Časopis,lošeg kvaliteta štampe,još grđih textova. Govori o opštepoznatim aksiomima postojanja duhova,mračnih čini,otklanjanja istih pomoću vlaške magije,NLO-ima viđenim ovog meseca,uticajima zvezde Algol na natalne karte,smakovima sveta koji samo što nisu (a možda već i jesu ),sa primesama ekskurzija po manastirima,horoskopom (jbg fali sudoku) i još koječime iz rubrika verovali ili ne što se da naći na netu te nedelje. Odlično štivo za potpalu.
evo recimo odlomak iz nekog texta (pravi je zaista,ko ne veruje nek nadje broj 511.Onaj koji sam našla kod moje keve,naravno završio je na potpali). Jeste malo dug,ali vrlo poučan :
'' ...ovih dana sam napunio 30 godina,a još se nisam oženio,pa mislim da je to glavni razlog što mnogo sanjam. Naravno sanjam samo devojke i mlađe žene,jer mi to nedostaje u stvarnosti. Nisam star a ni ružan,pa ipak neki đavo postoji. Nedavno sam noćima sanjao jednu istu devojku kako naga na crvenoj prostirci leži na jednom proplanku iznad grada idući ka Brestovačkoj banji. Dugo sam je posmatrao, a onda na njenu molbu učinio ono što sam u stvarnosti često maštao-obljubio sam je. To sam učinio i naredne noći i mnogo noći kasnije. Rekla mi je da joj je lepo samnom i da bi trebalo to da učinimo i u stvarnosti,pa mi je predložila da se sledećeg dana nađemo tačno u 12h na tom istom proplanku.
Odmah sam se probudio. Bilo je tačno 2h.Do jutra nisam oka sklopio ali sam razmišljao kako ću taj proplanak u stvarnosti da pronađem.Iz Bora sam krenuo oko 9h i kretao se zemljanim putevima i prečicama u pravcu Brestovačke banje.Učinilo mi se da me prati i predvodi neka zvezda vodilja ili neka nepoznata sila inače nikada ne bih pronašao proplanak iz snova.
Posle 3 sata tumaranja na oko 5km od grada naiđoh na traženi proplanak.Ali začudo,na crvenoj prostirci nije ležala ona devojka iz snova,nego neka gola baba nalik na vešticu.Čim me je spazila nekako me je jezivo pogledala i iskeženo progovorila-nisi ti za devojku,ti si za babu d 80god.Dođi pokaži se,ako ne ispuniš moj prohtev ubiću te i pojesti. Nisam imao drugog izbora.Skinuo sam se i legao preko babe.Istog momenta u meni se sve preokrenulo.Više nisam mogao pravilno da razmišljam,da išta osećam i da se normalno vladam,kao da se deo te veštice uvukao u mene i kao da smo postali jedno telo.
Ne znam ni da li mi je bilo lepo s njom i da li smo išta progovorili.Potpuno go i nazebao probudio sam se kasno uveče,sam,na istom proplanku.Obukao sam se i po mraku jedva došao do grada.Kad sam stigao u stan,zapalio sam tamjan,sveću i neke stare krpe.Te noći nisam smeo da zaspim.Spavao sam celog narednog dana i sve dok nije pao mrak,a onda opet zapalio iste stvari.Nekoliko dana kasnije,jedna vračara iz Podgorice mi je razjasnila da se radilo o veštici koja je svojom nečistom silom uspela da se u snu pretvori u devojku i prevari me.To je zaista moguće i to nije laž.''
Komentar na poziv na svadbu druga iz djetinjsteva.
Kad sam dobio pozivnicu ukočio sam se, pa jebem ga luda, kod nas u ulici čitave generacije nestaju za godinu dana. Kako se onaj prvi oženi u roku od godine , svi ostali za njim, i tako nam ova pošast istrijebi sve muško u ulici. Al’ ’aj nek’ je sa srećom. Zajedno smo odrastali, bili zaljubljeni u Beti Kamenko i Vilmu Kremenko, stidljivo prvi pornić podigli u video klubu...
Svadba k’o svadba , dreka, vriska, glasna muzika, sasipanje kave za vrat od strane konobara koji inače vjerovatno rade na brenti s obzirom na vještinu nošenja tacni, pijanih ljudi i još pijanih ljudi. Ima i pičoka, mame koje gonaju djecu oko stolova dok iritantno žgevre, ili ih ostave da spavaju u kolicima pokraj muzike pa odskakuju iz njih od basa (ljubomoran sam na tu djecu kad im vidim ta futuristička kolica, moja su ličila na korito za šurenje svinja, po pola rasječen bojler, jebi ga u ratu se snalazilo. A kad im vidim mame ljubomoran sam im na tate) . Gledam i svog komšiju Čedu, udrobio kruva u čorbu, pa pritišće kašikom da potopi, uvijek je razbijao klišee. I tako to ide, nadero se i ja, pa posmatram, filozofiram. Čovjek na svadbi je nasmijno lice iz ugla ukrštenice, a i sama svadba nije ništa drugo do skup gradova, predjela i predjela, i samoglasnika u vidu neartikulisanih krikova pojedinca. Vidim i moj komšo se zagled’o u dno polupune čaše, pa se sjetim kad je pričao kako se on priženio.
Veli:“ Bilo je to u izbjeglištvu. Kren’o ja preko Manjače u Mrkonjić, stara mi ostala tamo u bolnici. Taman kad sam bio kod Stričića neđe, vidim kraj puta poznata konjska kola, kad ono Mileva. Znam ja nju i od prije, gonali smo se mi, a eto ostašmo stari cura i momak. Pit’o je šta je reći, veli: „Otrg’o mi se konj pa sad ne merem nikud sa ovom kobilicom.“ Gledam ja nju 'nako ispod oka, nema ni ona nikoga na svijetu a blenula u mene kroz onu masnu kosu, k’o da bi mi nešto rekla. Vidim ja šta je, uparim svoju ragu sa njenom, sjednem kraj nje: „Mileva, našla si konja!“. I tako odlazimo prema zalasku sunca kao u kaubojskim romanima“.. . Trgnem se: „ Jebo te kreč, treba kupiti svilenu košuljicu, i spremiti 50 maraka za poljevačinu.“
Za skoro svaku vrstu robno-novčane transakcije u našem umu postoji osoba koja nam se čini odgovarajućom za tu vrstu posla. Ukoliko imamo posla s baš takvom osobom, bez izuzetka osećamo se sigurno i opušteno, duboko uvereni da ništa ne može da pođe naopako.
- Vodoinstalater
Mora da bude brkat. Tačka. Nema tu ni drugo ni treće nego da izgleda baš ko Her Žika, jedino tako ćemo da izađemo iz stana u punom poverenju da ćemo po našem povratku zateći sudoperu otpušenu, wc šolju na mestu na kojem je bila pre eksplozije kanalizacionih vodova a ostatak stana netaknut, čist i mirisan.
- Prodavac polovnih automobila
Poželjno je da bude što prljaviji i masniji, samo takva osoba može da poseduje dovoljno znanje o tananom funkcionisanju tako komplikovanog sklopa kao što je automobil. Takav takođe ume i nepogrešivo da oceni koliko sme da traži za svoje krševe a da ne ispadne suviše alav i posle koliko kilometara po MTBF metodi će njegovi krševi da se raspadnu a)na sat-dva, b)na par dana, c)zauvek. Bez tog i takvog znanja i iskustva u tom poslu nema uspeha.
- Prodavac na pijaci
Po svaku cenu da nosi šajkaču, u idealnom slučaju i šareni pojas i pantalone širokog tura. Samo onda možemo da mu poverujemo na časnu reč poštenog zemljoradnika da su njegove breskve veličine lubenice domaće, prirodne i neprskane, a sve na njegovoj tezgi, uključujući limun i pomorandže uzgojeno s njegovih vlastitih deset prstiju, koliko god da mu stisak ruke bio mlak a koža glatka kao u Narcise>.
- Automehaničar
U svakom slučaju radionica mora da mu bude što neurednija, nikako čista i pod konac. Svi znamo da je omiljena izreka naših deda: "Sine, jebeš majstora kojem je radionica uredna" kad ih pitamo zašto ne srede šupu jer baka odavno pizdi. Tu izreku posle i sami obilato koristimo kad nam neko uđe u sobu, jer to je zaboga poligon u kojem genije radi.
- Apotekarka
Poželjno je da bude starija gospođa s naočarima i trajnom, samo takva osoba od iskustva može da nam preporuči lek s više pouzdanja nego lekar specijalista i na najčudnije naše zahteve i probleme odreaguje bukvalno bez pomeranja i dlake na glavi. Ovi pilići što su se juče izlegli s fakulteta ionako nemaju pojma a i malo je nezgodno ako u toj istoj apoteci kupuješ prezervative, uvek ti se čini da te blago podsmešljivo gledaju ispod oka kao da kažu "Ama šta će tebi to, koga si ti to mislio da jebeš večeras?"... kurve.
Rečenica koja vedri i oblači, menja stvari iz korena i usrećuje mnoge muškarce kojima se srušio ceo svet zbog nedostatka malo ženske krvi u vidu čišćenja organizma.
- ... Ma nije to najgore što čoveka može da zadesi, ček da čuješ samo. Imam dva deteta, ženu, kuću, kola, stan, zdrav sam, svi smo zdravi, jednom rečju cvetaju ruže. Zvoni telefon jedan dan, vidim nepoznat broj, ja izađem napolje kao što uvek radim kad zove neko čiji broj nemam. Šta znam koja budala može da bude. Ženski glas, meni poznat naravno kaže kasni mi 15 dana već, sumnjam da sam trudna i prekida vezu... Mene probi neki mrtvači hladan znoj. Javim se ženi da idem kod nekog prijatelja, sednem u kola da se vozim po gradu i pozovem malu. Kaže kasnilo joj je i ranije al nije nikad ovako dugo. Dogovorimo se mi da prenoći sve to pa će sutra ona da kupi test i da rešimo dilemu i vidimo šta da radimo...
- Pa da, da prespavaš, jutro je pametnije od večeri...
- Da prespavam kurac, to je jebeno najduža noć u mom životu, oka sklopio nisam, ni na ženu nije mogao da mi se digne. Kapira ona da je nešto krenulo po zlu al misli da je oko posla. Nisam mogao da sačekam da se otvori apoteka, odem ja kupi, probudim malu, pošto živi sama i tutnem joj pod nos. Odeo ona u kupatilo zaključa se, ko da ima nešto što do sad nisam video, mada bio sam pijan al pamtim detalje svakako. Kao da se vreme zaustavilo u tom trenutku za sve osim za mene. Za vreme dok je skidala gaće ja sam tri puta čuknuo i pitao jel gotovo i šta je bilo... Otvara ona i kaže, izgleda da nisam još spremna da budem majka. U mojim ušima poče da odzvanja rečenica koju sam molio Boga da čujem od našeg prvog razgovora, Dobila sam...
Srećniji sam bio samo kad sam dobio prvog sina, ogreja me sunce u po Januara. Raziđoše se oblaci i ptičice počeše da mi cvrkuću ko u crtaćima. Nađem neku brlju u njenom stanu, udarim dve u vidu aperitiva i sazovem ove moje da ih vodim na doručak, da častim... Samo kad se sve rešilo ne znam šta bih radio...
- Eto, to ti je za nauk sad, povedi računa. Nemoj više da švrljaš, imaš zlatnu ženu i dečicu...
- Da znaš da hoću, nego jel se meni ova konobarica nabacuje ili ja to umišljam?
Krilatica kojom se vode muškarci kad se na neki način uspiju ratosiljati ženske čeljadi iz kuće, sve dok na red ne dođu domaćinski poslovi.
Otpratio sam mater rodbini na godišnji odmor, sestru na fakultet...
Ostali ja i ćaća, ma milina Božija, nema nikog da ti prigovara što pod saugom dolaziš kući, što ti je tutkal pao na radno odijelo, što mljackaš i srčeš, što ne opereš masne ruke prije nego što ih obrišeš... Nanijeli smo sebi hrane od ovih slava i praznika, k'o dva hrčka, može nam biti dok ne okopni. Najzad da se i mi malo opustimo...
I sve bi to tako bilo da nam nakon par dana nije počela smetati prašina a i nas dvojica jedan drugom...
-Međede, ne bi bilo loše da malo ovu paučinu pokupiš iz ćoškova, ovdje ni Spajdermen ne bi znao kud goni, i da malo veš opereš, usisaš. Svoju sobu da središ, da nisi moj rekao bih da si neku guzio dok joj je pauza za topli obrok, k'o da je atomska pala u nju.
- Daj ćaća, pa pomozi malo, zajedno smo u ovome...
-Šta pomozi, ja sam u vojsci na ruke kompletnoj brigadi košulje za kaznu morao oprati, a ti imaš veš mašinu, imaš usisivač, ja morao ono malo govno gonati vazdan po kući dok ne pokupim mrve. Ima da radiš i da pitaš "ima li još", a ja ću nadgledati...
-Ćaća je bio vojno lice, što će reći, naređenje -izvršenje. Prvo sam napravio strategiju. Podjela rada je suština čovjekovog bivstvovanja, tako su me učili. Onda sam dvadeset minuta obilazio oko veš mašine, značajno je gledajući, pokušavao sam je pogledom natjerati da progovori, ali kao i sa drugim ženama nisam uspjeo u svojoj namjeri da mi se sama otvori. Na kraju sam uzeo stvar u svoje ruke, natrpao veš, nasuo praška, i pritisno dugme, i sve ispratio svesrdnom molitvom :" Bože ako te ima, sad je vrijeme da činiš čuda!"
Dok mašina radi odlučio sam da usisam. Izvukao usisivač, i pozvao ćaću da mi pomogne.
-Stari, 'vamo 'de , treba usuti vode u usisivač...
- Kakva voda, jebalo te Sunce, usisivač radi na struju, nije parna mašina... A ĐAVOLE JEBO TI SVOJU MAJKU! Vidi stvarno se treba vode sipati, e da mi je neko rekao, ne bih mu vjerovao. Posljednji usisivač koji sam vidio je "Sloboda- Niš" iz '78-e.
-Kud se sipa?
- Jebi mu mater, pritisni kakav dugmić možda se otvori rezervoar...
Nakon nekog vremena našli smo hepek i otvorili usisivač...
-Sine, koliko vode ide u ovo čudo?
-Jebeš mu majku, trebalo bi negdje da piše MIN-MAX...
- Ma jebo te Minimaks, nemoj me zajebavati, 'aj sipaj od oka!
Usuli smo, startovali mašinu na crveno dugme i...
-ČUPAJ GAJTAN JEBEM TI SUNCE POGORAĆEMO...
Malo je zavarničilo, nešto je puklo u motoru, utom sam i ja iščupao gajtan, i naša epizoda sa usisavanjem je otišla do kurca...
Ušao sam u kupatilo, i upao do gležnja u vodu...
- STARI, POPLAVILO, ŠTA ĆEMO?
- ŠTA JA ZNAM ŠTA ĆEMO, NISAM JA TESLA, JEBEM LI TI SUNCE MANITO PA ŠTO NISI ZATVORIO VRATA NA MAŠINI...
-Alo, ženo, zajebi odmor, dolazi kući, usisivač je pregorio, kupatilo je poplavljeno, ne znam dokle će telefon dogurati, požuri ako želiš da kuću nađeš na istom mjestu.
Rečenica kojom se iskazuje zdravorazumski pristup temi ženske sklonosti ka švrljanju. Život je ionako prekomplikovan sam po sebi da bismo ga mi još dodatno komplikovali, što ne znači da u najvećem broju slučajeva ne činimo - baš to. Oni koji su, međutim, ovladali umetnošću zena rade to na sledeći način.
- Sine, što si ćutljiv, deluješ kao da si viđen za rekonstrukciju u vladi?
- Hm... imalo bi šta da se rekonstruiše u sopstvenom dvorištu... ali, kako da ti kažem, ko da se bavi time, prljav je to poso.
- O čemu pričaš, nejasan si kao ona muška vračara što je okretala prsten, jebem li ga kako se zvaše...
- Uvatio sam Maju kako se kreše sa komšijom.
(Muk).
- Ugh, jebote... uhvatio? Misliš... uvatio? Ono, na jebalu?
- Uvatio, sine, lepo ti kažem, književnim jezikom...
- Aha, dakle... tojest kako: uvatio? Nije mi jasno, ako možeš malo da mi pojasniš, da mi izdetaljišeš...
- Banem ja sinoć u garažu, trebala mi špicasta klješta, da odvrnem sijalično grlo, zapeklo u fasungu, ne moš drukčije da ga vadiš, i vidim nešto se dešava... mrak, vrata otvorena a tamo od Šomijeve bašte bije svetlo, i vidim vrata od njegovog dvorišta u moje dvorište otvorena... priđem, oči mi se privikavaju na mrak, i vidim Majine butine, navaljena na moju tezgu, i neka telesina joj među nogama... dok sam se pribrao, tip se izmigolji, povuče pantalone i zbriše kroz baštu na Šomijev teren. Shvatim: Šomi mi kara ženu. Dovatim prekidač, bljune ono svetlo, Maja zajapurena, namešta suknju, ja je gledam...
- U, bre jebote, kaka situacija...
- Aha... i kažem ja: Šta to radiš, jebote? Ona namešta i kosu, kaže: Tražila sam krastavce. Kisele. Imamo te tegle u garaži, fakat. Ma kažem ja, kaki kiseli krastavci, Majo, jebala si se sa Šomijem, vidim ja kako on tebe već mesecima gleda. Nisam se jebala, tražila sam krastavce. Majo, kažem ja, ne seri, video sam kako on skače kao zec sa tvoje pičke, nisam slep! Nisam se jebala, tražila sam krastavce, uporna ona.
- U, bre, ona ko advokat mafije...
- Tako nekako... ja opet uporan: Jebala si se, ona krastavci pa krastavci. JEBALA SI SE! povisim ja malo glas, neću da se derem, noć je, sve se čuje. Dobro, kaže ona na kraju, jes... jesam se jebala... ali NIJE SVRŠIO U MENE! Zamisli, to mi kaže.
- Pa, jesi razmotrio tu činjenicu?
- Pa, kako da ti kažem: jesam. Pogledam je, ona se uvija predamnom, gleda me ispod oka, znaš kakve oči ima... Nije svršio u tebe? kažem ja. Pa gde je svršio?
- Razumno pitanje...
- Pa tu, kaže Maja, pored... i pokazuje rukom negde po tezgi, po podu, jebem li ga...
- I, šta ti kažeš?
- Pa, kažem: Ajde, Majo, da nađemo te krastavce, pa da zatvaramo vrata. Bilo zaladnelo, znaš, a ja izašao bos, u papučama...
- Pa tako je, sine, važno je gde se svršotina prizemlji, da ne dođe do mešanja DNK iz dva dvorišta, malo li su nam svetski problemi, Sirija, Egipat, Iran... pa još da se razvodimo zbog jednog kresa u garaži. Važno da ste vi hasali krastavce za večeru, i da nam je Maja živa i zdrava!
- Pa jeste, i ja mislim tako...
- Je li, jel ti uvek držiš otključanu tu garažu, mislim... razumeš... bezbednosna situacija, i tako to?
Škija: Domaći 'križani' duvan za cigarete i lulu. Cigareta se pravi tako što se nasitno izrezani (iskrižani) domaći duvan stavlja u papiriće koji se zovu ćati. Duvan se stavi u ćat, koji se zatim oprezno, polagano valja i mota prstima, ovlaži se jezikom, i tako zalepi, formirajući cigaretu bez filtera. Najbolji duvan za ovu namenu može se naći u Hercegovini, a poznato je da je i Tito, pušio duvan 'ravnjak', koji mu je po posebnoj narudžbi dostavljan iz Istočne Hercegovine.
Ćeif: Turcizam, nešto poput 'meraka', ali blažeg inteziteta i vezano za fizičku potrebu čoveka da da oduška svojim čulima (polagano ispijanje kafe na primer).
Zimsko jutro... Visok, stariji čovek,oštrih crta lica, naboranog i opaljenog vetrom i suncem, sedi u seoskoj kafani, pogleda prikovanog kroz prozor, na snegom obelela polja i brda i poneki snežni kovitlac podignut naletom ledenog severca, čekajući vruću domaću kavu i lozovu rakiju od malo punije kuvarice, koja neumorno radi oko džezve, i loži vatru u velikom šporetu na drva iz kojeg izbija uspavljujuća toplota, koja otkravljuje svaku promrzlu kost putniku namerniku, koji se usudio po ovakvom mrazu nekuda krenuti. Čiča Mitar čeka tridesetogodišnjeg, najmlađeg sina Iliju, friško diplomiranog pravnika, koji mu dolazi autobusom iz Beograda sa sve diplomom Pravnog fakulteta, da se pohvali ocu, koji je, vodeći gorštački, radnički život, plaćao školovanje najmlađem sinu. Napokon mu kuvarica donese kavu u malom ibriku (starinska džezva), fildžan (šoljica za kafu bez ručke) i pola deci čiste domaće loze. Mitar izvuče promrzle ruke iz džepova, huknu u njih i protrlja ih da krv malo prostruji, pa posegnu ponovo u džep za limenom kutijicom u kojoj su bili duvan i ćati. Izvežbanim pokretom Mitar otvori kutijicu, uze jedan papirić, stavi u njega duvan i polako krenu da pravi prvu jutarnju cigaretu, nijednog trena ne skidajući pogled sa prozora i beline koja se pružala vidokrugom. Spretno završi cigaretu, otkide malo duvana koji je prilikom motanja izvirio iz njena oba kraja, i nehajnim pokretom ga vrati nazad u kutijicu. Zatim hitro ispi naiskap lozu, stegnu malo vilice od njene jačine, stavi cigaretu u usta i prinese upaljač da je pripali, ovaj put pogleda skrajnutog sa zimskog krajolika na toplu kafu koja se još dimi, i svojim mirisom mu prijatno draži nosnice. Kresnu upaljač, i prinese plamen cigareti, kad se s treskom otvoriše kafanska vrata, puštajući u kafanu dobar komad zime i severca, koji ugasi plamičak iz upaljača, i u prostoriju stupi Mitrov sin Ilija. Mitar se samo lecnu i pogleda Iliju ispod oka, malo nakrivljenih usta u čijem desnom uglu je stajala cigareta spremna da se pripali. Nije se više ni mrdnuo, čak mu je i ruka sa ugašenim upaljačem i dalje stajala kao da želi da pripali cigaretu.
- Pa gde si bre tata?
Mitar se na ekavicu namršti, i pomisli 'i ja bi si to naučio za 10 godina magarče jedan'.
- Evo čekam te.
- Pa šta mi bre radiš?
- Evo ćeifim.
- Eh, sad ću ja da te počastim.
- Neka, dosta mi je tak'e časti.
- Eh, stari namćor, baci tu škiju, evo ti jedan Marlboro!
Mitar malo probledi, stegnu vilice, izvadi svoju cigaretu iz usta, zgužva je i baci u pepeljaru, eksira kavu, i skoči se.
- Ajmo kući, e valaj i diploma i škola i trošak, ali zašto mi se i u ćeif usra, jebo te Ma'lboro te jeb'o!!!
Svemoguća. Leči sve bolesti prirodnim lekovima na bazi narodnog iskustva.
NEKI LJUDI veruju bez rezerve u ovu definiciju. A kad oni za nekoga žele da kažu da je beznadežan slučaj, onda kažu: Tebi ni narodne medicina ne bi pomogla.
- Lazo, kako ti je familija?
- Dobro, samo me onaj moj sin sekira, ne znam šta da radim s' njim. Neće da ide na medicinu ni za živu glavu. Kaže, padne u nesvest kad vidi krv.
- Nemoj dete da teraš kad ne može. Tu ni narodna medEcina ne pomaže.
Ovo su neki od recepata narodne medicine:
- Protiv nazeba
Pomešati čašicu konjaka ili vinjaka, kašičicu meda i na vrh noža cimeta. Ovo je odličan napitak za lečenje nazeba.
- Zevanje u društvu
Nezadrživu želju za zevanjem, vrlo neprijatnu pojavu u društvu, otklonićete ako vrhom jezika golicate nepce.
- Ujed komarca
Ako vas ujede komarac a nemate pri ruci odgovarajuci krem ili sprej za ublažavanje svraba, mesto ujeda premažite sodom bikarbonom na koju se kane malo vode. Sve će proći za tren oka.
- Da odstranite žulj
Najbolniji žulj izlečićete lako uz pomoć četkice zamočene u tinkturu joda. Dobro natopite žulj jodom pa ovu operaciju ponovite posle osam dana. Jod prodire sve do korena žulja i ovaj se posle četiri nedelje potpuno osuši.
- Uklanjanje bradavica
Nekoliko svezih, dobro opranih i iseckanih listova čuvarkuće stavljajte na bradavicu dva do tri puta dnevno. Ponavljajte ovu operaciju nekoliko dana i bradavice će nestati.
- Šta sa modricama?
Posle nekog snažnog udarca možete pouzdano očekivati da će vam se na tom mestu pojaviti modrica. Podmetnite odmah to mesto pod slavinu sa toplom vodom. Ili stavite što vreliji oblog, onoliko koliko možete da podnesete a da se ne opečete, na udareno mesto. Na taj način ćete poboljšati krvotok i modrica se neće pojaviti, a bol će se ublažiti.
- Da se ne pojavi čvoruga
Da detetu prilikom udarca o neki predmet ne izraste čvoruga, tamponirajte udareno mesto vatom natopljenom u sirće.
- Ujed osice
Svrab i bol od ujeda osice ublazićete ili čak potpuno otkloniti ako crvenim vrhom šibice koju ste prethodno ovlažili jezikom, pritisnete na mesto uboda.
- Opekotine od pegle
Dovoljna je mala nepažnja pa da se prilikom peglanja opečete. Opekotina će se ublažiti ako odmah opečeno mesto premažete površinom presečenog krompira.
- Mleko protiv opekotina
Ako se opečete, povredjeno mesto odmah zaronite u hladno mleko i ostavite da tako stoji nekoliko trenutaka. Crvenilo i plik se neće pojaviti, a neće ni boleti.
- Opečen jezik
Probajuci jelo često se dešava da opečete jezik. Ako vam se ubuduće to dogodi, dovoljno je da srknete malo sirćeta i neprijatnog bola će nestati.
- Reumatični bolovi
Kuvati 15 minuta u 1 litru vode 69 grama šimšira, dobro zasladiti i piti nekoliko puta dnevno. Vrlo dobro i efikasno sredstvo protiv reumatizma.
- Bol u krstima
Bol u krstima olakšaćete ako na bolno mesto stavite gazu prethodno premazanu kašom spravljenom od 2 šake zobenog brašna skuvanog u malo vode.
- Napadi astme
Jaki napadi astme mogu se ponekad smiriti uzimanjem kocke šećera na koju se kanulo nekoliko kapi esencije od mirodjije.
- Ako dete slučajno proguta pogrešno bombonu i davi se
Dešava se da dete proguta celu bombonu. Nekad je lekar udaljen a često ni hitna pomoć nije dovoljno hitna. Uzmite dete za noge, podignite ga tako da mu glava visi. Pri tome se u grlu stvara neka vrsta grča koja izbacuje bombonu pa i svaki drugi krupan zalogaj.
Jos jedna novotarija nastala suprotno logici i dobrim običajima domaćinluka. Kao osnovno pitanje nameće se sledeće : Ako su ljudi počeli da snimaju svadbe da sačuvaju od zaborava pokoji lijep trenutak prije sudbonosnog „da“, za koji kurac su počeli da snimaju sahrane? Donekle se i može objasniti situacijom da je neki od potomaka zaposlenjem u inostranstvu i nesluhom za osjećanja kapitalističkog Zapada bio spriječen da oda posljednju poštu pokojniku, pa je to želio da učini na ovaj način. Mimo toga, teško da se može naći objašnjenje zašto neko želi da iznova i iznova gleda dragu osobu kako leži u sanduku po dana, a onda kako se na istu baca ilovača, i utabava se dobro.
Sve je eskaliralo sahranom Jove Grahovca ponosnog oca još ponosnije budale Ilije Grahovca među narodom poznatim kao Zmaj od Šipova, videom koji je svojevremeno potukao sve rekorde gledanosti , pa čak i Severinin pornić (a eto, gdje je danas on a gdje ona, što dovoljno govori o značaju reklame), i podstakao na ovakav čin još više budala.
Pri dolasku sa bauštela u poštanskom sandučetu me sačekala koverta, majčin rukopis, znam, jer sam je ja učio slovima. Ušao sam u svoju iskušeničku ćeliju, otvorio...
„Dragi sine, kako si, jesi li gladan? Čuvaš li zdravlje, nemoj se plao naprezati, Švabo nema duše, satraće te. Nemoj ni zbog nas, dovoljno nam je i ovo što nam šilješ. Mi smo dobro , samo se nesreća natmuri nad našim ognjištem. Ćaća ti je umro. Našlo ga mrtvog sa one njegove dvije vrdalame u kući, niko ne zna šta je bilo. Bio i vještac vršio obukciju. Bili, bolan, pjani, tu nam ne treba obukcija ili kako joj se već viče. Dao ovaj vještac i nekve nalaze, veli da su našli tri osobe (tvog ćaću, Milorada, i Stevana) mrtve u zadimljnoj sobi, jednog kako leži kraj vrata, jednog pod jorganom a jednog kraj frižidera. Pa jope veli da je bilo vako : Sjedili oni naveče na prelu. Zima i jeste, nema se šta raditi, dosadno. Karte im nisu bile zanimljive poslije 2 i po litra rakije, pa su se rijšili da se takmiče ko će više izdržati u dimu. A ti znaš svog ćaću i ovu dvojicu kad nešto pijani riješe... Elem, ustanu, izvuku ror i okrenu u sobu i nahajcaju vatru. Poslije nekog vremena kad vise nisu mogli izdurati, jedan se sakrio pod jorgan, tvoj ćaća turio glavu u zamrzivač pa otud uvlačio vazduh, a Milorada našlo kraj vrata pa sumnjaju da je prislonio onu svoju nosurdu na ključaonicu ne bi li se nasrk'o svježeg vazduha. Veli vještac: „Da naši sportisti imaju ovakvu želju za pobjedom donosili bi po sto zlatnih medalja sa Olimpijade!“
Eto, sa'rana je sutra pa ti vidi i ako moreš dođi.
Ustanem, popijem jednu ćaći za pokoj duše. Jedna suza mi pobježe iz oka... Saberem se, nazovem šefa, niti mi on da slobodan dan, niti ja mogu stići na sahranu, ipak se ovom najebem mile majčice pa se sjetim da u selu ima onaj Milentija što je vavijek nešto slikao, a vele otkad je nabavio kameru, švaleracija u selu skoro da i ne postoji, nazovem njega...
-Alo Milentija! Je l' me čuješ! Umr'o mi ćaća! Ej, 'aj Krsta ti, snimi mi sahranu, pa pošalji da pogledam, pare nisu problem dok dobijem kasetu, šaljem.
Nakon par dana stigla i kaseta, ja upalio...
-ALO MILENTIJA! KRVI ĆU TI SE NAPITI KAD DOĐEM KUĆI, JEBEM LI TI SUNCE, IMA DA TE KOLJEM KRMEĆAKOM , I TO SA GORNJE STRANE!
-ŠTA, NIJE TI JASNO?! E BIĆE TI JASNO! PA JEBO TI SESTRU SVOJU DO POLA KASETE ĆAĆU NOSE U SANDUKU, OD POLA KASETE ĆAĆA NOSI SANDUK! MA NA ČENGELAMA ĆEŠ VISITI KAD DOĐEM DA VIDIŠ KAKO SAM IZUČIO ZANAT!
Veli da mu je nestalo trake dok je snimao, pa morao nastaviti sa druge sahrane, pa se malo zajebo u montaži i da će naći neku đe nema ćaće pa namontirati. Gratis!
-ETO ME TAMO KOLIKO NOĆAS! POKOJNIK JE SVETINJA, I SAM ĆEŠ SE UVJERITI!
Nepovrat propuštenih prilika kroz bahatu prizmu filmske replike zapaljenih sela. Svođenje računa na manje popularan način i omaž vozu na koji samo malo okasnismo. Kajanje.
:Radismo onako kako htedosmo i naravno pritom bejasmo valjani, časni i pošteni, već nam sutra nametnuše drugačije! Valjda smo se snašli! Ko danas dohvatio obojke a ko opanke bolji je makar onoliko od onoga što sutra neće ni toliko!... Fora, je l'? Hehe, jepse pesimisto!:
...
- Gazda da dovršim... i samo po još jednu! Duplo plaćam ako treba!
- Ne mere sine... propisi su propisi! Zatvaramo diskoteku!
- A juče je moglo... Pa dajte prijatelji, učinite! Čika Sreto vi me bar znate... Pa moj ćale je klarinet u vašem bendu svirao... Još jedna tura!
- *Alo, decxko!*
- Ali...
*:pljus:*
...
Da zajebano, tako je... *Ekskomunicirati te, tek onako, nenadano... jebeno, skoro kao suza mladih skviterkiLauša, da tako narodski reknem i kršnog Obilića spomenem,Vukovog zalizanog doktora medecine, oficira s ružom, Šmajsera... Pa da, i ja se povremeno rastužim i dozvolim sebi da mi pređe koja kap baklavice ili oka svetog tog... Prošlo je podosta, možda ne godina, kanda nedovoljno, ali 3 656-ti dan sigurno...prdalo se u čabar* još onda i to većma mnogo, no ne samo tako javno i tako dramatično... Svi smo mi tako pomalo, pa se posle kajali, plakali, poistovećivali...
- *Decxko, grudvaš se, aaa???*
- Jok tebra, ja emotivac...
- *Aaaa to... evo još šargarepicu umesto nosa i pesma! Ojhaa!*
- Aaaa???
- Patetika... i to ona najgora!
Hehe, razmišljam nešto, da su me onomad poslali uzatvor, eventualno stavili neku nanogicu, za npr. neko delo koje ću u budućnosti počiniti...:Hmmm! Kako bih kul ispoštovao taj pritvor, valjano:... bar bih imao neko opravdanje dangubljenja a ne epitetmrcinei parazita.Pa nisam ni ja nepismen, pisaću... Da pisaću, hehehe i nepismeniji su to radili i gluplji. Dobro, možda ne gluplji ali zar je to sad bitno, koristiću pseudonim, princ od Luvra, hehe, dobro je to, načitano, bolje nego Bole litar-litar. Luvr, haha... Jebem ti francuski zamak, kuj mu ime samo dadnu? I sve prvnje sprave tamo denuše! Ko u zatvor, dete im...
- Alo Đekile, decxko...
- Nije mi dobro... vidim duplo, my dear Hyde... Sve više sam s njom, čak i kad sam sam... Znaš, žena, opet vidim je, a ona više voli nežnu reč makar bila i glupa nego pametnu, ako je gruba... A često opet nemaš mogućnosti da kažes ono što ti je na srcu, pa da posle i stradaš! Premlatiće te i da ne progovoriš, da iza tebe ostane sramota ili ćutanje...
- Hahaha... ako se sećaš zajedno smo čitali Tvrđavu, nemoj mi te Mešine fore!
- Ne, ne, naprotiv... ja je čitam i dalje, iznova i iznova i proživljavam i dozivam, ponovo a opet drugačije!
- Na čemu si stari? Maksel devedestka, Đani, lepi Mića, budi Bog s nama nije valjda da si diro moje ploče Smaka???
- Egregor!
- U jebem ti sunce! Najbolje je da ti ipak malo odspavaš!
...
I eto opet se setih teštikle, više onoga iznad... pune su, ali ne previše, ja ih volem... opet jezik moj pogani bi brz pa zasra... a sad bar da ih samo malo, bar one prenesene pulzacije međuprostora...
*Titititit...
Titititit...*
- Kasniš, ustaj, ajde!
(Aukurac, opet ista priča... Ostalo mi još samo pola pive, mogu s nogu da dovršim čini mi se... a izbacuju me... ponovo! A ono kaže... tadadadadam!)
- POJZEENNN! Odoh!!
- Aa?
Definicija pisana za takmičenje ''Pojzenizam''