„teška metalurgija“

Tačno ta rečTeška metalurgija1 definicija →

Većina serija ih ima. Emituju se na američkim televizijama baš u to doba na koje se odnose i time na indirektan način pokazuju značaj praznika za porodicu, samce i trgovinske centre. Da ne pričam o tome što takvim epizodama nerviraju srpske gledaoce kojima puca kurac za dan zaljubljenih i dan zahvalnosti (malim slovima).

Mali kontraprimer (koristim srpske praznike i američke glumce, odnosno kako bi bilo i nama zanimljivo).

1) Klanje svinja - tzv. 29. novembar. Čejs i Foreman drže nogice svinjčetu dok ga Haus gleda i onako cinično mu objašnjava da Boga nema i da je za njegovo zdravlje najbitnije da mu se amputira glava. Sa strane pored kazana stoje Kameron i Hadli i oštre noževe na Kadinim sisama. Taub priprema vodu za šuridbu. Gledaoci oduševljeni. Prihvaćena skrivena poruka o kratkom i besmislenom životu svakog pojedinca, koji jedino dobija smisao ako taj isti pojedinac da svoj život za druge.

2) Krsna slava - Sv. Nukleanije. Džejk Grin i Erik Grin dočekuju goste pod šatrom. U sledećoj sceni Rob Hokins seče kolač šmajserom dok se Džona Praus i Džonston Grin raspravljaju o trenutnoj političkoj situaciji u nezavisnoj državi Teksas. Glavni snabdevač trljanicom i jedinom preostalom majonez salatom Dejl Tarner. Sto postavljen u ćirilično P slovo. Gledaoci oduševljeni. Prihvaćena poruka o nastavku tradicije i običaja u teška nuklearna vremena.

3) Sečenje badnjaka - 6.7. - Kristofer i Silvijo dolaze sa pušketinama kod Tonija Soprana i čekaju ga dok se on tri puta ne prekrsti ko što je red, dok pije rakiju domaću sa Polijem. Onda se ubace u Ladu Nivu i krenu u Džerzijevske šume da trse badnjak i pričaju o mafijaškim poslovima bezbedno jer ih tamo niko od FBIaja ne čuje jer su skupa sa izdajicom Pusijem otišli na drugo mesto da seku badnjak. Gledaoci oduševljeni. Prihvaćena poruka o značaju porodične i poslovne tajne u teškim vremenima i o pravom prijateljstvu koje ne poznaje reone za plasman droge.
NGNegroidno Govedo · 2. avg 2010.💬 8

Ljudi sa ubjedljivo najviše problema na svijetu.

Alehandra je mlada seljanka iz nekog sela u Meksiku. Njoj je tata alkoholicar koji je napustio kad je bila mala, a mama joj je umrla jos pri porodjaju. Ona je čitav svoj život prodavala pez bombone da bi prehranila svoje 3 sestre i šestoro braće. Kad jednog dana sasvim slučajno ona proda čitav pak bombona jednom zgodnom bogatašu, Rafaelu, koji se na prvi pogled zaljubljuje u nju. Ona dolazi da radi kod njega kao služavka, ali Rafaelova majka Viktorija protivi se tome i organizuje otmicu Alehandrine najmladje sestre Sesilije. Alehandra place dok ne poplavi kuća. Onda saznaje da će joj pustiti sestru ako i samo ako ona napusti Rafaela. Ona to teška srca prihvata, i odriče se ljubavi. Kasnije propada fabrika Pez bombona, pa oni ostaju na ulici, ali tu se miješa već oženjeni Rafael i daje joj smještaj u svojoj šupi. Tu Alehandri Rafaelova ljubomorna žena stavi otrov u vodu koju ona pije. Ona završava u bolnici. Doktori je jedva spasu, ali joj saopste tužnu vijest, da više ne može biti trudna. Ona je sledećih par dana u šoku zbog toga, kad dolazi policija i optužuje je za pokušaj ubistva Alehandre, tj. same sebe. Ona jadna ide u zatvor gdje se već prvog dana zakači sa najopasnijom ženom u zatvoru Munjekom. Nekako preživi par dana do sudjenja. Na sudjenju zbog potplaćenog sudije ona bez dokaza biva osudjena... Nesrećna vraća se u zatvor gdje je na spavanju pretuku i ubodu nožem. Ona zavrsava kod doktora koji joj kaže da vise nikada neće moći da hoda. Uto stiže Rafael i saopstava da je njen brat uhapšen zbog ilegalne trgovine Pez bombonama. To je Alehandri bilo previse te je pala u komu.

Continúa en el próximo episodio...
FEfert · 6. jan 2011.💬 5

Mentalna stanja raznih tipova studenata u predispitnom periodu
1. Teska agonija: Ruke se znoje, glas podrhtava, a olovka ti ispada iz zatreperelih prstiju na samu pomisao na izlazak pred profesionalnog dzelata olicenog u predmetnom profesoru zaduzenom za proveru naseg znanja, a sve to vec 15 dana pred ispit, iako si prethodnih dva meseca proveo nad knjigom i vec sve znas, ali zecjeg si srca, pa se plasis kako bi sve moglo pasti u vodu. Poslednje dane pred ispit provodis na bensedinu, a na isti izlazis noseci pri sebi opremu za prvu pomoc i anafilakticki sok. Prilazis da uzmes pitanja. Mozes da se zakunes da su profanu oci zasijale crvenim odsjajem, dok mu ocnjak proviruje ispod gornje usne. Uzimas papiric, a sve odjednom postaje tako crno.. .. .
2. Histerija- Lomis prste na rukama, polako prelazis na zglobove na sredini prsta, a potom i na one male , najblize jagodici, kad ostali prestanu da pucaju. Ako si slucajno kuci i izuven, nije to strano ni krckanje noznih prstiju. Na :"Sine , hoces li rucak?" ,odgovaras drsko, glasom cija jacina varira izmedju 110 i 160 decibela:"Nemoj mi dosadjivati, ko jos ima vremena da doruckuje, imam jos 15 dana do ispita, izlazi iz sobe!" . Doticni postupak propracen je relativno snaznim udarcem nogom u vrata, koja se uz tresak zatvaraju ispred zene koja je samo zelela da spreci gubljenje 10 dragocenih kilograma. U danima pred ispit elektricni uredjaji se gase usled elektromagnetnog polja koje , usled kolicine nervoze, emitujete. Sijalice eksplodiraju a zivotinje beze od vas u panicnom strahu. Izlazits pred ispitivaca, hodajuci nespretno, jer te zulja sekira prikacena za kais, da se nadje. Pitanja uzimas uz promrmljanu psovku.

3. Nervoza - Ti jednostavno MRZIS ta vrata koja skripe u citaonici. A devojci na stiklama od 12 santimetara zelis da u najmanju ruku padne i slomi nogu dok potresa tvoj prenapeti mozak svakim korakom, nosena narcisoidnom zeljom da svi pogledaju u nju, dok se penje uz stepenice, jebozovno mesajuci kukovima. Ali, sve i dalje ostaje pokopano u tebi. Cak joj se i osmehnes kad te pogleda, a vrata iz protesta zakacis ramenom u prolazu. Nekoliko dana pred ispit, u zelji da to ne izbije na povrsinu ostajes kod kuce, uceci neprekidno i jeduci samo pice koje ti donose kurir, jer nemas vremena da spremas bilo sta. Na dan ispita polako te hvata euforija, a proteklu noc nisi spavao , jer nisi mogao. Okretao si se do pola 3, a onda si po 10000ti put citao na forumu sta kazu za Labusa. Izlazis po pitanja , uzimas karticu rukom koja toliko podrhtava da ce to biti registrovano u seizmoloskom zavodu, i.. .obaras celu gomilu na pod, opet, naravno, uz psovku.

4 ravnodusnost -Ili ucis mnooogo, ili ne ucis nista, tako da si svestan da ili ces sve znati, sta god te pita, ili neces znati nista, pa nemas ni cemu da se nadas. Ako ucis, vec si spremio ispit, iako ima jos 15 dana, i uzeces svakako nesto od dodatne literature da procitas. Ako, pak , nisi ucio, izaci ces na baseket, na pice, a 3 sata dnevno ces folirati roditelje da ucis, dok te iznenada naprasno ne "zaboli glava, od silnog naprezanja", pa to moras da kompenzujes odlaskom iz kuce. Bilo gde, smao van kuce. Nekoliko dana pred ispit, opet, ako si ucio obnavljas gradivo, a spremio si i nesto dodatno,da se dobije 10. Ako nisi ucio ucis napamet pitanja za pismeni test, i 3 lekcije, nasumicno odabrane, pa kud puklo da puklo. Izlazis na ispit mrtav 'ladan, uzimas pitanja , sedas, i ni u jednom slucaju ne pises koncept vec odmeravas koleginicu/ kolegu.

Izvinjavam se zbog "osisane" latinice, pisem sa telefona
ALaleksandartoni2 · 22. jul 2011.💬 0

-Mali, hoću da mi sa prvim pjetlovima zapjevaš pod prozorom izbornog štaba...

- Tako sam i uradio. Sabajle sam iz kafane otišao u štab, trebala mi je poprilična doza alkohola u krvi da podnesem. Dočekali su me anonimusi sa izborne liste i moj šef koji je počeo riječima:“Dragi moji pijuni, danas nam je dan „D“, danas moramo da kapitalizujemo sve što smo radili mjesec dana.“

-„Šefe, konačno ste počeli pričati bez uticaja demagogije i iskreno, ponosan sam na vas, učinio sam vas čovjekom.“

-„Šta ti mali sad filozofiraš, jesi to opet iz kafane došao raditi.“
-„Jok, idem iz trikotaže, matere ti kako neću iz kafane doći kad si nas sazvao u pet ujutro, a poceo si govoriti istinu jer čujem „kapitalizujemo“ što je tačno, ti ćeš kapitalizovati svoju guzičetinu foteljom nekog državnog preduzeća, a i ovaj „mjesec rada“ je apsolutno tačan, deceniju ste na vlasti a radili ste mjesec ukupno...

-„Ne seri mali. Tvoja dužnost je sledeća. Dobićeš instrukcije, otići u neku vukojebinu glasati umjesto nepismenog čiče i to za mene, bez obzira šta ti on kaže.“
„Hoću, hoću, nema problema za vas i izbore pokrasti ako treba.“
Ispred štaba me je dočekao tatin sin , sjeo me u auto i ćutke, valjda znaju da sam nepoželjan za saradnju, odvezao na biračko mjesto. Tu su me čekali ostali. Malo smo popričali, a onda nam se ukazao i kombi sa sigurnim glasačkim tijelom, neki invalidi, neki retardirani, neke diglo iz groba da dođu glasati. Kad su počeli izlaziti iz kombija pomislio sam da se nalazim u nekom niskobudžetnom filmu indonežanske produkcije sa apokalipsom kao centralnim motivom. Oko biračkog mjesta pijanih , opijenih politikom, neki nisu mogli izdržati da daju kritiku pa već zapišavaju biračko mjesto...

Odveo sam čiču na glasanje, ušli smo ja i kolega sa babom.
-„Sine glasaj za Karadžića, njemu najviše vjerujem, nešto sam pričao sa Marom, ona veli da će za Šešelja, ima da leti perje na sve strane, kad se vrati. Ali, ne vjerujem da će Radovana u'vatiti u skorije vrijeme, a nećemo ga mi izručiti, ne da ga narod.“
Iznenada...
„Dobar dan junaci!“- provirio sam iz kutije i ugledao dida na vratima neobično gorućeg pogleda i kezom od uva do uva. Samo mu one dvije stative vire iz usta. Pjan garant, nešto će usrati. Ugledao me.
„Oko didovo, 'vamo 'de , zaboravio sam đozluke pa da mi pomogneš glasati.“ Stali smo iza kutije...
„Dide, jebem ti sunce jesi normalan? Nemoj me više ukopavati, ljubim te u ta krezava usta, 'aj sad za koga ćeš glasati?“
„Sine,jel' ti stvarno misliš da sam ja došao glasati, dede ti meni pokaži đe je rukovodilac ovog mjesta, on mi je jabuke krao kad je bio mali a zamisli sad. Nisam uz'o kapi za oči, nakap'o sam se rakije.“
Zakoruži oba kandidata, i nacrta kurac, ispod napisa :“E jes' nam izbor, jeb'o vam on mater!“ Kad je bio kod kutije zakači kevom obe kutije, sruši, izmješaše se listići, ode sve u pičku materinu... „E jebem mu kapi za oči i kad ih zaboravim pa slijep kod očiju, isti ko i ti?“-završi obraćajući se šefu izbornog mjesta i ode zviždukajući niz progon.

Kad sam se vraćao malo me počeo san hvatati. Pa sve sanjam k'o ja na Kočićevom zboru, a bodu se Jablan i Rudonja, teška, neizvjesna borba. Od dahtanja u klinču prašina sa zemlje im okružuje zakrvavljene oči. Rudonja je jači i nadbada. Gledam Luju kako nijemo gleda svog prijatelja na izdisaju, duša mu je sad sablasno prazna. Onda mi se vraćaju oni ljudi dok napuštaju biračko mjesto sa istim pogledom...

„Danas sam dobio svog novoga Poršea, i mal...“
„Halo tata, eto nas stižemo, jeste glasao je ali moramo poništiti sve, opet je njegov did napravio sranje“ .

MRmrljo · 7. okt 2012.💬 3

početak rečenice svake polupismene, a vrlo često nepismene persone kad želi da izgleda kao da će reći nešto pametno, što joj je oplemenilo dušu. U ovoj kategoriji dominiraju samoproklamovane pevačice, uglavno samopočašćene nadimcima tipa "kraljica", "sexy", "diva", "kosmičarka"...

Ana Nikolic: "Moram da priznam, otkako sam uzela onog malog Japanca, osetila sam neodoljivu želju da budem majka. Rešila sam da odem u Kinu i da usvojim i ja jednog istog takvog ljupkog Kineza"

Goca Tržan: "Moram da priznam da je za mene kao ženu najbitnija sreća moje ćerke i zato ne želim njenog tatu ološa, prevaranta i vucibatinu da nazivam pogrdnim imenima u medijima, pa da se moja ćerka stidi svog oca. Nije ona kriva što je on jedan običan parazit, koji je živeo na moj račun dok sam hranila našu ljubav"

Nataša Bekvalac: "Iskreno da ti kažem, veoma sam umorna od priče o mom razvodu i odnosu sa Danilom. Ja nikad nisam želela da postane to deo javnosti. Nas dvoje smo se mnogo voleli, ali razlike među nama su postale nepremostive. Mnogo toga se izdešavalo, naša ljubav je mnogo puta stavljana na probe i tako postala ranjiva i na kraju se slomila. Moram da priznam da je ovo za mene vrlo teška situacija (šmrc, šmrc), jer sam puno uložila u porodicu i sreću. Još pamtim naše noći na Zlatiboru, pamtim naše udružene snage da prebrodimo njegovu povredu. A sad sam stavljena na stub srama, ni kriva ni dužna. A samo sam bezgranično volela jednog čoveka, a te ljubavi više nema (šmrc, šmrc).

Vendi: "Iskreno da ti kažem, Ceca gaji veliki animozitet prema meni, jer je svesna da ja o njoj znam svašta i da imam mnogo više publike od nje. Nemam ja šta da pričam o takvim egzistencijama"
HAh.a.u.n · 28. jul 2011.💬 0

Uredjaji koju su toliko napredovali da je to strasno!

1990. godina:Izasao je prvi mobilni telefon(cigla).Znalo je samo par ljudi o kakvoj se napravi govori.Ostali su samo videli crno bele slike u Politici.Nije vladalo preveliko interesovanje za tako nesto.

1995. godina-Stric moje tetke, koji zivi i radi u Americi,konacno nam dolazi u posetu(poslednji put je bio kad je Tito umro).Svi zapazamo kako se ku..i, sa nama ,vec donekle poznatom spravicom.Tad nam pokazuje razne karakteristike tkz.mobilnig telefona.

2000. godina-Sima glodar,najbogatiji lik u kraju(inace cale mu je mafioza teska) dobija nesto sto mi vec godinama sanjamo,mobilni telefon.U 'mnogo' manjem obliku nego sto sam pre par godina video od tetkinog Strica.Po ceo dan visimo kod njega kuci,sa namerom da odigramo barem jednu partiju igrice 'snakes'.

2005.godina-Skupio sam pisljivih 15000 dinara,i pre svega sam srecan jer mogu da trosim dzeparac,i vodim devojku na pice.Kupujem Nokiu 3215, i postajem frajer u razredu,jer posle Sime,Saleta,Voje i Kize konacno i ja imam mobilni telefon.

2006.godina-Sima dobija novi telefon,Sony Ericsson t250i sa VGA kamerom, polifonim melodijama i slikom u boji!!!Uff...sta reci o tome, po ceo dan se slikamo i snimamo.

2007.godina-Kupujem od Sime za 50e,Sony Ericsson t250i.Gle cuda!Sima dobija novi telefon.U pitanju je nokia 6230i.Velicanstven model koji ima radio i neki,kako Sima kaze mp3 format.Ne znam sta to znaci, ali samo znam da moze da peva!

2008 god.Nastavlja se tradicija kupovine telefona od Sime.Sad za 100e kupujem Nokiu 6230i.Sima nas fascinira sa svojim telefonima.U pitanju je Sony ericsson k800i, sa neverovatnom cyber-shot kamerom od 3.2 mpx. i nekakvom memorijom.

2009. godina-Sima dobija novi HTC Hero,sa QWERTY tastaturom,Android platformom,5 mpx kamerom,ekranom osetljivim na dodir.Ja sam prestao da pratim i kupujem telefone od Sime,zadovoljan sam svojom Nokiom.

2010. godina-Simi su dosadili telefoni,a ja sam uzeo prenesi 325 paket u Telenoru i kupio za 1 dinar,Samsung 5230.
DUDulle14 · 28. mar 2010.💬 8

Biti zaboravan na nivou.

Jebem ti odbojku gde je taj daljinski!
:Znači nije ispod dupeta, nije između ovih nabora na prekrivaču, ispod jastučeta, u zazoru. Nije ni ispod ovog rukonaslonjača troseda, tu je bio prošli put. Čekaj, seti se gde si bio.. U wcu! Znao sam. Čekaj nije ni ovde....
Vadio sam košulju sigurno je u bubnju. Nije. Pa da, onda je sigurno iza veš mašine samo da pomerim, al je teška, rukom sam udario a nisam primetio i daljinski je pao, to je sto posto nema šta... Da nije vamo gde se stavlja prašak nije verovatno :
Vraća se u boravak.
-Aha, tu si! Znao sam da je ovde, pa nisam ja budala, prebacivao sam, kako ga nisam odma video da je na stočiću ispod novina.

Dva sata kasnije:
-Majku ti krvavu jebem sad sam ih kupio na pumpi i naguro u torbicu.
:Čekaj, čekaj, razmisli, samo treba ući sebi u trag, zamisli kako bi se istražitelji iz Majamija ponašali u ovakvoj situaciji, znači hladna glava, analitičnost, znači prvo što sam uradio kad sam ušao u dvorište je da sam pišao kod onog stabla, ako nije tu, onda možda u šupi, slagao sam drva, nakon toga sam se kretao osam metara severoistočno po koordinati 44°49'14" to je poslednja lokacija na kojoj sam primećen. Nema.
Može biti kad sam sedao u auto da su mi ispale iz torbice, sad ih je već neko uzeo. Daj da upalim telefon možda mi je bila upaljena lokacija zna gugl maps gde sam bio. Šipak, isključen sam, zaboravio sam da platim račun. To je to, predajem se, neka slučaj odavde preuzme FBI.
-Evo ih u džepu, eee jebem te Milorade da te jebem. Eto. Sad još samo da vidim gde mi je upaljač.
BVBergas Vintertom · 6. sep 2021.💬 7

Utopijsko delovanje u sadašnjosti sa željom da se na bolje izmeni budućnost. Uticaj takvog delovanja može da dovede do nepredvidljivog skretanja točka istorije u blato. (Ovde nije reč o delovanju istorijskih ličnosti koje su znatno uticale na njen tok.

Čovek nervozno šeta čekaonicom u porodilištu. Gleda ga stara ciganka i obrati mu se:
- Nemo' da se živciraš, će bude sve u redu. Će dobiješ bliznaci, zdravi i ispravni dečaci, žena će ti bude dobro.
On je pogleda podozrivo:
- Kakvi blizanci? Šta lupaš, bre! Rekli su nam na ultra-zvuku da je dečak, jedan. Jes’ malo krupan, ali... ma, kakvi bre, blizanci.
- Ne znam šta s’ ti rekli na tu mašinu, al’ ja ti kažem će bidnu bliznaci. I da t’ kažem ja: oba će bidnu za muziku mlogo dobri, će se bavu ceo život s’ muziku i biće poznati. Samo, jedan će bidne ‘armunikaš, će bidne stalno na Pink, a drugi će se bavi sa onu ozbiljnu muziku i putuje po ceo svet...
- Ma da, kako da ne...
U tom dolazi sestra i obaveštava ga da mu se žena porodila, da je sve proteklo u najboljem redu, da se odlično oseća i da su oba dečaka odlično..
Čovek padne u nesvest....
Dok su deca su rasla (prvo propevala, pa tek onda progovorila) čoveku su se stalno vrzmale po glavi reči one ciganke i reši da isproba decu. Zgražavao se na pomisao da će sin da mu razvlači ‘armuniku’ po Pink- paradama i hteo je da učini nešto da to spreči.
Jednog dana im ostavi harmoniku u sobi gde su se igrali i izađe napolje. Priljubio je uvo uz vrata i čuo da se nešto domunđavaju, a onda se svom snagom začuše turbo zvuci iz sobe. On uleti unutra i vide jednog od sinova kako zdušno rasteže harmoniku, a na usnama mu likujući osmeh. On ga uzme za ruku, odvede iza kuće, ubije (teška srca) i dok se spremao da ga zakopa u bašti, začuje iz kuće kako grmi harmonika i glas koji peva:
- Ubiooo siiiii poooooogreeeešnoog čoooveekaaaaaaaaaaaa!!!
(Inspirisano Dioklecijanovom def Narodna muzika)
BABalkonac · 13. maj 2009.💬 8

Malo je poznato, a retko se i hvalim, mada ne volim ni da pričam o tome, da sam do četrnaeste godine trenirao umetničko klizanje u sada već čuvenoj klasi Mate Miloševića i Olge Kepčije. Šta da kažem, bio je to lep ali i težak život, svakodnevni treninzi, sale koje prokišnjavaju, padanje na dupe milion puta, slušanje Adel, žuljanje muda u kostimu, susret sa predrasudama, neprihvatanje od strane muškog društva, nazivanje baletanom i pederkom, a s druge strane bilo je i lepih stvari, slava, novac, moć, droga, mogućnost ranog mirisanja ženskog oznojenog tela i tzv. alpski gimnastički seks sa bacakanjem u vis, teška i zahtevna disciplina, ma sve ima svoje, sad tek vidim.

Bio sam velika nada, i ja i ona, kojoj ime ne pominjem, i još se sećam prijema kod tadašnjeg predsednika Milana Milutinovića posle još jednog uspešno osvojenog turnira iz serije 250, kada je on obećao sredstva, opremu, sale koje ne prokišnjavaju, eksere, strunjače, kozlić, specijalni plavi led i novu odskočnu dasku. Od toga naravno nije bilo ništa a moja partnerka, moja Anjočka od toga se ubrzo i razbolela a malo potom i umrla, nažalost samo umetnički, otišavši u tada sve popularnije Grand balerine, tzv. Saletove anđele, izdavši me i ostavivši me samog da vežbam u sali koja je već tada pomalo prokišnjavala...

To već nisam podneo, dotuklo me je, menjao sam potom partnerke bacakao ih sve u vazduh u nebesa, piruete, milion pirueta, ali to već nije bilo to, nijedno dupe kao Anjočkino nije prijanjalo u potpunosti u moje krilo, samo je ona nasedala skroz i taman, kao dupe Južne Amerike oličeno u Brazilu koje se revizionistički vraća u afričko krilo Gvinejskog zaliva odakle je otišlo pre milion godina... Gasila se već polako moja zvezda, imao sam gomilu medalja, trofeja, diploma, knjiga za odličan uspeh, bačenih meda i zeka puna jedna soba - počeli su bili i da se razmnožavaju međusobno, stvorivši novu rasu - takozavnih malih meka i zeda kojih je bila puna soba, kmečali su, nisu nam dali da spavamo po celu noć, taman jedno uspavamo, drugo se probudi a i skupo je bilo u to vreme doći do mleka u prahu za sve njih, rat, sankcije, ZaM, pa najmanje baš tad dobije bronhitis, ma da ne pričam sad...

Elem, onda je došao taj sedamnesti novembar devedestosme, industrija se kao malo oporavljala, zabeležen zavidan privredni rast... I tada, baš tada, kad je država cvetala, jedan moj nepažljiv doskok i istegnuta tetiva drkalica dovoljni su bili da zglob škripeći otpeva labudovu pesmu svojoj dragoj Bufon-Mendeljejovoj opni - hrskavici koja ga je strasno obgrljivala... Ironično, za to vreme, dok smo plesali moja tadašnja partnerka Olga Kirilenko i ja, išlo je baš Labudovo jezero... Kiselo sam se osmehnuo držeći se za zglob i psujući od bola... Rusi su odmah skočili na sudiju, nema šta, da ne grešim dušu, i da pomognu, kao kad je ruski car nazvao Francuze devestopetneste i reko saveznicima slušaj, daj tamo Srbima šta traže, municiju, pomorandže, brodove, sve, inače - zlo! E tako i sad, ustalo sve, najbolji njihovi lekari, fizičari, ruski vemea, svi, institut Lomonosev, Tarkovski, svi svi se okupili, namestiše nekako zglob, dadoše mi stan, salu koja ne prokišnjava i kakva-takva stalna primanja... Znači to, ne kažem, kad te prime za stalno, napravismo jedan bolji ručak da častimo te ljude, ali opet više to nije bilo to, izgubio se žar, sve sam češće razmišljao o penziji... Uskoro, otišao sam tiho, baš onog proleća kad su bombe počele da padaju, u dnevniku nisu me ni pomenuli, važniji je bio neki srušen most...

Sada pijem rezignirano i gledam ovog Noleta i sve isto, ko preslikano, istorija se ponavlja, e moji Srbi bitno je da starlete imaju i od ptice mleko a sale nam prokišnjavaju ej Srbende u pamet se dozovite, užad kisne, razboji trule, trule kobile niko više ne igra, ko da igra kad deca sva debela ko šarani oni što se guraju u onom bazenu (koji inače prokišnjava), kad jedu samo snikers, dao bih ja njima snikers, gde je nama bio snikers... Oprostite, odužio sam malo, revoltiran sam izvinite ali kome još treba isluženi umetnički klizač, sad sam samo domar u školi koja prokišnjava i tako, žiga me na promenu vremena i na prve taktove labudovog jezera, oženio sam izbeglicu s Kosova, jednu predivnu ženu koja mi je podarila porod i koja i vikendom tka za pare i tera me da jedem sir iz Leposavića imamo osamnestoro dece.

NINitkovZviždi · 15. feb 2018.💬 19

Sportsko-novinarska terminologija već izvesnog osvajanja I-og mesta u rendom disciplini sportskog nadmetanja, bilo od strane pojedinca ili kolektiva. Biti jednom nogom na onom najvišem mestu na pobedničkom postolju a usled odgovarajućeg raspleta takmičarskih rezultata, kako onih sopstvenih tako i onih tuđih.

Ostaje još samo da Hronos označi i zvanični kraj takmičenja pa da može da se otpočne sa šenlučenjem, oblokavanjem i ostalim interpretacijama slavlja međ' sportskim i ostalim življem, na ovim ili ostalim prostorima.

● "Avganistanski biciklista, Abdulahmed Muslidži, pobednik je prve etape *Tour d'ISISa kako je prethodno jedini bio izbegao neobeleženo minsko polje na stazi, inače dugoj 114,7 kilometara. Muslidži je na taj način već jednu ruku stavio na prelepi trofej od zlata i ljudskih zuba koji sleduje pobedniku ove prestižne biciklističke trke, a da li će se na kraju i opasati čuvenim [maskirnim prslukom sa eksplozivom|https://cdn-images-1.medium.com/max/600/15nrdsj0yDKWKkDNgIVo2GQ.png] – ostaje da se vidi..."

● "Nakon konačno osvojene titule Prvaka Srbije u fudbalu, trener Crvene Zvezde Grof Božović nije krio svoje zadovoljstvo povodom toga: "Mi smo jednu ruku na pehar stavili još krajem prošle godine, dobro nismo i rame iščašili do sada..."

=============================================

- Tebra, si izvalio kako je mala Marina izrasla u baš kvlt čku?
- Meni pričaš, batice...Pa kaparis'o tvoj drug to odavno, 'nači, jedna ruka je na njenom žbuniću, druga samo što nije, hehehe...
- Šta kenjaš, bre? Kakva ruka, kakve pičke materine?
- Eeee, batice, dok ste vi ostali drkali na Galu Videnović...
- Dafak...
- ...ja sam gledao u budućnost. Ponekad bih maloj Marini prišao samo da je pitam kako je, ponekad bih joj pazario neki sladoled, sokić, ponekad - pridržao lastiš dok se igra sa drugaricama. Jednom sam joj bio spasio kera da ga ne zakolje Maretov Reks, drugi put je lično odveo gajbi kad je bila pala sa bajsa. I još u sijaset drugih prilika bacio mađiju. Tako da, brate - puno sam uložio u klinku, sad je red i da stvarno "uložim", hehe...
- Ti znaš da si teška pedofilčina, brate, 'el znaš to?
ТПТхе Проф · 4. maj 2016.💬 7
prethodnijoš rezultata