Oni delovi odeće ili obuće koje bi i same bilo sramota da ih iznesemo napolje, makar to bilo u plastičnoj kesi ka kontejneru, pa ih nosamo za vreme najprljavijih kućnih poslova.
Roditelj: Sine, gde ti je ona dukserica što ti je baka Staka kupila?
Sin: Što?
Roditelj: Pa mogao si je večeras u grad...
Sin: Ma gde bre nju, ona mi je za po kući.
Roditelj: Ali, baš fina dukse...
Sin: Da, da, lepa roze sa napisanim "Ja sam glavni u selu". Ma gde ću, bre, s njom? Treba da me napusti na pola puta i vrati se sama kući od blama.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Uh omiljena!
Opa, svaka čast! Al' su i ovi muškići postali pažljivi, sve neka nova moda!
:D
Zadnju rečenicu od sada uvek koristim. :+)
strahota...
шта је бре ово, има оваква једна петнаест пута боља, Запокући се зове.
Ima i za okokuće.
"Ja sam glavni u selu." + ko krs' sa crkve.
Лекси, не сери.
+
da. ali i ona odjeća koje nose momci i djevojke, supružnici, ljubavni partneri kako god, u okviru svoja četiri zida, u nekim specijalnim prilikama... +