Izraz koji se koristi za nešto što je lako, što može da se uradi bez po muke, onako laganezi, bez kapi znoja, pičkin dim što bi se reklo, jer šetnja po parku, posebno po lepom danu, relaksira i ne treba utrošiti mnogo snage ili mozganja na nju.
- Brate evo je sreda, a mi i dalje nemamo para da vratimo Paji Gipsu. - Ma opušteno, nabavićemo nešto. - Šta opušteno kretenu i ono što smo imali juče, gurn’o si u struju. Sada sve moramo iz početka, a malo je vremena. - Ne brini, imam lukav plan. - Kakav? - Pa ja sam namerno juče izgubio pare, jer sam ionako planir’o da opljačkam kladžu večeras, tako da ću pokupiti opet te pare nazad plus još para od današnjih uplata. - Jesi ti lud bre? To je Kizina kladionica. Još i sa njim treba da se kačimo. Šta ako te izvali? - Ma nema šanse. Biće to šetnja po parku. - Vidim ja da ćemo nas dvojica provesti narednih godinu dana sa pomoćnim točkićima i da ćemo vrlo malo šetati.
Način hoda karakterističan za početnike u teretani koji misle da su se nakon dva treninga razvili kao Švarceneger. Ekvivalentno razbacanosti veštačkog đubriva po njivama.
- Šta si se razbacao kao kuće po brdima, šta glumiš? Nemoj da te ja skupim!
Poslovi kojima se bave likovi u pornićima. Stereotipi koje nam pornići nameću u vezi sa ovim zanimanjima, totalno su suprotni stereotipima kakve mi gajimo prema njima u stvarnom životu.
Policajka: u stvarnom životu - mrzovoljna devojka u plavoj uniformi, koja na bilo kakav pokušaj flerta sa tvoje strane, vadi pendrek i privodi te u stanicu; u pornićima - seksi crnka u uniformi sa bujnim dekolteom i minićem i crnim naočarima za sunce. Žvaće žvaku sa otvorenim ustima i vrti pendrek, zagonetno se smeškajući. Kao i njene koleginice iz stvarnog života, na svaki tvoj pokušaj flerta, reaguje vađenjem pendreka i privođenjem...s tom razlikom što umesto svog vadi tvoj pendrek i ne privodi te u stanicu policije, već na zadnje sedište službenog auta.
Čistač bazena: u stvarnom životu - mrzovoljni debeli čikica koji pati od povišenog krvnog pritiska i hroničnog trovanja hlorom; u pornićima - mladić od 25-30 godina, nabildovan, preplanuo, sa alatkom od dvateset i kusur santima, koju naročito obožavaju starije bogate gospođe, mada ni drugima ne ostaje dužan.
Profesorka: u stvarnom životu - totalno neprivlačna žena poznih godina, koja "voli seks i rado ga se seća"; u porniću - ekstremno seksi plavuša od 30-40 godina, koja ne stupa u seksualni odnos samo sa onim učenicima koji od nje to ne zatraže.
Doktor: u stvarnom životu - čovek srednjih godina, izmoren dugogodišnjim studiranjem i stresnim poslom, inače, iz istih razloga, veoma skromnog seksualnog iskustva; u pornićima - strahovit jebač, smrt za medicinske sestre, mlade mame i studentkinje medicine.
Štreberka: u stvarnom životu - neprilagođena, prekomernim učenjem ubijena devojka, krajnje skromne seksualne biografije, a ima one štreberske naočare sa crnim okvirom, koje čine da izgleda još manje privlačna nego što realno jeste; u pornićima - seksi klinkica od osamnaest leta, ima dva repa sa strane, lizalicu, belu košulju i kariranu suknjicu, duge prugaste čarape i iste one štreberske naočare sa crnim okvirom, koje , međutim, sada samo dodatno doprinose njenoj jebozovnosti.
Sekretarica: u stvarnom životu - starija žena, koja se ističe svojom ljubaznošću i pozamašnom kilažom; u pornićima - raspomamljena rasna plavuša, koja se nesebično daje svome nadređenom, ali ništa manje i kolegama, koleginicama i, naravno, strankama.
Primera ima još mnogo, ali sumnjam da ste i ovo pročitali, tako da...
Omiljena aktivnost male dece dok još ne shvataju da nije svaka bela površina papir. Popustljivi roditelji će tu radnju ohrabriti uz momentalno preračunavanje oko toga koliko će da ih košta krečenje, dok će oni strogi ubiti ovu ranu umetničku kreativnost i ljubav prema bojama pričom o načinjenoj šteti. Repertoar žvrljotina se u ranoj fazi sastoji od čiča Gliša, sunca, cveća i drveća, a u slučaju ohrabrivanja umetničkih pokušaja, u pubertetskim godinama zamenjuje se slovima, tj. zapisima o nesrećnoj ljubavi (Pera + Mika = Forever Together) i citatima Ive Andrića i Hermana Hesea između nalepljenih postera omiljenih bendova. Ova zidna umetnost nije večna - u postpubertetskim godinama uvek osvane jedan dan kada se umetnik osvrne na svoj rad, priseti se kada i zašto je stvarao, priseti se čak i kako se tada osećao, postidi se svoje mladalačke zanesenosti, i krene da cepa, briše i da se preračunava oko toga koliko će da ga košta krečenje.
Istrošenost živaca bez obzira na ostale predispozicije. Dosta. Ili kaži šta imaš ili nemaš al ne smaraj. Skrati priču bez uvijanja jer je višak priče bespotreban. Suvišan. Podsjeća na naivu. U naivi ljudi imaju velike glave. Glave pucaju kao livade, pucaju kao bundeve, svi su hepi i kad nisu. A naiva je hipsteraj dokonih ljudi. Pišaj je. Prodaj je Francuzu, ovde se ne drži po kućama. Ne bacati više ni pomiju pred svinje a kamoli nekakve bisere. Ne hraniti sujetu tuđem kurcu ćeifa kurčevog radi. Ni nezrelim ni prezrelim. Neka se sami glade i hrane i naumiru srećni. Mrš.
Oni čekaju u zasedama. Strpljivo, sa svojim malim karama. Natopiće svaki predmet koji dotakne tlo. Našao si loptu u parku? Ne, popišana je. Našao si hemijsku olovku na ulici? Zaboravi, popišana. Ispao ti je telefon? E pa, to pored tebe nije bio žbun već mali cigo i šora ti po Galaksiju caf caf caf!
- Mama, ne tu svesku sa poda, cigani su pišali po tome. - Sine, kod kuće smo.
Oni delovi odeće ili obuće koje bi i same bilo sramota da ih iznesemo napolje, makar to bilo u plastičnoj kesi ka kontejneru, pa ih nosamo za vreme najprljavijih kućnih poslova.
Roditelj: Sine, gde ti je ona dukserica što ti je baka Staka kupila? Sin: Što? Roditelj: Pa mogao si je večeras u grad... Sin: Ma gde bre nju, ona mi je za po kući. Roditelj: Ali, baš fina dukse... Sin: Da, da, lepa roze sa napisanim "Ja sam glavni u selu". Ma gde ću, bre, s njom? Treba da me napusti na pola puta i vrati se sama kući od blama.
Pitanje upućeno vozaču autobusa, koji promaši svaku tries' sedmu rupu na kolovozu, praveći od kamena u bubregu fini, sitni pesak. K'o po trotoaru da vozi.
:baaam!: - A jebote, ovaj se drođira, jebeš mi sve! Alo, majstore, je l' može malo po putu, A?! - Izvini, nisam čuo? - Pitam: da li možeš, ako nije problem, malo za promenu da voziš po putu? - Vidi ovako... uvalim ti kobasicu krutu, može?
Ne može se porediti sa "dobićeš po njušci" ili "njonji", jer je mnooooooogo efektnije.
Eventualno neko poređenje sa "dvajes pet po turu" može doći u obzir, mada ovo prvo zvuči nekako... srpskije, da se tako duhovito izrazim.
-E, ćale, ono, zabo' sam asa iz mate jebi ga, kod one veštice. Al' mogo sam da izvučem 2 nego ono.. zajeb'o sam se nešto.. -PU, delikventu maloletni, kako te nije sramota bre, psuješ k'o Velja u skupštini, i još me brukaš tamo u školi, skrndelju neopevani! -Aj bre ćale.. -MMMMARŠ U SOBU, NEMOJ SAD DA DOBIJEŠ PO LABRNJI, JEL TI JASNO BRE!?