Matori invalid kojeg su potomci stavili u dom, a primaju njegovu penziju i troše k'o da su je sami zaradili.
Desi deda, evo doneli smo ti banane. -Šta kažeš? Rek'o doneli smo ti banane! -Znam ja da vi mislite da sam ja majmun, jel poštar redovno donosi penziju!? Nemoj deda tako, pa svoji smo.
-Mlad, crn, visok u pizdu materinu, nježan, romantičan, elokventan, maksimalno finansijski situiran, jebem ko nenormalan, a boga mi, imam i sa čim, tražim srodnu žensku dušu.
Izvor svog stresa u muškaraca. Posle par dana nemasturbiranja ili nejebice, muškarcu se nakupi stres kao da je predsednik korporacije sa sto 'iljada radnika. Čovek ne može da funkcioniše kako treba, nervozan je, oće d'ubije svakog ko ga pogrešno pogleda. Ali posle čina masturbacije ili seksa, to sve nestaje. Muškarac je nakratko u nirvani. Napokon može razmišljati "normalno" i skontati da je toliko gluposti nalupao u tih par dana da ne zna da li da se smeje ili da plače. Stoga, što više rešavanja stresa i okolina će biti mnogo sigurnije mesto za život i rad.
Lik1:"Brate, al' me drka onaj majmun iz 2-5, ima da ga jednom tako šlisnem da će mu uši otpasti"! Lik2:"Pa dobro, ne znam ga, ali"... Lik1:"I što me nervira onaj profesor, jebo ga ono njegovo "sine"! Još mi jednom to kaže, žvajznuću ga po sred face"! Lik2:"Pa malo smara lik, da"... Lik1:"I brate, šta se onaj majmun upucava mojoj bivšoj, oće on možda batina. Šta on misli ko je, nismo ona i ja još završili, mamu mu nabijem maksersku"! Lik2:"Prekinuli ste pre mesec dana i... Brate, jesi ti cepao u zadnje vreme"? Lik1:"Nisam, crkao mi modem za net, u servisu je već pet dana, i znaš kako ću d'udarim onog majmuna što radi tamo, samo sedi i kenja gluposti"! Lik2:"A pa to je... Ajde brate, imam ja par CD-ova pornica pa ću ti dam da se rešiš stresa. Ne osećam se baš sigurno u tvojoj blizini".
: Alo majmune, ode ti keva na roditeljski a nisi joj rek'o za kečeve. : Ne brini, kreditno sam sposoban. : Pa juče si sjeb'o prozor, znaš da ti je to orpostila. : A jes' vala. Pa ništa, crno mi se piše.
To je onaj dečko što je mnogo iskusan da drvcem. Godinama i godinama ga on već drvi i to je podigao na nivo umetnosti i duhovne veštine. Nije on amater što ga uzme pa na sve strane, divljački, bez finese, k'o mlad Krajišnik drvnu građu. Ne, molim vas. On je gospodin. Zanatlija. On je majstor. On i njegovo drvce su jedno, ono je produžetak njegove ruke, bezmučno teče sa ritmičkim pokretima njegove izvežbane ruke. On je razvio kate, od onih najprostijih do onih koje podrazumevaju dvoručne tehnike sa saltom u nazad i recitovanjem probranih dela Alfreda Tenisona. Kada on uzme da ga drvi, on to ne radi iz uživanja. On to radi iz poštovanja prema njemu. On je toliko godina brusio svoj talentat da svaki put pokušava da samog sebe nadmaši u dužini, tehnici, neprimetnim prelazima i fokusom koji se samo može porediti sa onim nakurčenim Japancem iz "Poslednjeg samuraja" koji stalno bije Toma Kruza. Kada on završi, on to ne radi sa uživanjem koje bi imao amater, on to radi da samom sebi postavi izazov. On je kendoka i on drvi.
Nekako je priroda odredila da posle izvesnog vremena odlučiš da dokažeš ćaletu ko otvara kapiju, a ko vozi traktor, što bi naš narod rekao. Vredno se trudiš, od malih nogu gledaš i misliš kako je tvoj tata najjači, umeš da se pobiješ u vrtiću ako neko tvrdi suprotno, tj. da je njegov tata jači od tvog. Vid' kurca. Nema niko jači od tvog tate. Video si da tata cepa drva kad odeš kod babe na selo... i to one najveće panjeve, ne one male kurčiće što ih i baba prekrati iz jednog zamaha, već one velike, čvornovate. Sad si i ti veliki. 'Ajd na megdan, vuče olinjali, ako te još stari mišići, a i muda služe, pomislio bi, nadahnut uskočkim ciklusom narodnih pesama. Ovom rečenicom će ćale pokušati da ti dokaže kako nije sve u tvojoj mladoj, bivoljoj snazi, već ima nešto i u godinama iskustva, ili što bi on rekao, mač se kuje iz više puta, ali ja smatram da se on samo vadi i da se usr'o, da izvinu ova deca što slušaju.
-Starče Vujadine, 'oćemo li se poćerati u rakiji ovoj? -Mali, ne kenjaj puno... dok sam ja tukao rakiju ti si bio negde na putu između mojih muda i lavaboa... daj flašu... da te ošurim dok sam još raspoložen, a posle ću te išutiram jer se kurobecaš... -Kreni prvi, kurče labavi... u mojoj familiji nikad nismo prvi na izdajnika udarili... -E, jeb'o te onaj deda koji te nauči tim pesmama... a samo da znaš da sam i ja iz te familije, ako me još uvek računate... -Deda kaže da nisi, isključio te iz testamenta... stan i kuća u selu ostaju meni... prc! -E, bila je ona moja majka u pravu... kud ne ostade u logoru, jeb'o ga konj... -Ne vadi se, nego se pri'vati flaše, ako si još uvek kadar sa mnom megdan deliti... ...nekoliko sati kasnije... -Sun'de, sa'će te sobalim k'o mlad vepar grm... -Vid' kak'a je... k'o grom! Ćale? 'De nestade, koju pičku materinu? Mama, si videla negde ćaleta? -Ode po pištolj... kaže piješ k'o njegov otac, pa 'oće da saseče problem u korenu... -Maliii!!! Ooo, maliii... sa'ću ti jebem nanu naninu... ne moš ti sa mnom da se zajebavaš tako, jeb'o li te ćaća... dva'es' komada satresmo, a on ni da trepne!
Onomatopeja obrade poruke bacenog exception-a u Srpskom jeziku.
-Ajme! Umro! Mlad covek 60. godiste. -Ajme! Zaboravili smo luk na terasi. Izmrzo. -Ajme! Tri pogodka na loto listicu. -Ajme! Sto si tu parkiro, tu se placa parking. -Ajme! Vetar ti odneo suncobran sa 21. sprata.
Pandan izrazu ''ne seci granu na kojoj sediš''. S obzirom na to da je nekada u vozovima mehanizam u toaletima bio veoma jednostavan, i govno je od tačke A do tačke B putovalo velikom brzinom(odnosno trusne odmah na prugu) putnici su se upozoravali da ne kenjaju dok voz stoji na stanici, jerbo kad voz ode, neće biti prijatno.
- Jao matori kako sam se iznervirao, keva mi rekla da ne mogu dovesti Mirjanu kući, ne mogu da ih smislim. - Mali ne seri dok voz stoji, mlad si ti, još dugo vremena trebaš da provedeš kod njih, imaj malo poštovanja.
Izlizana snobovska floskula kojoj pribegavaju autori čiji je talenat za pisanje ravan pigmejskom talentu za košarku. Drugima rečima, uglavnom ga koriste dobitnici Noblicine nagrade za književnost. Problem je što ga sve češće koriste i mnogo kvalitetniji pisci i autori umesto takođe iritantnih izraza poput dolepotpisani ili moja malenkost. Uopšte nije bitno koliko je ono što si napisao glupo, nije bitno što vrišti od besmislenosti, samo na što više mesta u tekstu ubaci pisac ovih redova i svi će znati da si tako jebeno pametan. Fak jea!!!
Pisac ovih redova je odgledao par epizoda Viteza Koje, pojeo za doručak porciju pastrmki i pirana sa roštilja, a zatim je, usled povišenog nivoa estrogena obučen kao rimski legionar drkao na Ejpril O'Nil jedno po čuke. Posle drkanja, pisac ovih redova je za ručak smazao rebarca u sosu svojom moćnom čeljusnom drobilicom, a zatim se zavalio na otoman i do besvesti slušao i pevao čuveni hit Mlad čobane, kad u frulu sviraš. Pisac ovih redova je tako jebeno kul! Al' zamalo.