„niko ni majku da nam opsuje“

Onaj koji je u necemu nadmasio do tada najboljeg i najistaknutijeg.
Pa mu ni taj do tad najbolji nije ravan.

Ova tvoja majka je tezak filozof. Isti Sokrat. Ma kakav Sokrat i njega je prejebala, ni Sokrat joj nije ravan kad pocne nesto da izvodi i da se zanosi.
NGNegroidno Govedo · 3. avg 2009.💬 2

Fraza koja se koristi kada smo apsolutno sigurni u neku tvrdnju i niko ni za sta nas ne moze ubediti da to nije tako!

Ma nemoguce da je Viljareal dobio Barsu
*Ma jeste bre. oces da se opkladimo???
OK.verujem ti
VU.Vule · 24. mar 2009.💬 0

Njega svi znaju samo i isključivo po nadimku. Verovatno i ti poznaješ nekog. Srećeš ga u gradu, pikate fudbal zajedno, naletiš s'vremena na vreme na njega ali mu pravo ime ne znaš. To u globalu nije problem, ali zna doći do situacija kada bi bilo poželjno da mu znaš ime.

- Aukurac, fali nam još jedan za fudbala.
- Da zovemo Ćuskiju ?
- Ae, odosmo nas dvojica do njega.
:riiiiing diiiiiiiiiiiing:
- Ček bre, kako se on pravo zove ?
- Ne znam jebi ga, svi ga znaju kao Ćuskiju.
- Pa šta ako mu keva izadje, neću joj reći "Dobar dan, jel tu Ćuskija" ?
- Bež'mo..
- Izvolite momci ?
- Dobar dan gospodjo, da li vam je tu sin ?
- Jeste, sačekajte sekund... Ćuskijaaaa, silazi dole za tebe je.
SUsunshine · 25. dec 2011.💬 10

Univerzalno opravdanje za svaki odlazak sa drustvom u komsijino dvoriste,radi drpavanja tresanja,sljiva ili nekog drugog voca.

Mile:Ajde drzi mi lopovske,ne mogu da dohvatim ove tresnje sa vrha!
Komsija(izlazi na terasu):Alo,bre,deco!Sta radite to!Sta radite vi u mom dvoristu,a!!!!!
Mile(brze - bolje silazi sa drveta):Izvinite,ciko,upala nam lopta pa je trazimo.
Komsija:Aaaa,pa sto ne kazete,odma'.Pa sad cu ja da vam pomognem...znao sam ja da ste vi dobra deca,nemojte misliti da sam ja nesto sumnjao u vas!
PUPantelic U Ofsajdu · 17. jul 2011.💬 1

U mladosti hvalisanje, u starosti žal za mladošću

Mlad ja, mlada i žena, svaka koska nam puca (od sexa)

"Mlad" ja "mlada" i žena svaka koska nam puca (kao od sexa a u stvari od reume)
GEGentula · 3. okt 2010.💬 0

Nešto kao savetuju da čovek treba da piše dnevnik... Da svoje misli i koliko-toliko realne događaje pretoči u neka dva tri nevešto sklepana pasusa na parčetu papira.
Sad, sve je to lepo, ali mene tu nešto malo kopka. Svuda govore kako je taj dnevnik tvoj najbolji prijatelj kome poveravaš sve tajne, i koji te nikada ni zbog čega neće osuđivati. I koji ti se neće smejati što ti je čak i debela Marija dala, ali korpu.
Sad ja tu sve razumem, razumem i da se meni ta sveska ne smeje što stojim kao izgubljeni robot koji je tek spoznao da može da misli dok prolazi neko ko spada u domen onih koji mi se sviđaju, ali to poverenje.... Nekako... Nikako baš nemam poverenja u dnevnik. Sve mislim neko će to da čita. I to ne samo neko drugi, nego i ja. Znači to mora valjda da mi i posle dvadeset godina izgleda kao da nisam baš bila toliki izgubljeni slučaj. Mora da valja ne samo ako drugi krišom uzmu da čitaju, nego mora i meni da valja. Znači li to da ja ne znam ni ko sam onda, ili da znam da neću biti ja za dvadeset godina? Pa to nekako, kao malo strašno zvuči... Hm...

Ako nam je dnevnik zaista najbolji prijatelj, da li to znači da taj najbolji prijatelj i nije tako vredna stvar kako nam se čini? Da li potpuno poverenje između dve individue stvarno postoji? Ili možda samo imam previše slobodnog vremena pa serem.

Kaže ako ti je dosadno izmisli nešto zanimljivo. Idem ja tako na tavan i naiđem na neku kutiju. Kutiju od... recimo bombona. One kao za tvrde bombone što niko normalan ni tada nije jeo. Ali lepe bile kutije, pa ljudi kupovali. A još i u nutra bombone da ponudiš nezvanom gostu da ne može da te kritikuje kako mu ništa nisi izneo. I bila kutija baš rđava, verovatno od stajanja na tavanu. Oksidacija uz prašinu i sve to. I u kutiji samo neko pisamce. Čudno nije čak ni bilo požutelo, zaštićena celuloza od sunca, a i oksidacije koliko toliko, kontam. I na papiru pisalo: ''Dragi čitaoče, ko god da si, želim samo da te obavestim da je su mafin i kapkejk najgej reči koja su ikada postojale.''

Istinit događaj, dioptrije mi.
TLTužni Lijam · 10. mar 2014.💬 11

Ultimativan prekid svake dalje konverzacije i ubeđivanja od strane ortaka, vezanih za potencijalni izlazak, u kome vam se garantuje neverovatan provod.
Najčešća primena je u situacijana kada ste izrazito umorni i jedino što vam pada na pamet je kako ćete da se svalite u krevet.

Goksi: "Brate, idemo večeras kod Ane na rođendan...aaaa, biće ludilo?"
Miki: "Nemoj ni da pokušavaš da me ubeđuješ... nisam spavao dve noći, nema nikakve šanse da večeras mrdnem negde!"
Goksi: "Vid' ga... aloooo, pa kućna žurka, stotinak ljudi, ima kvalitetnog pića... i što je najbitnije sve one promoterke što smo upoznali prošle nedelje će biti tu... biće duplo više riba na žurci!!!"
Miki: "Sinak, ja ti rekoh nešto... ne bih išao negde večeras ni da padaju gole žene s' neba... samo krevet "vidim"!"
PRPredražinjo · 29. dec 2009.💬 16
prethodnijoš rezultata