tu je i doza ljubomore zato sto šeta sa Marijom iz osmog-tri. Devojčice 12-15 god: misle da je on princ na belom konju i obicno drže njegovu sliku pored kreveta, smrtno su ljubomorne na Mariju iz osmog-tri. Muškarci 16-17 god: ne misle da je on ništa posebno a kamoli bolji od njih, ali ipak vole da se nađu u njegovom društvu jer ima dobar status kod klinkica. Devojke 16-17 god: znaju za njega preko mlađe sestre ili drugarice i nemaju ništa protiv da se nađu u njegovoj blizini, ali retko koja bi pala na njegove fazone. Muskarci 18-20 god: njegovi vršnjaci koji ga ismejavaju i rado šale na njegov račun, najlepše je kada se posle subotnjeg izlaska svi skupe kod koša u kraju gde je on glavna zanimacija. Devojke 18-20: Ne znaju da postoji.
To je ono što muž/dečko donese iz prodavnice kad ga žena pošalje po prašak za pecivo.
- oba su vrlo česta u kulinarskim receptima, ali mnogima nije najjasnije čemu koji služi; - pakuju ih u slične kesice; - stoje na istom mestu u prodavnici, koje se nalazi van uobičajenog muškog trougla kupovine "hleb - neko meso - pivo".
Osoba ženskog pola pozamašnih oblina (što bi narod reko, ima je gde treba), punih usana i bujne, raščupane kose. Oči, ako neko primeti su najčešće krupne. Svako ko je gledao neki anime je sigurno primetio kako sve dame i devojke imaju gore navedene osobine u nenormalnim proporcijama. Osoba za koju se ovo kaže izazviva u vama ponašanje Kornjačinog Vrača iz Zmajeve kugle.
Kafić, leto, korzo u selu...Mi sedimo pijemo pivo i gledamo i parimo oči... -O, Milice, Milice, oči ti...? -Kakve oči, gde ti vidiš oči...Ona ko iz anime da je izašla, gle kolke sise ima! Jebo...teee... -I to čvrste...(počinje da pada u spazam). Uf, prokuva. -Dete, daj još jedno pivo ovaj crče...
Bilo koji klub u koji pređe igrač iz Jelen Super Lige.
Novinar: Gospodine, kako Vam se čini Okzhetpes-u? Fudbaler: A, ovde je sve divno, ljudi su super, hrana je odlična, Pakistan je zemlja mojih snova. Novinar: Gospodine mi smo u Kazahstanu. Fudbaler: Pa to sam i kaz`o, ha ha mala šala da vidim dal me pratite,ha ha.
U srcu Novog sada se nalazi institucija zvana '' Gimnazija Jovan Jovanović Zmaj'' čije učenike karakteriše određena vrsta super moći( nešto tipa mutantske akademije u X- Men-u). Naime, tokom cele školske godine ova deca prolaze kroz nezamislivu psiho-fizičko-somatsko-emotivno-intelektualnu torturu izazvanu od strane nemilosrdne birokratsko-profesorske strukture sa ozloglašenim direktorom ( za kojeg njegovi učenici kažu '' čoveka odanog matrijarhatu'') na čelu. Među najpoznatijum zlikovcima je ''Latinjara'' kod koje niko nema više od dva na kraju godine. Tu je i ''Fizičar'' tj. matori čiča koji ti zaključi ''topa'' odmah na početku godine pa se ti posle vadi kako znaš i umeš. A imamo i ''Biologičarke'' ,žene ili ledeno plavog pogleda ili šprah felera, koje se vode monetom: '' Ti znaš za dva, ja za tri i četiri a Bog za 5''. Ovo su samo primeri diktatorski orijentisanih ličnosti koje haraju ''Jovinom''. Ali ,pored sve muke, ''Deca iz Jovine'' trijumfuju!!!! Koristeći svoj superiorni intelekt i neverovatnu pronicljivost oni uspevaju da , teškom mukom, postignu odličan uspeh i upadnu na budžet.
Kraj marta:
Običan smrtnik: '' Ej, kako ide škola, kako kontaš da ćeš proći na kraju ?''
Dete iz Jovine: '' E brate jako loše, ubija nas ona '' Latinjara''. Od nas 32, 35 ima opomenu, a biologiju, fiziku i matu da ne govorim. Ako bude 4.00 dobro je!!!''
Kraj juna:
Običan smrtnik: '' I, kako prolaziš?''
Dete iz Jovine: '' Ju gari, znači ne verujem, uspeo sam da '' navučem'' 4.85 jedva nekako. Znaš, malo pamet, malo inteligencija ovo-ono.''
Naučnik zamagljenog pogleda stoji na ivici nadvožnjaka i čeka pogodan trenutak da se baci u ponor i tako okonča svoj promašeni život. U tom trenutku mu zvoni mobilni telefon ( koji je za svaki slučaj poneo, iako je krenuo da se samoubije ). Zove ga nikad prežaljena ljubav ( tanka dugačka cigara i par mamuza od zlata ga ne zovu ) na koju je žešće onanisao na faksu al nikad nije skupio muda da joj iska pičke. Elem, ona ga obaveštava da se nekom asteroidu veličine pola Meseca napeo kurac i da je prejebao svoju orbitu i rešio da jebe kevu planeti Zemlji, tako što će da se strmopizdi na nju, te da ovaj pod hitno mora da dođe u sedište NASE, jer je jedini koji može da sredi novonastalu situaciju. Naučnik bataljuje suicid i hvata prvi taxi do NASE. Na radiju sluša glas predsednika Amerike koji obaveštava naciju da je jebeni asteroid rešio da se za 17 dana zabije negde između Bele kuće i Kipa slobode ( naravno, asteroid nije nekul pa da se zabija u Južnu Osetiju ili Zimbabve, pa da posle gledamo film u kome se svetu obraća Robert Mugabe ili neki šerif Bantu plemena ). Dok sluša glas ljubljenog predsednika, stiže u predvorje NASE i odmah sreće ribu-naučnicu ( 5 sekundi zgledavanja uz muziku Hansa Cimera ), ali sreće i kolegu sa faksa, ljutog protivnika i bivšeg trsitelja pomenute ribe-naučnice. Sve pršti od flešbekova iz studentskih dana, ali svi ostavljaju prošlost na stranu i zajedničke snage podređuju jedinom cilju – spasu Zemlje. I tako, oni 15 dana nešto mrse muda, pokušavaju na miran način da „pregovaraju“ sa asteroidom, ali ne vredi, kamenčuga ne posustaje u svojoj nameri da se Zemljanima najebe mame. Onda predsednik Amerike seče Gordijev čvor i naređuje ovoj dvojici astronoma-protivnika da zajedno odu u svemir, ponesu neke vodonične bombe i nuklearno naoružanje i rasture madafaken asteroid. Ako prežive, biće heroji celog sveta i dobiće blowjob od Monike Levinski, a ako zaginu, svejedno, ionako bi prekosutra stigao asteroid i uništio svet. Na rampi za poletanje, naučnik konačno otkriva ribi-naučnici da je čitav život zaljubljen u nju i poklanja joj neku amajliju da je čuva ako se ovaj ne vrati. Njoj krenu suze i kaže mu kako je do sinoć bila ateista a onda joj se u snu javio Isus i rekao da će sve biti kul. Obećava naučniku da će se prejovati Gadu za njega i da će ga čekati iz svemira ( opet Hans Zimer muzika u stilu Gladijatora i Perl Harbora ). Naučnici odlaze u svemir, a da svet ne bi rekao kako su zastupljeni samo Amerikanci, posada je dopunjena nekim pijanim ruskim astronautima i japanskim sajber manijakom, koji svakodnevno hakuje sajt Pentagona i rešava 47 diferencijalnih jednačina u sekundi. Naravno, tokom mislije svi osim naučnika izginu ko Vlasi na ringišpilu. Naučnik jebe kevu asteroidu i izbegava eksploziju za femtosekundu. Onda se vrati na zemlju, gde ga nose na ramenima i slave. Venča se sa ribom-naučnicom i do kraja života se jebu k’o mršave svinje ( naravno uz muziku Hansa Cimera ). Monika Levinski je ovog puta ispušila...predsedniku.