„teška metalurgija“

Tačno ta rečTeška metalurgija1 definicija →

Odgovor osobi koja sve svoje neuspehe opravdava nedostatkom sreće, nikada ne pomislivši da je razlog za to što joj se dešava, zapravo, ona sama.

-Ivan: Gde si brate, nisam te video 100 godina... Šta ima novo?
-Milojko: Ništa brate, prati me neka nesreća, baksuz neki me tera, ne znam šta je.
-Ivan: Što, šta se desilo?
-Milojko: Ma pao sam onaj ispit. Reko mi Joca da je učio 3 dana i položio, ja reko kad je on onako glup naučio za 3 ja ću za 2. I dadoše mi neka teška pitanja, samo tu oblast nisam bio prešo i eto... Nesreća! Ali nije to ništa, da vidiš tek sinoć! Bili mi u nekom klubu, zezali se, kad ja primetim jedna ženska stalno gleda u mene. Popili po nekolko piva, kažem ja gotovo moram da prilazim ovoj. I tako priđem ja njoj, počnemo da pričamo, kad ispade stvarno joj se sviđam! Kaže gledala me celo veče, sladak sam! Raspričamo se tu, ja joj izbacim neku foru, znaš ono kao ona kaže „osam“, a ja kažem „Na kurcu te nosam!“ Hahahahahahaha. Znaš osam-nosam?
-Ivan: Znam znam...
-Milojko: I taman tu da je smuvam, kad ona pogleda na sat i reče da mora kući. Bilo je 2 i 15, a njoj zadnji autobus u 2:23. Zamisli kakva slučajnost, koji sam ja maler.
-Ivan: Baš šteta. Jesi uzeo bar broj?
-Milojko: Ma nisam, zamisli baš taj dan izgubila mobilni, a internet i fiksni nema... Ne znam šta da radim. Ne znam šta mi je sve neki baksuz za baksuzom!
-Ivan: Auu brate tebe baš poteralo. Da ne padne devojka na foru osam-nosam. To je neki težak maler. Odmah da nabaviš detelinu sa četiri lista, ne igraj se glavom!
AAandrey.arshavin · 30. avg 2011.💬 1

...Zub mučne svakodnevice pratio ih je do ulaza u mračne čeljusti iz kojih je dopirao dah prohladne vlage i teške memle. Mešao se sa kiselkastim smradom mokraće i nedaća, nepogrešivog znaka da se poneko ipak zadržavao u tamnom medjuprostoru, tom neljudskom i zastrašujućem limbu koji se možda i nije morao proći po svaku cenu....Negde napred u tromoj gomili jektičavo dete je kašljucalo i prigušeno šištalo; činilo se da broji poslednje časove u naručju pogurenog starca koji mu je mogao biti deda ili prevremeno ostarei otac. Gegao se, jedva podnoseći i težinu samog svog prokletog tela koje ga je još uvek čvrstom sponom nagonskog pokreta vezivalo za ovu vlažnu i pomalo natopljenu zemlju po kojoj je nešto zloslutno gamizalo. Jecao je. Slutnja skorog skončanja, mirisi, tvrda izvesnost trenutnog ništavila i nepodnošljiva nesigurnost onoga u šta se bezglavo srljalo činilo je situaciju turobnom i krajnje rastužujućom. No - egzodus je bio neopoziv; reka kostiju i ono malo mesa što je sa njih visilo u naborima nastavljala je da teče dalje. Selo je pošlo na svoj konačni put.

U gotovo potpunoj tami koja je utrobu tunela svela na beskonačnu prazninu koja ne obećava ništa dobro ljudi su se ćutke gurkali i sudarali. Trajalo je satima; neobičan glas kepeca (tako sam ga bar u prvi mah zamislio, ko zna zbog čega) koji je, činilo se, dopirao negde sa daleke tavanice, ili iz jednog od zida, a možda i odasvud...Sugerisao je podsmešljivo i otrovno na povratak ili kolektivno samoubistvo, što se u suštini svodilo na isto. Promicali smo dalje. Negde u prostoru i vremenu koje je možda već i prestalo da postoji neko je nazreo spas, a uskoro se oduševljenje probilo kroz celu gomilu - svetlo - bledo i neugledno ali ipak zasigurno je bilo svetlo. Nikada mu se nisam tako obradovao, za nas, ono je bilo uže za čoveka u moru, kopno na vidiku za izgladnelu i beznadežnu posadu ubijenog kapetana. Svetlo! Uskomešana masa je pohitala, koliko god je to bilo moguće. U jednom trenutku delovalo je kao da smo se zaputili u samo središte zemlje, sada je bilo sigurno da tunel ipak ima kraj, i on se nalazio negde na čistini.

Uzbudjenje otkrića preseče jedno drugo, nejasno jer - naime, prvi redovi sudariše se sa čovekom. Pa još jednim. Pa sa još nekoliko njih...Drugi ljudi, nama jezivo slični nadirali su iz suprotnog pravca, zarobljeni u mukloj tišini. Migoljili su se izmedju nas nastavljajući svojim putem, hladni i nepristupačni. Kretosmo dalje. Nečija nespretna, improvizovana štaka gadno me je lupila u koleno, bez pomisli na izvinjenje. Nad ljude se ponovo nadvila teška i neprobojna magla ćutnje i surevnjivosti, tišina je bujala, nagrizala i gušila. Medju hladnim zidovima odzvanjao je jedino gnjecavi bat koraka. Grabili smo ka izlazu.

Izvor svetla se, ispostavilo se, nalazio tek na pola puta šepave agonije a ne na njenom kraju. Delovalo je poražavajuće : najobičnija jeftina neonska reklama, bez mnogo komercijalnog smisla. Nije zračila slovima niti porukom - na njoj se nalazio jedino crvenim linijama oivičen pravouglii trougao, mašući iz svoje sredine malenim zrnom graška koje je neodoljivo podsećalo na neko tudjinsko oko. No činilo se da ne gleda u našem pravcu već negde u daljinu, van domašaja naših tupih pogleda. Stadosmo, ukopani. Činilo se kao da čekamo neki znak, možda da nam namigne, ili se preobrati u neki poznatiji i bliži oblik - ali nije nas udostojilo nikakvog pokreta i tabla je ostala mrtva i isprazna. Iz suprotnog pravca, slabašno osvetljene prilike koje su nekada mora biti bila ljudska bića bauljale su ka mestu odakle smo prvobitno krenuli. Najhrabriji medju nama, osmelio se najzad da proviri ka poledjini čudne reklame. Sa njegovih umornih usana koje su se jedva pokrenule sletelo je tiho i neobično razgovetno - Isto.

Zurili smo u mrtvi mrak koji se pred nama protezao u nedogled, izmučeni i neodlučni. Podjosmo dalje.

Napisano za ono takmičenje.
MEmelkijades · 20. sep 2013.💬 4

-1)
U kvizu "Muzički tobogan" u kome su se takmičile škole iz Srbije, bambiji su bili način ocenjivanja, odnosno ko vremenski nešto brže ili bolje odradi on dobije više poena iliti "bambija".

2)
Ali, sam izraz "tri bambija za tebe" se vrlo često koristi kada osoba pored vas, u vašem društvu počne da priča neke svoje doživljaje, neke "avanture", da objašnjava neko žestoko zezanje u kom je bio pre par večeri ili da jednostavno filozofira o svemu i svačemu. Tim izrazom ga lepo spustite ili mu bar nakratko zatvorite usta. Mada, dešava se da ga takva reakcija samo podstakne da krene sa odbranom svega što je dotle izrekao, tako da se govorancija nastavlja sve dok mu jednom finom kočijaškom izrekom ne zatvorite usta.

3)
Isto tako, sam izraz se može koristiti kao zezanje u razgovoru sa dobrim ortaciuma, kada neko od njih zezne nešto što u suštini i nije teško zeznuti, kada napravi grešku koja neće ostaviti neke velike posledice, ali će ga stalno terati na razmišljanje (barem neko vreme), pa mu se na ovaj način daje neka vrsta čudne podrške.
Kontradiktorno, zar ne? I, čak i malkice konfuzno.

1)
Minja Subota: "I najbrže je odgovorila škola "ta i ta", iz "odnekud" i njima idu tri bambija. Drugi su bili... (i tako dalje)."

2)
lik A: "... i tako ti to pričam batice, film je stvarno njesra, mislim, sad to nije realno, on toliko dugo da vozi tol'ko teška kola na dva tčka, pa to nema nigde, tako je nerealno, mislim, daj, pa ko se na to loži, samopaćenici neki..."
lik B (ironično): "Da, da, tri bambija za tebe."
lik A (uvređeno): "Brate, šta sad to treba da znači? Šta, kao ja ne znam šta je i kako je? Da nisam možda glup? Da li..."
lik B (prekida ga iznervirano): "Alo, bre, šabane! Transporter je akcioni film, koji služi za zabavu i ne treba da ima logike oko akcionih radnji, jednostavno je JEBENO zabavan i Jason Statham je car sam po sebi, tako da možeš samo da jebeno odjebeš! A tvoj jebeni CSI je totalno realan i poučan???? Pa, oni ispade da uhvate svakog krimosa - e to tek nije realno i to je tek neostvarivo."
lik A: (zaustio da kaže nešto, ali nema reči da izađu iz usta jer se ostatak ekipe već toliko glasno smeje da shvata na neki čudan način da je bolje da zaćuti i pokaže kako ima bar malo mozga i da je bolje da za taj dan više ne filozofira).

3)
ortaci igraju "Japanca" i piju ko zna koju flajku piva:
lik A: "Jao, prijatelju, kakav trip, pa ja sam 'ladno, dodao tvom igraču, pa de sad pred golmanom, u qrac, pa baš sam noob."
lik B: "He he he, tri bambija za tebe, zato što si dobra duša pa nisi hteo da mi daš gol, ha ha ha, koji si ti car."
CIciklon · 4. sep 2015.💬 0

Genijalan potez jednog japanskog proizvođača prenosnih računara (da ne bismo vlasniku sajta pravili probleme, nećemo reći da je u pitanju "Tošiba"), koji ovom jedinstvenom garancijom omogućava da korisnici mogu servisirati/dobiti nov uređaj bez dodatnih troškova čak i u slučaju problema koje konkurentske garancije ne pokrivaju, kao što su krađa laptopa (uz priloženi dokaz, jelte), zatim slučajna oštećenja poput pucanja ekrana kad na njemu iskalite bes pošto vas kolega iz kanca sjebe u Kanteru, ili deformacija tastature jer ste preko nje u krilo spustili vrelu šerpicu sarmica sa zeljem dok slušate "Tamburalo momče uz tamburu" u izvedbi Himza Polovine. Znači, ma šta da se razjebalo, nije frka.

Jedna legenda kaže da je popularni No matter what guarantee™ doneo profit u svim zemljama sveta, izuzev u Srbiji, gde su troškovi servisa unakaženih laptopova debelo prešišali dobit. Druga kaže da svaki put kada u srpskom predstavništvu Tošibe neko uđe sa laptopom ispod miške, jedan nedužni igzekjutiv, državljanin zemlje izlazećeg sunca, ponekad čak i CEO, izvrši harikiri.

- Bar dan.
- Dobar dan, izvolite.
- Imam problem sa laptopom. Riknula mi je tastatura, jbg.
- U redu, sačekajte da pozovem koleginicu zaduženu za to.
. . .
- :pevuši: ♩ ♫ Tamburalo momče uz tamburu, tambura mu od suhoga zlata... ♬ ♪
- Dobar dan.
- Oh, lepojko. Izvini, zaneo sam se malo. Čuj, imam problem sa laptopom.
- Da, čula sam. Tastatura, je l' tako? Dajte da pogledm.
- Evo, nisam ga ni gasio. Samo sam ga turio na slip, jer ću lakše tako objasniti problem. Saće se digne, hehe. Saček čas.
- Iju, gospodine?!? Pa šta je ovo na tastaturi?
- Sigurno nije cis-2-fenil-2-brom-butanoat. Šta bi ti rekla šta je, m?
- Pa, ovaj... izgleda kao, s, s, sperma...
- Dabome da je sperma.
- Pa, pa... ja ne znam kako to da objasnimo. Znate, morate opisati kako je došlo do kvara, a ovo je zaist...
- Ma šta ima da opisujem? Vidiš da je i dalje učitan spot Nataše Šavije?
- Vidim.
- I šta ti nije jasno? Krenem tako malo džepni fliper, posle isto to samo bez džepova, a kad svedoci postanu teški i cimaju kao jo-jo, ne može čovek ciljati kako treba, a sa Šavijom, artiljerija je teška, šta da ti kažem.
- Zaista ne znam da li vam možemo priznati garanciju, moraću da pozovem nadležnog.
- Ajde, lepa. Čekam ja ovde... e da, da dodam da na vašem laptopu ni YouTube Downloader ne radi uopšte na RedTube-u, što je frapantno, ali sam i preko toga bio spreman preći.
...
- :pevuši: ♩ ♫ tanke žice kose djevojačke, a terzijan pero sokolovo... ♬ ♪
- Dobar dan, gospodine.
- E, zdravo, šefe. Je l' vam koleginica ispričala šta se desilo?
- Jeste, jeste, ali moram da proverim da li tastatura zaista ne radi.
- Samo izvolite, sveže je još. Stiki kiz, ehehe.
- :šljic, šljic: Da, zaista ne radi. Ništa, pozvaćemo zaposlenog iz magacina da donese nov.
- Znači nema onih problema koje je lepotica najavila?
- Ne, naravno. Direktor za Srbiju je upravo skočio sa krova zgrade, tako da je šteta već učinjena, a i nije mi se sviđao.
- Ah, pa nema na čemu.
- Srdačan pozdrav.

*Definicija napisana za takmičenje ''Pojzenizam''*
AGAgilni · 20. jan 2016.💬 19

PAZARAC(22.12.-21.01.):
Rođeni u ovom znaku ne vole sredinu. Ili su skromni, dobri ljudi, ili teže ka ostvarivanju bogatstva. Snalažljivi trgovci u oba slučaja. Prodaju ti za čas dva broja veće patike, ti im budeš zahvalan, osjećaš se kao faca, i daš pare unaprijed za još jedan par. Može i na veresiju. Vole modu. Ne vole modu prošle sezone. Vole Samsung uređaje bez ruba(edge). Imaju NP registracije plus broj. Slažu se sa rođenima u znaku Konobarice. Ne vole knjige, bosanske ćevape, Tutince i rođene u znaku Žare i Goci. Njihov simbol je troduplo slovo P, izvezeno zlatnim koncem(Philipp Plein Pazarac).
edit-dodatak: Pazarac ne mari za privatni konkurs, jer je na ženu. Ni za drugi. Ni za treći od bau-firme. Firma je na amidži, a stan na tašti. Ima brata u svakoj evropskoj metropoli.

BAUŠTELAC(22.01.-21.02.):
Ove osobe često najebu. Iako čvrstog karaktera u poslu, imaju svoje poroke. Često samci, pa sve što zarade, ostave petkom u obližnjoj kafani, jer misle da konobarica ima pik na njih. I tako mjesecima. Neće da shvati da konobaricu guzi neki firmaš sa X-peticom, koji je pokupi iza ćoška, nakon što ona izbroji Bauštelčev bakšiš. Kad shvati da će ostati suvog spolovila, ogovara je, pričajući da je teška kurva. Druga verzija Bauštelca sjedi u kladionici i još rijeđe trti. Kad dobije tiket, ide u studio "Ming-Ling", i jebe bubuljičavu Tajlanđanku za trideset eura. Na poslu sutradan laže kako mu je bilo super, iako nije svršio, i kako mu je kurva dala privatni broj telefona. Slaže se sa znakom Žare i Goci, a ne podnosi se sa Firmašem. Njihov simbol je sintetička majica sa V-izrezom.

KONOBARICA(22.02.-21.03.):
Rođeni u znaku konobarice su prepuni avanturističkog duha. Skloni sujevjerju i misticizmu, osim kad naiđe vidovita Ciganka, koju tada ismijavaju. Najčešće razvedena, preko 25 godina, sa djetetom "dole", zbog kojeg radi, jer kako kaže, ne voli da čisti švapska govna, a i bolja je para u kafani. Ili pak mlađa, stalno okružena muškarcima sumnjivog morala, ne vara dečka, nedaj bože je l', to radi jer ne može naći bolji posao, a i što da ne spoji izlaske i novac, a pušenje u BMW-u prije spavanja nije prevara. Slaže se sa svim znakovima i podznakovima, osim Bauštelca, a njen simbol je ljubavni par, Albanac i Slovakinja.

POŽAREVČANIN(22.03.-21.04.): nema opisa

FIRMAŠ(22.04.-21.05.):
Njihov zaštitnik je kreditni institut "Stefan & Meri". Vole da riskiraju. Odlikuje ih snalažljivost u neplaćanju redovnih radničkih plata, te u organizovanju skupih motornih vozila na "lizing". Ne podnose drugačije od njih, pa se uglavnom grupišu. Njihov moto je "šta će ti stotka za djecu, kad meni treba za dvije pjesme uživo". Nevole Bauštelca, plaćanje Krankenkasse, a slažu se sa Gošom Prevarom i Selfie-Boemom.
Njihov simbol je "kleiner brauner" i ispružen mali prst.

CIGANIN(22.05.-21.06.):
Izrazito osjećajne osobe, sklone depresiji, ukoliko im ponestane Asbacha. Inače vesele i snalažljive. Ovo je najsujevjerniji znak. Štede mjesecima da bi platili veselje, na kojem onda sve pare daju na armuniku i ćemane. Za razliku od rođenih u znaku Vlauca, ovi znakovi se tada iskreno, i iz duše izvesele. Psuju majku jedni drugima na youtube, jer se ne slažu oko toga, ko je bolji, Aca Čergar ili Dejan Kostić. Po mišljenju naše redakcije, Kostić je ispao šupak jer je upao Čergaru u foršpil kad su svirali zajedno, a Čergar ionako jede govna sa predugim improvizacijama. Skala gore-dole. Mrš u kurac!
Slažu se sa osobama u znaku Žare i Goci, Bauštelcem, Konobaricom, mrze Vlaucu, a njihov simbol je, u zavisnosti od plemena, "GRAND-sala", "Kazablanka" ili autoplac u 21. Bezirku.

VLAUCA(22.06.-21.07.):
Najvrijedniji znak u našem horoskopu. Ujedno i najštedljiviji. Voli cvijeće žute boje, kao npr. suncokret. Voli zlatno prstenje. Ponosi se srpskim rodom i hrvatskom domovinom. Ček, ... ne, ...to je bio Nikola Tesla, koji također rođen u ovom znaku(10.07.). Radi više poslova odjedno i to voli da pokaže statusnim-simbolima, poput zlatnog lava koji ubija zlatnog tigra na zlatnoj Versace-ogradi. Sa muzičarima se prije veselja dogovara oko kasnijeg vraćanja bačenog bakšiša, da se trotz raskoši ne ugrozi zidanje petog sprata na njegovom domu. Ne podnosi pijanice, raspikuće i nevjerne žene. Slaže se sa rođenima u znaku firmaša. Njegov simbol je žuta, na dva sata iznajmljena, dugačka limuzina marke "Hummer".

CAFE-CREAM(22.07.-21.08.):
Ovaj znak odaje najveće poštovanje svom zdravlju i izgledu. Samoprozvana elita i nešto kao metroseksualni-htio bih biti-mangup. Još-ne vegan ili vegetarijanac, jer potomak balkanskih mesoždera, ipak pazi šta će tokom radne nedjelje pojesti, ne bi li što manje uvlačio stomak prilikom ulaska vikendom u najpopularnije bečke fancy klubove. Ukoliko ne diže ruke u trećoj generaciji na "sve je postalo pepeo i dim", svoje vrijeme provodi sa istomišljenicima istih frizura, najčešće u "Fit-Inn-u"- Ottakringerstraße, te u solariumima sa prefiksom "turbo", "turbo-max", "turbo-turbo-pharaone", itd., slušajući na mp3-playeru i Dr.Dre "beat" slušalicama turbo-folk. Odlično se slaže sa Vlaucom, ne podnosi Bauštelca i Ciganina, a njegovi simboli su očev Audi A6, Rasta i Ana Nikolić, te maslinovo ulje, te majica na bretele.

GOŠA PREVARA(22.08.-21.09.):
Jedan od najtajantstvenijih znakova. Bečki Džejms Bond nula, nula, nula. Svuda ga ima, a niko ne zna gdje stanuje, za što postoji debeo razlog. Naime, ovaj znak je sklon upućivanju neistine sagovornicima. On vreba friško meso u gradu, naivne bauštelce, konobarice, osobe koje ne vladaju njemačkim jezikom, birokratijom, te im obećava šarenu lažu, poput sređene A2 diplome, bugarskih papira, mađarskog pasoša, sređenog stana, te raznih drugih bajki, za koje se dobroćudni naivac može uhvatiti. Naravno, traži jedan dio para unaprijed, a potom se pravda još većim bajkama ili se jednostavno ispari, kao prdež-mamurac.
Slaže se sa Selfie-Boemom, Cafe Cream, mrzi Bauštelca, Konobaricu i obećanu riječ. Simboli su mu tašna-aktovka i Baron iz filma "Kad porastem biću Kengur".

PAPIROLOVAC-OPTIMISTA(22.09.-21.10.):
Znak sklon optimizmu i u najtežim trenucima. Muzički jako nadaren. Kao Vojvođanin, on vlada svojim emocijama poput hladnog špricera, ne shvatajući realnost oko njega. Svoju pozitivnost projicira na druge, pa nerijetko uspjeva u svojim namjerama. Ne kao drugi, zabrinuti i uspaničeni, on zamišlja već čim uđe na teritoriju EU, kako će naguziti debelu Švabicu i sa njom opušteno provesti pet godina, a potom dovesti familiju. Ženi će reći da ju je platio, a da ga muči CIA da joj sve prizna, ...neće ništa reći, ...jer mu je mrsko. Slaže se sa svim znakovima. Njegov moto je "daće bog", a simbol mu je jezero Balaton.

ŽARE i GOCI(22.10.-21.11.):
Teška dobričina od horoskopskog znaka. Kao od brda odvaljen, zdrav, pije, puši, a ima sve zube, koje mu čuva vedri duh. Mrzi drogu i malo pivo podjednako. Tuguje za rodnom grudom i zlom sudbinom što ga natjera da zatvara kafane u tuđini. Kad ga pitaš što se ne vrati, kaže "idupičkumaternu, vrati se ti". Kad si njegovog mišljenja, voli te k'o brata, grli te, tjera da pjevaš i časti sve redom. Ako se ne slažeš "šnjim", onda ga nisi dostojan, nisi "čojk", a iza leđa si ponekad šupak i peder. Njegov moto je "eeeeeepaaaa", "ojhaaaa" ili "držse mala držse", slaže se sa Konobaricom i Bauštelcem. Ne podnosi Pazarca, ne podnosi kad neko pije na crtu pa ne plati. Simboli su mu tespih, tetovaža manastira Ostrog ili krunica svetog Ante, u zavisnosti od plemena.

SELFIE BOEM(22.11.-21.12.):
Umjetnička duša željna pažnje. Voli napredak i tehniku i stavlja je ispred duhovnih vrijednosti. Uvijek opremljen najnovijim inovacijama, u kući i u džepu. Jako komunikativan znak, naročito preko društvenih mreža. Pazi veoma na higijenu. Ali ne kao Cafe Cream, ovom znaku je više bitan izgled na društvenim mrežama, nego uživo. Legenda kaže da se ovakve osobe mogu naći i van Beča. Voli da fotografiše naručeno piće, najradije kantu Red Bulla s ledom, kantu s Vodkom, kantu sa Heinekenom, ...uglavnom naručuje na kantu. Kad kanta opremljena vatrometom stigne na sto, ovaj znak se naglo oraspoloži, slika kantu iz svih uglova, onda sebe, onda sebe sa pićem, onda sebe i društvo sa pićem, onda sve to objavi munjevito na Instagramu i Fejsu, zatim se opet smrkne, skloni kes, i nastavi čeprkati po mobilnom uređaju. Sa ovim znakom je provod zagarantovan. Super se slaže sa Cafe Cream, iako ga ovaj ogovara. Također se slaže sa Vlaucom. Ovi znakovi su u astrološkom smislu čak u srodstvu. Ne podnosi rođene u znaku Žara i Gocija, te Pazarca, unatoč sličnim karakteristikama. Njihov moto je "samo jednom se živi", a njihov simbol je japanski turista iz Fukušime.

KEKerefeka · 3. feb 2018.💬 4

Ljudi koji vrlo brzo procene odakle ste, kog ste porekla, da li ste Ciganin(beli, samo jedan roditelj, baba ili deda bili Ganci), da li vam je babu jeb'o Turčin ili ste čisti slovenski tip...

- Ćale, pusti Ninu Badrić, lepa pesma.
- Nina...je 'l znaš ti da ona nije Hrvatica, da joj je deda bio Srbin, nego morao da se pokatoliči, da ga ne kolju ustaše... Isto je i sa Dadom Topićem, pa Jadranka Kosor, usta je jebem, deda joj bio četnik...
- Daj, ćale, ne smaraj, samo pusti pesmu.

- Ujka, je 'l će seka opet da povede onog brata što nam nije famil...
- Onog belog Ciganina?
- Otkud ti to da je Cigan?
- Garagan sto od sto. To joj je brat sa očeve strane, naša familija nema ništa sa tim.(zapada u vatru) Ej, bre, po faci ih znam, osećam ih nosem, krv im smrdi na 100 kilometara, bre!

- Striko, menjaj politički marketing, nećeš valjda za Čedu da glasaš?
- Za tog Ciganina neću, još se i drogira, pih, Ciganštura nafiksana.
- Cigan? Nisam primetio.
- Jeste, vidiš mu valjda crte lica.
- Ne, ne znam to da primetim.
- Ja znam, rastao sam sa njima, tad još nisu srali o svojim pravima, crkli da bog da. Je l' znaš da su i Dušan Petrović i Batić Cigani?
- Jebo te, to nisam znao.
- Aha, šabački Cigan, tamo ih ima više nego u Požarevcu.

- Tetka, kako ti se sviđa moj dečko? Lep, obrazovan, vaspitan...
- Odakle je, sine?
- Majka iz Vojvodine, otac iz jednog sela iz Šumadije.
- Neće biti, ćero. Je s' mu videla kolika mu je glavudža, Bosančeros garant!
- Meni je on drugo rekao.
- Srećo tetina, čim ima onakvu čelendru, preko 190 cm i gleda te kao krava u šarena vrata, sigurno da nije poreklom Gedžovan.

- Deko, ovde piše da su nam preci Sloveni bili smeđi i sa plavim očima, što mi nismo takvi?
- Eh, kure dedino, teška vremena bila, baka bila spora, Turčin bio brz i tako...
- Naša baka Stevka?
- Ma ne ona, pička ti materina, da l' ti ja ličim na Turčina!? Pretkinja neka naša, dok još bili Turci, pizda im materina, ali ništa se ti ne sekiraj, mnogi naši odvedeni tamo, pa su karali Turkinje, sve im oči poispadale.
BUbukajlija · 26. okt 2011.💬 2

Iz nekog neobjašnjivog razloga se pojavljuje gomila klinaca na internetima koji tripuju nostalgiju za vremenski period u kome nisu ni bili u planu.
Dok je prosečni jugonostalgičar iskusio taj period lično i jelte doživeo nešto čega se rado seća, ovi klinci tripuju da ih to što su čuli 3 "ex-yu" ili iron maiden pesme i pogledali lajanje na zvezde i eventualno nacionalnu klasu čini punopravnim državljanima Jugoslavije ili nekog američkog sela, ako je u pitanju zapadnjačka varijanta.
Dakle od muzike se sluša samo ono što se slušalo kad im je ćale bio dete jer "sva nova muzika je sranje, svi moji vršnjaci slušaju to i to ja znam šta je PRAVA muzika"
Prava muzika je isključivo metal ili rok star oko 40 godina, gde su glasovi promukli od količine supstanci koje je pevač doručkovao, a sam instrumental 3 note koje se vrte u krug i tekst koji bilo ko može da napiše na pismenom iz jezika za 30 minuta.
Od garderobe nosi se pocepano, poderano i uglavnom oštećeno jer to nije absolutno uništeno i neupotrebljivo to je VINTAGE; naravno retko se kupuje išta novo, već su u prvom planu smrdljive iznošene čizme nekog bajkera ili pregažena kožna jakna sa nekog sajta za prodaju. Nosiće potpuno rasparano smeće samo da bi nekom ili sebi nešto dokazali.
Ove prilike se skoro uvek slikaju pred nekom napuštenom starijom zgradom dok prave dramatičnu facu misleći da su ne znam koliko TRUE u tom trenutku a ne shvataju da izgledaju kao loša reklama za cigare i razvodnjeno pivo, koje inače konzumiraju u tonama jer je to vrlo kul.
Zdravlje im je komplet smeće, još jedan razlog za nositi masku, jer su uvek na ulici jer nemaju gde da idu da žive svoje deluzije, i stalno kašlju, jer nije on pička da ide kod doktora kad kašlje krvav smrdljiv sluz ili slomi ruku, on je sad zreo i vrlo zajebana ličnost.Odeća koju sam pomenuo se naravno ne pere nikad i mrlje od piva i ostalog su takođe veoma veliko dostignuće vredno pokazivanja, te se osećaju na 2.3 kilometra, napolju, i to kad duva vetar.
Ono što mi je najfascinantnije u celoj priči je koliko se ovo za vrlo kratko vreme proširilo, stalno se pojavljuju gde ih najmanje čovek očekuje.
Većinu zanima "istorija i politika" ali samo ono što su videli /čuli u pesmi jer ostalo je dosadno i mora da se čita duže od 3 min koliko im pažnja traje u punoj koncentraciji.Zbog toga ih ima u komentarima na bilo čemu što pogađa teme kao što su Drugi svetski rat, vojna oprema i slično, o čemu naravno nemaju pojma, nauče onoliko koliko je potrebno za pijani razgovor i to je to.
E sad ono što je najveća glupost u svemu ovome je to što iste osobe ne bi mogle da žive bez ajfona, tiktoka i video poziva, jer gle čuda 1975. godine to nije postojalo.
Ego trip se meri u svetlosnim godinama jer samo oni znaju "šta pravi život nosi buraz" i ne prihvataju ni ideju o postojanju drugog mišljenja i doživljavanja života a ni u ludilu ne bi dali šansu nečem novom.
Kunu se i ginu za bendove koje slušaju, nose njihova obeležja te izgledaju kao hodajuća reklama idu po "svirkama" loših kaver bendova koji pevaju te pesme, jer za original nemaju keša (a i ti izvođači sad imaju 80+ godina te im je lepše da uživaju u svojim sopstvenim hotelima i privatnim avionima nego da zabavljlaju rulju koju ne bi dotakli ni motkom, dok ista tripuje da su svi oni jedno) i dan im je propao ako se bar jednom nisu ispovraćali ili potukli sa nekim na istim.
Pojedinci se pipaju i na "old tajmere", uglavnom jugo / fića ili neki amerićki ford ili tako nešto, te kad dođu u malo jače godine kupe neku muku od automobila i divljaju sa neispravnom, neregistrovanom olupinom, kojom najčešće ne upravljaju u treznom stanju te predstavlaju opasnost za sebe i sve oko sebe.
Nije retko da se lože na drugu stariju tehnologiju tipa gramofoni ili kaset dekovi, i ako za iste samo znaju ne bi umeli ni da ih upale kad bi im tata dao pare da ih kupe sa ibeja.
Iza svega ovoga krije se teška bezličnost i nesposobnost da se prihvati realnost oko sebe. Bogu hvala nisu svi slučajevi ekstremni te ima i pojedinaca koji manje ozbiljno shvataju celu stvar, te se gnušaju "hardkor" stvorova odozgo i imaju svoje grupice i ne sede na ulici na -20 po kiši jer imaju para za kafu u nekom lokalu, i zapravo znaju kako sapun izgleda.
U moje vreme je bilo bolje.

mama kupila traktora ! šč!
GLglistaiztvojeguzice · 22. apr 2023.💬 7

Roditeljski Fatality kojim se ubeđuje potomak obuzet neposlušnošću. U suštini, jedan od vidova emotivnog uslovljavanja. Dakle, "duguješ mi nešto i hoću da se sad odužiš" fazon. A ovo ne mogu da poreknu, sigurno se dešavalo. Ne treba zanemariti ni osećaj blama kod žrtve. I kad se svi ti elementi izmešaju unutar mlađahne glavice, dobijemo pravu papazjaniju ucene koja žrtvu stegne čvršće od ludačke košulje (koja mu se čini kao realna budućnost svaki put kad ovo čuje) i mora da popusti i posluša. Ako ništa drugo, samo da dalje ne bi slušao podsećanje na taj period neznanja i nezaštićenosti, dokaz roditeljske nadmoći koji ne može da oponira.
Sve u svemu, legendarni evergrin koji će zasigurno ostati za sva vremena, bez obzira na dešavanja u budućnosti i dalji razvoj društva.

Negde u Srbiji, godine 2044.

- Sinko, ti još ne uradi ono što sam ti rekla?
- A daj, kevo, ne smaraj! Pa zar ne vidiš da me mrzi?! Uostalom, tako mi povređuješ moja prava deteta! Tražiš nemoguće, stvari koje niko živi ne ume da uradi!
- 'Ajde, sine, ne zezaj! Pa nije to baš tako strašno k'o što na televiziji pričaju.
- A oni mi, kao, znaju? Jesu iskusili nešto tako strašno na svojoj koži, m?
- Pobogu, ništa od tebe nismo tražili, samo da učiš, a i to ti ne ide. Dobro, nije tako strašno, imaš samo 30 godina, a pri kraju si prve godine...
- Kad ti i ćale imate ludačku ideju da se u školu ide da se nešto nauči! Jebote, da l' ste normalni?! Upisali me na državni faks, a ne na renomirani Megatrend koji je toliko ministara iznedrio! Batali!
- E, jadna ja, a koliko sam ti samo puta usranu guzicu brisala...
- E, kevo, batali sa time...
- Ma, sa'ću ti ja odma' priredim jednu vremensku kapsulu, samo da nađem gde mi je onaj svojko iz 2015...
- Ovaj, koji?
- Onaj gde sam se uslikala sa tobom kad si otvorio pelenu i izmazao se ceo time, ne onaj gde sediš na noši, a ja pitam je l' gotovo... Mada, tu sam baš lepo napućila usne... A u kompletu sa time ide i ona slika gde tako izmazan praviš uvrnutu facu... Mora da si probao, pa ti se nije dopalo... Samo da se snađem, jebem ti ovaj Vindouz 38.2.5 i sve servis pakove, ne mog' se snađem...
- Nećeš valjda?!
- Aha! Okačim na fejs pa te tagujem! Da vide ljudi i to, a ne samo one iz teretane što budžiš u fotošop! A posebno one namiguše tvoje što se slikaju uz bojlere i solarne panele!
- Dobro, evo, idem! Izbaciću đubre iako su vratanca kontejnera teška i jako opasna! Bezdušnici, kako me samo maltretirate, šmrc!
- Ne plači, ispira ti se puder. Tako, sine tako, obuj patikice... Ne, ne, naopako, to je leva, ne desna. Nema veze, naučićeš i to, polako...
MRMrTestis · 15. jun 2014.💬 7

Svako jutro kad ustanem oko pola 7, ja odmah pomislim: hvala Gospodu što sam ustao živ! Pre odlaska na počinak Mu se vazda detaljno pomolim i on me, eto, svakog jutra, uvek miropaže tajnom života. Nakon što se čio i vedar dignem iz ležaja na kojem spavam (jer me Bog miropomaza), stanem pred ikonu Isusa Našeg Krstonosioca i stanem je celivati. Ne znam kako to drugi bogobojažljivi ljudi rade ali ja, na primer, dok celivam, ja praktikujem tihovanje jer to čine i monasi u Hilandaru a moj mi je duhovnik, otac Nikolaj, kazao da oni najbolje znaju šta je "bogougodno". Kad završim sa jutarnjom molitvom, otidnem da sa Božjim blagoslovom obavim i jutarnju higijenu. Imam peškir koji štiti od napuštanja blagodeti, četkicu iz manastira Ravanica a lavabo mi je, još prošle godine za Slavu, lično osveštao otac Zafir. On mi je poklonio i brojanice bez kojih ne idem nikuda. Spustim se dole u kujnu; majka moje dece je već odavno ustala, napojila stoku, sredila kuću, spremila doručak i čeka me smerno, ponizno, skrušeno, kako i dolikuje jednom grešnom biću iz Starog Zaveta. Odalamim je jednom preko usta da me ne bi napustila blagodet (savet oca Mihajla iz manastira Rukumija) i sedam za sto. Danas je post po julijanskom kalendaru te reči "Bog čuva jaganjce koji pasu travu sa livade odricanja" krase stolnjak iz manastira Grabovac nad kojim jedemo. Ja te reči i ne razumem baš najbolje ali me je otac Hinastera uverio da štite od prelesti.

Utom stižu i deca. Sva su krštena, Bogu hvala, a u školi su odlični đaci iz veronauke. Dva nastarija sina već pomažu jermonahu Danilu u obližnjoj crkvi a mlađa ćerka peva u crkvenom horu, u slavu Svevišnjeg. Jedino se brinem za ovu najstariju a i otac Nikolaj me je savetovao da je što pre pošaljem u jedan dobar ženski manastir da ne učini veridbu sa đavolom, s čime bih se i ja bacio u uninije a to bi bila teška prelest. Doduše, u mobilnom telefonu (blagoslov oca Makarija iz Valjeva) imam u automatskom biranju (blagoslov ali u upozorenje oca Zafira) čak trojicu sveštenika koji su spremni da, u hitnom slučaju, odmah dođu i spreče eventualni odlazak blagodeti, ižejesinanebesi. Nakon što svršimo sa doručkom, svaki ide na svoju stranu - deca u školu, ja na posao a majka moje dece na ispovest. Odalamim je još jednom, ovoga puta za njeno dobro. Zna da je zgrešila pa dobrodeteljno ćuti. Ako.

Dok se kolima vozim u firmu, slušam radio-stanicu "Slovo Ljubve" i uživam u dobrim, starim himnama, troparima i psalmima. Često između uhvatim i neku poučnu emisiju a među omiljenima su mi definitivno "Veronautika", "Saputnici na putu za Damask" i "Crkvena kuhinja". Nikad ne vozim 66km/h i kad čekam na semaforu uvek mrsomudim brojanicu. Ponekad mi se desi da me zaustavi milicija i ja im tada pružim staru vozačku i saobraćajnu dozvolu, jer ove nove nose žig Đavola i isisavaju blagodet iz čoveka...što je opet prelest po crkvenim knjigama. Jako se uplašim kad vidim neku saobraćajnu nesreću jer mi je otac Atanasije iz Paraćina jednom rekao da je Antihrist onda obavezno negde u blizini i da vreba nas miropomazane bogosvedoke. Tada gledam u ikonu Svetog Luke na retrovizoru i hrabrim se molitvom Bogomladencu.

Na poslu imam dobre odnose sa svim kolegama, mnogima od njih sam i krstio decu...a sutra ću, ako Bog da, možda i tvoju. Neki od njih su bili i na Hilandaru pa su mi odatle donosili krstove, ikone, sveće...na čemu sam im ja veoma bogozahvalan. Iako bih jako voleo i da ga lično posetim i u njemu zakonačim, znam da je moja poseta Hilandaru nemoguća dokle god su u funkciji ovi novi pasoši koji nose žig Zveri tj. pečat Sotone. A i fotografisanje je pogubno za zadržavanje blagodeti (otac Zafir). Kad završim sa poslom odlazim kod oca Nikolaja na ispovest. On je obično zadovoljan mojom čvrstinom Vere i volim kad mu poljubim ruku pred rastanak. Kada dođem kući i završim sa ručkom, uzmem da čitam neku od knjiga iz crkvene biblioteke a trenutno listam "Pečat Istiniti" Arhimandrita Emilijana. 66-tu stranu uvek preskačem. Večeramo opet svi zajedno, izuzev majke moje dece koja se već povukla u naš ležaj i čeka me da je izbičujem 12 puta, koliko ima i Svetih Apostola Princopratilaca. Ja to činim nerado ali se ne usuđujem da preispitujem savete mog duhovnika, oca Nikolaja.

Konačno, ležem i ja u blagosloveni krevet, vedar, čio i neokrnjene blagodeti. Jer - uskoro ću sanjati Tvorca a to je dobro protiv prelesti...

Subotom opštim sa ćerkom, nedeljom glasam za našeg Acu.
ТПТхе Проф · 1. dec 2015.💬 61

Dugogodišnje prijateljice koje uvek imaju o čemu da razgovaraju, ali nekako se baš uvek dohvate višečasovnog žaljenja i kukanja kako vi ne valjate. Uz lagano pijuckanje kafice i paljenja cigarete jednu na drugu, odjednom se i njihove emocije rasplamsaju. Primetićete kada prodjete pored njih kako su brzo ućutale i obe vas pogledale kao poslednjeg propaliteta na ovoj zemlji. Zatim kada nastavite dalje čućete kako nadglašavaju jedna drugu i indirektno se takmiče čije je dete gore, objašnjavajući svaku situaciju još od perioda kada ste izleteli iz ćaletovog jajeta. Njihovi opisi vašeg ponašanja izgledaju kao da se bodete u venu i zabavljate sa transvestitom, a sve to zato sto ste se vratili kasno kući ili malo popili. Niste se ni okrenuli za sobom, a već imate isplaniran odlazak u anonimne alkoholičare, jer po njihovoj priči imate ozbiljan problem. Naravno uvek će se provući ona poznata rečenica-U naše vreme je to bilo drugačije, ja stvarno ne razumem današnju omladinu, ovo je sve ludo i nenormalno-

Majka: Ovaj moj je stvarno neverovatan, ne mogu da živim od njega, svako veče u tri ujutru dolazi kući, lupa, ne mogu da spavam, budi me svaki čas

Prijateljica: U potpunosti te razumem Ljiljo, ovaj moj mamlaz isto tako, svako veče u 5 ujutru, i još plus mi dovodi neke ko zna kakve koje je pokupio na ulici. Ja ne razumem kakve su to devojke

Majka: eeeh, kakvo je vreme došlo, mi smo bre na igranke išle i morale već do 8 da budemo kući. Ne daj Bože da je mene moj otac video da sam pored muškarca a kamo li da me uhvati za ruku, morala bi njivu da orem ceo dan za kaznu

Prijateljica: da, da i još kad ti kaže da ideš pa da izabereš prut, a ti po šifonjeru tražiš koji ćeš zimski skafander da obučes, da te manje boli... Ja sam bre sa 14 godina išla u Grocku šljive da berem da zaradim nešto para, da pomognem ocu i majci. Koje je to poštovanje bilo. Ne mogu više da gledam ovog parazita, obesio mi se na kičmu, vuklja se ceo dan po kući, rasteže, ne zna šta će sa sobom.

Majka: ma sve mu daš, platiš fakultet, platiš garderobu, kuvaš ručak, radiš, vrtiš se oko njega. Pi džukela jedna, da te bar malo poštuje, ma ništa, ne bi se on zajebo da uzme da očisti nešto, ma ne mora ništa da čisti samo da mi ne ostavlja prljave čarape po celoj kući. Lenština! Probisvet! Nikada on čovek neće postati

Prijateljuca: eh Ljiljo, Ljiljo, teška ti je naša sudbina, čitav život se mučimo za njih, a ko će nas u starosti čuvati. Ovaj moj ni čaj neće umeti da mi skuva, a kamo li jaje na oko

Majka: Ma ćuti, neću iše da se nerviram, od danas će sam sebi da sprema hranu i pere veš. Ja od sada uživam, neću nikome da budem služavka

Prijateljica: E vala u pravu si, daj da prikurimo još po jednu pa malo u šetnju
BBBaby Blue · 28. avg 2012.💬 5
prethodnijoš rezultata