Odgovor na pitanje od cega je neko umro.
Umr'o papa(ne patrijarh,papa)gomila katolika u Vatikanu.
Cale:"Sta je ovo,opet neki rat?"
Ja:"Jok,umro papa."
Cale:"Od cega?"
Ja:"Ne znam, od smrt valjda."
Odgovor na pitanje od cega je neko umro.
Umr'o papa(ne patrijarh,papa)gomila katolika u Vatikanu.
Cale:"Sta je ovo,opet neki rat?"
Ja:"Jok,umro papa."
Cale:"Od cega?"
Ja:"Ne znam, od smrt valjda."
Uzvik koji prati neku bestidnu radnju, onu koja se kosi sa porodičnim moralnim principima, dok akter misli u sebi: "Znam da nije u redu ovo što radim, ali je takooo lepooo..."
Ovekovečen u legendarnoj sceni filma "Lepota poroka" kada Kosara (Dobrila Ćirković), zajahavši Žorža (Petar Božović), u ekstazi kliče:
"Joj, da me vidi moja mila majka!" - na šta Žorž odgovara:
"Pušti sad majku, jadna, ja sam ti i otac i majka!"
Ako je verovati onima koji su ovakvo crnilo prekrcali i ostali živi da pričaju, nešto mnogo crno. Crnje od toga ne može postojati! To je nešto što vas obuzme i proždere, gore od svih crnih rupa u vasioni zajedno. Takvo putovanje u srce tame mora ostaviti posledica po psihu i zato ostaje nejasno koliko je to tačno crno, jer izjave preživelih su čisto buncanje i krajnje nepovezane.
- Joj, jesi čuo šta se desilo Đoletu Crnogorcu?
- Onome što mu žena radi u kineskom butiku?
- Da, baš njemu. Znaš da dugo pokušavali da dobiju dete i ništa? E, uspeli su. Ona zatrudnela, lekar potvrdio da su blizanci i to oba muška. Ponosni tata raste k’o kvasac. Skoro se ona porodi, tata organizuje proslavu, celu noć se jelo, pilo i veselilo, a bogami i pucalo. Ujutro ode ponosni tata da obiđe sinčine u bolnici i ima šta i da vidi! Žuti k’o limun i imaju kose oči! Kineščići! Umal’ nije šlogirao. Dobar crnjak,a?
- Kakav crnjak, to je crnje od ciganske pičke!
Rečenica kojom babe obično odgovaraju na pitanja malih devojčica zašto mora da se ide u školu. Kako rastu, decu polako uče kako moraš da se boriš za što bolji posao, za bolju platu, moraš da budeš samostalan, svoj na svome, i ukapiraju da je babina filozofija zapravo suštinski ista stvar, samo drugačije zapakovana.
Ekipa koja bez obzira na uzrast, poreklo, zdravstveno stanje, bračni status, izgled, vremenske prilike i raspoloženje ima tokom celog dana jednu jedinu temu - SEKS.
Priča se svodi na takmičenje ko će napraviti efektniju izvalu. Tema je nebitna, samo dok ima seksualnu konotaciju. Prolaze čak i gej fazoni: "Nek mi neko doda macolu, ne mogu nikako da zabijem ovu ekserčinu!" - "Ma samo se ti okreni, zabiću ti ga ja očas posla!"
U pauzama između priča eventualno se i odradi neki poslić, jer jebi ga, ne možeš da pričaš (slušaš) i da radiš u isto vreme.
Ako pored građevine prolazi neko žensko stvorenje, dolazi do potpune obustave radova i savršene tišine dok je pogledom ne isprate do kraja horizonta. Zatim kreću najbljuzgaviji komentari koje čovek može da smisli...
Radnik 1 - Uff, vidi je mamicu joj...kakva je, na oca bi skočila!
Radnik 2 - Kakve dude ima...ma pokid'o bi je k'o Džeki lanac! hehe
Radnik 3 - Kako ljulja mala...uh, sleteo bi joj sad odavde ka' Supermen!
Radnik 4 - Ma Milisave, ne treba njoj Supermen, nego Bananamen!
Ekipa u glas - Hahaaa!! Dobar, dobar!!...
Kad pravis nesto s mlevenom paprikom, pa ne operes ruke vec samo obrises krpom i kasnije mahinalno protrljas oci TAKVIM prstima. Jer si zaboravio sta si jeo pre 5min.
Još jedan u nizu 'šta smo mi svi jeli i pili' nusproizvoda '90-ih. Od ostalih obojenih 'šećernih vodica' koje su se tada predstavljali kao sokovi, ovaj se razlikovao po drečavožutim tetrapacima koje si pola sata nabadao cevčicom dok se ne bi otvorili (a i tad se stvarao 'upišao sam se' efekat), koji su na sebi imali nacrtanu nakaradnu decu + horoskop i savete za taj dan. Čista premija, nema šta... Usto, dotična tekućina je u to vreme uvek koštala 10 dinara, što ju je em činilo najjeftinijom u ponudi, em je imala pamtljiv naziv koji je sa lakoćom klizio sa jezika. Doduše, pre par godina sam na nekom sniženju video da se sok od 10 prodaje za 8,70 što je prilično zajebana stvar (ako se od toga nije poremetila svemirska ravnoteža, ne znam od čega će).
Nakon toga dugo nisam naišao na dotični, sve do jedne mračne večeri u menzi. Teram poslužavnik niz štanglu, posegnem rukom za sok, a tamo - prepoznatljiva drečavožuta ambalaža...
- Ne, nije moguće... (u glavi već čujem Karminu Buranu) nije valjda ovo... (dok prevrćem tetrapak kreće muzika iz "Psiha") Sok od 10!!!
Na to me menzanska službenica pogleda ko blesavog.
"E jebi ga, nisam valjda stvarno ovo rekao na glas?"
Gorštaci se plaše malo čega. Život na planini i direktan kontakt sa prirodom uz naporan fizički rad i određenu dozu surovosti stvaraju nadljude koji se od šale pentraju na klicu jele visoke trideset metara, vukove dave golim rukama, a za divljim veprom trče sa mesarskim nožem isplaženog jezika i sa dvije kobasice u očima.
Za takvu sortu ljudi ne postoji protivnik u duelu prsa-u-prsa od koga bi zazirali, ali se užasavaju od podmuklog ujeda otrovnih zuba za nogu, jer od toga ne mogu da se brane snagom. Kažu da su u straha velike oči. Strah od zmija ima one najveće, buljave. Toliko velike da se zmijama pripisuju osobine koje one nemaju.
U narodnim pričama, zmija može da se premeće (pravi kolut naprijed) i u tom slučaju je brža od konja. Poskok, najotrovnija zmija našeg podneblja, je dobio ime po vjerovanju da može poput potezne mine da iskoči iz trave i da te poljubi francuski. A, tu je i "zapunjivanje". (Pitao sam nekoliko starijih ljudi šta, pored ujeda, zmija radi u tom postupku, ali niko nije znao da mi kaže. Uglavnom, kad te zmija "zapune" - ima da te nema!)
Cijelo to usmeno predanje dovodi do toga da za vrijeme kosidbe, po najvećoj vrućini, možete da vidite sijaset kosača u toplesu, sa Maradoninim šortsem i neizostavnim stilskim detaljem - dubokim čizmama modne kuće "Tigar" Pirot.
- AAAAAAAA UPOMOĆ!!!
- Š-šta je, sunce te jebalo?!? Je li z-zmija? Ako je zmija, ne idi 'vamo!
- NIJE ZMIJA! MEDVJED!!!
- Međed? Pa, što odma' ne kažeš! Neka tebe, sinovac, tu, a ja odo' tamo da mu opet jebem mater!
Milosrdno zatajivanje informacija koje nisu od vitalnog značaja, a mogle bi izazvati unutrašnji konflikt u osobi koje se tiču. Neće prouzrokovati nikakvu promenu, a saznanje bi moglo biti bolno ili čak fatalno.
Oćutiš malo, posle i zaboraviš, a faktički problem se jednostavno poništi.
- Dobar dan doktorka.
- Dobar dan, recite šta je problem?
- Onaj moj, zapeo za još jedno dete i ne odustaje, ja rekla da može...
- Pa ste došli na pregled, da vidimo je li sve u redu?
- Ma kakvi. Došla sam da mi postavite spiralu.
- Pa zar mu niste rekli da može?
- Jesam, ali mi ne pada na pamet da rađam više.
- Ne razumem u čemu je fora?
- Što ne zna ne može da ga boli, a otkako sam rekla da može još jedno ne skida se s mene.
Zahtjev Adama da prilikom rimjeka postanka bude pravljen od blata umjesto od praha kako je to bilo u originalnoj verziji.
1 - Dakle, pravim Adama, pa Evu, pa onda zmija, drvo ovo ono...
2 - Oćemo opet od praha?
3 - Ne! Ja odbijam! Prah uopšte nije u modi više. De skontaj malo! Kakav prah!? Ali...blato, blato je već nešto drugo, nešto posebno.
1 - Dragi Adame, nemoj da se zanosiš! Kakvo te blato spopalo. Moraću da mijenjam krajolik priče, moraćeš negdje u Južnu Ameriku, ili Afriku.
2 - Aaaa, ne, to ne dolazi u obzir. Komplet priča da se mijenja!? To je onda sasvim nešto drugo.
3 - Ja insistiram, stavite me gdje hoćete, ali oću da sam od blata i tačka.
1- Alooo...mojne si takav dedžko! Jel oćeš da te izbacim iz priče? Oćeš da napravim sa Darvinom sasvim nešto novo kao da nisi ni postojao?
3 - Ne bi se usudio!
2 - Lakše malo vas dvojica!
4 - Oću li ja opet biti od rebra Adamovog? Mislim...to nije u redu, žene su danas puno više emancipovane.
1 - O ženooo...i ovako si negativac. Em si uništila raj, em riblje konzerve zovu po tebi, a ti bi još da ucjenjuješ.
Uloge
1 - Bog
2 - Emir Kusturica
3 - Adam
4 - Eva